DRMEŠ – DA!
12. lipnja 2026.
Zagrebačko kazalište lutaka
KLARA NOVOSEL I MANUELA RUŠEC
“Jalžabečke sukačice”
Dvije simpatične plesačice predstavile su se točkom baziranom na melodiji valcera, a u koju su (osim samog valcera) bili ukomponirani i prepoznatljivi elementi oberštajera te polke. Plesnim pokretima i korištenjem rekvizita plesačice su uspjele prenijeti i djelić svadbene atmosfere, sukladno nazivu koreografije. Izvedba je bila prilagođena “opuštenijem” tempu glazbe, što je rezultiralo neusiljenim kretanjem po pozornici. Kako bi dojam pri budućim izvedbama ove točke bio još bolji, svakako bi mrvicu više pažnje trebalo posvetiti stilskom ujednačavanju partnerica.
NIKOLINA ZEMAN I DAMIR SOLTAN
“Furt je kak baba hoće”
Ovaj plesno ujednačen par izveo je dinamičnu točku koja je manje-više suptilno obuhvatila veći dio plesnog folklora Zagrebačkog prigorja, a plesačica i plesač su demonstrirali dobru međusobnu komunikaciju. Posebnu zanimljivost koreografiji dalo je korištenje kišobrana, koji nisu bili samo rekviziti u funkciji dekorativnog dodatka, već neizostavan “pribor” pri izvedbi pojedinih plesnih elemenata. Time se obogatio vizualni dojam i unijela dodatna dinamika u izvedbu, a dramaturškom zapletu pridonio je i odabir dviju različitih melodija. Iako je kretanje para po prostoru bilo nešto suzdržanije, taj je aspekt vrlo uspješno nadoknađen brojnim plesnim figurama. Ukratko, zanimljive koreografske ideje i rješenja prezentirani u ovoj točki zaslužuju da ih se dodatno razradi, kako bi se ova koreografija (u nadograđenom obliku) mogla izvoditi i na nekim budućim nastupima.
DOMINA ZRNIĆ I ANTONIO ŠIMUNDŽA
Passavien (otok Hvar)
Već nakon prvih odsviranih taktova, publika je mogla osjetiti dašak jadranskog podneblja, koji je tijekom izvedbe bio vješto prenesen ne samo plesnim pokretima, već i ležernošću i elegancijom ovog para. Zanimljiva je bila i zaokružena “radnja” koreografije, čiji su se zaplet i rasplet razvijali kroz simboličnu “igru” cvijetom i maramicom, a plesačica i plesač svojim su gestama i međusobnom interakcijom obogatili “osnovni” plesni izraz. Iako je plesač tijekom izvedbe zauzimao dominantniju ulogu, njegova prisutnost na sceni nije djelovala nametljivo, a njegova se opuštenost vrlo uspješno prenosila i na partnericu (koja je isprva djelovala pomalo rezervirano). Jedna od najvećih kvaliteta ove točke jest to da svoju upečatljivost ne temelji na brzini ili spektakularnoj dinamici pokreta. Naprotiv, ova izvedba pokazuje kako promišljena interpretacija i kvalitetna partnerska komunikacija mogu ostaviti snažan dojam i bez naglašenog tempa, a upravo se u toj suzdržanosti i eleganciji krije njezina posebnost.
VEDRANA HORVAT I MATIJA HAJSTER
Čardaš po jalžabečki (Jalžabet)
Nastup ovog plesnog para zasigurno će – zbog iznimno originalnog ulaska plesača na pozornicu na skateboardu – ostati zapamćen među redovitim pratiteljima “Drmeša, da!”. Ovo je bio jedan od najatraktivnijih, ako ne i najatraktivniji ulazak na scenu u povijesti ovog plesnog natjecanja. Sama koreografija bila je oblikovana kroz jednostavnije plesne figure i već viđena kretanja po prostoru, što je omogućilo da u prvi plan dođu osobnost i međusobna komunikacija plesačice i plesača. Plesačica se tijekom nastupa isticala izraženijom sigurnošću u plesu, no – unatoč njezinoj plesnoj dominantnosti – plesač je suvereno zadržao svoju ulogu i karakter unutar para, a time je očuvana i uvjerljivost scenskog nastupa. U izvedbenom smislu, još ima prostora za napredak. Međutim, ono što je ovoj izvedbi možda nedostajalo u preciznosti i uigranosti, vrlo je uspješno nadoknađeno pozitivnom energijom i originalnošću, a o velikoj količini šarma kojim je par uspio osvojiti publiku pričat će se još neko vrijeme.
