9. festivalčić dječjeg folklornog stvaralaštva „Naše kolo veliko“

 

PETAK, 11.03. 2016. – 18.00

DV PIPI DUGA ČARAPA – dječje igre s pjevanjem iz Legrada

Prikaz dječjih igara u kojima su mali izvođači istinski uživali. U prvoj je pjesmi pjevanje melodije u intervalu male terce bilo primjereno uzrastu. Iako jedni od najmlađih izvođača, nastup su započeli sigurno i samouvjereno. Ostale su igre bile intonativno nedefiniranih melodija, svaki pjevač u svome tonalitetu. Pjevači najmlađeg uzrasta nisu u mogućnosti pjevati niz pjesama u istom tonalitetu bez harmonijskog oslonca, što nije falš pjevanje, već nemogućnost zadržavanja osobnog ili zajedničkog tonskog središta.
Svirači dječjih tradicijskih instrumenata, bili su sigurnog nastupa. Pri vježbanju sviranja s djecom, potrebno se je odlučiti hoće li svirati dobe ili ritam. Ako se sviraju dobe, što je u ovom slučaju prevladavalo, onda se one moraju nastaviti svirati i na dužu notnu vrijednost u melodiji.
Teta u nošnji koja je stajala sa strane, bila je primjereno diskretna i nenapadna.

KUD SESVETE – „ Čvorak, čvorak slušaj sada ”
(dječje igre i pjesme iz Slavonije)

Mlađa dječji ansambl, nastupila je samouvjereno i točno iako na pozornici nije bilo voditeljice. Pjevanje je bilo sigurno, primjereno dječjim mogućnostima (dječja laga).
Svirači malog dječjeg orkestra, svirali su točno, po aranžmanu ( jedni metar, drugi naglašene dobe, treći nenaglašene…). Takvo je sviranje za djecu mlađe dobi zahtjevno pa se uočava dobra uvježbanost. Šteta što je dirigent stajao tako da je zaklanjao veći dio orkestra i što nije uvježbanije dirigirao.

DV BUDUĆNOST – „Velka repa, mali klin“
(dječje maškare iz Međimurja)

Mlađa dječja folklorna skupina koja će sigurno izrasti u prave, točne i pouzdane pjevače. Izvođači na samom početku nisu dovoljno glasno čuli instrumentalnu pratnju pa je bilo i za očekivati da tempom pjevanja kasne za sviračima. Program je bio preambiciozan za tako male izvođače – puno teksta zbog kojeg bi trebalo dotjerati dikciju, a na trenutke se čulo samo pjevanje teta na pozornici. Potrebno je skratiti pauze između pjesama u kojima treba diskretnije govorom upućivati djecu na samoj pozornici. Velika pohvala malim izvođačima na trudu i upornosti pri vježbanju i nastupu!
Tamburaški sastav je bio točan, na žalost bez brača koji je orijentir za dječju lagu. Kod korepeticije tako malim pjevačima, potrebno je svaki početak pjesme svirati glasnije kako bi se pjevači učvrstili  u intonaciji i tempu, a onda pratiti diskretnije.

DV GRIGORA VITEZA – „Nek’ nam cvate život mlad“
(dječje igre s pjevanjem iz Zagreba)

Siguran nastup malih pjevača koji su dobro osmišljene spretne prijelaze iz pjesme u pjesmu, lijepo izveli. Uz još malo zajedničkih proba, možda bi tempo pjevanja bio međusobno ujednačen, a melodije zadnje dvije pjesme bolje utvrđena. Jahači konjića su svojim uzbuđenjem i poskakivanjem razdragali publiku, ali im je nedostajalo zraka što bi izbjegli da je tempo bio polaganiji. Voditeljice koje su stajale sa strane, bile su primjereno diskretne.

DV SESVETE – „Sve ptičice zapjevale“
(dječje igre s pjevanjem iz Hrvatskog zagorja)

Razigran dječji ansambl, osvojio nas je svojim veseljem. Uporno su pjevali, iako se je povremeno gubila melodija i prelazila u recitativ. Uz više pjevačkih proba, pjevanje bi bilo točnije.
Pratnja blok flaute bolje rješenje nego pjevanje bez instrumentalne pratnje, ali je onda potrebno dati intonaciju prije zapjeva. Tu se javlja problem dječje lage jer blok flauta nije u mogućnosti svirati u prvoj oktavi u kojoj djeca mogu pjevati. Ipak, flauta je bez pogreške odsvirala cijeli nastup.

