Razmišljanja o 4. festivalčiću dječjeg folklornog stvaralaštva Naše kolo veliko održanom 25. i 26. 11. u kazalištu Trešnja

Ipak, se održao. Te riječi sam ponosno izgovorio kad su se svjetla scene ugasila iza posljednjih izvođača sudionika 4. festivalčića dječjeg folklornog stvaralaštava “Naše kolo veliko”. U svojoj podužoj praksi organiziranja svakojakih folklornih koncerata nisam doživio da se termin održavanja jednog događaja tri put pomakne u jednoj godini. No, upornost se ipak isplatila i 600 djece u dobi do 10 godina starosti mogla su prikazati svoje folklorne programe na ozbiljnoj pozornici u društvu svojih vršnjaka iz različitih dijelova Grada i zagrebačke županije.

Događaj u kojem sudjeluje toliki broj djece kod svakog organizatora izaziva osjećaj nemira i strepnje jer ipak nam je svima na prvom mjestu sigurnost djece i molitva “nedaj Bože da se nekom nešto ne dogodi”. Tu početnu nelagodu vrlo brzo su rasplinula djeca izvođači koji su u pratnji roditelja ili voditelja pristojno i organizirano dolazili te strpljivo čekali, na prohladnom vremenu, na ulazak u garderobe. Moram istaknuti da je kazalište Trešnje poznato po svom “lavirntu” iza scene i tko se tu nađe prvi puta sigurno će se zagubiti kao što se i dogodilo autoru ovih redaka, neposredno prije dolaska djece. No za djecu to očigledno nije problem jer tijekom generalnih probi i samog nastupa nismo ćuli “mama izgubio sam se” a isto tako nije bilo nesmotrenosti u spuštanju i penjanju po strmim stepenicama.

U “velikoj” garderobi za nastup presvlačilo se oko 200 djece i to su bili prizori za dokumentarni film. Djeca su svojim strpljivim i pristojnim ponašanjem nemoguće učinili mogućim. Jedva da su fizički stali u taj prostor i još k tome oblačili svaki svoju nošnju, ostavljali osobne stvari, odlazili dolazili sa generalne probe i nastupa, dakle sve je upućivalo da će se dogoditi izvanredna situacija, ali nije. Nije zahvaljujući dobro odgojenoj djeci i njihovim voditeljima koji su se izvanredno snašli u takvim «posebnim» uvjetima. Znam da voditeljima to nije bilo baš po volji ali to sam nekako svima i prije najavio pa mi je nekako bilo lakše ali zato su djeca bila vjerujem jako zadovoljna. Jer tu im se prvi puta pružila prilika vidjeti i upoznati vršnjake iz drugih folklornih skupina, gledati njihove nošnje i slušati tamburaše. Sve lijepo, veselo, nestašno se događalo u toj garderobi. Cika, smijeh, pjesma, svirka a i povremena glasna upozorenja voditelja. Ova idilu nastojati ćemo ne ponoviti jer samo originalni događaji ostaju u pamćenju tako da slijedeći festivalčić putuje na staru lokaciju Centar za kulturu Trešnjevka i to 12. i 13.05.2011.
Propozicije za sudjelovanje su bile jasne i ponavljaju se već tri godine ali i ovaj put se dogodilo da su izvedbe bile duže od 6 minuta, djeca starija od 10 godina i korištenje neprimjerene folklorne građe. To su moji propusti i nadam se da se neće više ponoviti, a s pojedinim voditeljima ću glede toga, ovaj puta, obaviti usmene konzultacije. Zbog svega navedenog djeca i njihovi voditelji zaslužuju sve pohvale i čestitke i bilo mi je pravo zadovoljstvo družiti se s njima na festivalčiću.

Kao što sam obećao i ove godine ću napraviti kratki stručni izvještaj o nastupu svake dječje skupine jer se pokazalo da to ipak ima smisla i rezultata, ali prije toga nekoliko uvodnih riječi. Kao član stručne komisije tijekom cijele godine obilazim folklorne smotre i festivale i mogu provjereno kazati da je naš festivalčić reprezentativni događaj u načinu i vrsnoći prezentiranja dječjeg folklornog stvaralaštva. Već nakon tri godine održavanja stvorili smo prepoznatljive kriterije u skoro svim segmentima scenske izvedbe koje je srećom, prihvatila većina voditelja. Poprimivši jasne oblike i kriterije dječji folklor na sceni je postao prepoznatljiva scenska vrijednost, a osim toga postao je i pedagoški utemeljena struka. Djeca, u dječjoj tradicijskoj igri, obučena u narodno ruho, uz svirku na dječjim tardcijskim instrumentima postaju ishodišna točka za valoriziranje dječjih izvedaba. I ako još uspiju na sceni ostati djeca to je vrhunac događaja.

