11. festivalčić dječjeg folklornog stvaralaštva
“Naše kolo veliko”
Zagreb, 16. i 17. ožujka 2018., Centar za kulturu Trešnjevka
IZVJEŠĆE ČLANA STRUČNOG POVJERENSTVA
OSVRT NA NOŠNJE I KOSTIME SUDIONIKA FESTIVALČIĆA
UVOD
Jedanaesti Festivalčić dječjeg folklornog stvaralaštva “Naše kolo veliko” održan je 16. i 17. ožujka 2018. godine u Centru za kulturu Trešnjevka, uz odličan odaziv sudionika i publike.
Festivalčić je konceptualno dobro osmišljen, grupe-sudionici stručno odabrane, a pohvalu svakako zaslužuje i optimizirano trajanje programa (tri koncerta, od kojih je svaki trajao cca sat vremena).
Svakako bi valjalo spomenuti i brojnost publike. Naime, na sva tri koncerta održana u sklopu ovog Festivalčića, dvorana je bila ispunjena do posljednjeg sjedala, što je naočigled pozitivno djelovalo na male izvođače i dalo im poticaj da na pozornici uistinu daju sve od sebe, a za vjerovati je da će ih i potaknuti na to da još upornije, marljivije i kvalitetnije nastave sa svojim radom.
Ukratko, imajući u vidu kvalitetu ove priredbe, kao i zanimanje za nju (u Zagrebu i izvan njega), izrazito nas može veseliti činjenica da su njenu vrijednost prepoznali Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, HDS ZAMP i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te da su je odlučili podržati. Nadajmo se da će se takva praksa nastaviti i u budućnosti.
* * * * *
Što se odijevanja tiče, bilo je očito da su se sve grupe koje su nastupile na Festivalčiću za nastup pripremile najbolje što su mogle i u skladu sa svojim mogućnostima. Pri tome nemojmo smetnuti s uma da se, zbog brojnih razloga, rad sa folklornom grupom u vrtiću ili školi u mnogome razlikuje od rada sa dječjom grupom unutar nekog KUD-a ili folklornog ansambla.
Tročlano stručno povjerenstvo koje je pratilo Festivalčić bilo je smješteno na povišenu poziciju iza zadnjeg reda sjedala u gledalištu, odakle je imalo odličan pregled pozornice. Nažalost, udaljenost od iste je ipak donekle onemogućavala “dobar pogled” na neke detalje (što se odijevanja tiče).
Prilikom praćenja izvedbi i pisanja ovog osvrta, posebna pažnja se obraćala na sljedeće naputke organizatora:
• djevojčice trebaju imati zalizanu kosu te jednu ili dvije pletenice – kike; ako je kosa kratka, onda pomoću gela mora biti priljubljena uz glavu
• košuljice trebaju sezati do sredine potkoljenice
• prije nastupa treba nastojati poravnati duljinu košuljica tako da donji rub svih bude jednako udaljen od poda
• djeca na nogama moraju nositi crne šlapice ili biti bosa
Dvije osnovne vrste tradicijske odjeće u koju su djeca bila odjevena jesu košuljice i/ili narodne nošnje. Pri tome se pod “nošnjama”, za potrebe ovog osvrta, podrazumijevaju:
• scenski kostimi izrađeni po uzoru na originalne “dječje” nošnje ili narodne nošnje “za odrasle”
• “dječje” verzije narodnih nošnji određenih krajeva (tj. značajno pojednostavljena nošnja kakvu su inače nosile odrasle osobe)
• “nošnje za djecu”, koje su iste kao i “nošnje za odrasle”, ali su izrađene u “manjem mjerilu”
• sve ostale odjevne “kombinacije” koje su napravljene i izgledaju tradicijski, a nisu košuljice
Budući da svaka od predstavljenih grupa djeluje u drugačijim uvjetima, sa drugačijom dostupnošću resursa potrebnih za pripremu jednog folklornog nastupa, i da se podrazumijeva da je potrebno uložiti izuzetno mnogo truda kako bi sva djeca na nastupu bila primjereno odjevena, svi sudionici Festivalčića koji su bili korektno i uredno odjeveni zaslužuju iskrene čestitke, a svi oni koji su svojim “kostimografskim” angažmanom na scenu donijeli i nešto više od toga zaslužuju i dodatnu pohvalu.
16. ožujka 2018. (petak) u 18 sati
DJEČJI VRTIĆ GRIGORA VITEZA
“SVI U ŠIR”
Djeca su nastupila bosa, u čistom i urednom ruhu koje je bilo lijepo pripremljeno za nastup.
