7. festivalčić dječjeg folklornog stvaralaštva „Naše kolo veliko“ 4. i 5. 4. 2014. Centar za kulturu Trešnjevka
Nakon zadnje izvedbe na 7. festivalčića dječjeg folklornog stvaralaštva Naše kolo veliko, obuzela me svojevrsna sjeta, vjerojatno zbog spoznaje da je ta dugo pripremana manifestacija završila i da brojne pozitivne emocije izražene kroz dječji zanos, strast, želju i ushit, radost i ponos roditelja, ozbiljnost i odgovornost voditelja, smiješak i angažman mojih festivalskih hostesa te ostalog osoblja odlaze u sjećanja. Ali odmah se vratio se optimizam jer ipak velika je čast i privilegija biti organizatorom ovakvog događaja na kojem je sudjelovalo oko 1000 izvođača (900 izvođača i 100 tamburaša) ili 25 folklornih skupina (8 dječjih vrtića, 3 osnovne škole, 15 folklornih skupina), a u gledalištu sjedilo – stajalo oko 1200 ljudi. Te brojke ispunjavaju ponosom i opravdaju uložen trud te motiviraju na ustrajnost i nastavak ove već pomalo i tradicionalne manifestacije. Tijekom proteklih šest godina „isprobani“ su različiti modeli organizacije (termini, broj skupina, dobni uzrast, duljina trajanja prikaza, i ost) i nekako mi se čini da smo ove godine uspjeli postići optimalne uvjete za sve sudionike i gledatelje. Godinama sam bezuspješno nastojao uvjeriti nadležne institucije kako bi trebale financijski podržati ovaj festivalčić i konačno, ove godine se i to ostvarilo tako da je bilo moguće angažiranje stručne komisije, osiguranje besplatnog ulaza i slanih klipića za svu djecu – sudionike. Pedagoški postulati na kojima godinama inzistiram „dati djeci dječje“, „sačuvati dječje u dječjem“, „primjeren izbor“ u većoj mjeri su prihvaćeni i nastoje se primijeniti u radu s djecom ali ponekad nedostaje dosljednost u scenskoj prezentaciji dječjeg folklornog stvaralaštva. U sinergiji dječje igre – pjesme i dječjih instrumenata uz primjenu dječje nošnje osjeća se i prepoznaje tradicijska i scenska vjerodostojnost. Ove godine ću svoja redovita „Razmišljanja“ o nastupima dječjih folklornih skupina prepustiti neovisnoj stručnoj komisiji i vrlo sam znatiželjan pročitati njihova razmišljanja i stavove o festivalčiću i nastupu naših malih izvođača. Vidimo se na slijedećem festivalčiću 20. i 21. 03. 2015.
Goran Ivan Matoš, prof.
Selektor prema kriterijima
Hrvatskog društva folklornih
koreografa i voditelja
Igra – ples – koreografija
Sukladno svim očekivanjima, u vrlo pozitivnoj atmosferi prošao je još jedan „festivalčić“ dječjeg folklornog stvaralaštva. S pravom se možemo upitati: Zašto „festivalčić“? Naime, nakon šest godina predanog rada, animiranja dječjih vrtića i škola, poticanja kulturno-umjetničkih društava na rad s djecom kao jedinog i neupitnog pologa za budućnost, trud se višestruko isplatio. Zato možemo reći da je to pravi festival dječjeg veselja i spontanosti, novih ideja, mašte i nadasve dječje neskrivene iskrenosti! Ovaj, sedmi po redu, prepoznale su i najviše državne i gradske institucije pa i podržali sukladno mogućnostima. Festival je podijeljen u tri smislene programske cjeline (tri koncerta) u trajanju od po sat vremena. Rekao bih – sasvim primjereno da publika (braća, seke i uglavnom rodbina) pozorno prati što se događa na sceni. Bilo je tu i nesnalaženja, lutanja po sceni, pozdravljanja mame i tate… Sve spontano – dječje!
Važno je spomenuti još dva momenta koja su se dogodila tijekom festivala. Prvi je posjet učenika iz Mađarske koji su u okviru Commenius programa Europske unije bili u posjetu svojim kolegama iz Osnovne škole Prečko. Na taj način se na vrlo pozitivan način širi kulturna raznolikost među narodima i svakako će učenici iz Mađarske imati što pričati svojim vršnjacima kada se vrate u domovinu. Drugi moment koji sam primijetio jest uključivanje u koreografije djecu s posebnim potrebama što svakako izuzetno puno znači prvenstveno za njihovu socijalizaciju, a uz to i zorno pokazuje i socijalnu komponentu koju folklor ne samo da može već, pogotovo kod djece, mora sadržavati!
Ove godine na Festivalčiću je sudjelovalo osam vrtićkih skupina, tri skupine iz osnovnih škola te čak petnaest skupina – podmlatka kulturno-umjetničkih društava.
Svakako je potrebno pozdraviti voditeljice vrtićkih i školskih folklornih skupina. Sagledavajući opću situaciju u vrtićima i školama moramo biti svjesni situacije da su voditeljice nerijetko prepuštene same sebi i svojoj imaginaciji, pedagoškom i metodičkom znanju. Međutim, kadšto slabijeg folklornog znanja, ipak uspijevaju svojim entuzijazmom i velikom ljubavi, a u očito odličnoj interakciji s djecom, stvoriti vrlo zanimljive scenske prikaze. Stavimo li te riječi u sportsku terminologiju – svi su oni pobjednici! S druge strane, od dječjih skupina kulturno-umjetničkih društava očekivanja su nešto veća, ali i njihova postignuća već idu u smjeru oponašanja folklornih plesova odraslih, kako su se djeca obično nekada i zabavljala, naravno uz dječje igre.
Na otvorenju Festivalčića voditeljica je izrekla misao koja bi ustvari trebala biti duboko ukorijenjena u pedagoškim principima općeg rada s djecom, a koja u svojoj biti nadilazi ovaj festivalčić: „Ono što se nauči u najranijim danima pamti se za cijeli život!“.
I. koncert – petak, 18:00
1.DND KRAPINA
„Sijaj ,sijaj sončece“
(dječje igre, pjesme i plesovi Hrvatskog zagorja)
Koreografija: Voditeljica alpske plesne zone (prema kriterijima HDFKiV): Marija Klasić
Glazbena obrada i voditelj: Petar Varga
Ova brojna skupina izvela je interesantnu koreografiju. Bilo je tu brojalica i plesova Išla žena u gosti, Repa pa rekao bih čak i svinga. Djeca su slijedila autoričinu zamisao i živo se zabavljala pogotovo kod oponašanja pilića (nadam se da sam ispravno shvatio), međutim oponašanje koraka drmeša u paru možda je (za sada) ipak bilo malo prezahtjevno. Osobno bih u koreografiji pokušao izbjeći okretanje leđa publici i „zanjihavanje“ kukovima.
2.DV PIPI DUGA ČARAPA
„Birajmo si frajlicu“
(dječje igre i pjesme iz Podravine)
Koreografija i voditeljica skupine: Lidija Mikulan Sraka
Sedam djevojčica i šest dječaka izvelo je ovu koreografijicu bez glazbene pratnje. Usudio bih se reći da je zamisao autorice bila složiti par dječjih igara i ne zamarati se puno sa plesom. U načelu, i djeca i autorica su u tome uspjeli. Igra Lukeca sadim, zatim brojalica Jedan-dva- do-neba, te više igru nego ples oponašanja Paun pase djeca su uz “navođenje” voditeljice na kraju uspješno svladala. Pretpostavljam da je i trema od “neprirodne” okoline (sigurnost vrtićke skupine) odigrala svoju ulogu tako da je pomoć voditeljice u datim trenucim dobro došla.
3.DV VRAPČE
„Širi viri“
(dječje igre iz Slavonije)
Koreografija i gl. obrada: Jadranka Lončarić
Učiteljica folklornog plesa (prema kriterijima HDFKiV): Jadranka Lončarić
Igrom slučaja pratim rad ovog vrtića već duže vrijeme i sva je sreća što ovdje ima teta koje su prepoznale vrijednost dječjeg folklora. Po pozicijama i snalaženjem djece na sceni vidi se da je voditeljica pokrete, korake tj. cjelokupni prikaz primjerila mogućnostima djece. Šteta što je prva pjesma bila malo nerazgovjetna (Urodila višnja). Mogao se tu ubaciti još koji ples (uz Išo medo u šumicu, Širi viri i Kolo kolo čuć) pa bi cijeli prikaz trajao i malo duže od dvije i pol minute!
4. DV GRIGORA VITEZA
Dječje pjesme i igre iz Dalmacije
Koreografija i gl. obrada: Natalija Duvančić i Dubravka Knezović
Voditeljice skupine i glazbenog sastava: Natalija Duvančić i Dubravka Knezović
Vrlo velika skupina sa čak devet dječačića i uz vodstvo dvije voditeljice. Vidjelo se da su djeca spontana i dobro vođena.
Ova interesantna točka počinje igrom dvoje djece. To je bio lagani uvod u ulazak na pozornicu dječje skupine s možda najviše malih izvođača prvoga dana Festivalčića s čak devetoro dječačića. Potpomognuti s dvije voditeljice djeca su vrlo veselo i sigurno izvela nekoliko kola i dječjih brojalica (Širi, biri šareni šeširi; Ćiro; Kolo, kolo, bit će pir) Treba svakako pohvaliti spontanost izvedbe, kao i upotrebu dječjih priručnih glazbala.
5. DV BUDUĆNOST
“Dini, dini dinčeki”
(dječje igre i pjesme iz Moslavine)
Koreografija i voditeljica skupine Anita Šipek
Glazbena obrada i voditelj tamburaškog sastava: Petar Varga
Tri tamburaša nenametljivo su pratila ovaj prikaz dječjih igara i pjesama. Djeca se vrlo dobro snalaze na pozornici uz manju pomoć voditeljice. Varijante dječjih biračkih kola Dini, dini, dinčeki i Žela sam žito i pšenicu djeca su izvela s velikom sigurnošću iako uz nešto skromniju pjesmu. Igra dječačića Trule kobile lijepo je nadopunjavala scensku ravnotežu dok su djevojčice pjevale na polukrugu pjesmicu Ja sam mala princeza.
