RAJKO PAVLIĆ
Plesni umjetnik
STRUČNO IZVJEŠĆE O NASTUPU PLESNIH PAROVA NA MANIFESTCAIJI DRMEŠ-DA! održanoj 13.06.2025.

 

Renata Grgić -Ivan Lapić
Zagorsko zafrkavanje
Koreografija: Renata Grgić -Ivan Lupić
KUD “Zorja”

Renata i Ivan prekaljeni i iskusan par sa sebi svojstvenom sigurnošću ušli si u zafrkanciju onako kako se to čini u Zagorju. S osmijehom na licu ispod kojeg se dalo iščitati da su u svakom trenutku spremni našaliti se i zezanciju do mile volje. Sve to bilo je upakirano u solidan ples i uživanjem u svakom pokretu uvijek spremnog na šalu, zezanciju, zafrkanciju pa i zaje. . . . . . u .

Patricija Hrastić -Matija Martinčić
Sitne Bole
Koreografija: Matija Martinčić
HPD “Ferdo Rusan”, Virje

Plesni par samo da se pojavio u narodnoj nošnji Baranje a da pri tom nije još ništa otplesao bilo bi dovoljno za scenski nastup. Svjetski poznati modni kreatori poput Aleksandra McQueena i Johna Galliana ne bi mogli bolje iskrojiti i ukrasiti od onog što su napravile narodne modne kreatorice iz Baranje. A još k tome oni su plesali i to dobro plesali i opravdali muku , trud i beskrajnu kreativnost i maštovitost narodnih kreatorica.

Ema Lovrak – Nikola Marić
Đurđevačka Polka
Koreografija: Borna Šimunic
KUD Petar Preradović, Đurđevac

Furioznom energijom ovog simpatičnog plesnog para otpočela je njihova Đurđevačka polka. Dobar ulaz odmah je dao naslutiti njihov siguran u uvjerljiv scenski nastup.
Tehnički dobro vladanje plesnim koracima ovoj polki dao je zaseban štih.

Doris Mihoković – Sven Kelemen
Taraban
Koreografija: Zrinka Roksandić
Kud Delovi, Delovi

Interakcija Doris i Svena na samom početku dala je naslutiti njihovu dobru suradnju i zajedničku energiju. Dinamični u prostoru sa sigurnošću iskusnog para zajedno s publikom uživali su u svakom dijelu plesa Taraban.

Mihaela Stipić – Vanja Maljac
Grobnički Vajser
Koreografija: Martina Mičetić Davidić
Kud Zvir, Zvirje

Predivno, šarmantno, čisto, odmjereno i scenski uvjerljivo. Dinamično u prostoru razvedene prostorne sintakse. Što više reći za ovaj izvrstan plesni par.

Lana Janči – Matija Janči
Zagorski drmeš
Koreografija: Matija Janči
Kud Bjelovar

Zagorski drmeš više je nego potvrdio da se otac i kći najbolje poznaju. Nasmijani, vedri u izvrsnom raspoloženju s lakoćom vladanja plesnim koracima plijenili su zajedničkom energijom i scenskom uvjerljivošću. Svaki otac mora biti ponosan imati ovakvu predivnu kćer.

Nela Miletić – Miroslav Cindori
Zadarski tanac
Koreografija: Miroslav Cindori
KUD Zadarski tanac, Zadar

Gospođa Nela i Gospodin Miroslav, odnosno jedna dama i jedan gospodin plijenili su pažnju svojim nenametljivim plesom . Odmjereno, lagano s lakoćom iskusnih plesača kao da su klizili plesnim podijem. Njihovo životno iskustvo očito je utkano u svaki djelić njihovih tijela.Ovaj plesa govori više samih koraka, u njihovom nastupu vidi se odnos identiteta i sjećanja, osobne i kolektivne memorije koje su duboko utkane u njihova tijela. Pružili su publici jedno posebno životno i scensko iskustvo. Ako u gradu Zadru dame sa suncobranom šeću, kao što je to učinila gospođa Nela u tancu onda autor ovog osvrta što prije treba posjetiti Zadar.

Una Miljuš – Mihael Kulenić
Drmeš
Koreografija: Slaviša Miljuš
Fa Ivan Goran Kovačić, Sisak

Unina solo violina i Mihaelov ples kao da nastavljaju tradiciju mišljenja da muškarci plešu kako žene sviraju. U ovom slučaju Une i Mihaela to se pokazalo izuzetno uspješnim. Svirati i plesati nije lako ali Una je pokazala da to kao i njen partner čine s lakoćom. U ovom uratku osjetio se mali odmak od uobičajenih prezentacija folklora.
Nadam se da sljedeći putra će taj odmak biti još veći.

