Plesni info

Plesni info2016-11-19T10:22:58+00:00

UVOD

Priredio Goran Knežević
uz pripomoć Marice Tadin, Senke Jurine,
Josipa Vinkeševića i Ane Eterović

Uvršteni termini sakupljeni su i objašnjeni temeljem vlastitih spoznaja i uz korištenja stručne literature (knjige Franje Ks. Kuhača, dr. Ivančana, dr.Vinka Žganca, dr. Stjepana Sremca, dr. Tvrtka Zebeca, dr. Ive Niemčić, Branka Kostelca, Ane Maletić, Marije Novak i drugih). Plesni info nema znanstvenih pretenzija već je njegovo pisanje motivirano željom stvaranja, od strane stručnjaka i znanstvenika, cjelovitog etnokoreološkog rječnika čime bi značajno doprinijeli očuvanju i popularizaciji hrvatskih narodnih plesova.

Dobrodošla je svaka nadopuna i ispravak.

 

B

 

 

Bal – ples, plesna zabava.
Balat ili balanje (dalm) – ples, plesati.
Balerina (dalm.)– naziv za vrsnu plesačicu.
Balarin (dalm.) – naziv za vrsnog plesača .
Balač (dalm.) – plesač
Balarinica (dalm.) – naziv za plesačicu.
Balarica (dalm.) – mjesto za ples na otvorenom.
Balun (balon) – istarski narodni ples. Najčešće se izvodi u paru i to u četiri plesne figure: šetat, prebirat, valcat i vrtet.
Bela roža – narodni ples s otoka Brača.
Biraće kolo – plesač/ica unutar kola bira sebi para s kojim nastavlja određeno vrijeme zajedno plesati. Potom se vraća u kolo a njezin izabranik/ca nastavlja birati.

C

 

 

Ciciljona – svoje podrijetlo vuče od tal. Sicilijana – brzi ples u 2/4 taktu, tako je na Braću stekao naziv i ciciljona maškareta.
Ciganica – temperamentan ples prihvaćen od romske populacije i pod tim nazivom raširen je u selima oko Zagreba.
Cancat (dalm.) – plesati.

Č

 

 

Češka beseda – češki salonski nacionalni ples stvoren
1862 . godine.
Čardaš – u raznim inačica egzistira u Međimurju i Podravini. Pridošao je iz Mađarske.

D

 

 

Dodole (slav.), preperuše (dalm.) – djeca i mladež s prigodnom opremom i ruhom obilazili su selo vjerujući da će pjesmom i pokretom prizvati kišu.
Dučec (dukati – skakati) – vrlo atraktivan narodni ples. U nešto izmijenjenim oblicima izvodi se u središnjem dijelu Hrvatske. Karakteriziraju ga visoki skokovi i vjerovanje da će visoko uroditi lan, žito i ost.
Drmačica (drobničica, drmeljaga) – izvodi u selima u okolici Zagreba. Karakterizira ju sitno vertikalno drmanje (titranje) tijela usklađeno s tempom glazbe. Impuls za drmanje dolazi iz koljena i prenosi se tijelom do glave.
Drmavac (drhtavac) – slavonska inačica drmeša ili drmačice
Drmeš – rasprostranjen je po središnjem dijelu Hrvatske ali i šire. Izvodi se u četvorki, kolu ili paru. Sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu, plesači izvode vertikalne titraje u plesnom ritmu osminka, osminaka, četvrtinaka, četvrtinka, osminka, osminka ili četvrtinka, četvrtinka a u drugom dijelu se intenzivno vrte. Visina i oštrina amplitude titraja ovisi o krajevnom plesnom stilu.
Drmešari – četvorica izvrsnih plesača obilazili bi seoske zabave u selima oko Bistre, Oroslavlja, rijeke Bednje i virtuozno izvodila drmeš. Domaćinima je bila čast ugostiti drmešare.

Đ

 

 

Điger – narodni ples iz makarskog kraja.
Đikalica – temperamentni pokupski ples u kojem plesači odskaću (đikaju). od poda i križaju ispred noge
Đonoder – ples iz virovitičkog kraja. U plesu se stopalima kliže po podu – deru se đonovi.