Svi dječaci su nosili gaće i košulje, a neki od njih su na glavama imali i crvene kape, čime je na pozornicu donesen “dašak Dalmacije”.
Djevojčice su bile odjevene u košuljice koje su, uglavnom, bile adekvatne duljine. Međutim, malo više pažnje trebalo je posvetiti frizurama i urediti ih na način karakterističan za južne dijelove Hrvatske (tamo se “osnovna” tradicijska frizura izrađuje od dviju pletenica omotanih oko glave).
U izvedbi su sudjelovale i dvije voditeljice grupe, uredno odjevene u prikladne nošnje, a prava je šteta što publici nisu demonstrirale i kako izgledaju tipične tradicijske frizure iz Dalmacije.
DJEČJI VRTIĆ SESVETE
“LIJEPA MARA KOLO VODI”
U izvedbi ove točke su, osim djece, sudjelovale i njihove voditeljice, odjevene u lijepe primjerke nošnji iz Turopolja.
Dječaci su bili obučeni u gaće i košulje, a djevojčice u košuljice, koje su – uglavnom – bile mrvicu predugačke. Unatoč tome, “ukupna scenska slika” je djelovala uredno.
Ono na što treba skrenuti pažnju i pohvaliti jest činjenica da su djeca nastupila bosa, a ono na što ova grupa mora skrenuti pozornost jest uređenje oglavlja. Naime, iako su i dječaci i djevojčice imali uredne frizure, treba imati na umu da se djevojčicama pletenice ne smiju početi plesti preblizu tjemena jer se tada, u konačnici, dobije jedan od suvremenih tipova frizure.
DJEČJI VRTIĆ “LEPTIR”
“DOŠEL JE, DOŠEL, ZELENI JURA”
Uz djecu, ovu točku su izvele i njihove voditeljice – jedna u ispravno odjevenoj turopoljskoj nošnji i druga, koja je svirala harmoniku i bila odjevena u suvremenu, “civilnu” odjeću.
Dječaci su bili obučeni u “kombinaciju” gaće-košulja, a djevojčice u košuljice, od kojih su sve bile vidljivo prekratke.
Frizure su bile uredne i primjerene folklornom nastupu, a djeca su nastupila bosa i tako na pozornici ostvarila dojam autentičnosti.
Najupečatljiviji lik u ovoj izvedbi svakako je bio “Zeleni Juraj”, tj. mali solist koji ga je glumio nosivši koš ukrašen zelenilom.
DJEČJI VRTIĆ “BUDUĆNOST”
“PAUN PASE”
Folklornu građu iz Like prezentirala je ova skupina, uredno obučena u prikladno ruho.
Djevojčice su nosile košuljice (među kojima je bilo i nekoliko predugačkih), a dječaci gaće i košulje. Sva djeca bila su obuvena u ujednačenu i primjerenu obuću.
Plesači su bili uredno ošišani, a plesačice su imale frizure usklađene s uobičajenom praskom na folklornoj sceni.
Osim djece, u izvedbi su sudjelovale i dvije voditeljice skupine, korektno odjevene u odgovarajuće nošnje.
ZAGREBAČKI FOLKLORNI ANSAMBL DR. IVANA IVANČANA
“PRVO LETO SLUŽIM”
Izvrsno odjevena grupa. Kolokvijalno rečeno, “sve je bilo na svom mjestu” – ruho koje su djeca nosila bilo je čisto i dobro pripremljeno, obuća je bila primjerena i ujednačena, “tibeti” koje su nosile djevojčice bili su odlično svezani/stegnuti, donji rubovi suknji i pregača međusobno poravnati, a frizure (muške i ženske) su bile odlične.
Glazbeni sastav koji je sudjelovao u izvedbi također je bio odjeven izvrsno. Da su svirači kojim slučajem nosili šešire, moglo bi se reći čak i – reprezentativno.
ETNOTEKA
“LONČIĆI”
Ova skupina, sastavljena isključivo od djevojčica, na sceni je – u odjevnom smislu – izgledala sjajno. Istina, tri košuljice su bile mrvicu predugačke, ali sve ostalo je bilo za najvišu ocjenu i može poslužiti kao primjer kako se na promišljen način odabire “kostimografija” i kako se ruho priprema za nastup.
Posebnu pohvalu zaslužuju frizure u čije je uređenje očito uloženo puno truda i činjenica da su djevojčice nastupile bose.