Maja Šćuric – Jurica Vukić
Marička
Koreografija: Maja Šćuric
Kud Belec, Belec

Plesni par iz Beleca djelovao je izuzetno scenski odmjereno i nenametljivo. Dinamično i nekako začudno su djelovali koraci ovog plesnog para. S lakoćom su savladavali scenske zadatke poput nekog iskusnog holivudskog plesnog para.

Iva Banić – Juraj Keglević
Poskočica – Linđo
Koreografija: Eduard Ban
KUD Croatia, Zagreb

Mladenačka energija Ive i Juraja doprinijela je uspješnoj koreografiji ovog sjajnog mediteranskog plesa. Ljeričar uvjerljiv i iskusan doprinio je dinamičnosti plesa i razvedenoj prostornoj sintaksi koreografije što koraci Linđa po svojoj strukturi to i omogućuju.

Josipa Turković – Damir Soltan
Šimi polka
Koreografija: Snježana Skenderović
Kud “Bratinečko srce”, Bratina

Puna energije, dinamična, tehnički vrlo dobra i interakativni otplesana koreografija čija interaktivnost završava u naručju plesača. Tko ne bi poželio plesati s takvim završetkom. Nije li to san svakog muškarca.

Paula Smolković – Lucian Glagović
Bistranski suton
Koreografija: Paula Smolković – Lucian Glagović

Slobodan izbor glazbe, glazbene družine “Cinkuši” za Bistranski suton izvrsno je pogođen s obzirom na namjere i hrabar potez Paule i Luciana za slobodnu interpretaciju folklornih koraka u pravcu potenciranja vlastite maštovitosti, kreativnosti i lucidnosti. Izvrsna pjesma Cinkuša omogućava improvizaciju jer izlazi iz faha tradicionalne folklorne partituture i igra se pop glazbom i ostalim glazbenim pravcima. Tijela Paule i Luciana za trenutak su za sobom ostavili ustaljene konvencije folk – koraka i sasvim logično dovele ih u interakciju sa suvremenošću kakvu danas proživljavaju naša tijela. U svakom segmentu njihovog plesa osjeća se i poštuje i vidi “izvornik” ali oplemenjen suvremenom tjelesnošću današnje generacije hiper – modernog društva čije vizure i kontekstualizacije stvaraju nove pozicije u povezivanju umjetnosti /pa i folklorne/ s našim vremenom i publikom. Narodna nošnja je u ovakvim okolnostima jak simbolički znak koji ne trpi otklone od ustaljenih folklornih konvencija za koje je ta nošnja i napravljena. To je izvjesna prepreka, možda i opravdana. U takvim slučajevima pokušaj nečeg novog može završti u persiflaži ili kiču i neukusu. Slučaj Bistranskog sutona pokazuje da to i ne mora biti tako. U ovih osamnaest godina koliko pratim i ocjenjujem Drmeš – da, uz još neke ranije ovaj uradak do sada je najveći otklon od dominantnih folklornih koncepcija koji donosi novu vrijednost i novi i drugačiji pristup. Nije li to svrha i smisao postojanja Drmeša da , da se prema tradicijskoj baštini treba odnositi s velikim poštovanjem kao i prema prošlosti jer odnos između prošlosti i identiteta uspostavlja se upravo kroz kulturu – kroz živuće, procesualne kulturne prakse u sadašnjosti ali koje prošlost ne “komemoriraju”, već aktivno interpretiraju, a time i redefiniraju, potvrđuju, osporavaju i nadopunjavaju. Drmeš – da, trebao bi biti slobodna scenska forma koja bi trebala dati oduška i slobodu pristupa mladim folklornim plesačicama i plesačima. Time se neće oskvrnaviti tradicijska baština već suprotno …… ona je već zapisana u institutima i osobnoj i kolektivnoj memoriji ljudi i živi kroz našu javnu i privatnu povijest.
Podržavam ovaj pozitivni odmak od glazbe i pokreta kojom prilikom izvornik ostaje nedirnut a usput mu je udahnut drugačiji život.

Čestitka svim sudionicima na očuvanju tradicijske folklorne baštine a ponekima i u pokušaju druge i drugačije interpretacije.