Dječje narodno ruho i frizure su manje-više pravilno priređene jedino još ostaje za napomenuti: dužina košuljica ne smije biti iznad koljena jer to ne odgovara njezinim autentičnim dimenzijama a i na sceni nije ugodno to gledati; riblja kost nije tradicijska frizura. Kad se isprobavaju narodne nošnje obavezno posvetiti pozornost poravnavanju što bi značilo da sve djevojčice kad stanu u vrstu bez obzira na njihovu visinu suknje moraju biti ujednačeno udaljene od poda.

Dječji tradicijski instrumenti nisu korišteni kao proteklih godina i to bi svakako trebalo ubuduće biti neizostavni dio izvedbe dječjeg folklora. Makar su ove godine glazbene pratnje manje-više dobro koordinirane s djecom izvođačima.

Izvedbe vrtičanaca su ove godine bile najuvjerljivije i ponovo se pokazalo da u radu i scenskom izvođenju korištenje dječjeg folklora je jedino stručno i pedagoški ispravno. Tu dvojbi više nema, djeci – dječji folklor.

Vidimo se, nadam se, 12.i 13. 5.2011. na
5. Festivalčiću dječjeg folklornog stvaralaštva “Naše kolo veliko”

STRUČNI OSVRT

25.11.2011.,18.00
Kazalište Trešnja, Mošćenička 1

DV “Grigor Vitez”
Tradicijske dječje pjesme i igre iz “starog” Zagreba
Koreografija i voditelji:
Dubravka Knezović, Snježana Zrinščak
Vrlo uživljeno u izvedene dječje igre iz starog Zagreba. Voditeljica se potrudila primjeriti određene plesne predloške svojoj djeci i u tome je potpuno uspjela. Naime već mi je iskreno dosadno bilo gledati razne neuspješne (neprimjerene) varijacije na temu dječjih igara iz Zagreba i ova primjerena rješenja mogućnostima djeca su vrlo dobro djelovala na sceni. Djevojčice su znalački nosile svoje lijepe kostime. Zanimljivo je bilo vidjeti i dječake su na tekst hop, hop konjiću u skok s lijepo izrađenim dječjim konjićima poskakivali baš kako treba. Moramo pohvaliti gopođu Kovačić koja napravila izvrsnu repliku kostima po uzoru na originalne iz Starog Zagreba

DV “Sesvete”
Dječje igre iz Slavonije
Koreografija i voditelji: Natalija Malić, Ines Juran
Voditeljica je po meni ostvarila vrlo zanimljivu izvedbu dječjeg folklora u skladu s kriterijima koji su inače vrlo teško dohvatljivi- apstraktni. A to su naše nakane da nam djeca na sceni izgledaju djeca. Naoko vrlo jednostavno ali u praksi vrlo teško. Djeca iz vrtića su točno pjevala, korak je započelo svako dijete po svom nahođenju ali u pravilnom tempu. Malo su se smijuckali, malo okretali prema bublici i naposljetku zaigrano izvodili. Da li svjesno ili nesvjesno voditeljica je ostavila djeci prostor za njih, (za nepredvidivo, nestašno i trenutno) i to su djeca na dobar način iskoristila. Cijela izvedba je odisala “dječjim”.

DV “Leptir”
(dječje igre iz Podravine)
Koreografija i voditelj: Marijana Frančević
Gl. obrada i voditelj tamb. sastava: Zlatko Marković
Što reći kad vidiš 16 dječačića koji samosvjesno izlaze na pozornicu, točno pjevaju i usklađeno koračaju. Što reči kad uz 16 dječaka pleše “samo” 12 djevojčica. Čudo. Sve pohvale voditeljicama na uspješnom animiranju tako velikog broja vrtičanaca. Izbor građe je primjeren djeci, tri igre s pjevanjem (igre biranja), i djeca su to naravno vrlo lijepo i sigurno izvodila. Pohvale i pratećem tamburaškom sastavu koji je vrlo pažljivo pratio djecu a i dobro svirao. Voditeljica se je potrudila i djecu obukla u male podravske nošnje ali ono što je bitno, sve su stajale na djeci baš kako treba čak se ni dječacima nisu nogavice vukle po podu. Izvedba za izlog.