6. OŠ LJUDEVIT GAJ – KRAPINA
“Na okolo šalate “
(dječje igre, pjesme i plesovi Hrvatskog zagorja)
Koreografija i voditeljica: Marija Klasić
Glazbena obrada i voditelj tamburaškog sastava: Katarina Rihtar
Nastup ove skupine obilježio je prvi pojavljivanje na sceni malih tamburaša. Djeca su svojim nastupom ispunila cijelu pozornicu, međutim povremeno, kao kod pjesme Maček išel v kovačiju pozicije na sceni nisu jasne. Možda ne bi bilo loše da se u početku orkestar malo utiša i prilagodi glasnoći pjevanja djevojčica koje se mjestimično gotovo nije čulo prilikom izvođenja pjesmica Naokolo šalate i Borovice.
7. DV SESVETE
“Oj, ptičice lastavčice „
(dječje igre i pjesme iz Slavonije)
Koreografija i gl. obrada: Natalija Malić
Voditeljica skupine i glazbenog sastava: Snježana Petej
Za pohvaliti je upotreba dvojnica. One su nježnijeg tona pa je djeci lakše pjevati nego uz tambure. Sukladno tome, cijeli je prikaz dobio topliji, dječji, prisniji ugođaj što su u konačnici mali izvođači i pokazali na sceni. Ta nesputanost posebno je došla do izražaja u dječjem biračkom kolu kada je djevojčica pokušala poljubiti dječaka u obraz dok je ovaj, prilično nezainteresiran za nju, gledao negdje drugdje… Tko zna… možda neku drugu djevojčicu? Sugerirao bih da se cijela točka ipak skrati do pet minuta te još malo poradi na pravilnom držanju pozicija koje su se unatoč pomoći voditeljica ipak malo gubile.
8. ZFA DR. IVANA IVANČANA
„Taši, taši kolo“
(dječje igre i pjesme Baranje)
Koreografija :Ana Marić
Gl. obrada: Marijan Makar
Voditeljica skupine: Ana Marić
Voditelj tamburaškog sastava: Marko First
Vidi se da su nastojanja autorice kroz relativno malo izabranih motiva ponuditi što više scenskih slika. Tako ih je kroz tri dječje igre s pjevanjem (Taši, taši kolo; Dođi , dođi slijepi miš; Ja sam junak od Boga)uspjela razviti šest ili sedam. Iako različitih dobnih skupina, djeca se vrlo dobro snalaze na sceni te razgovjetno i lijepo pjevaju. Jedina manja gužva na pozornici nastala je nakon igre mačevanja dvaju dječaka…
9. OŠ TITUŠA BREZOVAČKOG
”Igrajmo se svatov”
(dječje igre, pjesme i plesovi Međimurja)
Koreografija:Morana Podnar
Gl. obrada: Predrag Bobić
Voditeljice skupine:Morana Podnar i Ana Lalić
Voditelj tamburaškog sastava: Predrag Bobić
Još jedna velika skupina! Djeca su sigurna u izvedbi, drže pozicije i lijepo pjevaju. Mislim da su ova djeca uz neosporne elemente folklora vrlo dobro usvojila i elemente glume. Vrlo lijepo, bogato i nadasve veselo!
II. koncert – subota, 11:00
1.KUD IVANIĆ – Ivanićgrad
„Kroz Posavinu“
(pjesme, dječje igre i plesovi Posavine)
Koreografija: Sanja Emm
Gl. obrada: Vitomir Čanađija
Voditeljica skupine: Sanja Emm
Voditeljica je vrlo dobro posložila scenske slike pa su se mali plesači na pozornici dobro snalazili. Odlično držanje ritma i pjesme kroz cijeli prikaz samo je u jednom trenutku malo narušeno bježanjem kruga u stranu (Igra kolo), ali su se djeca vrlo brzo snašla u Milici te igri ‘Ko je moje guske krao. Mislim da je zadnja igra (Kvočka viče kvo, kvo, kvo…) mogla biti i izostavljena pa bi cijeli splet trajao do pet minuta.
2. CENTAR ZA KULTURU I FILM „AUGUST CESAREC“
“Cancaj mede, crni kos”
(dječje igre iz Dalmacije)
Koreografija i voditeljica skupine: Anita Šipek
Glazbena obrada i voditelj tamburaškog sastava: Petar Varga
Voditeljica je s par vrlo jednostavnih slika uspjela je postići da djeca izgledaju skladno i sigurno svladaju zadane koreografske pozicije. Uz to, voditeljica, obučena u prigodnu nošnju, zabavljala se zajedno s djecom na što su ona uzvrtatila veseljem na pozornici. Bilo je tu raznih figura: “puž” (Cancaj medo, crni kos), “pletenica” (Kolo, kolo…), “kontradanse” (Došli smo vam iz daleka grada) i naravno kola (Kolo, kolo bit će pir). Sugerirao bih voditeljici da svakako napravi frizuru primjerenu narodnoj nošnji, jer je i ona njen dio te bi samim time dodatno podigla dojam izvedbe.
3. DV SESVETE
„Sejala je baba lena“
(dječje pjesme i plesovi iz Međimurja)
Koreografija i gl. obrada: Natalija Malić
Voditeljica skupine i tamburaškog sastava: Snježana Petej
Djeca su vrlo lijepo pjevala, pri tom oponašajući mimikrijom ono o čemu su pjevala (Šeće, šećem drotičku; Sejala je baba lena) uz diskretnu pratnju, ako se ne varam , na blok flauti. Međutim, sugeriram da ovu točku skratiteza dvije do tri minute jer nakon igre Sejala je baba… djeci ponestaje koncentracije, a i pjesma lagano posustaje. Osam minuta je puno i za odrasle skupine, a za djecu je sasvim dovoljna koreografija do pet minuta.
4.KUD MIHOVIL KRUŠLIN – ŠENKOVEC
„Mi smo djeca vesela“
(dječje igre, pjesme i plesovi Slavonije)
Koreografija: Barbara Franić
Glazbena obrada: Petar Varga
Voditeljica skupine: Barbara Franić
Voditelj tamburaškog sastava: Petar Varga
Ovo je bila jedna od najboljih izvedbi na ovogodišnjem Festivalčiću. Djeca jasno i glasno pjevaju, odlično drže pozicije i sigurno šeću po pozornici. Uz to moram pohvaliti voditeljicu koja je djecu vrlo umjesno posložila po visini što je bilo osobito vidljivo prilikom izvođenja Oj, ptičice lastavčice te nakon toga na kolu Sjeno, slama. To je izvedba u kojoj se vrlo lako može prepoznati slavonski stil plesa.
5.DV TREŠNJEVKA
“Idu, idu krijesnice”
(dječje igre i pjesme iz Podravine)
Koreografija i voditeljica skupine: Božica Kuštre
Dolaze u nošnjama
I ovdje je voditeljica pratila djecu na pozornici, međutim kao što sam već prije naveo u jednom primjeru, potrebno je urediti i frizuru koja je sastavni dio nošnje. Kola, odnosno dječje igre Brala sam žito i pšenicu te Srebrna kola, zlaten kotač lijepo su, čisto i ritmički dobro izvedena. Dječaci su udaraljkama “pokrili” zvuk tambure što je bilo sasvim primjereno i izvrsno nadopunjavalo zbivanja na sceni. Pogotovo je dobro iskorištena “prda” ili “prdaljka” koja je izvrsno oponašala ritam kontre.
6.OŠ PREČKO
Dječje igre i plesovi iz Jezera, otok Murter
Koreografija: Goran Knežević
Glazbena obrada: Andrea Antić
Učiteljica folklornog plesa (prema kriterijima HDFKiV): Nina Knežević
Kako je animacija djece u osnovnim školama za ovaj vid slobodnih aktivnosti danas prilično teška, ovdje smo vidjeli pravo osvježenje od tridesetak malih plesača. Obzirom na toliki broj , djeca su se na trenutke znala pogub iti na pozornici, a mjestimice se stvarala i gužva (Išli smo u školicu). Uz ove manje poteškoće djeca su uz pratnju harmonike vrlo skladno razvijala ovu smislenu koreografiju.
7.HKUD “ŽELJEZNIČAR”
“Sansego gradiću”
(dječji folklor otoka Suska)
Koreografija: Vesna Robinić
Glazbena obrada: Marko Robinić
Umjetnička voditeljica (prema kriterijima HDFKiV): Katarina Horvatović
Dva dječaka i šest djevojčica pokušali su dočarati dječji folklor otoka Suska. Moram im čestitati jer su uz oponašanje koraka odraslih, koji je inače vrlo specifičan, odlično držali ritam pratnje na harmonici. Djeca su “pohvatala” sve koreografske elemente koji su pred njih stavljeni, što nije nimalo lako i pritom su uspjeli ispuniti cijelu pozornicu! Ukoliko je autorica detaljnije proučavala folklor otoka Suska bilo bi lijepo u sklopu ovog prikaza vidjeti i pokoju dječju igru ili brojalicu.
8.DFA SESVETSKA SELA
„Mi smo seke bosonoge”
(dječje igre, pjesme i plesovi Slavonije)
Koreografija: Morana Podnar
Gl. obrada: Vedran Kolarić
Voditeljica skupine: Morana Podnar
Voditelj tamburaškog sastava:Vedran Kolarić
Sve koreografije ove autorice koje sam do sada vidio po mom su mišljenju vrlo primjerene i odlične. Tako ni ova ne zaostaje. S pedagoškog aspekta možda bih “plačka” izostavio, međutim etnološki gledano i taj je dio ovdje opravdan kao brojalica, rugalica kojih je kod djece oduvijek bilo. Činjenica da su koraci ovdje primjereni djeci, da ona uživaju na sceni i uz to dobro pjevaju, daje ovoj izvedbi veliki plus!