EMA FRANKOVIĆ I VALENTINO FIOLIĆ
“Tam gde polka zvoni” (Hrvatsko zagorje)
Izvedba ovog para bila je dobro uvježbana i uigrana te je od početka do kraja ostavljala dojam plesne sigurnosti i kvalitetne pripremljenosti. Usklađenost plesačice i plesača bila je vidljiva u svakom trenutku – djelovali su ujednačeno i nitko od njih nije pretjerano dominirao izvedbom, što je rezultiralo skladnim i ugodnim scenskim nastupom. Par je vrlo uspješno prenio stil i karakter odabranog plesnog predloška, pri tome zadržavajući autentičnost i prepoznatljivost. Iako je temelj izvedbe bila polka, koreografija je suptilno uključila i elemente oberštajera, čime je dodatno obogaćen njen “plesni sadržaj”. Ukratko, riječ je o kvalitetnoj izvedbi koja se istaknula uvježbanošću, partnerskom ujednačenošću i jasnim prikazom plesnih elemenata.
DUBRAVKA SABOLIĆ I SVEN KELEMEN
Bunjevačko momačko kolo
Plesno iskustvo ovog para zasigurno je pripomoglo tome da temelj ovog nastupa ne bude “atraktivnost pod svaku cijenu” već da nastup bude građen prvenstveno na kvalitetnom međusobnom plesnom odnosu. Primjerice, iako je plesaču dana mogućnost da izvodi i atraktivnije plesne obrasce, on ni u jednom trenutku nije pokušavao na taj način dominirati na sceni, već je svoju “ulogu” gradio odmjereno i u službi cjeline. Takav pristup pridonio je skladnosti izvedbe te omogućio da upravo partnerski odnos ostane u središtu pozornosti. Kretanje po prostoru bilo je ograničeno, no to je u potpunosti razumljivo s obzirom na karakter samoga plesa i na nastojanje da se zadrži što autentičniji stil izvođenja. Samo događanje na sceni moglo bi se najbolje opisati kao decentna i elegantna plesna međuigra partnerice i partnera pri čemu se nije težilo spektakularnosti niti naglašenim efektima. Upravo u toj suzdržanoj eleganciji leži jedna od najvećih kvaliteta ovoga nastupa.
EMA VUJČIĆ I JURICA ŽUPANIĆ
“Iz bilogorskih brega”
Od samoga početka bilo je vidljivo da partnerica i partner dobro poznaju svoje “uloge” te da nastup grade na uvježbanosti i međusobnoj koordiniranosti. Pokreti su im bili usklađeni, a komunikacija unutar para jasna i nedvosmislena. Izvedba je na pozornicu prenijela mladenačku energiju, ali na vrlo odmjeren način. Umjesto oslanjanja na pretjeranu ekspresivnost ili naglašenu dinamiku, izvođači su djelovali decentno i kontrolirano, a promišljeno korištenje prostora pozornice pridonijelo je još boljem ukupnom dojmu. Plesač je tijekom nastupa ostavljao dojam nešto veće opuštenosti i sigurnosti, no plesačica ga je vrlo uspješno pratila, zadržavajući ravnopravnu ulogu u paru i pridonoseći ukupnoj uravnoteženosti izvedbe.