E

 

 

Eja, dunda, eja – obredno kolo u koje su utkani motiv rijeke i mosta. Zadržalo se u Podravini i Bilogori.
Etnokoreologija – nauka o plesnim običajima.

F

 

 

Ferme (dalm.) – plesne zabave koje su organizirali gostioničari koji organiziraju svirače, naplaćuju ulaznice te prodaju jelo i piće.
Folklorna koreografija – plesno glazbena scenska kompozicija inspirirana folklornim sadržajima (ples, glazba, pjesma, običaji, narodne nošnje, rekviziti, oprema i sl.).
Furlona – ples talijanskog porijekla, rasprostranjen u Istri i Dalmaciji. Danas se pleše na otoku Hvaru

G

 

 

Galop polka – temperamentni dvorski parovni ples koji se izvodi bočnim poskočim (galop) korakom.
Gluvo kolo (gluvak, nijemo kolo) – ustaljen naziv za kola bez glazbene pratnje i vokalnog izričaja.
Grezača (greziti se – prijetiti) – tip plesova u zelinskom kraju u kojima se prijeti prstom.

H

 

 

Hrvatsko kolo – na poticaj Ilira i Ljudevita Gaja, Marko Bogunović, natporučnik krajiške brodske pukovnije iz Slavonskog broda 1841 godine stvorio je Hrvatsko kolo. Glazbu je skladao Vatroslav Lisinski. Sastoji od šest plesnih figura: Naklon, Vienac, Lanac, Zvezda, Burma, Mesec.
Hrvatsko salonsko kolo – u knjižici „Hrvatsko salonsko kolo za lahko naučenje figura“ (1895.) opisao Pietro Coronelli . Sastoji se od šest figura Osam, Promjena, Zviezda, Maleni kruzi, Vienac, Zmija.
Hrvatski tanac – po Kuhačevom pisanju koji ga je promatra od 1860. – 1870. ples je vrlo sličan mađarskom čardašu.
Huzganje – podvriskivanje muških plesača u plesnom zanosu ma otoku Krku.

I

 

 

Igrišće – mjesto za plesanje u Međimurju
Ivančice (krijesnice, ladarice) – u središnjem djelu Hrvatske grupa djevojčica je obilazila selo na dan 24.lipnja. Izvodile su prigodne pjesme i kola. Na glavi su nosile bijele vjenčiće.

J

 

 

Ja posijem lan – obredno kolo. Izvodi se na Ivanje u Bilogori
Judin (vražja) polka – izvodi tako da si partneri međusobno prijete prstima krećući se pritom malo na stranu plesačice malo na stranu plesača pri čemu se stječe dojam međusobnog prepiranja. Takve gestikulacije oslikavaju nešto što nije dobro a sve loše u Hrv. zagorju potječe od vraga pa je tako i polka vražja, judina.

K

 

 