9.HKUD „PETAR ZRINSKI“ – Vrbovec
„Ši hu, ide cug“
(dječje igre iz Hrv. zagorja)
Koreografija i gl. obrada:Ljiljana Stanko
Stručna voditeljica (prema kriterijima HDFKiV): Ljiljana Stanko
Voditeljice skupine:Morana Podnar i Ana Lalić
Voditelj tamburaškog sastava: Predrag Bobić
Vrlo zgodan ulaz djece na pozornicu koja oponašaju odlazak vlaka… sve brže i brže… Skladno se izmjenjuju slike kro dječje igre Ftiček se ženil; Naše kolo veliko; te lovice po pozornici u igri Slepi kosec. Kod izvedbe Špic polke djeca rlo dobro drže dijagonalne linije, a čisto iz praktičnih razloga sugerirao bih da se prilikom izvođenja plesa Podmostec kolo provlači ispod najviših plesača, a ne onih mlađih, nižeg rasta.
III. koncert – subota, 18.00 sati
1. KUD PRESLICA – Blato
„Sedam godin’ okolo“
(dječje igre i pjesme iz Posavine)
Koreografija: Nikolina Tomaško
Gl. obrada: Nikola Tuškan
Voditeljica skupine: Nikolina Tomaško
Voditelj tamburaškog sastava: Dražen Šoić
Vrlo lijepa točka. Ono što nije čest slučaj, a ovdje je bilo odlično, prilikom izvedbe igre-kola Mi smo djeca vesela djeca su umjesto izmišljenih imena (Marica, Ivica…) koristila svoja prava imena (Norica, Larica…). To samo pokazuje da ovakve igre žive i danas, a nisu samo surogat nekih prošlih vremena! Kroz cijelu koreografiju djeca su vesela i dobro se drže pozicije na sceni. Prilikom izvođenja plesa Repa bilo bi dobro malo više otvoriti polukrug kako bi djeca imala više mjesta za izvođenje figura, a ujedno ne bi okretala leđa publici.
2. KUD “HORVATI” – Horvati
“Dečica, micica, polkica”
(dječje igre, pjesme i plesovi iz Horvata)
Koreografija : Snježana Maslać
Gl. obrada: Mario Pleše
Voditeljica skupine: Snježana Župančić Maslać
Voditelj tamburaškog sastava: Nikola Biondić
Sedamnaest djevojčica i nažalost samo jedan dječačić te uz pomoć mladog orkestra prikazali su nam nekoliko brojalica i dječjih igara iz Horvata i okolice. Djeca dobro vode igre koje se autorica zamislila na krugu, ali kada se izađe iz sigurne forme (Tancaj, tancaj crni kos – hopsanje po pozornici) djeca izgube ritam. Polka koja na kraju koja prelazi u zmijoliki “cug” izvedena je, međutim, ritmički i pozicijski vrlo dobro. Ipak, cijeli bih prikaz skratio sa prikazanih sedam na maksimalno pet minuta.
3.KUD „IVANČICE“ – Kutina
„Pometač“
(dječje igre iz Moslavine)
Stručna voditeljica (prema kriterijima HDFKiV): Katica Tomac i voditeljica:
Glazbena obrada i voditelj: Damir Kralj
Jedna od najraskošnijih scenskih slika. Sva su djeca bila odjevena u različito ruho, možda čak i malo previše svečano za dječje igre. Uz to, također su u igrama djeca koristila stvarna, a ne imaginarna imena što mislim da je odlično. Igra kolo počinje počinje vrlo lijepo, a djevojčice se uključuju u kolo postepeno, jedna po jedna, u kanonu. Potom slijede igre Tancaj, tancaj crni kos i Sedam godin okolo koje su djeca izvela odlično. Manji problemi u svladavanju prostora javili su se prilikom šetnje u parovima (Burmutica) gdje su ona manja dječica kao mišići trčkarali za onim većima, nastojeći sustići njihov korak. Vrlo lijepa točka i izvedba!
4.OSS BUŠEVEC
„Sedi maček na stazici“
(dječje igre i pjesme iz Podravine)
Koreografija: Maja Kovačević
Glazbena obrada: Zoran Jakunić
Voditeljica skupine: Maja Kovačević
Voditelj tamburaškog sastava: Zoran Jakunić
Koreografiju započinje šest djevočica igrom Šiblike, a zatim ulaze i dječaci praćeni ostalim djevojčicama te si biraju frajlicu. Djeca dobro prate ritam i pjevaju stvarajući vrlo lijepe scenske slike pogotovo prilikom izvođenja igre Kukuvačica zakukuvala pri čemu vrlo sigurno drže dijagonalne linije. Pri kraju igre Kvocalica djeca pokušavaju otplesati i korak drmeša. Nekima to i uspijeva, ali mislim da ih s tim još nije potrebno opterećivati.
5. KUD BRATINEČKO SRCE – Bratina
“Mi smo male mačkare”
Koreografija: Snježana Skenderović
Gl. obrada: Mario Kambić
Voditeljica skupine: Mateja Turk
Voditelj tamburaškog sastava: Mario Kambić
Jedna od tri ili četiri najbolje izvedbe ovogodišnjeg Festivalčića! Ne moram niti spominjati da se mom sinčiću najviše svidjela prva scena s dva mala “pijanca” koji su odprilike njegovih godina… Imaginacija voditeljice potpuno je prenesena na djecu koja su uživala noseći zbilja raznovrsne maske. Moram spomenuti da je na djelovima pjesma bila nerazumljiva, međutim recitacije dječaka bile su odlične. Tako ću na njegove riječi: “…došli bumo na leto, lepo se pripremite!”, dodao – jedva čekamo!
6. KUD „PUŠĆA“
„Pi,pi,pi“,
(dječje igre i pjesme iz Međimurja)
Koreografija: Jelena Kiseljak
Gl. obrada: Srđan Stanojević
Voditeljice tamburaškog sastava: Anica i Jelena Kiseljak
Lijepo je vidjeti toliki broj djece na pozornici. Kada je izvedba vesela i sigurna kao što je bila ova, dojam je još i bolji. Vidi se da su djeca svladala ove igre da uživaju na sceni. Međutim, kako se ovaj prikaz sada već ponavlja, sugeriram da nam se ova skupina slijedeće godine jednako uspješno prikaže s nekom novom koreografijom.
7. KUD ZVIR – Dražice, Jelenje
„Kolo, kolo janca“ – Grobničke dječje igre
Koreografija i gl. obrada: Alenka Juretić
Učiteljica folklornog plesa (prema kriterijima HDFKiV) Alenka Juretić i Martina Mičetić
Možda ponajbolja točka ovogodišnjeg Festivalčića. Djeca se igraju na sceni lovice trule kobile. Igra spontano prelazi u kolo uz pjesmu, koje pak na kraju prelazi u Potresuljku… i to sve bez glazbene pratnje… Kratko, jasno i odlično!
8. KUD DRAGUTIN DOMJANIĆ
„Šap,šap,šap “
(dječje igre i pjesme iz Slavonije)
Voditeljica skupine: Snježana Fister
Voditelj tamburaškog sastava: Danijel Pavlović
Koreografija: Snježana Fister
Gl. obrada: Danijel Pavlović
Pošto kume lončić; Sito, rešeto; Oj ptičice, lastavčice; Gdje si b ila curice; i Ja sam momak siromah igre su koje je autorica upotrijebila u ovoj koreografiji. Djeca veselo prate razvoj koreografije uz manje nesnalaženje na sceni, posebice kad plešu u četvorkama te povremeno gubljenje ritma na kraju ovog prikaza. Sugerirao bih jednostavniju glazbenu obradu jer ova povremeno nepotrebno “dramatizira” ugođaj i skreće pozornost s malih plesača što mislim da nije potrebno.
Goran Ivan Matoš, prof.
Goran Škrlec,
dipl. etnolog i antropolog
OSVRT NA NOŠNJE I KOSTIME SUDIONIKA FESTIVALČIĆA
Opća zapažanja
Sedmi po redu Festivalčić “Naše kolo veliko” održan je 4. i 5. travnja 2014. godine u Centru za kulturu Trešnjevka, a odličan odaziv sudionika i publike potvrđuje da zanimanje za kvalitetne dječje manifestacije poput ove itekako postoji.
Sam koncept Festivalčića je dobro osmišljen, a grupe za sudjelovanje znalački odabrane, pri čemu su neosporno ispoštovani brojni kvalitativni i stručni kriteriji. Pohvalu zaslužuje i trajanje programa koje je bilo optimizirano (tri koncerta, od kojih je svaki trajao sat vremena).
Premda su na ovoj priredbi sudjelovale dječje folklorne grupe koje djeluju u različitim uvjetima (unutar vrtića, škola ili kulturno-umjetničkih društava), kvaliteta viđenog bila je na vrlo visokoj razini, a posebno veseli činjenica da je svaka grupa na pozornicu donijela “ono nešto” po čemu se barem mrvicu razlikovala od ostalih.
Svakako bi valjalo spomenuti i brojnost publike. Naime, na sva tri koncerta održana u sklopu ovog Festivalčića sva sjedala u dvorani bila su zauzeta, a gledatelji koji su u dvoranu ušli neposredno prije početka programa morali su stajati sa strane. Takva ispunjenost gledališta je naočigled pozitivno djelovala na male izvođače i dala im poticaj da na pozornici uistinu daju sve od sebe, a za vjerovati je da će ih i potaknuti na to da još upornije, marljivije i kvalitetnije nastave sa svojim radom.