OŠ bana J. Jelačića
Pjesme i plesovi iz Slavonije
Koreografija: Valerija i Dubravko Baran
Glazbena obrada: Vlado Jandrašek i Reno Glažar
(tamburaški sastav KUD- a “Klas” – Podsused)
Voditeljica je svojom koreografijom u cijelosti otišla u područje odraslog folklora stoga bih vjerojatno tako i trebao analizirati ovu izvedbu, ali ipak neću, već ću navesti samo generalna zapažanja. Izbor plesno vokalne građe je neprimjeren za ovu dob ili njihove objektivne mogućnosti. Izvedba je trajala dvije minute duže od dopuštenog. Harmonika se pojavila na našim svadbama početkom dvadesetog stoljeća i zbog svoje glasnoće je bila omiljena u narodu ali nikako nije uspjela se utkati u etnomuzikološko naslijeđe. Svojim tonom donosi određen “šlageraj zvuk” koji nije u našoj tradciji. Nije jasni zašto harmonika uz dobre svirče – violina, prim, brač, kontra, bas. Ono što je važno i vrijedno istači da su ovo djeca značajnog potencijala i da voditeljica nastoji kvalitetno raditi ali vjerujem da bi se više postiglo kad bi se poštivalo načelo primjerenosti.

OŠ “Šestine”
“Vanjkuš”
(dječje igre i pjesme iz zagrebačkog Prigorja)
Koreografija: Tatjana Parađiković
Gl. obrada: Mira Kadoić
Voditelji: Vesna Vucelić i Mira Kadoić
Bravo šestinčani. Krasan spoj tradicije i scene. Sve što su pokazali imalo je okus vode s izvora. A kad je i lijepo scenski oblikovano onda ne možemo nego reći, bravo. Ovo je pravi primjer što znači primjerenost i još tome vjerodostojnost. Primjerna originalna odjeću djeca su lijepo nosila, a tamburaši su točnim tempima bili dobar oslonac djeci i znatno doprinijeli njihovoj opuštenosti i sigurnosti.

OŠ “Špansko Oranice”
“Mi smo seke bosonoge”
(dječje pjesme i igre iz Slavonije)
Koreografija: Morana Podnar
Voditelj: Vesna Pavičić
Gl.obrada i voditelj tamb. sastava: Jelena Čeko
I za ovu izvedbu imamo riječi pohvale. Siguran i snažan folklorni pjev, ujednačeni pokreti i koraci, korektna odjeća i vjenčići na glavama djevojčica dodatno su vizualno obogatili izvedbu. Ples “Sjedi ćiro” izveden je kao igrokaz odnosno nije u skladu s njegovim izvornim plesnim predloškom to bi trebalo izbjegavati. No, posebno moram istaknuti mlade tamburaše možda najmlađe na cijelom festivalu koji su sa svojom “mlađahnom” svirkom vrlo lijepo nadogradili glazbenu komponentu. Naime uvijek je ljepše slušati djecu tamburaše u pratnji djece nego odrasle koji često nastoje iz jednostavnih dječjih napjeva odsvirati nekakve vrtuljke i ubrzati tempa. Djeca djeci već kad nema tradicijskih instrumenta najbolje je rješenje.

KUD “Mihovil Krušlin
“”Šenkovljanske tičice”
Koreografija i voditelj:Barbara Franić
Gl. obrada i voditelj tamb. sastava: Petra Varga
Vrlo uredno i korektno u svim segmentima izvođenja. Uvodna pjesma i tri primjerena plesa Igra kolo, Klop polka i Pod mostec, bili su sasvim dovoljni za uspješan nastup. Mlađa djeca koja vjerojatno nisu još uvijek uspjela savladati zadane plesove pa su se igrali dječjih igrica sa strane. To je ispravna pedagoška inicijativa. Glazbena pratnja i tempa su bila primjerena i nadasve poticajna za lijepo izvođenje plesnih koraka.

ZFA dr. I. Ivančana
“Došla sam vam japa dimo”
(dječje igre, pjesme i plesovi iz Međimurja)
Koreografija i voditelj: Ana Marić
Gl. obrada: Marijan Makar
Voditelj tamb. sastava: Marko First
Na početku je djevojčica vrlo lijepo otpjevala uvodnu pjesmu, a nastavila je i dalje uspješno voditi prikaz. Ovu scensku izvedbu mogli bismo podijeliti na dva dijela. Prvi izvrstan u kojem su djeca prezentirala dječje igre s pjevanje i drugi, kad su samo starija djeca izvela dva plesa od kojih završni “Idete nam japa dime” ipak još nisu stilski savladali. Djeca su pokrete izvodila ritmički točno, a pjevanje je isto tako na putu da postane pravo folkloraško. Nošnje su lijepo pripremljene i poravnate tako da je taj aspekt bio u potpunosti ispunjen. Tamburaški sastav, stariji svirači, svirali su u zadanim tempima bez greške su odradili svoj zadatak.