DV Marukeševac – „Ko je moje guske krao“
(dječje igre s pjevanjem iz Posavine)

Neumorni mladi ansambl, dječjom je zanesenošću dočarao raznovrsne igre s pjevanjem. Bilo je tu više recitativa, a manje melodije, ali sigurno će sljedeće godine, kad malo narastu i budu zreliji, bolje intonirati pjesme.
Melodika koja je bez pogreške svirala u pratnji, svirala je u predubokoj lagi za djecu tog uzrasta. Kod davanja intonacije instrumentom moramo inzistirati i na uzimanju intonacije pjevača, inače u toj dobi nema efekta.

KUD “SLOGA”, Veliko Trgovišće – dječja folklorna grupa “Tičeki”
“Ja sam mali miš”
(dječje igre, pjesme i plesovi iz Hrvatskog zagorja)

Siguran i samouvjereni ansambl. Dovoljno glasan i razumljiv u povicima, dobre dikcije u pjevanju. Uglavnom dobre intonacije. Posebna pohvala za intoniranje kod naknadnog priključenja svirača.
Nakon početnih nevolja s tempom ( Repa) kod instrumentalnog dijela i granične intonacije violine (Mostec), što je inače u folklornom duhu, ali djecu buni, pokazali su svoju uvježbanost i  kompaktnost. Najveća pohvala harmonikašu!

KUU „Staro Brestje“ – „Igrajmo se lončića“

(dječje igre s pjevanjem iz Slavonije)

Izvrsna izvedba, dobre dikcije, točne intonacije. Ansambl djeluje dobro uvježbano, samouvjereno.
Instrumentalni ansambl je bio točan, diskretan i kompaktan. Glazbene obrade su znalački napravljene i uvježbane.

DFA SESVETSKA SELA – „Međimurski dečji svati“
(Igra svadbe iz Međimurja)

Briljantna izvedba malih izvođača koji sigurno i glasno pjevaju. Pocikivanje je bilo na razini velikih, pravih ansambala. Bilo bi lakše izvesti pjesmu Igra kolo da je tempo bio polaganiji, ali  to možemo opravdati velikim uzbuđenjem na pozornici.
Brojni instrumentalni ansambl bio je diskretan, ali dovoljno glasan, uvježban i jedinstven u svojoj izvedbi.

SUBOTA, 12.03. 2016. – 11.00

DV MALEŠNICA – dječje igre s pjevanjem iz Posavine

Mali, srčani izvođači koji su cijelo vrijeme nastupa pjevali točnu melodiju, u tonalitetu. Uvježbani su, složni i u pogrešci ( preranog započinjanja druge strofe u prvoj pjesmi). Pjevanje je bilo izražajno, s dobro uočljivim naglascima. Malo preduge pauze između igara, trebalo bi prevenirati redoslijedom izbora istih.
Tamburaški sastav je nakon nesigurnog početka, pokazao svoje iskustvo i prilagodio se korepeticijskom načinu sviranja, što je za svaku pohvalu.

DV IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ – „Jelena je kruva pekla”

(dječja igra iz Podravine)

Dobar nastup, sve pjesme su pjevane u korektnoj intonaciju, sukladnoj instrumentalnoj pratnji. Šteta što smo više čuli tetu kako pjeva nego same izvođače. Dječak koji uzvikuje je bio siguran, dovoljno glasan, izražajan i točan.
Svojim nastupom su oduševili mali svirači dječjih tradicijskih instrumenata koji su pokazali dobru uvježbanost i muzikalnost jer su usporavali i zastajkivali na pravim mjestima, bez nesigurnosti.
Instrumentalna pratnja harmonike je bila točna i pouzdana. Za svaku je pohvalu davanje intonacije, ali je djeca nisu uzimala, što je svakako na toj razini potrebno.

