STRUČNO IZVJEŠĆE O MANIFESTACIJI DRMEŠ-DA ODRŽANOJ 7.6.2013.

 

Svake godine kad pišem svoja razmišljanja o „Drmešu“ uvijek pomislim tko zna možda je ovo zadnje jer obzirom da određene želje i ideje vezane uz ovaj projekt nikako ne mogu ostvariti umišljam si da ipak ovo nije materijal za dugovječnost i tradiciju. No, ovaj puta sam ipak u bio zadovoljan s možda najvažnijim segmentom ovog projekta, a to je kvaliteta plesnih parova. Vidjeli smo različite pristupe kako u plesu tako i koreografiranju i još samo da se više koreografa uključi u tu priču mislim da ćemo vrlo brzo dostići plesne parove iz „razvikanijih“ društvenim plesova. Gledalište je bilo većim djelom ispunjeno no s obzirom da je ulaz bio besplatan i na promociju preko Dobro jutro Hrvatska, Školski sat, Narodni radio, Email i Facebooka te milijunskim gradom sa tom činjenicom ne mogu biti zadovoljan. Neobjašnjiva mi je činjenica da folkloraši, voditelji, stručnjaci iz metropole ne pokazuju interes i želju za gledanjem te jedne nove i mlade tradicije koja ima pozitivnu stručnu i znanstvenu podršku, a po riječima mnogih, izvan folklornog miljea, vrlo je pitka, atraktivna i gledljiva. Možda zbog takvog stava i odnosa već godinama gledamo „Ples sa zvijezdama“ i društvene – narodne plesove iz cijelog svijeta, a iz Hrvatske niti jedan.

Vrsnoća plesnog para se stvara poduže vrijeme, možda i godinama zajedničkog plesanja, jer upravo ta međusobna interakcija, bliskost i energija presudan su za stvaranje željene – zamišljene estetike. U sklopu toga plesni parovi koji se kane prijavljivati za ovu manifestaciju trebali bi već od početka sezone (devetog mjeseca) započeti s pripremama. No, znam da je to utopija ali ja se nadam. Sudeći po mjestima iz kojih su došli plesni parovi možemo ovo nazvati i neslužbeno prvenstvo Hrvatske ali još uvijek ostaje enigma zašto brojni plesači iz renomiranih društava Zagreba i Hrvatske propuštaju priliku da pokažu svoje znanje i vještinu. Očigledno se opet potvrđuje moja davnašnja teza da folklor postoji samo kao sredstvo za pripadnost određenom ansamblu i ostvarenju socioloških vrednota. Ozbiljnije promišljanje o narodnom plesu i vlastitim mogućnostima i dometima na tom području ipak je u rukama vođa koji nerado ispuštaju stvar iz svojih ruku. Osim plesnih parova bilo je vrlo interesantno gledati revijalni dio gdje su braća Ivančan, AFS F. Marolt, Ethnotine i KUD Zabok izveli neuobičajene i vrlo zanimljive programe.
Još jednom zahvaljujem svojim kolegama koji su svojim potaknuli svoj plesače na ovu avanturu i nadam se da sam kao organizator ispunio njihova očekivanja te nadam se takvoj podršci i u narednim godinama jer to je ipak važnije od svega.
Kako će ove godine i članovi stručne komisije Andrija Ivančan i Rajko Pavlić također napisati svoja stručna izvješća biti ću kratak u svom stručnom osvrtu.

Ivana Cerinski – Josip Sraka
Starinski drmeš (Posavina) Izvrsni plesači prezentirali su nam drmeš na vjerodostojan način. I to valja posebno pohvaliti no valjalo je prikazati određena scenske zamisli i možda improvizacije na temu drmeša, koje sam uostalom i vidio u Posavskim Bregima.

Jadranka Pilčić – Zlatko Franović
Potresuljka (Grobinščina)
Koreografija: Alemka Juretić
Bilo je lijepo gledati potresuljku u izvođenju ovog plesnog para. Izveli su nam lijepe plesne figure i scenskih rješenja ali ipak ovaj plesni par nije prštao zajedničkom energijom i poletom.