Dječji folklorni ansambl “Ethno”
“Lijepo ti je plesat tarabana”
(pjesme i plesovi iz Bilogore)
Koreografija: Goran Knežević
Gl. obrada: Dražen Varga
Voditelj: Đurđica Svaton
Nećemo o svojima.

 

26.11.2011., 11.00
Kazalište Trešnja, Mošćenička 1

DV “Pipi Duga Čarapa”
“Hajd’ na livo”
(dječje pjesme i igre iz Slavonije)
Koreografija i voditelj: Lidija Mikulan Sraka
Djeca su nam se predstavila sa dva narodna plesa i nekoliko dječjih igara. Nije jasno zašto je voditeljica uvrstila narodne plesove kao oni nisu primjereni toj dobnoj skupini, a i prikazane plesne figure ne odgovaraju izvornim predlošcima. To zaista nije trebalo uvrstiti u ovu izvedbu. U dječjim igrama djeca su vrlo lijepo i samouvjereno izvodila program i pokazala da je dječji folklor ipak jedni pravi put. Sve pohvale sviračici na gajdama koja je vrlo pažljivo pratila djecu i usklađivala svirku s njihovim tempima izvođenja. Pojedine košuljice kod curica su ipak bile nedovoljno dugačke. Vidi se da su djeca dobro pripremljena za scensko izvođenje no dijelom neprimjeren izbor plesne građe prigovor je voditeljici, a ne malim izvođačima.

DV “Vrapče”
Dječje igre iz Posavine
Koreografija i voditelj: Jadranka Lončarić
Izvedba za pet kako bismo to u žargonu rekli. Djeca su nam prikazala tri dječje igre iz Posavine i to upravo na način kako smo očekivali – dječji. Djeca su se vješto kretala po zamišljenim prostornim crtežima po čemu se vidi dobar pedagoški pristup. Košuljice su bile lijepe i pravilne dužine što je dalo još i dodatnu kvalitetu. U ovoj izvedbi nije bilo glazbene pratnje i smatram da je to pravilno rješenje. Dobru atmosferu često znaju narušiti odrasli ili nedovoljno spremni svirači i time znaju dosta uznemiriti male izvođače. Ovako su djeca sigurno i neopterećeno stvarala svoju atmosferu na sceni.

DV “Trešnjevka”
“Dobar vam večer japica”
(božićni običaji)
Koreografija i voditelj: Božica Kuštre
Pravo je umijeće, kako je voditeljica sa svojom pomoćnicom uspjela 27 djece prirediti za ovaj nastup. Ne bi mogao ništa kazati osim izvrsno. Djeca lijepo i točno pjevaju, dobro se snalaze u prostoru, a i recitiranje Tri kralja je proteklo bez zamuckicanjea i češkanja po glavi. Uredno obučeni s dobro rekonstruiranim rekvizitima pokazali su kako se može puno toga napravit s vrtićkom djecom. Reprezentativan uradak i izvedba. Jedina primjedba je što je duljina trajanja točke premašila dogovor a to ćemo riješiti s voditeljicom. Isto tako nisam čuo a niti vidio dječje tradicijske instrumente koji su do sada bili zaštitni znak ovog vrtića.

DV “Budućnost”
FS “Licitarsko srce”
“Ajmo ča se vicijat” (dječje pjesme i igre iz Dalmacije)
Koreografija i voditelj: Anita Šipek
Voditelj tamburaškog sastava “Prava Stvar”: Petar Varga
Kad nekom od voditelja u Zagrebu padne na pamet predstaviti folklor Dalmacije odmah to smatram avanturom bez izgleda na dobar završetak što sam i rekao i voditeljici ali moram priznati da me ovaj puta u pozitivnom smislu demantirala i da se ipak može lijepo i vjerodostojno prikazati folklor mediterana. Djeca su se dobro snalazila u zadanim dječjim igrama i plesovima i skladno prezentirala naučeno. Bitno je istaknuti da su djeca bila vesela i opuštena, a to je znak da su se poistovjetila se plesno glazbenim predlošcima. Glazbeni sastav s mandolinom “na čelu” dodatno je donio “klimu” mediterana. Lijepo rekonstruirane dječje nošnje je ipak trebalo bolje poravnati. Pohvale voditeljici za nešto novo i tako nastaviti dalje.

