12. festivalčić dječjeg folklornog stvaralaštva
“Naše kolo veliko”

Zagreb, 5. i 6. travnja 2019., Centar za kulturu Trešnjevka

IZVJEŠĆE ČLANA STRUČNOG POVJERENSTVA
OSVRT NA NOŠNJE I KOSTIME SUDIONIKA FESTIVALČIĆA

 

UVOD

Dvanaesti Festivalčić dječjeg folklornog stvaralaštva “Naše kolo veliko” održan je 5. i 6. travnja 2019. godine u Centru za kulturu Trešnjevka, uz odličan odaziv sudionika i publike.
Festivalčić je konceptualno dobro osmišljen, trajanje programa je optimizirano (tri koncerta, od kojih je svaki trajao cca sat vremena), a grupe-sudionici su (kao i prethodnih godina) bile stručno odabrane.
Na sva tri koncerta održana u sklopu ovog Festivalčića sva su sjedeća mjesta u dvorani bila ispunjena – to je naočigled pozitivno djelovalo na male izvođače i dalo im poticaj da na pozornici uistinu daju sve od sebe, a sasvim sigurno će ih i potaknuti na to da još upornije, marljivije i kvalitetnije nastave sa svojim radom.
Ukratko, imajući u vidu kvalitetu ove priredbe, kao i zanimanje za nju (u Zagrebu i izvan njega), izrazito nas može veseliti činjenica da su njenu vrijednost prepoznali Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, HDS ZAMP i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te da je podržavaju. Za vjerovati je da će se takva praksa nastaviti i u budućnosti.

* * * * *

Što se odijevanja tiče, bilo je očito da su se sve grupe koje su nastupile na Festivalčiću za nastup pripremile najbolje što su mogle i u skladu sa svojim mogućnostima. Pri tome nemojmo smetnuti s uma da se, zbog brojnih razloga, rad sa folklornom grupom u vrtiću ili školi u mnogome razlikuje od rada sa dječjom grupom unutar nekog KUD-a ili folklornog ansambla.

Tročlano stručno povjerenstvo koje je pratilo Festivalčić bilo je smješteno na povišenu poziciju iza zadnjeg reda sjedala u gledalištu, odakle je imalo odličan pregled pozornice. Nažalost, udaljenost od iste je ipak donekle onemogućavala “dobar pogled” na neke detalje (što se odijevanja tiče).

Prilikom praćenja izvedbi i pisanja ovog osvrta, posebna pažnja se obraćala na sljedeće naputke organizatora:
• djevojčice trebaju imati zalizanu kosu te jednu ili dvije pletenice – kike; ako je kosa kratka, onda pomoću gela mora biti priljubljena uz glavu
• košuljice trebaju sezati do sredine potkoljenice
• prije nastupa treba nastojati poravnati duljinu košuljica tako da donji rub svih bude jednako udaljen od poda
• djeca na nogama moraju nositi crne šlapice ili biti bosa

Dvije osnovne vrste tradicijske odjeće u koju su djeca bila odjevena jesu košuljice i/ili narodne nošnje. Pri tome se pod “nošnjama”, za potrebe ovog osvrta, podrazumijevaju:
• scenski kostimi izrađeni po uzoru na originalne “dječje” nošnje ili narodne nošnje “za odrasle”
• “dječje” verzije narodnih nošnji određenih krajeva (tj. značajno pojednostavljena nošnja kakvu su inače nosile odrasle osobe)
• “nošnje za djecu”, koje su iste kao i “nošnje za odrasle”, ali su izrađene u “manjem mjerilu”
• sve ostale odjevne “kombinacije” koje su napravljene i izgledaju tradicijski, a nisu košuljice

Budući da svaka od predstavljenih grupa/skupina djeluje u drugačijim uvjetima, sa drugačijom dostupnošću resursa potrebnih za pripremu jednog folklornog nastupa, i da se podrazumijeva da je potrebno uložiti izuzetno mnogo truda kako bi sva djeca na nastupu bila primjereno odjevena, svi sudionici Festivalčića koji su bili korektno i uredno odjeveni zaslužuju iskrene čestitke, a svi oni koji su svojim “kostimografskim” angažmanom na scenu donijeli i nešto više od toga zaslužuju i dodatnu pohvalu.

