Kronologija projekta Hrvatsko salonsko kolo i maturanti

Tijekom prve polovine osamdesetih slučajno sam došao do notnog zapisa Hrvatskog salonskog kola (Elzy Dunin) koje su izvodili naši ljudi u Čileu. Ta činjenica me zainteresirala i dao sam si u zadatak podrobnije to upoznati. Stjecajem okolnosti, 1995. godine bio sam na podužem bolovanju i to vrijeme iskoristio sam za prikupljanje građe iz raznih izvora: Sveučilišna biblioteka, IEF, Muzej Grada Zagreba, Etnografski muzej, Muzička akademiji, privatne zbirke i radove Franje ks. Kuhača, Vatroslava Lisnskog, Pietra Coronellija, Pietra Ortolanija, Elzi Dunin, Ivana pl. Zajca i drugih kroničara s kraja 19. i početka 20. stoljeća, intervjuiranje nekoliko gospođa koje žive na Gornjem Gradu i ost. Iznenađen sam bio činjenicom da je Hrvatsko salonsko kolo bilo relativno dugo prisutno u tradiciji salonskih zabava: od 1842. kada je prvi puta izvedeno u Zagrebu a zadnji zapis je dao Pietro Ortolani i to 1936. kada je izvedeno u Dubrovniku. Isto tako vrijedno je istaći da se izvodilo u gradovima širom Hrvatske. To upućuje na zaključak da je Hrvatsko salonsko kolo uraslo u svijest hrvatskog čovjeka i bilo je prihvaćenom i priznatom normom u gradskom društvenom životu. Da je tomu tako, viški iseljenici ponijeli su ga u duši i mislima u daleki Čile (Antofagastu) i smatrali ga svojim nacionalnim ponosom i poveznicom s domovinom. Čak i danas, u Čileu, Hrvatsko salonsko kolo izvodi se u posebnim prilikama.

Početkom 2000. godine s kolegom Andrijom Ivančanom radio sam na zajedničkom folklornom koncertu „Sakaj teče, od zipke do sveče“ i uvrstio u program Hrvatsko salonsko kolo. Premijera koreografije se dogodila 13.02.2001. u Hrvatskom narodnom kazalištu u izvedbi ZFA dr. Ivana Ivančana. Obzirom na vrlo povoljne kritike počeo sam razmišljati o uvođenju salonskog kola u društveni život grada Zagreba dakle izvan folklornih ansambala i pozornice. Npr. u klubu zagrepčana, maturanti i sl. Kad sam svoj prijedlog izložio u stručnim krugovima svi su ga podržali ali uz veliku sumnju glede realizacije. Bili su u pravu. Nakon nekoliko mlakih pokušaja odustao sam od te svoje namjere. U međuvremenu koreografija Hrvatsko salonsko kolo, izvedena je (FA „Ententin“) na 1. Festivalu folklorne koreografije održanom 2003. godine u Zagrebu i osvojila prvo mjesto. I baš nekako u to vrijeme počela je inicijativa izvođenja Kvadrilje s maturantima (sa vršnjacima iz drugih zemalja) u cilju obaranja nekakvog fantomskog rekorda i ulaska u Gunessovu knjigu. To pojava me podosta uznemirila a najviše sam se ljutio na samog sebe što nisam malo agresivnije svojevremeno predstavljao svoju ideju. No, za prave stvari nikad nije kasno i odlučio sam svoj projekt Hrvatsko salonsko kolo staviti na papir i s tome upoznati kulturne i pedagoške institucije. U sklopu toga dobio sam preporuku MZOS i Agencije za odgoj obrazovanje. U svim županijama pronašao sam plesne stručnjake koji će vježbati s maturantima ako Županija ili Grad pokaže interes za projekt.

Tijekom srpnja 2007. godine poslao sam na 27 županija i 50 gradova diljem „lijepe naše“ projekt Hrvatsko salonsko kolo i maturanti. U Gradu Zagrebu na sve institucije po hijerarhiji, od gradonačelnika do referenta. Detaljno sam ga opisao s povijesnog gledišta i predstavio način učinkovite realizacije s maturantima. Projekt (video zapis, audio zapis, pisani opis koreografije i gl.aranžman) ponudio sam besplatno. U pisanom obliku pristiglo je nekoliko negativnih odgovora s obrazloženjem da se nema financijskih sredstava. Iz nekih gradova su me obavijestili da će s maturantima uvježbavati Kvadrilju, a ne Hrvatsko salonsko kolo. Jedino me iz Zaboka nazvala profesorica Knežević i rekla da će to njena gimnazija izvoditi bez obzira na druge čimbenike. Isto tako veliki interes je pokazala Koprivničko – križevačka županija. Iz Grada Zagreba nisam dobio nikakav niti pismeni a niti usmeni odgovor. No, ipak sam pokušao nešto napraviti i otišao sam na razgovor s ravnateljicom gimnazije, bivšom vrlo visoko pozicioniranom političarkom i ona me je nakon par minuta razgovora „otprašila“ svojoj profesorici tjelesne kulture. Ista nije pokazivala nikakav interes prema mojoj inicijativi i to bilo to, u Zagrebu.