DV VRAPČE – „Dili, dili dana“
(dječje igre s pjevanjem iz  Hrvatskog zagorja)

Sjajni mladi izvođači koji su bili sami na pozornici i  dovoljno glasna i sigurna djevojčica koja je nosila pjevački dio nastupa. Svi su pjevači bili sigurni u tekstu (osim male zabune zbog žurbe i uzbuđenja) i ritmu, ali bi bila potrebna još koja pjevačka proba osobito zato što su nastupali bez instrumentalne pratnje.

DFA SESVETSKA SELA – „ Ide vlak teretnjak”
(dječje igre i pjesme iz Slavonije)

Uspješan nastup složnog, mladog ansambla. Svi su pjevači pjevali u istom tonalitetu i tempu, usklađeni u ritmu, bez iskakanja pojedinaca. Solisti su bili točni, sigurni i dovoljno glasni.
Tamburaški sastav je bio uvježban, s točnim, nepokolebljivim početkom, ali malo preglasan za pratnju djeci tog uzrasta.

OŠ PREČKO – „Pucika je mala“
dječje igre s pjevanjem iz varaždinskog kraja)

Zanimljiv nastup dobro uvježbanog ansambla, točne i jedinstvene intonacije. Posljednju su pjesmu započeli njima niskom intonacijom ( jer nije bilo instrumentalne pratnje), ali su na kraju to uspjeli dobro ispjevati. Trebalo bi malo skratiti pauze između pjesama kako ne bi bilo zastoja u kulminaciji prema kraju.
Svirači tradicijskih dječjih instrumenata su začuđujuće za uzrast, točno, uvježbano i sigurno svirali po zadanom aranžmanu. Bravo za upornost u vježbanju!

ZFA DR. IVANA IVANČANA – „Sedi maček na stazici“
(dječje igre s pjevanjem iz Podravine)

Sigurna izvedba, točne intonacije i dobre dikcije. Mali su pjevači imali točan zapjev bez obzira što je flauta bila tiha.
Tamburaški sastav je nakon tihog i nesigurnog početka svirao točno i agogički za svaku pohvalu. Potrebno je obratiti pažnju na razliku u glasnoći sviranja uz dječje pjevanje i kod instrumentalnih ulomaka. Blok flauta je bila tiha, ali točna.

HKUD „PETAR ZRINSKI“, Vrbovec – „Lilice na pašu“
(dječje igre s pjevanjem iz vrbovečkog kraja)

Izvrstan početak nastupa s još boljim solistima koji su svoja sola izvela intonativno i ritamski točno, jasne dikcije, sigurno i mirno. Ansambl je u trećoj pjesmi pokazao znanje teksta, ali iz nestrpljenja ili brige da ne zakasne, upadali su jedni drugima prije vremena u tekst, neujednačenog tempa. Intonacija je kroz cijeli nastup bila uglavnom korektna, osim u pjesmi Igra kolo gdje je melodija složenija pa bi, s obzirom da nije bilo instrumentalne pratnje, u tom slučaju trebalo pojačati pjevačke probe.

HKPD „BOSILJAK“ , Čučerje –„Ja pletem vinac“
(dječje igre s pjevanjem  iz Slavonije)

Sigurni i točni solisti ovog ansambla, njihovom su nastupu dali poseban obol. Á capella početak bio je malo raštiman,  kasnije su, vjerojatno zbog uzbuđenja nastupom,  imali problema s prebrzim i neujednačenim tempom, no uspješno su i sretno završili nastup.
Dječji tamburaški sastav djelovao je uigrano iako na trenutke nesigurno. Pratili su pjevače bez obzira na nepredviđena ubrzanja u tempu., što je za svaku pohvalu.

DV TREŠNJEVKA – “Ajd’ da igramo”
(dječje igre s pjevanjem iz Posavine)

Pravi primjer dobro vođenog, djeci primjerenog načina pjevanja i instrumentalne pratnje. Ansambl je bio siguran, dobrog poznavanja teksta i uočljive dikcije. Pjesme su bile uvježbane, izvođači pjevački ujednačeni. Mala solistica je bila nešto tiša, ali točna.
Svirači tradicijskih dječjih instrumenata su oduševili svojim snalažljivim sviranjem i stalnim pjevanjem. Nakon svake pojedinačne pogreške u tempu, metru ili ritmu uhvatili bi ostale i nastavili sviranje. Kod ovako male djece, to je začuđujuće i podrazumijeva višu razinu razvijenosti glazbenog sluha.
Velika pohvala ideji intonacije (brač), prije zapjeva.