DJEČJI FOLKLORNI ANSAMBL “SESVETSKA SELA”
“IMALA SAM PUŽA MUŽA”
Jedini plesač u ovoj grupi bio je uredno ošišan i odjeven u nošnju koja odgovara posavskom podneblju.
Starije plesačice također su nosile posavske nošnje, dok su mlađe plesačice bile odjevene u košuljice. Gotovo sve košuljice bile su adekvatne duljine, a isto tako su i gotovo svi donji rubovi suknji i pregača bili međusobno poravnati na jednaku udaljenost od poda.
Djevojčice su imale lijepo uređene frizure, a jesu li nosile jednu ili dvije pletenice, ovisilo je o tome u koji su tip nošnje obučene.
Sva djeca nosila su crne šlapice, no među njima se “potkralo” nekoliko pari sa širokim bijelim rubovima potplata, na što bi ubuduće trebalo pripaziti.
Glazbeni sastav je bio uredno odjeven, ali, s obzirom na sadržaj ove točke, preporučljivo je da bude obučen u neku lako prepoznatljivu varijantu posavske nošnju (npr. onu iz Posavskih Brega).
DJEČJI FOLKLORNI ANSAMBL HRVATSKOG KULTURNO UMJETNIČKOG DRUŠTVA “ŽELJEZNIČAR”
“EKETE, PEKETE”
Mlađa djeca su bila odjevena u lijepo pripremljene nošnje, imala su primjerene frizure i bila su obuvena u više tipova crnih šlapica, a isto se može reći i za stariju djecu koja su stajala iza njih i svirala.
Ukratko, sve je bilo vrlo korektno i na visokoj razini, ali ipak je nemoguće ne postaviti jedno očito pitanje: zašto je djecu lijepo odjevenu u tradicijsko ruho pratio glazbeni sastav odjeven u suvremenu, “civilnu” odjeću?
17. ožujka 2018. (subota) u 11 sati
DJEČJI VRTIĆ IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ
“KRIČI, KRIČI, TIČEK”
Grupa se predstavila u lijepo pripremljenom ruhu – dječaci u “kombinaciji” gaće-košulja, a djevojčice u košuljicama (od kojih su gotovo sve bile adekvatne duljine).
Frizure (muške i ženske) bile su, uglavnom, uređene na prikladan način, no suvremene šiške bi ipak trebalo “izbjegavati” na folklornoj sceni.
Djeca su nastupila bosa pa je ova skupina na sceni djelovala poprilično autentično.
Uz male plesačice i plesače, u izvedbi su sudjelovale i njihove voditeljice/odgajateljice, koje su bile vrlo korektno i uredno odjevene u odgovarajuće nošnje. Za svaku pohvalu.
DJEČJI VRTIĆ VRAPČE
“HAJD’ U KOLO VESELO”
Male izvođačice i izvođači nastupili su – što je vrlo pohvalno – bosi, u čistom i dobro priređenom ruhu.
Dječaci su nosili gaće i košulje te su imali uredne frizure.
Djevojčice su bile obučene u košuljice (od kojih su gotovo sve bile mrvicu predugačke), a frizure su im, u globalu, bile lijepo uređene. Ono na što ubuduće treba pripaziti je da se pletenice i/ili “repovi” ne počnu plesti/vezati preblizu tjemenu jer takav tip frizure djeluje odviše suvremeno.
DJEČJI VRTIĆ TREŠNJEVKA
“PRIGORSKI GLAZBENI MOTIVI”
Vrlo simpatična skupina, odjevena uredno i primjereno za folklorni nastup. Svakako treba pohvaliti čistoću ruha i ujednačenost obuće.
Sukladno uobičajenoj praksi, dječaci su bili odjeveni u gaće i košulje, a djevojčice u košuljice adekvatne veličine. U skladu s uobičajenom praksom bile su im uređene i frizure.
Posebnu pohvalu zaslužuju voditeljice skupine koje su na pozornici nastupale zajedno s djecom i koje su se vrlo korektno odjenule u prigorske nošnje te uredile oglavlja na odgovarajući način.
DJEČJI VRTIĆ ŠPANSKO
“MALI BRATEC IVO I MALA MARICA”
Djeca iz ove grupe nastupila su uz pratnju odlično odjevenog violinista koji je bio nenametljiv, ali je svojom pojavom u reprezentativnoj međimurskoj nošnji ipak upotpunio “cjelokupnu sliku”.