Još jedna stvar vrijedna spomena je ponašanje publike. Naime, na manifestacijama ovakvog tipa često možemo vidjeti da neki odrasli gledatelji, ovisno o svom osobnom zanimanju za događanje na sceni, za vrijeme trajanja programa ulaze u dvoranu i izlaze iz nje, čime ometaju pažnju ostatka publike i – recimo to izrazito nediplomatski – omalovažavaju trud djece koja nastupaju. Na ovom Festivalčiću toga nije bilo! Publika je izuzetno pristojno i korektno odgledala cijeli program, sve izvođače nagradila zasluženim pljeskom, a jedini gledatelji koji jesu napustili dvoranu prije završetka programa bili su roditelji sa vrlo malom djecom koja su postala nestrpljiva.
Ukratko, imajući u vidu kvalitetu ove priredbe, kao i zanimanje za nju (u Zagrebu i izvan njega), izrazito nas može veseliti činjenica da su njenu vrijednost prepoznali Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te da su je odlučili podržati. Nadajmo se da će se takva praksa nastaviti i u budućnosti.
* * * * *
Što se odijevanja tiče, sve grupe koje su nastupile na Festivalčiću zaslužile su prolaznu ocjenu – neke malo višu, neke malo nižu, ali, ukupno gledajući, nije bilo kardinalnih pogrešaka. Svi su se za nastup pripremili najbolje što su mogli i u skladu sa svojim mogućnostima. Pri tome nemojmo smetnuti s uma da se, zbog brojnih razloga, rad sa folklornom grupom u vrtiću ili školi u mnogome razlikuje od rada sa dječjom grupom unutar nekog KUD-a ili folklornog ansambla. Naime, za uspješan rad jedne vrtićke ili školske folklorne grupe bitan faktor je i kooperativnost roditelja djece koja sudjeluju u radu tih grupa, a voditelji/ce takvih grupa često puta moraju, uz svoju folklornu stručnost, imati i puno bolje diplomatske vještine nego voditelji “KUD-ovskih” dječjih grupa te češće raditi kompromise (npr. kod uređenja frizura).
Tročlano stručno povjerenstvo koje je pratilo Festivalčić bilo je smješteno na povišenu poziciju iza zadnjeg reda sjedala u gledalištu, odakle je imalo odličan pregled pozornice. Nažalost, udaljenost od iste je ipak donekle onemogućavala “dobar pogled” na neke detalje (što se odijevanja tiče).
Prilikom praćenja izvedbi i pisanja ovog osvrta, posebna pažnja se obraćala na sljedeće naputke organizatora:
- djevojčice trebaju imati zalizanu kosu te jednu ili dvije pletenice – kike; ako je kosa kratka, onda pomoću gela mora biti priljubljena uz glavu
- košuljice trebaju sezati do sredine potkoljenice
- prije nastupa treba nastojati poravnati duljinu košuljica tako da donji rub svih bude jednako udaljene od poda
- djeca na nogama moraju nositi crne šlapice ili biti bosa
Ono što bi svakako trebalo spomenuti jesu uredne “frizure” kod dječaka i odraslih tamburaša. Naime, na sva tri koncerta bila su viđena samo dvojica sa kosom neprikladno “sređenom” za folklornu izvedbu. Svi ostali – bili oni uredno ošišani ili pomalo “čupavi” – izgledali su primjereno za ovu priredbu.
Djevojčice su, generalno gledajući, također imale prikladne frizure. Voditelji/ce su se prilikom spremanja oglavlja uglavnom držale naputaka organizatora, tako da je čak i famozna (ali u folklornom smislu neprimjerena) “riblja kost” primijećena u zanemarivo malom broju.
Međutim, ono na što bi gotovo sve grupe trebale obratiti pažnju jest obuća – konkretnije rečeno, šlapice. Naime, na ovoj smo priredbi mogli vidjeti nekoliko raznih tipova obuće, ali prevladavale su dvije vrsta šlapica: potpuno crne i one sa vidljivo bijelim potplatom i njegovim rubom. Dok su potpuno crne šlapice apsolutno u redu, one sa bijelim rubom potplata (a neke od njih imaju i vidljivu oznaku proizvođača) trebalo bi “modificirati” tako da ne djeluju suvremeno. Neke folklorne grupe to postižu na način da prije nastupa bijele dijelove šlapica/papuča oblijepe crnom izolacijskom trakom. Riječ je o brzom i efikasnom rješenju koje ne oštećuje obuću, takva “prilagodba” nije uočljiva iz publike, a sva djeca izgledaju jednoobrazno obuvena. Naravno, obuća se može “urediti” i na neki drugi način.
Dvije osnovne vrste tradicijske odjeće u koju su djeca bila odjevena jesu košuljice i/ili narodne nošnje. Pri tome se pod “nošnjama”, za potrebe ovog osvrta, podrazumijevaju:
- scenski kostimi izrađeni po uzoru na originalne “dječje” nošnje ili narodne nošnje “za odrasle”
- “dječje” verzije narodnih nošnji određenih krajeva (tj. značajno pojednostavljena nošnja kakvu su inače nosile odrasle osobe)
- “nošnje za djecu”, koje su iste kao i “nošnje za odrasle”, ali su izrađene u “manjem mjerilu”
- sve ostale odjevne “kombinacije” koje su napravljene i izgledaju tradicijski, a nisu košuljice
Na kraju ovog uvodnog dijela, svakako se treba osvrnuti na objektivne mogućnosti pojedinih sudionika Festivalčića.
Jasno je da svaka od predstavljenih grupa djeluje u drugačijim uvjetima, sa drugačijom dostupnošću resursa potrebnih za pripremu jednog folklornog nastupa. Isto tako, svim folklorašima je itekako poznato da se narodne nošnje izrađuju u samo dvije veličine – prevelikoj i premaloj. Stoga se podrazumijeva da je potrebno uložiti izuzetno mnogo truda kako bi sva djeca na nastupu bila primjereno odjevena, a postići da su sva djeca na nastupu odjevena primjereno i ujednačeno traži dodatan napor.
Sukladno tome, svi sudionici Festivalčića koji su bili korektno i uredno odjeveni zaslužuju iskrene čestitke, a svi oni koji su svojim “kostimografskim” angažmanom na scenu donijeli i nešto više od toga zaslužuju i dodatnu pohvalu.
4. travnja 2014. (petak) u 18 sati
DND KRAPINA
“Sijaj ,sijaj sončece”
dječje igre, pjesme i plesovi Hrvatskog zagorja
Koreografija: Marija Klasić
Voditeljica alpske plesne zone (prema kriterijima HDFKiV): Marija Klasić
Glazbena obrada i voditelj: Petar Varga
Grupa koje je otvorila ovogodišnji Festivalčić sastojala se uglavnom od djevojčica koje su bile odjevene u odlično pripremljene “dječje” zagorske nošnje (košulja, suknja, pregača), a jedini dječak koji je nastupao s njima bio je također uredno odjeven i ošišan.
Sve frizure su bile korektno uređene – razdjeljak i jedna ili dvije pletenice vezane mašnom.
Odabir obuće bi svakako trebalo pohvaliti jer je ovo bila jedna od rijetkih grupa čija su djeca nosila ujednačenu obuću, tj. samo jednu vrstu šlapica.
Ukupnom pozitivnom dojmu znatno su pridonijeli i tamburaši primjereno odjeveni u zagorske narodne nošnje.
DV “PIPI DUGA ČARAPA”
“Birajmo si frajlicu”
dječje igre i pjesme iz Podravine
Autorica koreografije i voditeljica skupine: Lidija Mikulan Sraka
Ova točka je izvedena bez tamburaške glazbene pratnje, ali uz sudjelovanje voditeljice grupe koja je bila korektno i uredno odjevena u nošnju iz Koprivničkog Ivanca.
Svi mali izvođači bili su odjeveni u “dječje” podravske nošnje, pri čemu su dječaci nosili “klasičnu” kombinaciju gaće-košulja-prsluk, a djevojčice suknje, košulje i pregače. Po uzoru na svoju voditeljicu, djeca su bila primjereno odjevena, no ipak se potkralo nekoliko neporavnatih suknji.
Oglavlja djevojčica bila su vrlo dobro uređena, u skladu s naputcima organizatora.
DV “VRAPČE”
“Širi viri”
dječje igre iz Slavonije
Koreografija i glazbena obrada: Jadranka Lončarić
Učiteljica folklornog plesa (prema kriterijima HDFKiV): Jadranka Lončarić
Djeca su bila odjevena u uredne, ispeglane i dobro poravnate košuljice, koje su bile adekvatne duljine. Frizure su bile korektno uređene prema ustaljenoj praksi – djevojčice sa dugom kosom nosile su pletenice, dok su one sa kratkom imale kosu vezanu u rep.
Jedini dječak u grupi bio je primjereno odjeven i ošišan.
Što se tiče obuće, sva djeca su nosila bijele čarape i bila obuvena u jednaki tip šlapica. Valjalo bi spomenuti kako se ova grupa nalazi u malobrojnom društvu onih koje su na Festivalčiću uspjele postići jednoobraznost obuće, a to zaslužuje pohvalu.
DV GRIGORA VITEZA
“Dječje pjesme i igre iz Dalmacije”
Koreografija i glazbena obrada: Natalija Duvančić i Dubravka Knezović
Voditeljice skupine: Natalija Duvančić i Dubravka Knezović
Ono što bi svakako trebalo pohvaliti kod ove grupe jest činjenica da su djeca nastupila bosa, čime je cijela točka dobila na uvjerljivosti.
Košuljice koje su nosile djevojčice bile su dobro pripremljene i uređene za nastup, ali ipak se potkralo nekoliko neporavnatih (uglavnom kod onih najnižih djevojčica kojima je košuljica sezala skoro do poda).
I muške i ženske frizure bile su uredne, ali trebalo bi pripaziti na jedan mali detalj – ukoliko djevojčice na pletenicama ne nose mašnice, onda raznobojne gumice kojima je kosa učvršćena ne bi smjele biti vidljive/uočljive (kao što je bio slučaj ovdje).
Još jedna stvar vrijedna spomena jest da su dva dječaka nosila crvene kape, što je nastupu ove grupe svakako dalo “dalmatinski štih“.