 

SUBOTA, 12.03. 2016.  – 18.00

KUD PRESLICA, Blato – „Jana se okrenula“
(dječje igre s pjevanjem iz Posavine)

Bravo za male pjevače – ansambl i soliste! Bili su sigurni u intonaciji, dobre dikcije, samouvjerenog nastupa. Posebno su plijenili tečni prijelazi bez pauze.
Nedoumice djece – malih svirača o završetku nastupa, šarmirale su publiku. Da se inzistiralo na njihovom pjevanju uz sviranje, bili bi sigurni kada pjesma završava.
Tamburaški je sastav bio siguran i točan. Potrebno je osvijestiti pojam pratnje malim pjevačima u kojoj instrumenti moraju biti tiši kako bi djeca došla do izražaja.

FA TUROPOLJE – „Oj, ptičice lastvačice“
(dječje  igre s pjevanjem  iz Slavonije)

Jako dobra solistica, sigurna i točna. Mali su se pjevači brzo prilagodili početnom tonalitetu iako nije bilo intonacije. Potrebno je poraditi na dikciji. Nije potrebno sve pjesme izvoditi u istom, ponekad prebrzom, tonalitetu. Djeca tada nisu stigla ispjevati niti izgovoriti tekst do kraja, što je jedno od osnovnih načela muzikalnosti kojoj ih učimo.
Tamburaški sastav je bio točan i bez prevelikih ispada. Uz više proba s malim pjevačima, dali bi intonaciju, započeli bi sigurnije, prilagodili bi tempa pjesama  i glasnoću sviranja mogućnostima pjevača i znali bi točan broj ponavljanja različitih dijelova. Za pohvaliti je njihova brojnost, što znači da odgajaju pomladak koji će s vremenom steći iskustvo i rutinu na pozornici.

KUD „IVANČICE“, Kutina – „Guščice gdje ste “
(dječje  igre  s pjevanjem iz  Moslavine)

Male solistice svojom sigurnošću i točnošću, razdragale su mnoga srca u publici. Pjevači ulaze u točan tonalitet uz instrumente, bez intonacije, spretnom prilagodbom. Jedino u zadnjoj pjesmi, kad im je već popustila koncentracija, nije bilo fiksnog tonaliteta, bez obzira na instrumentalni sastav.
Tamburaški je sastav bio diskretan i točan. Šteta što je melodiju vodila bisernica ( s prohodima i ukrasima) što je bunilo male pjevače. Takva bi pratnja bila primjerenija većim pjevačima.

HKD BRAĆE RADIĆA, dječja folklorna družina Lajbeki – „Vrbenski vlašići“
(Vrbnik, otok Krk)

Točan i uigran dječji ansambl koji nije imao laganu zadaću – pjevati napjeve temeljene na istarskoj ljestvici i to su jako dobro izveli. Dobro su držali tempo i tonalitet do samoga kraja.
Efektno je bilo dvoglasno pjevanje voditeljica ( imitacija velih i malih sopila) uz udaranje nogom, a za svaku pohvalu kratki instrumentalni uvod dvojnica koji je ujedno bio i intonacija pjevačima.

KUD “HORVATI” , Horvati – „Pujo, hajo, dete malo“
(dječje igre i pjesme iz Međimruja)

Mladi ansambl koji ima što pokazati iako se uočava neujednačenost uvježbanosti pjevanja kroz cijeli nastup. Solisti su sigurni i točni. Melodija pjesme Prvo leto služim je bila uglavnom netočna, bez intonativnog središta. Kad je već instrumentalni ansambl bio na pozornici, trebao je barem brač svirati melodiju kako bi se učvrstio tonalitet pjesme. Uspavanka je bila karakterno primjerena ( tiša, nježna), u dobrom kontrastu s prethodnom pjesmom intonativno točna. Izvrsno je izvede pjesma Zginula je pikuša, dok je u posljednjoj pjesmi nedostajalo dobre dikcije, ali je zato kraj bio vrlo efektan.
Tamburaški sastav je nastupio sigurno i točno iako na trenutke preglasno pa se pjevači nisu dobro čuli. Svi prijelazi su bili tečni i točni. Naročito se dojmila pjesma Zginula je pikuša čiji su agogika i tempo bio primjereni dječjoj izvedbi.