Maja Zelić – Vladimir Barač
»Išla snaša sa salaša« (Baranja)
Koreografija: Nedeljko Haček Plesni par je ujednačeno izvodio plesne predloške i smisleno se kretao po pozornici. Pojedine figure preuzete iz drugih plesova (npr. lindžo) nisu bile najbolje rješenje. Trebalo ih je malo više zamagliti

Klara Mihoković – Igor Pozder
Ples ropčecom (Podravina)
Vidjeli smo uigran plesni par gdje je djevojci pruženo puno više plesne dominacije (što je izvrsno iskoristila) a trebali je biti obrnuto ili barem jednako. Momak ipak ima više estetskih alata za ukrašavanje ovog plesa.

Antonija Župančić – Filip Cvetković
Miličica (okolica Samoborskog gorja)
Koreografija: Ivan Goran Matoš
Mladi plesni par stvorio jednu romantičarsku izvedbu. Baš ih je bilo ugodno gledati. Svoje plesne zadatke izvodili se bez agresivnosti, ljupko i simpatično sukladno svojim godinama i zasigurno imaju lijepu plesačku budućnost.

Barbara Juratović – Krešo Hegolj
»Deder diko pogodi« (Slavonija)
Izvrsna osmišljena koreografija u kojoj je naglasak bio na scenskoj dramaturgiji pri čemu su izvođači uspješno iskoristili sve svoje talente i umijeća; ples, svirka na dvojnicama, pjevanje. Drugačiji pristup od ustaljenog ali vrlo domišljato i zrelo.

Zrinka Arl – Goran Škrlec
Drmeš (Zagrebačko prigorje)
Od početka do kraja izvedbe plesni par je izvrsno drmešerio u plesu i prostoru no vidjela se na trenutke određena plesna neuigranost makar vrlo mala ali u ovakvoj koncentraciji kvalitete ostalih plesnih parova presudna.

Maja Šćuric – Vencislav Macan
Jabučice (Baranja)
Koreografija: Maja Šcuric
Dobro osmišljena koreografija i solidna ujednačenost para u plesu. Možda je ipak trebalo stvoriti više međusobne interakcije, fluida u plesnoj prisnosti. Djevojka je bila na očigled dominantna no kako se radi o plesačima iz Hrvatskog zagorja gdje je ta dominacija i opjevana nećemo zamjeriti.

SnježanaŽupančić-Maslać-DinkoBabić
»Hopšajmala«(okolicaHorvata)
Koreografija:SnježanaŽupančić-Maslać«
Gl.pratnja: ŽPS »Klencerice
Ovo je jedan vrlo uspjeli scenski novitet gdje su glazbenu pratnju ostvarivale pjevačice sa starene i to vrlo uspješno. Ta sprega plesnog para i takve glazbene pratnje me se jako dojmila i moram priznati da sam to prvi oputa vidio u folklornom stvaralaštvu. To ćemo zapamtiti ali to može poslužiti i kao obrazac za ostale folklorne koreografe. Plesni par je bio ujednačen i dobro organiziran u prostoru ali opet te cure……

Karla Manzoni – Mateo Žorić
Tanac po Susacku (otok Susak)
Za vrijeme ove izvedbe nikako se nije uspjelo izaći iz svojevrsnog komornog ugođaja. Ustvari nismo vidjeli plesnu ekstatičnost (uzavrijelost) koja je prisutna u svakom plesu, barem u finalu. Plesači su bili ujednačeni i dobro školovani glede stila ali trebalo je ipak postići snažniju plesnu i scensku energiju te dinamiku.

Dubravka Tomšik Krmpotić – Mario Šaravanja
(Podvoje – Zurka, Slavonija)
Koreografija: Dario Grčić
Plesni par je bio ujednačen no još uvijek nije među njima potekla potrebna kemija. Ležanje momka na pozornici u ovom slučaju nije bilo neophodno. Izvedena su dva narodna plesa što nije u skladu s propozicijama.

Dario Tomek i Lucija Mlakar
Swing (Hrv. zagorje)
Korofija: Senka Jurina
Plesna energija, sklad plesnog para, prostorno kretanje i izvođenje bili su na visokoj razini. Možda je ovaj plesni par dostigao onaj vrhunac koji treba biti uzor svim plesnim parovima kad se prijavljuju na Drmeš-da.

Dolores Seljak – Damjan Žauhar
»Voz kapuza« (zaleđe Opatije)
Koreografija: Gabrijel Funarić Nadahnuto, raspoloženo i dobro scenski postavljeno. Plesni par je uigran i unatoč tome što se radi o različitim plesnim temperamentima uspješno je integriran u zajednički izričaj.

Autor osvrta:
Goran Knežević