Kako su voditeljice grupe aktivno sudjelovale u nastupu, nosile su primjerenu i dobru odabranu nošnju u kojoj su djelovale nenametljivo te je pažnja gledatelja mogla biti usmjerena na male izvođače. Vrlo pohvalno.
DV “BUDUĆNOST”
“Dini, dini dinčeki”
dječje igre i pjesme iz Moslavine
Autorica koreografije i voditeljica skupine: Anita Šipek
Glazbena obrada i voditelj tamburaškog sastava: Petar Varga
Ukupan dojam koji je (po pitanju odijevanja) ostavila ova grupa je pozitivan, no na budućim nastupima trebalo bi malo više pažnje obratiti na stvari kao što su način vezanja pletenica i ujednačenost boje obuće. Iako je riječ o detaljima, oni ponekad mogu biti presudni u stvaranju željene scenske slike.
Djeca su bila uredno odjevena u čisto i ispeglano ruho, no ipak je bilo vidljivo da su nekim djevojčicama košuljice bile prekratke i sezale gotovo do koljena. Dječaci, pak, s košuljicama nisu imali problema jer su svi bili korektno odjeveni u gaće i košulje.
Svirači koji su sudjelovali u nastupu ove grupe nisu bili odjeveni u nošnje već u crnu odjeću, što je pridonijelo tome da se “stope” sa pozadinom i djeluju kao sigurna, ali nenametljiva pratnja i podrška djeci na pozornici.
OŠ “LJUDEVIT GAJ”, Krapina
“Na okolo šalata”
dječje igre, pjesme i plesovi Hrvatskog zagorja
Koreografija: Marija Klasić
Voditeljica alpske plesne zone (prema kriterijima HDFKiV): Marija Klasić
Glazbena obrada i voditeljica tamburaškog sastava: Katarina Rihtar
Ova grupa, sastavljena isključivo od djevojčica, bila je odjevena u košuljice i pojednostavljene (“dječje”) zagorske nošnje.
Premda je bilo vidljivo da nisu sve suknje i košuljice bile poravnate na istu udaljenost od poda, svaka je za sebe bila dobro pripremljena i korektno obučena, a ukupan vizualni dojam su svakako popravile uredne frizure sa raznobojnim mašnama.
Tamburaši su bili odjeveni u jednostavnu, ali primjerenu “kombinaciju” sastavljenu od gaća i košulje.
DV “SESVETE”
“Oj, ptičice lastavčice”
dječje igre i pjesme iz Slavonije
Koreografija i glazbena obrada: Natalija Malić
Voditeljica skupine: Snježana Petej
Odlična “kostimografska kombinacija” koju smo već vidjeli na ovogodišnjem Festivalčiću ponovila se i u nastupu ove grupe – bosa djeca i voditeljice grupe koje, zahvaljujući dobrom odabiru korektno odjevenog ruha, nenametljivo i aktivno sudjeluju u izvedbi.
Dok su dječaci bili odjeveni u košulje i gaće, djevojčice su bile odjevene u košuljice. Sve je bilo prikladno pripremljeno i uredno odjeveno, premda je nekoliko košuljica (kod onih najnižih djevojčica) bilo predugo (sezale su gotovo do gležnjeva).
Djevojčice su imale uredne frizure (“standardne” pletenice ili zalizana kratka kosa vezana u dva mala repa), a kod dječaka smo mogli i one uredno ošišane i one “čupave”, što je djelovalo autentično.
ZAGREBAČKI FOLKLORNI ANSAMBL DR. IVANA IVANČANA
“Taši, taši kolo”
dječje igre i pjesme Baranje
Koreografija : Ana Marić
Glazbena obrada: Marijan Makar
Voditeljica skupine: Ana Marić
Voditelj tamburaškog sastava: Marko First
Djeca su bila korektno odjevena, s tim da je jedna djevojčica nosila “trodjelnu nošnju” (košulja, suknja, pregača), sve ostale djevojčice košuljice, a dječaci “kombinaciju” gaća i košulje. Urednosti se nema što prigovoriti, no ipak bi mrvicu više pažnje trebalo posvetiti poravnavanju košuljica i tome da sva obuća (tj. šlapice) bude istog tipa.
Što se frizura tiče, bile su besprijekorno pripremljene za ovaj nastup.
Iako tamburaši koji su pratili djecu nisu bili odjeveni u bogato ukrašene baranjske nošnje koje obično viđamo na folklornoj sceni, odabir “odjevne kombinacije” koju su nosili (crne hlače, bijela košulja, crni prsluk i čizme) pokazao se kao sjajno rješenje za ovu prigodu, a dojmu urednosti koji su ostavili sasvim sigurno je pridonijela i činjenica da su im donji rubovi košulja bili poravnati.
OŠ TITUŠA BREZOVAČKOG
“Igrajmo se svatov”
dječje igre, pjesme i plesovi Međimurja
Koreografija: Morana Podnar
Glazbena obrada: Predrag Bobić
Voditeljice skupine: Morana Podnar i Ana Lalić
Voditelj tamburaškog sastava: Predrag Bobić
Iako brojna skupina mladih tamburašica i tamburaša koja je pratila ovu grupu nije bila odjevena u narodne nošnje, svi njeni članovi su se obukli u jednoobraznu kombinaciju sastavljenu od bijele košulje, traperica i tenisica, čime su – budući da u pitanju nije KUD ili folklorni ansambl – ostavili vrlo pozitivan dojam (barem što se urednosti tiče).
Mali plesači/ce su također bili uredno odjeveni – dječaci u “kombinaciju” gaće-košulja-prsluk, a djevojčice u košuljice ili u “dječju” međimursku nošnju. Valjalo bi spomenuti da su sve nošnje bile poravnate i adekvatne duljine, no kod košuljica se potkralo nekoliko predugih, a samim tim i neporavnatih.
Frizure su bile odlično uređene, a ono što bi svakako trebalo naglasiti je činjenica da je “kostimografija” igrala veliku ulogu prilikom stvaranja određenih scenskih slika. Naime, autorica koreografije je pri osmišljavanju koreografskih crteža očito vodila računa o tome što će na sebi nositi djeca koja stoje na određenim pozicijama, što je u konačnici ostavilo sjajan dojam.
Isto tako, odlična je i zamisao da se solista koji glumi uloge “velečasnog” i “barjaktara” istakne od ostalih dječaka na način da on jedini ne nosi prsluk.
5. travnja 2014. (subota) u 11 sati
KUD “IVANIĆ”, Ivanićgrad
“Kroz Posavinu”
pjesme, dječje igre i plesovi Posavine
Koreografija: Sanja Emm
Glazbena obrada: Vitomir Čanađija
Voditeljica skupine: Sanja Emm
Sve djevojčice iz ove grupe bile su primjereno odjevene u košuljice, od kojih su sve, bez iznimke, bile adekvatne duljine i besprijekorno poravnate. Zgodan detalj bile su i crvene mašne koje su, očito po uzoru na posavske nošnje “za odrasle”, djevojčice nosile na prsima.
Dojmu urednosti pridonijele su i korektno uređene jednoobrazne frizure (sve djevojčice su nosile dvije pletenice).
Još jedan zgodan detalj mogli smo primijetiti i na jedinom dječaku koji je, odjeven u košulju i gaće, nastupio s ovom grupom. Naime, premda je na nogama nosio crne šlapice, gaće su mu oko gležnjeva bile stisnute/vezane na takav način da je iz publike izgledalo kao da nosi prepoznatljive posavske opanke remenaše. Vrlo simpatično i upečatljivo.
Jedini tamburaš koji je glazbeno pratio izvedbu ove koreografije bio je korektno odjeven u posavsku nošnju.
CENTAR ZA KULTURU I FILM “AUGUST CESAREC”
“Cancaj mede, crni kos”
dječje igre iz Dalmacije
Autorica koreografije i voditeljica skupine: Anita Šipek
Autor glazbene obrade i voditelj tamburaškog sastava: Petar Varga
Tijekom izvedbe ove koreografije mogli smo vidjeti djecu odjevenu u “dječje” nošnje, koje su pak bile uredne, primjerene ovoj točki i dobro poravnate na istu udaljenost od poda.
Djevojčice sa dugom kosom imale su “standardne” frizure (razdjeljak po sredini tjemena i jedna ili dvije pletenice), dok su ostale svoju kratku kosu uredno vezale u dva mala repa. Ovakvo rješenje je u potpunosti u skladu sa uobičajenom praksom na folklornoj sceni, a ukupan dojam bi bio još bolji da je i voditeljica grupe (inače korektno odjevena u adekvatnu nošnju) imala tradicijsku frizuru.
Glazbeni sastav koji je pratio djecu nije bio odjeven u nošnje, već u crnu odjeću, što je svakako pridonijelo tome da je do izražaja došla njihova svirka, a ne sama pojava na sceni.
Grupa je, sveukupno gledajući, ostavila vrlo pozitivan dojam, a da bi on bio još bolji, potrebno je malo više pažnje posvetiti frizurama i detaljima (kao što je, npr., jednoobraznost obuće).
DV “SESVETE”
“Sejala je baba lena”
dječje pjesme i plesovi iz Međimurja
Autorica koreografije i glazbene obrade: Natalija Malić
Voditeljica skupine: Snježana Petej
Djevojčice su bile korektno odjevene u uredne i izglačane dječje nošnje ili košuljice, pri čemu bi trebalo spomenuti da su košuljice bile poravnate na jednu, a nošnje na drugu udaljenost od poda. Istina, riječ je dvije različite duljine, ali svaka je za sebe bila besprijekorno poravnata, čime je postignuta zanimljiva scenska slika. Pohvalna je činjenica da su sve košuljice bile adekvatne duljine.
Međutim, pregače koje su djevojčice nosile izgledale su (zbog raznobojnih pruga pri dnu) kao dio podravske, a ne međimurske nošnje. Puno bolje rješenje bilo bi da su pregače bile u cijelosti crne.