 

5. travnja 2019. (petak) u 18 sati

DJEČJI VRTIĆ “PIPI DUGA ČARAPA”
“DJEČJE TRADICIJSKE IGRE S PJEVANJEM IZ SLAVONIJE”

Mali izvođači/ce su bili korektno odjeveni u čisto i lijepo pripremljeno ruho – dječaci u “kombinaciju” gaće-košulja, a djevojčice u bijele košuljice, od kojih su gotovo sve bile adekvatne duljine (jedna je bila vidljivo prekratka).
Frizure su bile primjerene nastupu na folklornoj sceni, a djeca su nastupila bosa, što svakako treba pohvaliti.
Voditeljica skupine je nastupila zajedno s djecom i bila je izuzetno uredno odjevena. No, s obzirom na porijeklo folklorne građe prikazane u ovoj točki, djelovala bi autentičnije da je obukla neku lako prepoznatljivu varijantu slavonske nošnje.

DJEČJI VRTIĆ “BUDUĆNOST”
“RADO BI SE IGRALI”

Ova grupa je nastupila uz pratnju tročlanog glazbenog sastava uredno odjevenog u suvremenu odjeću.
Djeca su bila obučena u nekoliko varijanti čistog ruha koje se svojim izgledom može “povezati” sa panonskim područjem i obuvena u nekoliko tipova crnih šlapica.
Djevojčice su nosile košuljice (među kojima su dvije bile mrvicu preduge) ili košulje i suknje, dok su dječaci bili obučeni u gaće i košulje.
Male plesačice su imale frizure usklađene s uobičajenom praksom na folklornoj sceni, no kod manjeg broja plesača mogle su se primijetiti natruhe suvremenih frizura.
Sa djecom su nastupale i dvije voditeljice skupine, odjevene u prikladne nošnje.

DJEČJI VRTIĆ GRIGORA VITEZA
“HOKMA COKMA”

Djeca su nastupila bosa (što svakako treba pohvaliti), u čistom i urednom ruhu koje je bilo zaista lijepo pripremljeno za nastup.
Svi dječaci su nosili “kombinaciju” gaće-košulja i imali primjerene frizure.
Djevojčice su bile odjevene u košuljice ili u košulje i suknje. Iako je među košuljicama bio određen broj prekratkih, bio je vidljiv trud da se donji rubova košuljica i suknji međusobno poravnaju na jednaku udaljenost od poda. Pohvalu zaslužuje i nastojanje da se djevojčicama ujednače prikladno uređene frizure.
U izvedbi su sudjelovale i dvije voditeljice grupe, odjevene u adekvatne nošnje u kojima su djelovale autentično.

DJEČJI VRTIĆ SESVETE
“BIRAJMO SI FRAJLICU”

Mali plesači/ce nastupili su u čistoj i urednoj tradicijskoj odjeći, dobro pripremljenoj za nastup.
Dječaci su bili obučeni u gaće i košulje, djevojčice u košuljice primjerene duljine, a svakako je pohvalno to što su djeca nastupila bosa.
Frizure su – uglavnom – bile prikladno uređene.
U izvedbi ove točke su, osim djece, sudjelovale i njihove voditeljice, odjevene u varijantu podravske nošnje koju ne viđamo baš često na folklornoj sceni.