Tradicijska odjeća u kojoj su djeca izvela ovu točku bila je čista i uredna – djevojčice su nosile košuljice, a dječaci gaće i košulje, s tim da je jedan solist svoje ruho “upotpunio” prslukom.
Plesači su imali uredne frizure, a isto se može reći i za plesačice, no valja imati na umu da se pletenice i/ili “repovi” ne smiju početi plesti/vezati preblizu tjemenu jer to rezultira frizurom koja izgleda suvremeno.
Skupina zaslužuje pohvale i zbog toga što su djeca nastupila bosa.
OSNOVNA ŠKOLA SAMOBOR
“PROTULETJE”
Ova je grupa tijekom svoje izvedbe publici predstavila folklornu građu i nošnju iz samoborskog kraja.
Ruho je bilo čisto, no nekoliko je plesačica na pozornicu izašlo sa izgužvanim pregačama. Ubuduće bi takve situacije trebalo izbjegavati jer se time umanjuje ukupan dojam. Nadalje, malo bi više pažnje trebalo obratiti na međusobno poravnavanje donjih rubova suknji i pregača te na odabir i ujednačavanje obuće (“školske papuče” su dobar izbor, ali samo ako se radi o papučama koje su u potpunosti crne – bez oznaka proizvođača, širokih bijelih rubova potplata i sl.).
Frizure koje su imale plesačice bile su lijepo uređene na tradicijski način.
Plesači su bili uredno obučeni u jednostavnu odjevnu “kombinaciju” sastavljenu od gaća i košulje, a – ukoliko mogućnosti to dozvoljavaju – bilo bi dobro kada bi ubuduće nastupali u “kompletnim” samoborskim nošnjama.
Svirači su također bili odjeveni jednostavno, u gaće i košulje, pri čemu je bilo teško ne primijetiti da neki od njih nose suvremenu obuću i/ili imaju suvremene frizure. Jedina sviračica bila je odjevena u odgovarajuću nošnju.
Iz viđenog je evidentno da je ovdje riječ o folklornoj grupi koja je osnovana relativno nedavno i čije članice i članovi još nemaju dovoljno iskustva što se tiče oblačenja i nošenja tradicijske odjeće. No, nije nerealno očekivati da će već na sljedećem nastupu “cjelokupna slika” izgledati puno upečatljivije te da će ista sa svakim novim nastupom biti sve bolja i bolja.
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “CROATIA”
“CUNGERE-ICA-CA”
Dok su dječaci bili obučeni u “kombinaciju” gaće-košulja-prsluk, djevojčice su publici predstavile nekoliko varijanti tradicijskog ruha iz podravskih krajeva. Ukratko, sva su djeca bila uredno odjevena u čistu i dobro pripremljenu tradicijsku odjeću, no bilo je evidentno i to da je nekoliko djevojčica nosilo prevelike nošnje. Ipak, usprkos tome, donji rubovi svih suknji i pregača bili su – zavisno od tipa nošnje – međusobno dobro poravnati na jednaku udaljenost od poda.
Plesači su imali primjerene frizure, a isto se može reći i za plesačice, čije su frizure bile ne samo primjerene, već i ujednačene. Ujednačena je bila i obuća koju su nosila sva djeca (osim solistice u igri s pjevanjem “Kvocaj, kvocaj, kvocalica”).
Glazbeni sastav je bio uredno odjeven, no za bolji dojam svakako bi trebalo nastojati da prilikom izvedbe ove točke nose neku prepoznatljivu varijantu “kompletne” podravske nošnje (npr. onu iz Koprivničkog Ivanca).
HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO BRAĆE RADIĆA
“IVEK IDE V DRAČ”
Ruho u kojem su djeca nastupila bilo je čisto, uredno i izglačano pa je prava šteta što je nekoliko mlađih djevojčica nosilo vidljivo prekratke košuljice.
Starije djevojčice bile su vrlo korektno obučene u prikladne nošnje i obuvene u adekvatne crne šlapice, a sve su plesačice imale frizure uređene na odgovarajući tradicijski način.
Jedini dječak u grupi bio je primjereno odjeven, a u izvedbi je – kao i mlađe djevojčice – sudjelovao bos.
Glazbeni sastav se lijepo uklopio u cjelokupnu “kostimografsku sliku”, budući da su svi njegovi članovi nosili “kompletne” nošnje koje odgovaraju zagorskom podneblju.
HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “PETAR ZRINSKI”
“IGRE I POPJEVKE KAJ SU DJECA U ŠKOLI NAUČILA”
Vrlo zanimljiva točka u kojoj je “kostimografija” sjajno ocrtala i upotpunila razigrani “nered” na dvorištu koji nastaje pri povratku djece iz škole. Tradicijsko ruho je na pozornici bilo vrlo kreativno “izmiješano” sa odjećom u kojoj su vidljivi naznake i utjecaj građanske mode. No, malo više pažnje treba posvetiti odabiru obuće, budući da su neke djevojčice bile obuvene u vidljivo suvremene šlapice.
Osim raznolikog ruha, djevojčice su nosile i nekoliko tipova frizura.
Dječaci koji su sudjelovali u izvedbi bili su korektno odjeveni, obuveni i ošišani.
Glazbeni sastav je također bio korektno odjeven, no dojam bi bio još bolji da su svirači na glavama imali šešire.
17. ožujka 2018. (subota) u 18 sati
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “SESVETE”
“ČIKA MIKA IZGUBIO BIKA”
Male izvođačice i izvođači nastupili su bosi (što je vrlo pohvalno), a na sebi su nosili čisto i dobro pripremljeno ruho.
Dječaci su bili obučeni u primjerene gaće i košulje, no kod nekih su bile vidljive natruhe suvremenih frizura.
Mlađe djevojčice bile su odjevene u košuljice (od kojih su tri bile mrvicu prekratke, ali su sve ostale bile adekvatne duljine) i imale su odgovarajuće frizure. Starije djevojčice bile su odjevene u prikladne nošnje, pri čemu treba reći da su donji rubovi pregača bili odlično, a donji rubovi suknji dobro međusobno poravnati na jednaku udaljenost od poda. Ujedno, starije djevojčice su nosile uistinu lijepo uređene frizure sa prepoznatljivim slavonskim “štihom”.
Jedini svirač koji je sudjelovao u izvedbi bio je korektno odjeven, no – budući da je imao uočljivo suvremenu frizuru – izgledao bi puno autentičnije da je na glavi nosio šešir.
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “DRAGUTIN DOMJANIĆ”
“NAŠE KOLO VELIKO”
Svi su dječaci bili uredno odjeveni u prikladnu “kombinaciju” gaće-košulja-prsluk te su imali primjerene frizure.
Sve su djevojčice bile obučene u košuljice adekvatnih duljina, čiji su donji rubovi bili vrlo dobro međusobno poravnati na jednaku udaljenost od poda. Usto, sve su nosile ujednačene frizure uređene na odgovarajući tradicijski način.
Jedino na što bi trebalo obratiti malo više pažnje je odabir i ujednačavanje obuće jer je određen broj malih plesačica i plesača bio obuven u suvremene “školske papuče” i cipele.
Glazbeni sastav je bio korektno odjeven, ali, za još bolji dojam, bilo bi poželjno da se svirači opašu remenima i da na glave stave šešire (budući da neki od njih imaju vidljivo suvremene frizure).
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “BRATINEČKO SRCE”
“SJEDI JEŽO”
Kao kontrast plesačicama koje su bile lijepo obučene u nekoliko varijanti turopoljskih nošnji, plesači su bili primjereno odjeveni u jednostavno ruho sastavljeno od gaća i košulja.
Osim toga, valja spomenuti i uredne muške frizure, ženske frizure uređene na odgovarajući tradicijski način te adekvatnu i ujednačenu obuću.
Kad k tome dodamo i glazbeni sastav čiji su članovi također nosili nekoliko varijanti turopoljskih nošnji, može se reći da je ova grupa uistinu bila “vizualno zanimljiva”.
Jedino na što bi trebalo obratiti malo više pažnje je priprema pregača i međusobno poravnavanje njihovih donjih rubova.
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “KLAS”
“IDE ŠKANJEC”
Dok su dječaci bili obučeni u jednostavnu “kombinaciju” gaće-košulja, djevojčice su nam prezentirale nekoliko različitih varijanti posavskih nošnji i prikladno uređena oglavlja. Bilo ih je lijepo za vidjeti, no mrvicu više pažnje je trebalo posvetiti međusobnom poravnavanju donjih rubova suknji i pregača.
Isto tako, malo više pažnje je trebalo posvetiti i odabiru te ujednačavanju obuće jer su pojedine plesačice i plesači nosili vidljivo suvremene šlapice.
Glazbeni sastav je bio odjeven prema istoj “špranci” – sviračice u nošnjama, a svirači u gaćama i košuljama, pri čemu su neki imali vidljivo suvremene frizure koje bi bilo uputno “pokriti” šeširima.