Tri dječaka koja su sudjelovala u izvedbi bili su odjeveni u “kombinaciju” gaće-košulja-prsluk, ali onom najnižem košulja je bila vidljivo preduga, o čemu bi trebalo voditi računa u budućnosti.
Dvije voditeljice – od kojih je jedna svirala blok-flautu, a druga aktivno (ali nenametljivo) sudjelovala u točki s djecom – bile su vrlo uredno i primjereno odjevene u međimurske nošnje.
KUD “MIHOVIL KRUŠLIN”, Šenkovec
“Mi smo djeca vesela”
dječje igre, pjesme i plesovi Slavonije
Koreografija: Barbara Franić
Glazbena obrada: Petar Varga
Voditeljica skupine: Barbara Franić
Voditelj tamburaškog sastava: Petar Varga
Djevojčice su, po pitanju ruha, bile podijeljene u dvije grupe – one više su odjenule primjerene nošnje, a one niže košuljice. Sve je bilo uredno, dobre duljine i odlično poravnato. Dječaci su bili uredno ošišani i odjeveni u gaće, košulje i prsluke.
Oglavlja su predstavljala pravo malo osvježenje na Festivalčiću jer su djevojčice, umjesto “klasične kombinacije” razdjeljak-pletenica, nosile tradicijsku frizuru sa cvijećem.
Ono na što bi svakako trebalo obratiti pozornost je obuća jer su djeca bila obuvena u dvije vrste šlapica i opanke koji su djelovali više kao dinarski nego panonski. Boljim odabirom obuće ljepota kostimografske slike postignuta nošnjama i frizurama zasigurno bi bila podignuta na višu razinu.
Djecu su pratili tamburaši korektno odjeveni u narodne nošnje.
DV “TREŠNJEVKA”
“Idu, idu krijesnice”
dječje igre i pjesme iz Podravine
Autorica koreografije i voditeljica skupine: Božica Kuštre
Dok su dječaci bili odjeveni u gaće i košulje, djevojčice su nosile košuljice koje su bile prikladno izglačane i odlično poravnate. Duljina košuljica je također bila u redu.
Sve djevojčice su nosile prikladne frizure – razdjeljak na tjemenu i dvije pletenice ili dva repa (ovisno o duljini kose).
Ukratko, djeca su bila primjereno odjevena i uređena za ovaj nastup.
Dvije voditeljice grupe koje su s njima bile na pozornici (jedna je svirala, dok je druga “koordinirala” događanja na sceni) bile su uredno odjevene u poznate nošnje iz Koprivničkog Ivanca, no dojam bi bio puno bolji da su imale kompletne nošnje i tradicijski uređene frizure.
OŠ “PREČKO”
Dječje igre i plesovi iz Jezera, otok Murter
Koreografija: Goran Knežević
Glazbena obrada: Andrea Antić
Učiteljica folklornog plesa (prema kriterijima HDFKiV): Nina Knežević
Tijekom nastupa ove grupe mogli smo vidjeti djecu korektno odjevenu u odgovarajuće ruho – dječaci su nosili crne hlače i bijele košulje, dok su djevojčice bile odjevene u nekoliko različitih varijanti nošnji primjerenih ovoj koreografiji. Nitko nije bio odjeven u košuljice, a suknje su bile odlično poravnate.
Frizure su također bile uredne i prikladno uređene, a obuća usklađena.
Iako harmonikašica koja je pratila dječju izvedbu nije bila odjevena u nošnju, odabirom “odjevne kombinacije” (bijela košulja i crne hlače) nije odskakala od ukupne kostimografske slike.
HKUD “ŽELJEZNIČAR”
“Sansego gradiću”
dječji folklor otoka Suska
Koreografija: Vesna Robinić
Glazbena obrada: Marko Robinić
Umjetnička voditeljica (prema kriterijima HDFKiV): Katarina Horvatović
Ukratko, besprijekorno pripremljene i odjevene nošnje i besprijekorne susačke frizure.
Zanimljiv detalj koji bi svakako trebalo spomenuti je obuća, tj. obične crne šlapice “modificirane” tako da izgledaju kao tradicijska obuća sa otoka Suska. Odlična zamisao i realizacija.
Djecu je glazbeno pratio harmonikaš uredno odjeven u crno odijelo kojem je “jadranski štih” dao crveni pojas.
DFA “SESVETSKA SELA”
“Mi smo seke bosonoge”
dječje igre, pjesme i plesovi Slavonije
Koreografija: Morana Podnar
Glazbena obrada: Vedran Kolarić
Voditeljica skupine: Morana Podnar
Voditelj tamburaškog sastava: Vedran Kolarić
Sve djevojčice nosile su košuljice koje su im, ipak, bile malo preduge (gotovo do gležnjeva). Unatoč tome, bile su uredno izglačane i besprijekorno poravnate. Istovremeno, dječaci su nosili “klasičnu” kombinaciju gaće-košulja-prsluk.
Jednoobrazne i uredne frizure djevojčica (razdjeljak i dvije pletenice ili dva repa) ostavile su pozitivan dojam.
Budući da su djevojčice (u skladu s nazivom koreografije) bile bosonoge, zbog tog detalja je cjelokupna “slika” ove grupe djelovala autentičnije i uvjerljivije.
Članovi pratećeg tamburaškog sastava bili su korektno i uredno odjeveni (iako ne u slavonske nošnje), ali malo više pažnje bi trebalo posvetiti i njihovim frizurama, od kojih nisu baš sve bile prikladne za jedan folklorni nastup.
HKUD “PETAR ZRINSKI”, Vrbovec
“Ši hu, ide cug”
dječje igre iz Hrvatskog zagorja
Autorica koreografije i glazbene obrade: Ljiljana Stanko
Stručna voditeljica (prema kriterijima HDFKiV): Ljiljana Stanko
Premda su dječaci bili uredno odjeveni u gaće, košulje i crne prsluke, potkrao se jedan prsluk koji bi bio primjereniji podravskom negoli zagorskom podneblju.
Dvije djevojčice nosile su košuljice koje su bile odgovarajuće duljine i dobro poravnate, a sve ostale bile su korektno odjevene u nekoliko varijanti “dječje” zagorske nošnje.
Frizure su bile odlično pripremljene i sve djevojčice imale su kosu primjereno vezanu u jednu ili dvije pletenice.
Pohvale zaslužuju i tamburaši koji su bili prikladno odjeveni u narodne nošnje, a za razliku od većine ostalih svirača na Festivalčiću, potrudili su se staviti i šešire na glave.
Ukupno gledajući, grupa je ostavila vrlo dobar dojam koji bi bio još i bolji da su djeca bila obuvena u samo jedan tip šlapica, a izmjena zanimljivih koreografskih crteža možda bi djelovala mrvicu preglednije i efektnije da su djeca odjevena jednoobrazno, u samo jednu varijantu nošnje.
5. travnja 2014. (subota) u 18 sati
KUD “PRESLICA”, Blato
“Sedam godin’ okolo”
dječje igre i pjesme iz Posavine
Koreografija: Nikolina Tomaško
Glazbena obrada: Nikola Tuškan
Voditeljica skupine: Nikolina Tomaško
Voditelj tamburaškog sastava: Dražen Šoić
Najprije bi valjalo spomenuti da su ovu točku izvodile samo djevojčice i da smo imali prilike vidjeti dvije varijante urednih i korektno poravnatih nošnji iz posavskog podneblja (riječ je o prepoznatljivoj “crvenoj” i nešto manje scenski zastupljenoj “bijeloj” varijanti nošnje).
Frizure su bile uređene primjereno, sukladno ustaljenoj praksi, a vrlo pozitivnom ukupnom dojmu svakako je pridonijela i jednoobrazna obuća (tj. isti tip šlapica na svim djevojčicama).
Isto tako, valjalo bi napomenuti i to da su djevojčice pozicijski bile razmještene na način da su i njihove nošnje samim svojim izgledom pomogle naglasiti određene koreografske crteže i scenske “slike”.
Tamburaši su također bili vrlo uredno odjeveni, premda bi – za buduće izvedbe ove koreografije, ali su skladu sa mogućnostima – bilo dobro da obuku neku prepoznatljivu varijantu posavske nošnje (npr. iz Posavskih Brega) kako bi cjelokupna kostimografska slika djelovala potpunije.
KUD “HORVATI”, Horvati
“Dečica, micica, polkica”
dječje igre, pjesme i plesovi iz Horvata
Koreografija : Snježana Maslać
Glazbena obrada: Mario Pleše
Voditeljica skupine: Snježana Župančić Maslać
Voditelj tamburaškog sastava: Nikola Biondić
Premda su sve nošnje i košuljice bile izglačane, uredne i korektno odjevene, malo više pažnje je trebalo posvetiti njihovom poravnavanju na jednaku udaljenost od poda. Usto, neke košuljice su ipak bile malčice preduge jer su djevojčicama koje su ih nosile sezale gotovo do gležnjeva.
Frizure su bile uredne i sve djevojčice (osim jedne, koja je na glavi nosila maramu) imale su kosu počešljanu u dvije pletenice ili dva kratka repa (ovisno o duljini kose) – uobičajena “folkloraška praksa” koja je korektno provedena u djelo.
Obuća koju su djeca nosila bila je raznolika (izgledom i bojom), što bi u budućnosti trebalo izbjegavati i primijeniti načelo jednoobraznosti koje ostavlja puno bolji dojam.
Ukupnom dojmu (što se odijevanja tiče) značajno su pridonijeli i uredno odjeveni tamburaši.
KUD “IVANČICE”, Kutina
“Pometač”
dječje igre iz Moslavine
Stručna voditeljica (prema kriterijima HDFKiV): Katica Tomac
Glazbena obrada i voditelj tamburaškog sastava: Damir Kralj
Još jedna “šaroliko” (u pozitivnom smislu) odjevena grupa. Uz jednog uredno ošišanog dječaka odjevenog u gaće i košulju, nastupile su i brojne djevojčice odjevene u bijele košuljice ili više varijanti moslavačke nošnje. Valjalo bi spomenuti da su košuljice bile besprijekorno poravnate na jednu, a nošnje – isto tako besprijekorno – na drugu udaljenost od poda, što nije umanjilo ukupan vizualni dojam.