DJEČJI VRTIĆ MALEŠNICA
“U ZAGREBU JE KUĆICA”

Djeca su se predstavila u lijepo pripremljenom ruhu koje – prema svom izgledu i sukladno naslovu (tj. podnaslovu) točke – više “pristaje” okolici Zagreba negoli gradskoj sredini.
Dječaci su nosili “kombinaciju” gaće-košulja-prsluk, a djevojčice košuljice primjerene duljine (među kojima se ipak potkralo nekoliko prekratkih).
Malo bi više pažnje trebalo obratiti na odabir i ujednačavanje obuće (“školske papuče” su dobar izbor, ali samo ako se radi o papučama koje su u potpunosti crne – bez oznaka proizvođača, širokih bijelih rubova potplata i sl.).
Plesači su imali primjerene frizure, a isto se može reći i za plesačice čije su frizure bile ne samo lijepo uređene na tradicijski način već i poprilično ujednačene. Jedna sitnica koju ipak valja imati na umu jest da se “repovi” kod djevojčica sa kraćom kosom ne smiju početi vezati preblizu tjemenu jer to rezultira frizurom koja izgleda suvremeno.
Voditeljice skupine bile su vrlo korektno odjevene u odgovarajuće nošnje.

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “IVANČICE”
“MI SMO DJECA VESELA”

Lijepo odjevena grupa koja nam je na pozornici prikazala više varijanti moslavačkog tradicijskog ruha.
Djevojčice i jedini dječak u skupini imali su uredne frizure, primjerene folklornom nastupu.
Ono na što bi u budućnosti trebalo pripaziti jest odabir obuće. Iako “školske papuče” (šlape) jesu prihvatljiva obuća za nastup na folklornoj sceni, treba imati na umu da se tu ne misli na suvremene šlapice (koje često na sebi imaju oznake proizvođača i/ili široke bijele rubove potplata) već na stariji tip “školskih papuča” koje su u potpunosti crne.
Glazbeni sastav je bio uredno odjeven.

ZAGREBAČKI FOLKLORNI ANSAMBL DR. IVANA IVANČANA
“DEČINSKE ŠPELANCIJE”

Uistinu odlično odjevena skupina.
Jedini prigovor može se uputiti odabiru obuće jer je na pozornici bilo teško ne primijetiti nekoliko pari šlapica sa vidljivo suvremenim obilježjima.
Svi ostali aspekti odijevanja (uključujući i uredne muške te odlično uređene i ujednačene ženske frizure) zaslužuju, bez imalo dvojbe, najviše ocjene.
Glazbeni sastav je bio korektno i prikladno odjeven. Ako mogućnosti budu dozvoljavale, bilo bi zgodno vidjeti kako svirači izgledaju i u nekoj drugoj, lako prepoznatljivoj i/ili poznatijoj varijanti turopoljske nošnje.

OSNOVNA ŠKOLA ANTE KOVAČIĆA
“VRAPČEK SE JE ŽENIL”

Mlađe djevojčice bile su obučene u lijepo pripremljene košuljice, čiji su donji rubovi bili međusobno poravnati na jednaku udaljenost od poda. Nažalost, gotovo sve su bile prekratke.
Starije djevojčice su odjenule prikladne i vrlo uredne nošnje, no ubuduće bi trebalo malo pažljivije vezati tibete i međusobno poravnati donje rubove suknji i pregača.
Oglavlja djevojčica bila su adekvatno uređena, a vidjelo se da je velik trud uložen i u njihovo ujednačavanje (koliko su to objektivne mogućnosti dopuštale).
Dječaci su imali prikladne frizure, a nosili su “kombinaciju” gaće-košulja-prsluk.
Budući da su djeca bila obuvena u razne tipove šlapica, na budućim bi nastupima, zbog boljeg dojma, obuću trebalo nastojati ujednačiti.
Ova grupa je nastupila uz pratnju tročlanog glazbenog sastava uredno odjevenog u suvremenu odjeću.

 

6. travnja 2019. (subota) u 11 sati

DJEČJI VRTIĆ VRAPČE
“DJECA VESELA”

Skupina se predstavila u čistom, urednom i pažljivo pripremljenom ruhu.
Male izvođačice i izvođači nastupili su bosi, što svakako treba pohvaliti jer na sceni djeluje autentično.
Dječaci su nosili gaće i košulje te su – uglavnom – imali uredne frizure.
Djevojčice su bile obučene u košuljice (od kojih su gotovo sve bile mrvicu prekratke), a frizure su im, u globalu, bile lijepo uređene. Ono na što ubuduće treba pripaziti je da se pletenice i/ili “repovi” ne počnu plesti/vezati preblizu tjemenu jer takav tip frizure djeluje odviše suvremeno.