Kalamajka – dolazi od ukrajinskog plesa kolomejka. Udomaćio se u sjevernim krajevima Hrvatske.
Kalendara – kolo iz Slavonije. Pretpostavlja se da naziv dolazi od riječi kolendari.
Kapo (dalm.) – šef, gazda.
Kapo od bala (dalm.)– vođa plesa, najavljuje plesove.
Kapobanda (dalm.) – dirigent glazbe, kapelnik.
Karta plesa – popis plesova koji će se svirati na plesnoj zabavi.
Kavalkine (dalm.) – plesne zabave.
Klop polka – u prvom djelu se plješče (klopa) rukama a u drugom, nastavlja se obično plesati u trokoračnom koraku.
Kolap – naziv za plesne figure u Moreški.
Kolar – sudionik u plesu u dubrovačkom primorju.
Kolarište (dalm. zagora) – prostor na otvorenom gdje se mladež okupljala na ples.
Kolo – zatvorena prostorna formacija u kojoj su plesači raspoređeni po zamišljenoj kružnici i međusobno se drže za ruke (maramice i sl.).
Kolovoditi – izraz za vođenje kola
Kolo bokeljske mornarice (Tripundanjsko kolo) – drevni muški lančani ples s rupčićima kojeg u Kotoru izvode katolici na dan Sv.Tripuna (2. i 3. februara).
Kolo fašenjskih sneha (međ.) – desetak djevojčica u pokladno doba obilazi kuće i izvodi prigodni ples.
Kolo mačkara – običaj je u sjevernim krajevima Hrvatske da na svadbu oko ponoći dođe maskirana grupa i pleše određeno vrijeme.
Kolo mladih sneha s bidrama na glavi – u Međimurju ga izvode mlade snehe za plodnost mladog bračnog para.
Kolo nakrivo – plesači su leđima okrenuti prema središtu kola Postoji vjerovanje da će se takvim, krivim kolom, zavarati zle sile.
Kolo napovrat – najčešće se javlja u dinarskom djelu hrvatske. Nakon što se izvede plesni obrazac u jednom smjeru, u drugom se vraća na početno mjesto.
Kolo na čardak (kolo na kat) – izvodilo se u Turopolju.
Kolo na štuk (kolo na kat ili kolo na kolo) – izvodi se u Orubici i Davoru.
Kolo na tablu – svadbeni ples u Međimurju.
Kolo oko krijesa – na Jurjevo i Ivanje pleše se šetano kolo i pjevaju prigodne pjesme oko (krijesa) vatre
Kolo poskočica – F.Ks. Kuhač je tako nazivao vesele i skakutave plesove u kolu. Danas se taj naziv koristi i za poskočicu (linđo) .
Kolo po hrvacki – narodni ples iz jelenjskog kraja. Inačica drmeša.
Kolo za stol – svadbeno kolo u Međimurju.
Kontradanca – (eng. country dance) ples koji se u drugoj polovini 18. stoljeća proširio iz Engleske po čitavoj Europi. Pleše se u parovima koji su raspoređeni u dvije linije jedna nasuprot druge.
Korak – prijenos težine tijela s noge na nogu.
Koreologija – nauka o plesu
Kotiljon – francuski dvorski ples nastao sredinom 18. stoljeća. Naziv mu dolazi od cotillon – podsuknja. Izvode ga četiri para a na kraju plesa izmjenjuju darove. Izvodio se u salonima širom Hrvatske.
Kovačka – pleše se u Hrvatskom Zagorju. U plesu se oponašaju karakteristični kovački radni pokreti.
Krajc (njemački kreutz – križ) polka – u nekim krajevima se u prvom djelu plesa križaju noge a ponegdje se parovi za vrijeme plesa „krajcaju“.
Kvadrilja (četvroka, kvadril, kadrila) – francuski dvorski ples. Izvode ga dva plesna para. Sastoji se od šest glavnih plesnih figura: Le Panatalon, L’Été, La poule, La trenis, La pastourelle i Foinale. Izvodio u salonima širom Hrvatske.
Kvatropas (kvastro paši) – dalmatinska inačica plesa zibenštrit. Dolazi od talijanski qvatro passi – četiri koraka. Broji se svaki drugi korak zato se ustalio termin kvatro. Termin pas ili paši u ovom slučaju po našem mišljenju potječu od riječi opasivanje ili opašivanje što bi značilo četri opasivanja ili opašivanja.
Kumpanija (moštra) – lančani ples s mačevima. Kod nas se zadržao na otoku Korčuli.
Kuritari – temperamentni ples u Međimurju u kojem plesači plješu i lupaju dlanovima o sare čizama. Pretpostavlja se da je potekao od romske populacije.

L

 

 

Lete – plesna figura u vrličkom kolu. Najčešće je izvode četiri momka pri čemu posljednjeg plesača zabacuju.
Ličko kolo – započinje šetanim korakom uz pjesmu. Potom slijedi brži dio u kojem kolovođa komandama određuje plesne figure.
Linđo – noviji naziv za ples poskočicu iz mjesta Župe Dubrovačke (primorja i zaleđa) i Zapadne Hercegovine. Pretpostavlja se da je naziv linđo potekao od glasovitog lijeričara Nikole Lale nadimkom Linđo iz Petrača.
Logovac – temperamentan ples u trojkama (momak i dvije djevojke) iz istočne Slavonije. Pretpostavlja se da naziv logovac potječe od mađarske riječi logov koje označava konja povodnika koji se preže kao treći uz druga dva konja.
Lastovsko pokladarsko kolo – lančani ples s mačevima. U isto vrijeme djevojke izvode lančani ples s rupčićima.