IVA BLAŽONA I ROKO BLAŽONA
“Od čardaša do čardaša” (Međimurje)
Prilikom ove izvedbe do izražaja su došli uvježbanost, preciznost i autentičnost, a zanimljivo koreografsko rješenje (sukladno nazivu točke) bilo je da se unutar iste glazbene podloge prikažu elementi čardaša, čipčardaša, verbunka,… Korištenje prostora bilo je korektno i funkcionalno, a kretanja po sceni bila su logično raspoređena. Plesač je tijekom izvedbe elemenata verbunka (tj. kuritara) demonstrirao poznavanje plesnog materijala, no zbog sporijeg glazbenog tempa nije se u potpunosti mogla razviti energija koja inače daje dodatnu upečatljivost tom plesu. Slično se može reći i za cjelokupan dojam, čak i kad se uzme u obzir činjenica da je ovdje riječ o međimurskoj varijanti čardaša, koja je nešto suzdržanija od ostalih inačica ovog plesa. Najveći prostor za daljnja poboljšanja izvedbe ove točke nalazi se u razvijanju veće opuštenosti plesačice i plesača. Vidljivo je da posjeduju tehničku sigurnost i dobro poznavanje plesnog materijala, a kada bi se toj preciznosti pridružilo još malo spontanosti i rasterećenosti u izvedbi, njihov bi nastup mogao djelovati još prirodnije i dojmljivije.
JANA SVATON I TOMISLAV LUCIJAN PERŠIN
Vanjkušec (Hrvatsko zagorje)
Ovaj simpatičan par predstavio se ugodnom izvedbom koja je ostavila dojam dobre pripremljenosti i iskrene predanosti nastupu. Tijekom cijele točke bilo je vidljivo da su i plesačica i plesač vrlo fokusirani na izvedbu, što je rezultiralo tehnički sigurnim nastupom. Plesač je pokazao vrlo dobar scenski stav, a nešto veća opuštenost u odnosu na partnericu omogućila mu je da na sceni preuzme blago dominantniju ulogu. Ipak, ta dominantnost nije proizlazila iz nametanja, već iz sigurnosti koju je pokazivao tijekom izvedbe. Sama je izvedba bila uredna, a partnerica i partner pokazali su da posjeduju kvalitetne temelje za daljnji plesački razvoj. Kretanja po prostoru bila su usklađena s tempom glazbe i karakterom plesa. Važan element koji bi mogao obogatiti buduće izvedbe ove točke jest veća razina opuštenosti, i to od samoga početka točke. Vidljivo je da oboje izvođača posjeduje znanje i uvježbanost, no u pojedinim trenucima snažna usmjerenost na točnost pomalo je ograničavala spontanost izraza. No, pred sam završetak nastupa i plesačica i plesač su se vidljivo opustili, čime je izvedba ipak dobila jedan lijepi mladenački “štih”.
LINDA VRŠIĆ I TOMISLAV ČORAK
“Za barjak bi te, diko, nadigrala” (Pokuplje)
Baziravši svoju točku na drmešu, ovaj se plesni par predstavio dojmljivom izvedbom koja je uspješno spojila plesno umijeće, glumu i snažnu scensku prezentnost. Od samoga početka bilo je vidljivo da je par svoju izvedbu izgradio na čvrstim temeljima stečenima u svom matičnom ansamblu, a što se i očitovalo u sigurnosti nastupa, kvaliteti interpretacije i korištenju plesnog materijala. Poseban dojam ostavila je “eksplozija” energije koju su izvođači ugradili u ples, pri čemu tehnička kvaliteta nije bila žrtvovana zbog “spektakularnosti”, niti obrnuto. Središnja tema koreografije – nadigravanje plesačice i plesača te svojevrsno dokazivanje “tko je glavni na sceni” – bila je jasno prepoznatljiva i vrlo uspješno provedena. Scenski dijalog je bio dinamičan, duhovit i uvjerljiv, a pritom nije narušio sklad izvedbe. Bez obzira na to tko je u pojedinom trenutku preuzimao inicijativu, plesačica i plesač su pozornicom vladali ravnopravno, stvarajući dojam para koji razumije “zakonitosti” zajedničkog nastupa i to je, zapravo, najveća vrijednost ove izvedbe.