DJEČJI VRTIĆ ŠPANSKO
“PAUN PASE, TRAVA RASTE”

Dok su djevojčice nosile čiste košuljice (od kojih je otprilike polovica ipak bila predugačka), dječaci su bili uredno obučeni u gaće i košulje.
Muške i ženske frizure su bile primjerene nastupu na folklornoj sceni, a ono što definitivno treba pohvaliti je činjenica da su djeca nastupila bosa.
Glazbeni duo koji je pratio ovu izvedbu bio je korektno odjeven u odgovarajuće nošnje.

DJEČJI VRTIĆ TREŠNJEVKA
“IZVIR VODA IZVIRALA”

Ruho malih izvođačica i izvođača bilo je čisto i lijepo pripremljeno za nastup. Djevojčice su nosile košuljice adekvatne duljine, a dječaci “kombinaciju” gaće-košulja.
Plesačice i plesači su nosili frizure usklađene s uobičajenom praksom na folklornoj sceni, no malo više pažnje trebalo je posvetiti odabiru i usklađivanju obuće.
Voditeljice grupe su aktivno sudjelovale u izvedbi – bile su korektno odjevene u lijepe primjerke odgovarajućih nošnji, a ostavile bi još bolji dojam da su obje imale oglavlje uređeno na tradicijski način.

OSNOVNA ŠKOLA SAMOBOR
“ŠEJ, HAJ, DRAGI GOLOB MOJ”

Plesačicama su frizure bile uređene na odgovarajući način i ujednačene, a nosile su nekoliko tipova šlapica i primjereno ruho. Ipak, malo više pozornosti trebalo je obratiti na međusobno poravnavanje donjih rubova suknji i pregača te vezanje/stezanje tibeta (nekoliko ih se “objesilo u stranu” tijekom izvedbe).
Plesači su imali primjerene frizure, a nosili su prikladne nošnje.
Iako su djeca bila odjevena u čistu i vrlo urednu tradicijsku odjeću, malo više pažnje trebalo bi posvetiti odabiru i ujednačavanju obuće (“školske papuče” sa vidljivim oznakama proizvođača, širokim bijelim potplatima i sl. preporučljivo je zamijeniti tradicijskom obućom ili barem šlapicama/papučama koje su u potpunosti crne).
Sviračice i svirači su – kao i plesači/ce – bili obučeni u čisto ruho, ali ostavili bi puno bolji dojam da su svi nosili “kompletne” međimurske nošnje i bili obuveni u odgovarajuću tradicijsku obuću.

CENTAR ZA TRADICIJSKU KULTURU “ETNOTEKA”
“FRAJLICE”

Odlično odjevena grupa, sastavljena isključivo od djevojčica obuvenih u odgovarajuću obuću.
Iako su plesačice nosile različite modele haljinica različitih boja, cjelokupna slika ni u jednom trenutku nije izgledala neuredno, već samo razigrano.
Poseban dojam ostavile su lijepo i pažljivo uređene frizure.
Svirač koji je sudjelovao u izvedbi bio je odjeven uredno i u potpunosti “tematski usklađeno” sa plesačicama.

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “LJUDEVIT GAJ”
“MI SMO DJECA VESELA”