Ujedno, treba reći da na pozornici, unatoč raznolikosti nošnji i bogatstvu kolorita, cjelokupna “slika” nije djelovala nimalo neuredno.
Frizurama se nema što prigovoriti, a u cjelovitosti odlične kostimografske slike svakako su sudjelovali i uredno odjeveni tamburaši.
OSS BUŠEVEC
“Sedi maček na stazici”
dječje igre i pjesme iz Podravine
Koreografija: Maja Kovačević
Glazbena obrada: Zoran Jakunić
Voditeljica skupine: Maja Kovačević
Voditelj tamburaškog sastava: Zoran Jakunić
Budući da u ovoj grupi nitko nije nosio košuljicu, djevojčice su bile primjereno odjevene u odlično poravnate “dječje” nošnje, a dječaci u bijele gaće i košulje (bez prsluka).
Tamburaši su također bili uredno odjeveni u “neutralnu kombinaciju” sastavljenu od gaća i košulja.
Besprijekorne frizure su pridonijele vrlo pozitivnom dojmu, ali malo više pažnje bi ipak trebalo posvetiti odabiru i pripremi obuće jer šlapice nisu bile jednoobrazne, a to je i jedina značajnija “primjedba” koja se ovoj grupi može uputiti.
KUD “BRATINEČKO SRCE”, Bratina
“Mi smo male mačkare”
Koreografija: Snježana Skenderović
Glazbena obrada: Mario Kambić
Voditeljica skupine: Mateja Turk
Voditelj tamburaškog sastava: Mario Kambić
Pravo osvježenje (u kostimografskom smislu) na pozornicu Festivalčića donijela je upravo grupa iz Bratine. Najprije bi trebalo spomenuti zakrabuljene tamburaše koji su već svojim izlaskom na scenu dali naslutiti što možemo očekivati i od malih plesača.
Ova specifična grupa, sastavljena većinom od dječaka, bila je u potpunosti zamaskirana u tradicijskom stilu – preveliki šeširi; obične marame s prorezima za oči navučene preko lica; naopako odjevene pregače, prsluci ili čak i kompletne nošnje, koje su – premda “pogrešno” odjevene – djelovale vrlo uredno. Možda čak i mrvicu previše uredno, budući da se ovdje ipak radi o “pokladnoj” koreografiji.
Ono što je definitivno bilo dobro jest da se, iako su svi bili maskirani i iako je cijela scenska slika djelovala vrlo šareno, nije dobivao dojam neurednosti ili pretjeranosti. “Šarolikost” maski nije smetala preglednosti koreografskih crteža i može se reći da je sve skupa izgledalo kao jedan veliki, ali dobro organizirani nered – baš u “pokladnom stilu”.
KUD “PUŠĆA”
“Pi, pi, pi”
dječje igre i pjesme iz Međimurja
Koreografija: Jelena Kiseljak
Glazbena obrada: Srđan Stanojević
Voditeljice tamburaškog sastava: Anica i Jelena Kiseljak
Ovo je bila još jedna grupa u kojoj nitko nije nosio košuljicu već su sva djeca bila odjevena u nošnje. Kod djevojčica su sve suknje i pregače bile poravnate, a “uniformiranost” je izbjegnuta na način da su nosile nekoliko tipova košulja (najuočljivija razlika je bila duljina rukava).
Frizure su bile primjerene i ujednačene – sve djevojčice imale su po jednu pletenicu.
Dječaci su bili uredno ošišani i odjeveni u gaće i košulje, s tim da su dvojica nosila i prsluke.
Sva djeca su bila obuvena u ujednačene crne šlapice, a tamburaši koji su ih pratili također su bili odjeveni primjereno folklornom nastupu.
Jedini “nezgodni” trenutak, što se odijevanja tiče, bila je igra s pjevanjem Srečali smo mravlju, i to upravo naslovni stih prilikom čije su izvedbe pojedine djevojčice, u čučećem položaju, imale manjih poteškoća sa suknjama i pregačama. Međutim, uspješno su igru “odvele do kraja”, a njihova snalažljivost zaslužuje svaku pohvalu.
KUD “ZVIR”, Dražice – Jelenje
“Kolo, kolo janca”
grobničke dječje igre
Koreografija i glazbena obrada: Alenka Juretić
Učiteljice folklornog plesa (prema kriterijima HDFKiV): Alenka Juretić i Martina Mičetić
Ovu točku su, bez pratnje svirača, izvela djeca odjevena u narodne nošnje, od kojih su sve prikazane varijante bile primjerene za izvedbu ove koreografije. Sve su suknje bile poravnate na jednaku udaljenost od poda, a cjelokupna “scenska slika” je, unatoč raznolikosti prezentiranih nošnji, djelovala vrlo uredno i pregledno.
Osim nošnji, primjerene su bile i frizure – dječaci su bili uredno ošišani, a sve djevojčice su imale kosu upletenu u dvije pletenice.
Premda je bila vidljiva težnja da se u odijevanju izbjegnu jednoličnost i “monotonija”, obuću bi ipak bilo preporučljivo ujednačiti jer su neke šlapice imale vidljiva obilježja suvremene obuće.
Sveukupan vizualni dojam je vrlo dobar, a simpatična samouvjerenost kojom su djeca nosila nošnje i izvodila ovu koreografiju mogla bi poslužiti kao pozitivan primjer i brojnim “odraslim” folklornim ansamblima.
KUD “DRAGUTIN DOMJANIĆ”
“Šap,šap,šap”
dječje igre i pjesme iz Slavonije
Koreografija: Snježana Fister
Glazbena obrada: Danijel Pavlović
Voditeljica skupine: Snježana Fister
Voditelj tamburaškog sastava: Danijel Pavlović
Dok su dječaci bili odjeveni u gaće, košulje i prsluke, sve djevojčice su nosile košuljice, od kojih su neke bile vidljivo prekratke (skoro do koljena) i neporavnate. Šteta, jer se mogao ostaviti puno bolji dojam, tim više što su sve košuljice bile vrlo uredne i izglačane.
Sve frizure su bile uredne, ali malo više pažnje bi trebalo posvetiti ujednačavanju obuće, a isto se odnosi i tamburaše, koji su, ako izuzmemo neujednačene šlape, bili vrlo uredno odjeveni u narodne nošnje.
Zabok, 12. travnja 2014.
Goran Škrlec, diplomirani etnolog i antropolog
Dražen Varga
Glazbeni pedagog i dirigent
Pjesma i glazba
Dječji vrtići
DV Pipi Duga Čarapa – „Birajmo si frajlicu“
S tako malom djecom pokazati toliko puno veselja i radosti…
I to je to! Pustiti djecu da pjevaju iz po osjećaju i raspoloženju.
DV Vrapče – Širi, viri“
Veliko je umijeće samo s brojalicama napraviti zanimljivu glazbeno-scensku izvedbu.
Kad se sve to dobro posloži onda uživaju i djeca i njihovi roditelji. Zadivljuje s koliko ljubavi i pažnje mala djeca ostvaruju zamisli svojih voditeljica.
DV Grigora Viteza – Dječje pjesme i igre iz Dalmacije
I ovdje su se brojalice pokazale kao izvrstan glazbeni predložak i ispravan put prema složenijim vokalnim zahtjevima. A čuli smo (i vidjeli) mali orkestar kamenčića, lončića, kuhača. ..
I dobro je da voditeljice ne inzistiraju na jednoj intonaciji i na ujednačenom koraku. To su ipak samo mala, jako mala djeca.
DV Budućnost – Dini, dini dinčeki“
Dobro je da se mala djeca već u vrtičkoj dobi navikavaju na instrumentalnu pratnju.Na taj su način prisiljena pjevati u zadanom tonalitetu što je Dinčekima uspjelo u potpunosti.Ova su mala djeca već sad naučila slušati stričeke koji ima sviraju. I ako su poneki požurili ubrzo su shvatili da su ipak dio veće cjeline. Tako se to radi.
DV Sesvete – „Oj, ptičice, lastavčice“
Dopadljivo i zanimljivo korištenje flaute kao instrumentalne pratnje. Možda bi se djeca osjećala sigurnije kad bi flautistica ušla među djecu i bila dio zbivanja na pozornici. I teta koja pjeva sa strane može aktivnije sudjelovati u izvedbi.
DV Sesvete – „Sejala je baba lena“
Dvije koreografije u dva dana! Čestiteke djeci i njihovim voditeljicama. U ovoj, zahtjevnijoj koreografiji potrebno je učiniti nekoliko sitnih intervencija. Pjesmu Šećem, šećem drotičko transponirati iz G u D! Za tu priliku treba uzeti alt blok flautu ili ovu (sopran) svirati bez tonova koje ova flauta nema. Mali bratec Ivo je odlično izveden, jer odgovara tonalitet (F). Svakako najbolji dio je izvedba naslovne pjesme. (tačke su pun pogodak!) U pjesmi Oj, Suza, Suzena se potkrala greška u transpoziciji. I ovdje flautistica može biti dio zbivanja na sceni. I drugi puta, molim, bez nota!
DV Trešnjevka – Idu, idu Krijesnice“
Sjajan primjer kako dječja glazbala mogu naizgled običnu koreografiju učiniti vrlo zanimljivom. Bračistica nenametljivo, ali sigurno pomaže u čistoj i sigurnoj intonaciji. Dobar izbor napjeva osim pjesme Grličica grkovala koja je preteška i neprimjerena za taj uzrast.