LJ

 

 

Ljelje (kraljice)– na Duhove 10. – 13. svibnja svečano obučene djevojke s ukrašenim šeširima obilaze sela u okolici Đakova. Kraljevi (starije djevojke) idu naprijed i nose sablje dok ih kraljice (mlađe djevojke) prate. Pred kućama pjevaju prigodne pjesme i izvode ples sa sabljama.
Ljeljenovo kolo (pleti kolo) – kultno kolo za plodnost.

M

 

 

Marmontin – izvodi se na otoku Braču. Dobio naziv po francuskom generalu Marmontu.
Matineja (dalm) – ples organiziran nedjeljom popodne za mlađe
Mazurka (mažurka) – poljski narodni parovni ples, u trodobnoj mjeri (tročetvrtinskoj ili troosminskoj), nešto polaganijeg tempa od valcera.Za mazurku je karakterističan punktirani ritam i česti naglasci na drugoj ili trećoj dobi mjere.
Mesoija – plesna sezona od sv. Tri kralja do pokladnog utorka.
Monferina – talijanski narodni ples iz okolice Monfferata u Pijemontu. Ples brzih pokreta, u 6/8 mjeri, susreće se i pod imenom monfreda, a u našim primorskim krajevima pod nazivima: monfrina, monferina i sl.
Moreška – (morisca, moresca) u 15. st. Proširila se iz Španjolske- preko Francuske gotovo po cijeloj Europi. U nas je najbolje sačuvana na Korčuli. Plesači su raspoređeni u dvije skupine od kojih je jedna odjevena u crvene kostime- Osmanlije, a druga u crne, zagaravljena lica predstavljaju Maure. Morešku izvodi 24 plesača u 7 plesnih figura (kolapa). Svaku skupinu predvodi kralj, a borba se vodi oko djevojke – Bule. Izvodi se uz glazbenu pratnju limene glazbe koju je komponirao Krsto Odak.

N

 

 

Narodni ples – plesna tvorba, spontano iznikla iz prirodnih, povijesnih, kulturnih i društvenih specifičnosti određenog kraja.
Nebesko – slavonski ples u kojem se visoko skače – do neba.

O

 

 

Oberštajer – izvodi se u pojedinim krajevima središnje Hrvatske i goranskom kraju. Dolazi od slovenskog plesa štajeriš.
Otecnaš – starohrvatsko sakralno kolo.

P

 

 