Gledajući izvedbu ove točke, nekako se teško oteti dojmu da je kostimografija za istu rezultat improvizacije po principu “snađimo se s onim što nam je dostupno”, pri čemu konačno rješenje nije ispalo osobito zadovoljavajuće. Naime, iz publike je izgledalo kao da su djevojčice na ionako prekratke i preuske košuljice jednostavno odjenule pregače i marame s namjerom da ta “odjevna kombinacija” izgleda poput neke od varijanti slavonske nošnje.
Možda bi u ovom slučaju puno bolje rješenje bilo ravnati se po onoj “manje je više” i djevojčice odjenuti samo u košuljice, pri čemu obavezno treba voditi računa da košuljice budu primjerene duljine (do polovice potkoljenice).
Samo za primjer, jedini dječak u ovoj skupini nastupio je uredno odjeven u jednostavne gaće i košulju i to je na pozornici izgledalo sasvim u redu.
Nadalje, dovoljno pažnje treba posvetiti i odabiru obuće – iako “školske papuče” (šlape) jesu prihvatljiva obuća za nastup na folklornoj sceni, treba imati na umu da se tu ne misli na suvremene šlapice (koje često na sebi imaju oznake proizvođača i/ili široke bijele rubove potplata) već na stariji tip “školskih papuča” koje su u potpunosti crne. Naravno, postoje i druga rješenja, od kojih je najbolje ono da djeca nastupaju bosa.
Inače, kod ove grupe svakako treba pohvaliti primjereno uređene i ujednačene ženske frizure.
Glazbeni sastav je bio odjeven korektno, ali svirači bi izgledali puno efektnije da su nosili “kompletne” slavonske nošnje. Ukoliko to nije izvedivo i tamburaši – iz objektivnih razloga – moraju nastupati u nošnji iz svog kraja, onda treba nastojati da budu odjeveni reprezentativno, tj. da svoje ruho (prikazano na ovom nastupu) “upotpune” remenima i šeširima.

HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “PETAR ZRINSKI”
“KAK JE TO NEGDAR BILO V ZAGORKINOM RODNOM KRAJU”

Skupina je nastupila odjevena u nekoliko različitih varijanti odgovarajućeg tradicijskog i, uvjetno rečeno, građanskog ruha. Urednost je bila na vrlo visokoj razini, a posebnu zanimljivost predstavlja upotreba nošnji za naglašavanje pojedinih scenskih slika i koreografskih crteža. Ne samo da su djevojčice kostimografski bile “podijeljene” na mlađe (odjevene u košuljice) i starije (odjevene u nošnje), već se o njihovom ruhu očito vodilo računa i prilikom određivanja koja će se nalaziti na kojoj poziciji i koja će igrati koju “ulogu” u koreografiji.
Dječaci su nosili “kombinacije” gaće-košulja i gaće-košulja-prsluk, a cjelokupna slika je bila vrlo zanimljiva.
Što se muških i ženskih frizura tiče, bile su praktički besprijekorne i apsolutno primjerene jednom folklornom nastupu.
Malo bi više pažnje trebalo obratiti na odabir i ujednačavanje obuće (“školske papuče” su dobar izbor, ali samo ako se radi o papučama koje su u potpunosti crne).
Glazbeni sastav je bio odjeven reprezentativno.

DJEČJI FOLKLORNI ANSAMBL STUDENTSKOG KULTURNO UMJETNIČKOG DRUŠTVA “IVAN GORAN KOVAČIĆ”
“KOLO, KOLO, BIT ĆE PIR”

Ova zaista lijepo odjevena skupina predstavila nam je nekoliko različitih varijanti odgovarajućeg tradicijskog ruha.
Jedina veća primjedba može se uputiti odabiru obuće jer je određen broj djece nosio šlapice/papuče sa vidljivim suvremenim obilježjima.
Svi ostali aspekti odijevanja (uključujući i uredne muške te izuzetno lijepo uređene ženske frizure) zaslužuju samo pohvale.
Svirači/ce su također imali primjerene frizure te su bili prikladno i vrlo uredno odjeveni.