Dječji folklorni ansambl “Ethno”
“Ide vlak teretnjak”
(dječje igre i pjesme iz Slavonije)
Koreografija: Goran Knežević
Gl. obrada: Dražen Varga
Voditelj: Đurđica Svaton

Nećemo o svojima.

HKUD “Prigorec”
“Tri djevojke”
(igre, pjesme i plesovi iz Međimurja)
Koreografija i voditelj:Dejan Pilatuš
Gl. obrada: Marijan Makar
Voditelj tamb. sastava: Petar Varga
Djeca su na vrlo korektan način predstavila nekoliko narodnih plesova iz Međimurja. Usuglašeno su istovremeno pjevali i plesali što govori da se s njima ozbiljno radi. U “složenijim” plesnim zadaćama dječaci su se teže snalazili ali ta sitna odstupanja su samo bila vidna stručnom, oku. Dobra je ideja da se manja djeca u plesu stave u drugi plana, a veća ispred publike no ta odluka koliko scenski dobra bila, ipak je predugo držala istu scensku sliku i možda je malu djecu trebalo premještati na različite pozicije. Također bi trebalo proraditi na dinamici cijele točke jer mi se činilo da je od početka do kraj odsvirano i izvedeno u istom tempu.

KUD “Petar Zrinski”
“Po kuliko lešnječeca”
(dječje igre i pjesme iz Podravine)
Koreografija i voditelj:Ljiljana Stanko
Gl. obrada i voditelj tamb. sastava: Toni Zdunić
Ovo je izvedba ima sve atribute za istaknuti kao primjer. Prekrasne nošnje i likovna rješenja. Topao i ujednačen pjev trajao je tijekom cijele izvedbe. Pokreti i koraci izvođeni su ujednačeno, a vrijeme za igru djeca su vrlo dobro iskoristila. Možda da je glazbena pratnja snažnijeg zvuka scenski dojam bi bio vjerujem još bolji.

KUD “Bratinečko srce”
“Na križanju posle meše”
(dječje igre i plesovi iz Bratine)
Koreografija i voditelj: Snježana Skenderović
Gl. obrada i voditelj tamb. sastava: Miroslav Hriberski
Po prvi puta nam je nam festivalčić došla skupina i Jaskanskog gorja i bilo je vrlo ugodno gledati njihove prekrasne narodne nošnje. Uz to su koristili i dječje instrumente i dobro ih uskladili sa tamburaškom svirkom. Nakon uvodne igre izveli su nam birače kolo, seljančicu i nekoliko meloritmičkih igara. Sve u svemu primjereno i scenski dobro osmišljeno. Izvedbu su djeca završila s pjevanjem pjesme “Ja posijem repu” to je dobra zamisao jer se u završnoj scenskoj slici,vjerojatno, nastojalo još jednom pokazati, ljepota narodnih nošnji, dobar pjev i raznolikost glazbenih instrumenta.

Ogranak “Seljačke sloge” Buševec
“Na kraj sela kolo igra”
(Igre, pjesme i plesovi iz Sirača i okolice)
Koreografija: Maja Kovačević
Gl. obrada: Marko Robić
Voditelj: Maja Kovačević
Voditelj tamb. sastava: Marko Robić
Djeca iz Buševeca su nam prikazala jednu vrlo uspješnu scensku obradu dječjeg folklora a isto tako i sigurno izvođenje. Nakon uvodnih nekoliko igara uslijedila su dva šetana kola koja su djeca prekrasno izvela. Obično folkloraši zaziru stavljati šetana kola na scenu jer “kao dosadna su i prelagana” za plesače koji ih u takvim situacijama često i banaliziraju. No izvesti šetano kolo skladno i s mjerom- ukusom je praznik za oči. Nije lako postaviti točnu kružnicu okrenuti se za 45 stupnjeva i istom nogom i vertikalom izvoditi šetano kolo. Zato sve pohvale voditeljici na izboru i djeci na izvedbi. Ono po čemu ću zapamtiti ovu izvedbu je savršeno poravnanje dužina suknji kod djevojčica. Prekrasno i profesionalno. Tako se odnosi prema tom području tradicijskog naslijeđa.