Pajeriš – parovni ples iz Hrvatskog Zagorja u kojem se plesači intenzivno zibaju u gornjem dijelu tijela. Riješ pajeriš potječe od austrijsko njemačkog plesa – Bayerisch-polka.
Palatauš – mađarski salonski ples.
Paraglais – narodni ples potekao od engleskog društvenog plesa palaisglais. Karakterizira ga križni pokret noge na kojoj nije težište tijela, u lijevu i desnu stranu.
Pargaruša – kolo iz Slavonije. Naziv dobilo po pargaru – gusto tkanom lanenom platnu. Pargaruša – košulja ili žena koja tka iz pargara.
Pašavijen – narodni ples s otoka Hvaru. Naziv dolazi od pasati, što znači zakoračiti ili koraknuti.
Pavana – španjolski svečani dvorski ples u dvodobnom taktu. Karakterizira ga svečano – paunovsko držanje.
Ples – harmonično gibanje tijela u određenom ritmu. Izražavanje duhovnog i emotivnog stanja kroz pokrete tijela.
Ples na zelje – izvodi se u Međimurju za plodnost zemlje i kao svadbeni ples. Snažno se nogama udara o pod za deblje glave zelja.
Ples pod majem (ples pod trešnjom) – izvodi se prvu nedjelju mjeseca svibnja u mjestu Punat na otoku Krku. Drvo oko kojeg se izvodi tanac podiže momak koji će te godine poći u vojsku.
Ples sv.Vida (sv.Vita) – iz Njemačke se tijekom 15. i 16. stoljeća proširio većim dijelom Evrope. Sv.Vid je zaštitnik grada Rijeke i slavi se 15. lipnja.
Ples svečami – zapisan je u Međimurju a predstavlja plesni svadbeni ritual prožet seksualnom simbolikom. Prije pola noći mladenci započinji ples, držeći svaki svijeću u ruci, a zatim se pridružuju i ostali svatovi. Potom mladenci odlaze na prvu bračnu noć.
Plesa s rupčecom – izvodi se u Podravini. Plesači provlače rupčec ispod podignutih natkoljenica.
Ples s metlom – izvodi se u sjevernim područjima Hrvatske. Jedan plesač pleše s metlom i određenom trenutku je snažno baci na pod što je znak svima da započnu mijenjati plesne partnerice. Plesač koji ostane bez partnerice nastavlja plesati s metlom.
Ples pred metlu – izvodio se Međimurju. Plesači provlače metlu ispod podignutih natkoljenica.
Ples zastavnika – zastavnik pleše ispred svadbene povorke i mašući zastavom, prema vjerovanju, rastjeruje zle sile od mladenaca. U Zagrebačkom Prigorju zastavnik, poklonić i dva momka uhvate se križno za zastavu i plešu drmeš. U Pokuplju plešu dva zastavnika jedna je od mladenca a jedan od mladenke.
Plesni red – u drugoj polovini 19. stoljeća na gradskim plesnim zabavama koristila se knjižica s rasporedom plesova u koju bi se upisivali plesni partneri s kojima bi se htjelo plesati te večeri.
Pleter kolo – nastaje kad prvi plesač/ica započne prolaziti ispod podignutih ruku ostalih plesača u koloni.
Podzovojak – narodni ples s otoka Brača. Pleše se tako da plesači prolaze ispod maramice.
Pod mostec – parovni ples iz Hrv. Zagorja u kojem se parovi nalaze u koloni i podvlače se ispod podignutih ruku ostalih parova.
Poliritmija – usklađena razlika u ritmu plesa i ritmu muzike.
Polka (češki – pulka; polovina) skraćeni oblik plesa scotish. Stvorila ga čehinja Ana Selzak. Polka se udomaćila na našim prostorima u različitim inačicama.
Polka treskavica – izvodi se s vrlo izraženim vertikalnim pomacima na zategnutim koljenima.
Popasove (zabace) – originalna plesna figura iz Prominskog kraja. Izvodi je jedan momak i dvije djevojke. U jednom trenutku muškarac se naglo zakrene prema zamišljenom središtu putanje i povuče prvu djevojku a druga djevojka odskoči i neko vrijeme se nalazi u zraku. Obično se izvodilo na svadbi gdje se kroz visinu skokova provjeravala mladenkina okretnost i izdržljivost. Za dobru skakačicu prominci bi kazali da je okoprčna.
Poskočica – danas poznatija kao linđo. Izvodi se u mjestima Dubrovačke župe (primorja i zaleđa) i Zapadne Hercegovine. Plesom rukovodi kolovođa. Plesni parovi raspoređeni su po obodu kružnice a u sredini sjedi i svira lijeričar.
Poloneza – poljski dvorski ples. Izvodi se u parovima raspoređenim u kolonu.
Potresuljka – temperamentan parovni ples iz jelenjskog kraja.
Povraćanac – kolo iz Slavonije. Izvođači započinju plesati plesni obrazac u smjeru kretanje kazaljke na satu a zatim se sitnim koracima vračaju u suprotnom smjeru od kretanja kazaljke na satu.
Promenada – naziv za ples u kojem se hoda u ritmu glazbe najčešće tako da plesačica drži plesača pod ruku.
Punat – naziv za plesne figure u kumpaniji.
Prebiranje – sitni i brzi pokreti nogu naprijed – natrag. Najčešće se pojavljuje u jadranskom folkloru.
Pritilica – tip parovnih plesova u kojem si partneri međusobno prijete kažiprstima.
Pritucalo (stražnjak) – zadnji plesač u poluotvorenom kolu.

R

 

 

Rašpa – glazba i struktura plesa potječu iz Meksika. Parovni ples koji se udomaćio u sjevernim krajevima hrvatske. Prilikom plesa noge se pomiču (stružu) uz plesnu podlogu naprijed- natrag. Vjerojatno je po tome i dobio naziv rašpa (turpija).
Reliti (dalm.) – pljeskati
Rvacko kolo – izvodi se u Kaštelima uz pjesmu „Lipe li se mlade Kaštelanke“.