Zahvaljujući ponajprije Senki Jurini iz Zaboka koja je vrlo spretno i ažurno mobilizirala „zagorce“ interes je pokazala i županica krapinsko zagorske županije gđa Borovčak i uz njezino pokroviteljstvo, a u organizaciji Senke Jurine i KUD-a Zabok održao sam seminar na temu Hrvatsko salonsko kolo u Zaboku, 27.10.2007. godine, za sve zainteresirane voditelje i profesore iz Hrvatske. Sudjelovalo je 34 polaznika. Uspješnom animatoricom se pokazala i Nada Šešić iz Koprivnice koja je sam obavila lavovski dio posla.

Na maturalnom danu 21.05.2008. Hrvatsko salonsko kolo izvodili su maturanti u slijedećim gradovima i mjestima:
Zaboku, Pregrada, Zlatar, Konjščina (uvježbala Senka Jurina),
Koprivnica, Đurđevac (uvježbala Nada Šešić),
Kutina (uvježbala Katica Tomac),
Jastrebarsko
U Zagrebu s maturanti izvodili Kvadrilju.
Nazočio sam izvođenju salonskog kola u Zaboku i bio oduševljen pristupom i izvođenjem maturanata. Malo sam sa strane slušao njihove komentare u kojima se naslućivao svojevrstan ponos i zadovoljstvo što su sudjelovali u tom projektu. Nakon toga sam bio siguran da hrvatsko salonsko kolo ima budućnost jer osim nacionalnih vrednota posjeduje vrlo privlačnu estetiku, zanimljivu i poticajnu današnjim generacijama što je vrlo važno i značajno. Ta spoznaja me dodatno osokolila i ponovo sam tijekom listopada 2009. godine poslao dopise na sve Županije i naravno Grad Zagreb. Pozitivni odgovor i spremnost glede organizacije došao je jedino iz Karlovačke županije i to ponajprije zahvaljujući Vesni Vrbanc i Zajednici KUD –a Karlovac koji su vjerojatno dodatno upregli snage i privolili političare. U Zagrebu se opet izvodila Kvadrilja.

15. svibnja, 2009.
Zabok (uvježbala Senka Jurina)
Koprivnica (uvježbala Nada Šešić)
Karlovac (uvježbao Marko Maričić)

Zahvaljujući maturantima danas je Hrvatsko salonsko kolo upoznala i šira javnost u Hrvatskoj. Primjera radi, kad smo prije 2008. godine upisali na internet tražilici Hrvatsko salonsko kolo pojavile su se dvije stranice a danas ih ima više od dvadeset. Ovaj proces usvajanja Hrvatskog salonskog kola kao hrvatske kulturološke baštine zasigurno će poduže trajati jer poznata je rezerviranost Hrvata prema svojoj tradiciji ali srećom dolaze, nove, neopterećene generacije, istančanog ukusa prema lijepom i ispravnog stava prema vlastitom tradicijskom naslijeđu. U takvom okružju Hrvatsko salonsko kolo zasigurno ima veliku perspektivu postati -činjenicom- u pedagoškom, povijesnom i kulturološkom učenju.

U promociju svog projekta uložio sam veliki entuzijazam, nadanja i vlastita financijska sredstva. Naučio sam da sve što je besplatno i još k tom Hrvatsko nije interesantno našoj birokraciji. Ako nisi umrežen, da nudiš pravo zlato birokrati bi vidjeli blato. Čak što više i znanstveni krugovi su pokazali potpuno nezainteresiranost. Pri tome moram naglasiti da su pojedinci iz nadležnih ministarstava shvatili i podržali projekt i na tome im svesrdno zahvaljujem. Također i novinaru večernjeg lista Denisu Derku koji sve to lijepo i točno opisao u svom tekstu. Vjerujem da će se 2010. godine Hrvatsko salonsko kolo nastaviti izvoditi, a ako netko pokaže interes stojim na raspolaganju.