Centar za kulturu i film „August Cesarec“, Zagreb – Cancaj mede
Koreografija i poredak plesova dobro osmišljeni, ali nedovoljno dobro uvježbani. Bilo je previše praznog hoda. Za vrijeme pripremeza novi ples svirači su mogli svirati uvode.. Pjevanje intonativno i ritmički točno.
Osnove škole
OŠ Ljudevita Gaja, Krapina – „Na okolo šalate“
Zanimljiva i dopadljiva koreografija. Pjevanje intonativno točno. Pretpostavljam da je djevojčica, koja je glumila guslačicu, zaboravila uzeti guslice od kukuruzovine. Šteta! Tamburaški sastav nedovoljno uvježban (raštimana bugarija). Note na folklornoj sceni treba izbjegavati.
OŠ Tituša Brezovačkog – „Igrajmo se svatov’“
Ne bih se složio s idejom da tamburaši stoje duboko u kutu pozornice. Mislim da je svirka mogla biti jednako uspješna i bez voditelja, koji ionako nije bio primjereno odjeven. Pjesma uredna, intonativno točna, osim u Vrapčeku.
OŠ Prečko – Dječje igre i plesovi iz Jezera, Murter
S glazbene strane sve je proteklo u najboljem redu. Harmonikašica je znalački, i bez puno. Intervencija u harmoniziranje, popratila pjevanje i odredila točna tempa, primjerena plesačima.
Kulturno – umjetnička društva
DND Krapina – Sijaj, sijaj sončece
Ulazna pjesma sjajno, višeglasno izvedena. Pjevanje tijekom cijele koreografije uzorno. Tamburaški sastav odličan. Izbor pjesama i plesova možda malo preozbiljan za taj uzrast.
ZFA Dr. Ivana Ivančana – Taši, taši kolo
Logična i lijepo posložena koreografija. Pjevanje uredno, čisto i točno. Stariji tamburaši sviraju ono što im je napisano. Nisam pristalica ovakvih glazbenih obrada za dječje ansamble. Uvodi u pjesme bi trebali biti kratki i jasni. Ili, jednostavno, tamburaši nisu bili na dovoljno proba?!
KUD Ivanić, Ivanićgrad (ili Ivanić Grad) – kroz Posavinu
Ideja s jednom tamburom kao instrumentalnom pratnjom je u redu. Ali, onda treba uzeti brač jer je bliži opsegu dječjega glasa. Možda je ipak trebalo tonalitete prilagoditi dječjem opsegu. Ovako mi se učinilio da je sve preduboko.
KUD Mihovil Krušlin, Šenkovec – „Mi smo djeca vesela“
Odličan primjer kako funkcionira odnos dječjeg ansambla s instrumentalnom pratnjom. Djeca su uistinu bila vesela, dobro su pjevala, a tamburaška pratnja odlična. Čestitam!
HKUD „Željezničar“ , Zagreb – Sansego gradiću
Kad već nismo uspjeli čuti mih dobro je poslužila i harmonika. Možda se trebalo poslužiti promjenom registra. Pjevanje točno i intonativno čisto. Ovakvih koreografija zagrebačkoj folklornoj sceni treba puno više i stoga zahvaljujem na izboru te koreografije.
DFA „Sesvetska Sela“ – „Mi smo seke bosonoge“
I ponovno jedan dobar primjer kako od brojalica i dječjih pjesmica napraviti lijepu i dopadljivu glazbeno – vokalnu izvedbu . Pjevanje na zavidnoj visini, tamburaši odlični.
HKUD „Petar Zrinski“, Vrbovec – „Ši hu, ide cug“
Zanimljiva i dopadljiva izvedba. Početak sjajno zamišljen. Pjevanje uredno i točno. Brojalice se ne moraju izvoditi na istoj intonaciji i mogu biti malo glasnije. Vrlo dobra tamburaška pratnja, pripaziti jedino na bugariju. Imam dojam da je bugarijaš samo zamjena.
KUD „Preslica“ – „Sedam godin’ okolo“
Pokazalo se da djeca dobro pjevaju kad ih prate tamburaši. Bez njih su intonativno nesigurni. Iako bez bugarije tamburaši solidni.
KUD „Horvati“, Horvati – Dječje igre, pjesme i plesovi iz Horvata
Zanimljiv i poučan prikaz dječjih napjeva i plesova Horvata. Do sada nisam spominjao nedostatak dečkića u ansamblima. Ovdje je bio samo jedan, ali vrijedan, odličan. Da ih je barem više! I solistica je u uvodnoj pjesmi odlična.Tamburaši odlični.
KUD „Ivančice“, Kutina – „Pometač“
Brojni tamburaški sastav je solidno obavio svoj posao. Pjevači su povremeno gubili snagu i jedva smo ih čuli. Povremeno su, zbog neprilagođenog tonaliteta, odlutali u drugi, začudo viši glas. Vjerujem da bi sve bilo u najboljem redu nakon samo još jedne zajedničke probe.
OSS „Buševec“ , Buševec – „Sedi maček na stazici“
Najprije pohvala za hrabro i glasno dječačko pjevanje (Birajmo si frajlicu). Istina, bilo je pomalo nečisto, ali od srca. Tamburaši odlični, ali se nije pazilo na tonalitete – prenisko za pjevače, što se naročito čulo u naslovnoj pjesmi (nakon sjajnog uvoda).
KUD „Bratinečko srce“, Bratina – „Mi smo male mačkare“
Pohvala za tri violine, guslice od kukuruzovine i glinene ptičice. Pjesmu treba malo dotjerati jer mi se učinilo da se vježbalo dvoglasno pjevanje (kamo se povremeno izgubio prvi glas?).
KUD „Pušća“, Pušća – „Pi,pi,pi“
Iako bih nastup ocijenio visokom ocjenom, ipak bih sugerirao da se uvodna, naslovna pjesma ne Izvodi u dva tonaliteta jer to djeca ovog uzrasta ne mogu. Probajte tu ideju provesti s djevojkama iz starijeg ansambla. Pet je odličnih tamburaša sjajno sudjelovalo u izvedbi i time pridonijelo visokoj ocjeni.
KUD „Izvir“, Dražice, Jelenje – „Kolo, kolo janca“ – grobničke dječje igre
Plesna skupina iz Dražica mi je razveselila i srce i dušu. Zavičajnim su govorom natjerali publiku na apsolutnu tišinu, a glumom (dečkić i djevojčica) zasigurno izmamili i pokoju suzu. Sve, ali baš sve je bilo sjajno izvedeno. Ne usudim se uopće i pomisliti što bi se dogodilo da su u pratnji imali kakvu malu harmoniku i recimo, klarinet. Iskrene čestitke!!!
KUD „Dragutin Domjanić“ – „Šap, šap, šap“
Ponavljam, za dječje folklorne ansamble ne treba pisati komplicirane glazbene obrade. I jako je važno pogoditi prave tonalitete. Ovi su bili preniski i djeca su se gušila u dubinama. Slavonska narodna pjesma izgubi sve karakteristike ako se krivo harmonizira. Ovako sam na trenutke pomislio da se radi o dalmatinskim narodnim napjevima. A dodavati dobe u nekoj pjesmi (npr. Ja sam momak siromah) znači poremetiti njezinu ustaljenu ritmičku strukturu koja nužno dovodi i do promjene u koracima.
Zaključak:
Na ovogodišnjem, 7. festivalčiću, nastupilo je 8 skupina dječjih vrtića, 3 plesne skupine osnovnih škola i 15 dječjih ansambala KUD-ova. Iako me veseli brojnost vrtičkih skupina i dječjih ansambala kudova moram konstatirati da me rastužuje stanje u osnovnim školama.Vjerujem da pri osnovnim školama ima dosta učiteljica koje bi znale i htjele uvježbavati folklorne plesove. Možda je jedan od razloga i taj što je satnica glazbene kulture znatno smanjena, (učenici pjevaju i sviraju sve manje),a učitelji istog predmeta nemaju priliku proširiti svoje znaje u sviranju tambura ili tradicijskih glazbala.
Srećom, takvi problemi ne muče odgajateljice u vrtićima. Zadivljuje brojnost male djece koja s oduševljenjem izvode razne pjesme i plesove i pri tom se izvrsno zabavljaju. Izvodeći razne pitalice, pogađalice, uspavanke, rugalice… djeca nesvjesno čuvaju uspomenu na trenutke kad su aktivno sudjelovala u raznim obredima. Takve su pjesme često vezane uz magijske brojeve ili obrađuju motive iz životinjskog svijeta, a često su im tekstovi potpuno nerazumljivi i zagonetni. Dječje pjesme odlikuju prirodni intervali, a većina njih je vezana s plesovima ili bar s ritmiziranim pokretima. Očito, odgajateljice u vrtićima jako dobro znaju važnost (i značenje) izvođenja dječjih napjeva. Što se pak glazbene pratnje tiče tu nastaju mali problemi. Svakako sam za aktivno i samostalno sudjelovanje djece kao članova udaraljkaškog orkestra. I dovoljan je samo jedan melodijski instrument pa da ugođaj bude potpun. Vanjski pomagači unose nemir i često sputavaju i ograničavaju djecu u njihovom kreativnom zanosu.
U KUD-ovima je slika povoljnija, ali samo do trenutka kada male plesače prate stariji svirači koji često puta ne vode brigu o tempima i tonalitetima jer glazbene brojeve uzimaju iz koreografija za odrasle (ili malo starije). Srećom, u većini kudova postoje i početničke tamburaške skupine s kojima većinom rade školovani voditelji. Ipak, osjećaju se različiti pristupi u poduci tambura, što se naročito čuje u sastavima u kojim sviraju učenici nekoliko različitih učitelja (trzanje,osminke, stil-regija…). Pjevanje je uglavnom uredno, intonativno točno (jednoglasno), a pjesmu uglavnom vode djevojčice.
I na kraju, čestitam organizatoru na uzorno organiziranim koncertima, djeci na sjajnim nastupima i strpljenju, voditeljima (voditeljicama) na velikom trudu i vrhunskim ostvarenjima.
Dražen Varga