S

 

 

Sakajdo – kolo iz požeško – našičkog kraja. Naziv potječe od posavskog plesa staro sito …. zakaj to? Pokaj to? – sakajdo, pokaj do.
Salauka – slavonski ples u kojem se kreće kreće „na brzo“ poput vjetra „salauke“.
Sigra – naziv za dječju igru u dijelu Slavonije i Baranje.
Sirotica (ja sam sirota, tri korak sim) – parovni ples koji se održao u središnjem dijelu Hrvatske. Prema dr.Ivančanu nastao od škotskog plesa sir Roger.
Slavonsko kolo – originalan i cjelovit etnokoreološki sadržaj. Tamburaši (gajdaš) nalaze se u sredini kola i aktivno komuniciraju s plesačima. Plesanje u kolu sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu plesači lagano koračaju i pjevaju bečarce različitih sadržaja, često trenutno smišljene prema raspoloženju i situaciji. U drugom dijelu, u bržem tempu izvodi se taraban, drmeš ili sl.
Socije, socijatade ili kumpanje (dalm.)– družine mladića koje su organizirale plesne zabave. Oni bi osigurali prostor, svirače, prikupljali dobrovoljne priloge, a ponekad se međusobno natjecali u tome tko će dovesti više djevojaka na zabavu.
Staro sito – vrlo popularan parovni ples iz središnjeg dijela Hrvatske. Harmoničnim pokretima ruku i nogu plesači imitiraju prosijavanje brašna ili slično.
Stil plesa – način izvođenja određenog plesa. U narodnom plesu predstavlja najvažniju supstancu i daje mu vjerodostojnost. Možemo ga usporediti s govornim narječjem.
Stolac polka – raširen u središnjem dijelu Hrvatske. Plesač/ica sjedi na stolcu a ostali pojedinci /ke nastoje je privoliti na ples. Kad u tome netko uspije plešu polku nakon čega izabranik/ca sjeda na stolicu

Š

 

 

Šaltin polka –naziv za sitni trokorak ( otok Hvar) u kojem zadnji korak ima tendeciju prema gore.
Šareno kolo (slav.) – u kolo ulaze svih nazočni (djeca, mladi, starci) i plešu (đipaju) svaki na svoju način.
Šemička (šemica, šebešička) – tip narodnih plesova koji se obično izvode u trojkama. Jedan momak i dvije djevojke. U prvom dijelu idu naprijed natrag da bi se zatim momak okretao s jednom a zatim s drugom djevojkom koje ga nastoje u brzoj vrtnji izbaciti iz ravnoteže.
Šepavo kolo – dobilo naziv po naglašenom spuštanju (šepanju) na nozi na kojoj je težište tijela.
Šerate – (tal. serata-noćna zabava) svečani ples s pozivnicama. Ovakve plesove priređuju u većim dvoranama političke, kulturno-prosvjetne, sportske, vatrogasne i druge organizacije. Ovaj naziv do danas se zadržao u Kaštelima. (M.Tadin)
Šetani korak – specifično folklorno koračanje prilikom čega su plesači okrenuti polu (desno) lijevo za 45 stupnjeva u odnosu na središte kola.
Šetana kola – predstavljaju najstariji sloj našeg plesnog folklora i često su prožeta magijskim i obrednim motivima.
Šete paši – talijanski sette pasi što znači sedam koraka. Pleše se u Jadranskom području.
Šimi polka – dolazi od američkog plesa shimmy. Usklađeni pokreti „zibanja“ kukova i ramena nazivaju se šimi (shimmy) Pokret šimi (shimmy) egzistira u brojnim našim polkama.
Škampa boško – narodni ples s otoka Mljeta.
Šopka tanc (ples sa šeširima) – udomaćio se u Međimurju. Plesači provlače šešire ispod natkoljenica.
Šoštar polka – u prvom dijelu rukama se oponaša pokreti šoštara (postolara) a u drugom se obično pleše trokoračni korak.
Šoto – plesači su postavljeni u dvije nasuprotne linije i u jednom trenutku jedna grupa plesača prolazi ispod podignutih ruku druge (otok Krk).
Šotobraco (dalm.)– držanje pod ruku.
Šotić – skraćeni oblik plesa zibenštrit. Nije sedam već tri koraka. Parovni ples. Nastao od škotskog plesa schottisch. Najprisutniji je u Jadranskom folkloru. (
Šrotež – ples iz Hrvatskog Zagorja. Udarcima nogu u pod imitira se šrotanje ili mrvljenje kukuruza.
Suhi most – parovni ples u kojem parovi u koloni prolaze ispod podignutih ruku ostalih parova.