KUD ZVIR – „Ča to šuška, ča to gre“
(dječje igre iz grobničkog kraja)

Uvježbani i sigurni izvođači, točno su melodijski i ritamski pjevali, svi u istom tonalitetu, bez instrumentalne pratnje. Zadržali su jednaki tempo, bez ubrzavanja. Fascinantna je njihova kondicija – unatoč poskakivanju, plesu i pjevanju, nije se čula zadihanost.

KUD BRATINEČKO SRCE, Bratina – „Na sajmeni dan“
(dječje igre s pjevanjem iz Bratine),

Solisti su bilo dovoljno glasni i  izražajni. Cijeli je ansambl vokalno korektan, osim u pjesmi Curica u kojoj se je pjevačka melodija povremeno gubila.
Glazbena je obrada bila primjerena dječjim mogućnostima. Instrumentalni je ansambl bio autentičan, na granici raštimanosti, ali su prijelazi bili nesigurni. Bajs bi trebao biti okrenut prema plesačima i publici jer je u ovoj pjevačko – plesačkoj kombinaciji važan nositelj tempa.

OSS BUŠEVEC – „Sedi maček na stazici“
(dječje igre iz Podravine)

Uspješne nositeljice ovog pjevačkog nastupa su prvenstveno bile djevojčice. Sigurne i točne, nisu se dale smesti. Dječaci su u pjesmi Birajmo si frajlicu požurili s tempom iako su sve hrabro izveli do kraja. Riskantna je odluka ovakav mladi ansambl izložiti naizmjence á capella i praćenim brojevima unutar jednog nastupa, zbog intonacije i tonaliteta.
Nakon nesigurnog početka i hladnokrvnog prevladavanja krize s tempom, tamburaški se je sastav dobro snašao i bio diskretna, ali pouzdana pratnja pjevačima. Prijelazi iz pjesme u pjesmu su bili tečni i točni.

SKUD „IVAN GORAN KOVAČIĆ” – „Hajd’ pogodi tko je to”
(dječje igre s pjevanjem iz Posavine)

Blistav nastup ovog uvježbanog, glasnog i sigurnog dječjeg ansambla. Pjevali su korektno i sigurno, osim početnog intervala u prvoj pjesmi, Čoro, Čoro, u kojoj su umjesto male terce pjevali veliku  sekundu, ne jednom, što nameće zaključak da je pogrešno naučena melodija. Solistica u pjesmi Imala sam puža muža, bila je sjajna! Točna, glasna, izvrsne dikcije.
Glazbena je obrada bila primjerena uzrastu, s instrumentalnim uvodima koji su imali ulogu intonacije malih pjevača.
Instrumentalni sastav je pokazao svoju raskoš gustim trzajem, dobrim počecima, diskretnom pratnjom, posebice uz malu solisticu.
Na kraju ovog nastupa, imali smo dojam da smo prisustvovali nastupu nekog velikog, poznatog  folklornog ansambla.

            Komentar…

Ovogodišnja smotra dječjeg folklornog stvaralaštva, kao i svaka do sada održana, pokazala je i dokazala da glazbena baština živi i okuplja stotine i stotine djece – pjevače i plesače, svirače, roditelje, obitelji, stručnjake… Uz to se razvijaju radne navike i ljubav prema glazbi. Sati provedeni u uvježbavanju viđenog programa ( 27 ansambala) su sati koje djeca nisu provela pred TV ekranima ili računalima. To je vrijeme u kojem su se družili, zajedno pjevali, svirali i plesali. Folklorni glazbeni amaterizam se obnavlja, pomlađuje, educiraju se mladi kadrovi – voditelji koji će dalje prenositi i njegovati nacionalni i tradicijski identitet Hrvata. Roditelji, nezamjenjiva logistika ove mašinerije, s razlogom podržavaju takve aktivnosti svjesni koliko one doprinose osobnom razvoju pojedinca, ali i cijeloj kulturnoj klimi lokalne zajednice. Stoga je ovaj  Festivalčić opravdao svoju svrhu i utkao još jednu dragocjenu nit u dječju košuljicu koju iz povijesti moramo preko sadašnjosti prenijeti u budućnost.

 

Diana Atanasov Piljek