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “PRESLICA”
“DECU BUMO NAFČILI”
Ova grupa, sastavljena isključivo od djevojčica, predstavila se u nekoliko varijanti tradicijskog ruha iz sjevernih dijelova Hrvatskog zagorja.
Urednost je bila na vrlo visokoj razini, no ipak se “potkralo” nekoliko prekratkih košuljica. Unatoč tome, donji rubovi spomenutih košuljica te suknji i pregača bili su vrlo dobro međusobno poravnati na jednaku udaljenost od poda.
Mlađe djevojčice nastupile su bose, dok su starije djevojčice bile obuvene u ujednačene crne šlapice.
Što se frizura tiče, bile su uređene na prikladan način, a zgodan detalj bile su raznobojne mašne.
Glazbeni sastav je također bio odjeven vrlo uredno, no bilo bi preporučljivo da svirači svoje ruho upotpune prslucima i šeširima, a sviračice tradicijskim nakitom (tj. ogrlicama).
OGRANAK SELJAČKE SLOGE BUŠEVEC
“MI SMO SEKE BOSONOGE”
Što se urednosti pri odijevanju djece tiče, ova grupa zaslužuje samo pohvale. Sve su male izvođačice i izvođači bili obuveni u ujednačenu obuću te obučeni u čisto i sjajno pripremljeno ruho. K tome valja pohvaliti i pažljivo međusobno poravnate donje rubove suknji i pregača te odlično uređene frizure kod djevojčica.
Dječaci bi svoje ruho bez ikakvih problema mogli “nadopuniti” šeširima, prvenstveno zbog toga što su kod nekih od njih vidljive natruhe suvremenih frizura.
Glazbeni sastav je, također, bio odjeven vrlo uredno. No, prostora za poboljšanje ipak ima jer, dok su sviračice bile obučene besprijekorno, svirači su nosili “krnje” verzije slavonskih nošnji. “Cjelokupna scenska slika” bi izgledala uistinu impresivno kada bi tamburaši bili obučeni u “kompletne” slavonske nošnje i kada bi suvremene frizure (koje ima gotovo polovica svirača) “pokrili” šeširima.
KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “PREGRADA”
“NA DVORIŠĆU”
Sve male izvođačice i izvođači bili su odlično odjeveni u primjereno i lijepo pripremljeno ruho.
Dječaci su nosili gaće i košulje, a djevojčice košulje, suknje i pregače. Pri tome treba napomenuti da su donji rubovi suknji i pregača bili jako dobro međusobno poravnati na jednaku udaljenost od poda.
Što se frizura tiče, sve djevojčice su imale ujednačena oglavlja primjerena zagorskom podneblju, a dječaci su bili uredno ošišani.
Ono na što bi u budućnosti trebalo pripaziti jest odabir obuće. Iako “školske papuče” (šlape) jesu prihvatljiva obuća za nastup na folklornoj sceni, treba imati na umu da se tu ne misli na suvremene šlapice (koje često na sebi imaju oznake proizvođača i/ili široke bijele rubove potplata) već na stariji tip “školskih papuča” koje su u potpunosti crne.
Glazbeni sastav je bio odjeven korektno, ali svirači bi izgledali puno efektnije da su svi – a ne samo jedan od njih – nosili “kompletne” zagorske nošnje. Ovako je publici uskraćena mogućnost da vidi kako izgledaju pravi “zagorski mužikaši” u reprezentativnoj tradicijskoj odjeći iz njihovog kraja.
FOLKLORNI ANSAMBL STUDENTSKOG KULTURNO UMJETNIČKOG DRUŠTVA “IVAN GORAN KOVAČIĆ”
“MEĐIMURSKI DEČJI SVATI”
Odlično odjevena grupa. Sjajan dojam ostavio je glazbeni sastav, uredno obučen u “kompletne” nošnje koje su u potpunosti odgovarale prikazanoj folklornoj građi.
Dječaci su nosili gaće, košulje i prsluke te su imali primjerene frizure.
Djevojčice su bile obučene u lijepo pripremljene nošnje i nosile su prikladno uređene i ujednačene frizure. Svakako treba spomenuti da su im donji rubovi suknji i pregača bili gotovo besprijekorno međusobno poravnati, a zaista veliku pohvalu zaslužuju odlično zavezani “tibeti”.
Iako se potkralo nekoliko pari vidljivo suvremenih šlapica, ukupna “kostimografska slika” bila je vrlo zanimljiva, pregledna i upečatljiva.
Goran Škrlec, dipl. etnolog i antropolog