Kao i do sada, publika je potpuno ispunila gledalište Zagrebačkog kazališta lutaka. Nasuprot sporadičnim koncertnim događanjima, ovaj festival sustavno radi na svom poboljšanju i prije svega na promociji folklornog plesa u njegovim bazičnim oblicima. Ove se godine išlo korak dalje, pa se uz natjecanje plesnih parova koji nisu nužno izvodili drmeš (kako bi to naslov sugerirao), željelo nagraditi i najbolje „drmešare“. Ovoga puta natjecalo se pet parova koji su kroz nekoliko minuta izvodili varijacije posavskog drmeša. Izuzetna energija i nezaboravan doživljaj pet različitih stilova! Prema neformalnom razgovoru s publikom, od kojih neki ovu manifestaciju prate već više godina, pokazalo se da je ova forma prikaza folklora za mnoge puno dinamičnija te samim time i interesantnija za praćenje od ustaljenih koreografskih rješenja za folklorne skupine koja se nerijetko ponavljaju. Ova je forma pokazala da svakako ima svoje mjesto u prezentaciji plesne folklorne baštine, a vjerujem da će se njen zamah svake godine sve više širiti.

1) Mirela Mahaček – Damir Mahaček
Stari drmeš

Ovaj par ponovo je zadesila (ne)sreća da otvore natjecanje. Plesači su vrlo ujednačeni, međutim nedostaje više čvrstoće potrebne za scenu. Unatoč priličnom broju figura, koreografija se odvija previše na centralnom dijelu scene stoga mislim da je za potpuni uspjeh nedostajalo bolje korištenje prostora.

2) Ivona Krajačić – Tomislav Roginić
Šimi polka (Hrvatsko Zagorje)

Vrlo uživljen par skladno je ispunio sva očekivanja koje je koreografkinja postavila pred njih. Varijacije na temu Šimi polke bile su uspješne. Ritam furiozan, ples čvrst, stil vrlo dobar. Izniman potencijal koji je par pokazao bio je dostatan za drugo mjesto.

3) Vanesa Perica –Josip Tadin
Mazurka-Trepavica (otok Korčula)

Par se predstavio plesom Mazurka s otoka Korčule. Par pokazao potencijal, ali kao da su bili impresionirani ambijentom. Prikazali su prostorno lijepo osmišljene varijacije s ipak malo prenaglašenim zadržavanjem u stražnjem dijelu pozornice. Kako se radi o veoma mladom paru, koji bez sumnje ima potencijal, ostaje im još unaprijediti sklad zajedničke izvedbe .

4) Gordana Harangozo-Podgorščak – Vladimir Barač
Todore (Baranja)

Par je prikazao zanimljivu koncepciju, rekao bih, zavođenja. Momak svira dok djevojka pleše oko njega! Valja biti pažljiv kod osmišljavanja koreografije kako plesne figure ne bi odudarale od plesne regije koju predstavljaju kao recimo elementi podravskog podbijanja. Sam ples činio mi se ipak malo „premekan“, a unatoč tome komunikacija plesača je vrlo dobra.

5) Ana Lojen – Marin Mikešić
Draganićki drmeš

Uz stil izvođenja trebalo bi pripaziti i na scenski izgled, pa je neobrijanost plesača izgledalo prilično nonšalantno, tim više što je publika na metar udaljenosti od podija. Iako je par jako uživljen u ples i skladan, prisutna su početna ritmička razmimoilaženja s harmonikom, koje se međutim gube uključivanjem ostatka orkestra u pratnju. Brojne figure i pretrčavanja nisu narušili sklad plesa ovog para.

6) Lucija Perušić – Paulo Škaron
Pojka na korak (Grobinšćina)

Odličan par. U relativno jednostavnom plesnom obrascu uspjeli su mnoštvom figura „pokriti“ cijelu pozornicu. Stil i uživljenost u ples izuzetni! Čestitam na pobjedi!

7) Franciska Štarkelj – Marko Topalović
Štefekov drmeš (Turopolje)

Još jedan par koji je nastupio uz orkestar. Doimali su se malo preplašeni i ukočeni, ali kako je ples odmicao i to se mijenjalo. Prikazali su puno figura i izniman potencijal koji će sigurno doći do izražaja u budućim natjecanjima.

8) Marijana Lovrenović – Filip Gošek
Bunjevački divani (Tavankut)

Odlično stilsko držanje plesača, pogotovo plesačice. To je bila manje-više solo izvedba. U takvoj kombinaciji plesova očekivala se veća virtuoznost plesača po kojoj su Bunjevci nadaleko poznati, koja je međutim ovoga puta izostalo. Šteta.

9) Barbara Grgić – Mislav Katušić
Drmeš (Zapadna Slavonija – okolica Novske)

Još jedan vrlo skladan par. Stilski vrlo ujednačen i dobar. Koreografski gledano, bilo je mnogo privlačnih detalja iako mislim da se trebalo više usredotočiti na stilske elemente.

10) Ema Inkret – Domagoj Borovčak
Dva koraka (Hrvatsko Zagorje)

Iako u početku izvan ritma, poslije vrlo skladni. Stilski vrlo dobro. Stekao sam dojam da je plesačica u nastup ušla vrlo usredotočeno, ali previše ozbiljno. Prostorna rješenja i sukladno tome pokrivenost pozornice također vrlo dobri.

11) Nikolina Skenderović – Krunoslav Žunec
Drmeš po drmeš (Bratina)

Dobro postavljena koreografija uigranog para. Početak uz pjesmu. Ples oba plesača odličan iako plesačica više dominira stilom i energijom. Potrebno obratiti pažnju na urednost plesača (brada).

12) Lidija Novak – Mathias Hőld
„Hop, skočit ne morem“ (Hati / Gradišće – Austrija)

Potrebna je malo bolja sinkronizacija između plesača. Inače vrlo interesantna koncepcija točke. Potrebno je ujednačiti ritam plesa sa matricom koji se povremeno gubi, pogotovo prilikom „podbijanja“.

13) Lucija Lenardić – Dorjan Rupčić
Podravski čardaš

Vrlo mladi plesni par. Plesač impresionira svojom živahnošću čak i više od plesačice. Plesne zadatke izveli su bez agresivnosti, sukladno svojim godinama i stilski vrlo dobro. Pred njima je zasigurno lijepa plesna budućnost!

14) Ivana Bralić – Ante Bralić
Furlona (otok Hvar)

Vrlo uživljen par! Stilski dobar uz neznatne ritmičke pogreške pri samom kraju točke. Izveli su niz lijepih i skladnih scenskih figura i rješenja.

 
Goran Ivan Matoš, prof. etnologije
Selektor prema kriterijima HDFKiV