JANA PILATUŠ I NOEL PILATUŠ
Turopoljski drmeši
Na nastupu ovog perspektivnog mladog plesnog para posebno se istaknulo vrlo lijepo držanje na sceni, a uigranost je bila vidljiva u usklađenosti pokreta i međusobnoj komunikaciji. Osnovna koreografska ideja bila je vrlo zanimljiva, a valja spomenuti i uključivanje elemenata iz tradicijske kulture drugih europskih naroda. Pomaci po prostoru bili su primjereni dobi i iskustvu plesnog para, koji je koreografski zamišljena kretanja precizno izveo. Cjelokupna izvedba ostavila je vrlo pozitivan dojam, ponajviše zahvaljujući mladenačkoj energiji i iskrenom entuzijazmu. Temeljem ovdje pokazanog, možemo biti sigurni da će se za ovaj plesni par još čuti i da će njihov rad u budućnosti dovesti do još boljih izvedbi na pozornici.
LORENA ŽIVKO I LUKA MIHOKOVIĆ
Friš čardaš (Podravina)
Izvedba ovog plesnog para bila je decentna i odmjerena, bez pretjeranih scenskih naglašavanja, ali istodobno ispunjena životnošću i potrebnom plesnom energijom. Korištenje prostora na pozornici bilo je korektno i promišljeno, a par se kretao uredno i funkcionalno, čime je osigurana preglednost te svojevrsna jasnoća pri izvedbi plesnih figura i obrazaca. Sveukupno gledano, riječ je o estetski uravnoteženoj izvedbi koja se ističe uigranošću, decentnim scenskim pristupom i kvalitetnim korištenjem prostora, uz dojam plesne zrelosti i sigurnosti.
LOVRO ILIĆ I JAKOV RAJKOVIĆ
“Momačko nadigravanje”
Dvojica plesača predstavila su se zanimljivom i energičnom točkom koja je uspješno spojila plesno umijeće, scensku igru i mladenački duh. Od samoga početka bilo je vidljivo da je riječ o izvođačima koji raspolažu kvalitetnim plesnim znanjem i iskustvom stečenim kroz rad u svom matičnom ansamblu. Posebnost ove izvedbe ležala je u njezinoj “dramaturškoj koncepciji”. Cijela točka djelovala je kao razigrano plesno nadigravanje dvojice prijatelja/suparnika (eng. frenemy) ili svojevrsna scenska inačica rečenice “Come at me, bro!” (poznate iz internetskih memova). Ukratko, nastup nije bio tek demonstracija plesnih sposobnosti, već plesna igra u kojoj su izvođači međusobno izazivali jedan drugoga, pritom ne gubeći osjećaj za zajedničku izvedbu. Dinamika, entuzijazam i uživanje u izvedbi bili su prisutni tijekom cijele točke, a u plesnom je smislu najupečatljiviji dio koreografije svakako bio njezin završni dio.
GABRIJELA BRANKOVAN I RENATO BRANKOVAN
“Zaigrajmo sitna kola” (Požeška kotlina)
Ovaj iskusni plesni par predstavio se izvedbom koja je plijenila svojom autentičnošću. Od prvih trenutaka nastupa bilo je jasno da je riječ o plesačici i plesaču koji se oslanjaju na bogato plesno iskustvo te poznavanje folklorne građe iz svog kraja, što je rezultiralo vrlo uvjerljivom i stilski dosljednom prezentacijom. Nije se težilo naglašenim efektima niti scenskoj “spektakularnosti”, već je fokus bio na vjernom prenošenju karaktera plesa i tradicijskog duha. Upravo je takav pristup publici omogućio da osjeti dašak slavonskog podneblja. Izvedbu je obilježila decentnost koja se pokazala kao jedna od njezinih najvećih kvaliteta, a publici je ponuđena profinjena i odmjerena interpretacija koja je upravo svojom jednostavnošću ostavila snažan dojam.
Goran Škrlec