English
The Croatian Ballroom  Circle Dance was performed for the first time on 27th January 1842 in Zagreb under the name „The Slavonian Circle Dance“. The name got immediately changed into The Croatian Circle Dance, to be called at the end The Croatian Ballroom Circle Dance.  According to the records of P. Ortoliani the dance was performed for the last time in 1936 in Dubrovnik. At he end of the ninetienth century the Dalmatian brought it in their thoughts and hearts when emigrating to  Chile to Antofagasta, where it is still performed. In Croatia Goran Knežević was the first choreographer to re-create and to stage it in 2001 according to the records of Kuhač and Coronelli. Goran Knežević himself again conceived later the project „The Croatian Ballroom Circle Dance and the Seniors“.  The Croatian Ballroom Circle Dance  belongs to the figurals dances with court aesthetics. The dancers perform certain space forms and figures in a very simple dance step. The most frequent forms are: the figure eight, the star, the chain, the pass through and the bow. The Croatian Ballroom Circle Dance was  created during the Croatian National Renaissance, with the poet Ljudevit Gaj as leader, as the result of the aspiration of the Illyric movement to create a unique Croatian dance, which would be accepted by people from city and country. It can’t be denied that the Croatian Ballroom Circle Dance has a strong national trait. It was the favorite and very often performed dance in ballrooms on the whole territory of Croatia.

Français
La Ronde de Salon Croate  a été représentée  pour la premiėre fois le 27 janvier 1842 à Zagreb sous le nom de La Ronde de Slavonie. Le nom a été changé immédiatement en Ronde Croate pour finalement porter le nom de Ronde de Salon Croate. D’aprės les notations de P. Ortoliani, cette danse avait été représentée pour la derniėre fois en 1936 à Dubrovnik. A la fin du 19ėme,  les Dalmates ont emporté cette danse avec eux, dans leurs coeurs et pensées, au Chili  à Antofagasta où elle  est présente encore aujourd’hui. Selon les notations de Kuhač et de Coronelli, Goran Knežević a été le premier à reconstruire la danse et la porter  sur scėne en 2001. Goran Knežević a lui-même plus tard conçu le projet La Ronde de Salon Croate et les Bacheliers. La Danse de Salon peut etre assimiliée aux danses de figures voire danses de cour. Les danseurs exécutent  des formes spatiales et des figures dans des pas de danses très simples. Les formes spatiales les plus fréquentes sont : le figure de huit, l’étoile, le chaînon, le passage et la révérence. La Ronde de Salon Croate est apparue lors du mouvement de Renaissance Nationale Croate, avec à sa tête  l’homme de lettres Ljudevit Gaj, et elle est le résultat des aspirations du mouvement illyrien  à créer une danse croate unique, qui serait acceptée aussi bien par la population rurale qu’urbaine. Il est incontestable que la Ronde de Salon Croate est empreinte d’un traît national prononcé. Ella a longtemps été la danse favorite et la plus fréquemment dansée dans les salons de Croatie.

Deutsch
Der Kroatische Salon Kreistanz wurde zum ersten mal am 27. Januar 1842 in Zagreb unter dem Namen Slawonisher Kreistanz aufgeführt. Der Name wurde unmittelbar zum Kroatischen Kreistanz geändert, und zuletzt wurde er zum Kroatischen Salon Kreistanz gennant. Nach den Aufzeichnungen von P. Ortoliani dieser Tanz wurde zum letzten Mal in 1936 in Dubrovnik aufgeführt. Am Ende des neunzehnten Jahrhunderts brachten ihn die Dalmatiner mit sich im Gedanken und im Herzen, nach Antofagasta in Chile, wo er  noch heute getanzt wird.  In Kroatien war Goran Knežević der erste Choreograph, der den Tanz rekonstruierte, und im Jahr 2001 auf die Bühne brachte. Goran Knežević selbst dachte das Projekt „Der Kroatische Sakon Kreistanz und das Abitur“ aus. Der Kroatische Salon Kreistanz gehört zu den figurativen Tänze bzw Tänzen der Hofästhetik. Die Tänzer führen bestimmte Raumgestalten und Figuren in einem ganz einfachen Schritt auf. Die häufigsten Raumgestalten sind: die Acht-Form, der Stern, das Vorbeigehen und die Reverenz. Der Kroatische Salon Kreitanz enstand während der Kroatischen Nationalen Renaissance, mit dem Gedichter Ljudevit Gaj an deren Führung, und wird als das Resultat der Strebens der Illyrischen Bewegung nach der Kreation eines einzigen kroatischen  Tanzes angesehen, der sowohl von der in den Städten als auch auf dem Lande wohnenden Bevölkerung aufgenommen würde. Es ist zweifellos, dass der Kroatische Salon Kreistanz von einem starken nationalen Eigenschaftszug eingeprägt wurde. Er gehörte zum  Lieblingstanz der Kroaten und wurde häufig in den Tanzsalons  ganzen Kroatiens  aufgeführt.