T

 

 

Tanc – parovni ples u sjevernim krajevima hrvatske.
Tanac – naziv za određeni parovni ples
Tancovalnost – plesnost, plesna kvaliteta (umijeće)
Tanac va kući – plesanja u kući (otok Krk)
Tanac na placi – plesanje na otvorenom (otok Krk)
Tancat – plesati
Tancadur – naziv za dobrog plesača na otoku Krku
Tanculat (dalm.) – pocupkivanje na jednoj nozi
Tape – slavonski ples u kojem plesači lupaju nogom o pod i plješću rukama.
Taraban – temperamentna vrsta narodnog plesa. Naziv dolazi od riječi tarabananje što upućuje da se u plesu snažno udara o pod.
Tempet – starogradski ples iz Makarske. Pretpostavlja se da naziv dolazi od latinske riječi tempe stare što znači užurbano, žestoko.
Tropača (tropati – gaziti) – tip plesova u okolici Zagreba u kojima se snažno udara (tropa) nogom o pod.
Trusa – tip plesova u kojima se cijelo tijelo istovremeno drma i trese. Ne izvodi se na zategnutim koljenima kao drmeš.
Turski marš – ples turopoljskih plemenitaša. U svečanim odorama izvode prigodan ples. Zapisan je i u Jaskanskom (Zagrebačkom) polju.

V

 

 

Valcer – potječe od narodnog plesa ländler, vrlo popularnog u Austriji, Švicarskoj (njemačko govorno područje) i južnoj Njemačkoj. Izvodi se u paru, u ¾ plesnom ritmu. Temperamentno okretanje, jednostavnost koraka i mogućnost međusobnog kontakta s tijelom učinile su ga najpopularnijom salonskim plesom u Evropi.
Vanjkuš (kušin) kolo – vrsta biračeg kola u kojemu pojedinac/ka šeće unutar kola s jastukom u rukama. U određenom momentu bira sebi para na način da stavi jastuk ispred njega. Zatim oboje kleknu na jastuk poljube se a izabrani/ca nastavlja šetati unutar kola.
Verbunkoš (verbunkos) – ples u kojem se rukama udara o sare čizama. Udomaćio se u sjevernim dijelovima Hrvatske a potječe iz Mađarske gdje se izvodio prilikom regrutacije i vrbovanja vojnika (od njemačkog: Werbung – regrutacija, vrbovanje).
Veros – jedan od plesova u krčkim tancima (1. veros 2. veros 3. veros itd.)
Vijugavo kolo – nastaje kad se dvije nasuprotne grupe plesača u kolu približe i nastave se po tim putanjama kretati u ili suprotnom smjeru kretanja kazaljke na satu.
Vilota – najstariji ples otoka Brača, parovni ples, a obično su ga izvodili dva ili četiri para.
Volat – voltavanje (dalm.) – ples u kojem se parovi provlače ispod podignutih ruku drugih parova
Vrzino kolo – naziv se koristi za vilinska kola. Vjeruje se, da kad uđeš unutar vrzinog kola, nemoguće je izaći.
Vuzmena kola – uskrsna kola.

Z

 

 

Zibenštrit (sedam koraka) – srednjoevropski parovni ples čije se inačice pojavljuju širom hrvatske.
Zmijoliko kolo (kaća) – događa se kad dvoje izvođača raskinu kolo i jedan povede ostale u zmijoliko kretanje po prostoru.

Ž  

 

Žapci – kolo iz čazmanskog kraja, prožeto seksualnim motivima.