 

6. travnja 2019. (subota) u 18 sati

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “DRAGUTIN DOMJANIĆ”
“NA DRVENOM KONJICU”

Dječaci su bili vrlo uredno odjeveni u prikladnu “kombinaciju” gaće-košulja-prsluk te su imali primjerene frizure.
Djevojčice su bile obučene u čiste i lijepo pripremljene košuljice adekvatnih duljina, čiji su donji rubovi bili vrlo dobro međusobno poravnati na jednaku udaljenost od poda. Usto, sve su nosile ujednačene frizure uređene na odgovarajući tradicijski način.
Malo više pažnje trebalo bi obratiti samo na odabir i ujednačavanje obuće, budući da je nekoliko plesačica i plesača na nogama imalo vidljivo suvremene šlapice.
Glazbeni sastav je bio korektno odjeven u nošnje iz svog kraja, ali, ukoliko žele ostaviti još bolji dojam, poželjno je da prilikom izvedbe ove koreografije obuku “kompletne” slavonske nošnje.

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “SESVETE”
“JOŽEK I MARICA, KAK DVA FTIČEKA”

Mlađe djevojčice nosile su košuljice primjerenih duljina i međusobno poravnatih donjih rubova.
Starije djevojčice bile su obučene u prikladne nošnje i obuvene u adekvatne crne šlapice, a sve su plesačice imale frizure uređene na odgovarajući tradicijski način.
Jedini mlađi dječak u grupi bio je primjereno ošišan i odjeven, a u izvedbi je – kao i mlađe djevojčice – sudjelovao bos.
Stariji dječaci također su bili primjereno ošišani, nosili su “kombinaciju” gaće-košulja-prsluk i bili su obuveni u ujednačene crne šlapice.
Glazbeni sastav je bio uredno obučen, ali ako se ukaže prilika da ovu koreografiju izvedu u “kompletnim” zagorskim nošnjama, svakako bi je trebalo iskoristiti.

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “BRATINEČKO SRCE”
“U AJDIŠĆU NA PAŠI”

Dok su mlađe djevojčice nastupile u pažljivo pripremljenim košuljicama adekvatne duljine, starije djevojčice prikazale su nekoliko različitih varijanti tradicijskog ruha sa, recimo to tako, šireg jaskanskog područja. Sve plesačice imale su primjereno uređene frizure.
Plesači su, pak, bili odjeveni u jednostavnu “kombinaciju” gaće-košulja, a treba spomenuti i njihove uredne frizure.
Gotovo sva djeca (uz iznimku trojice dječaka) bila su obuvena u razne vrste šlapica, koje bi – čim se za to pokaže prilika – bilo preporučljivo ujednačiti.
Mali glazbeni sastav bio je korektno odjeven u prikladno tradicijsko ruho.

KULTURNO PROSVJETNO DRUŠTVO “SVETA KLARA”
“ŠKATULE BATULE”

Djeca su bila odjevena u više varijanti primjerene i lijepo pripremljene tradicijske odjeće. Obuća je bila ujednačena, a frizure uređene na odgovarajući način.
Cjelokupna slika je bila vrlo dojmljiva, a naročito je zanimljivo kako su “razmještajem” različitog tradicijskog ruha po sceni bila istaknuta određena koreografska rješenja.

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “PRESLICA”
“IGRAJMO SE”

Mlađe djevojčice nosile su čiste košuljice adekvatnih duljina i dobro međusobno poravnatih donjih rubova. Nastupile su bose, a frizure su im – kao i starijim djevojčicama – bile odlično uređene, sa prepoznatljivim slavonskim “štihom”.
Starije djevojčice obule su ujednačene crne šlapice te odjenule odgovarajuće i uistinu lijepo uređene nošnje, no malo više pažnje trebalo je posvetiti međusobnom poravnavanju donjih rubova suknji i pregača te vezanju/stezanju kaluta, budući da ih se nekoliko “objesilo u stranu” tijekom izvedbe.
Jedini dječak u grupi bio je primjereno odjeven i ošišan.
Svirači/ce su bili vrlo uredno obučeni, no ostavili bi puno bolji dojam da su svi nosili “kompletne” slavonske nošnje.

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “ZVIR”
“KI SE KEMU PIJAŽA”

Što se tiče sudjelovanja na Festivalčiću, svojevrsni “zaštitni znak” ove skupine je nastup u “neuniformiranom” ruhu pa su se mali plesači/ce i ove godine predstavili u nekoliko različitih varijanti odlično pripremljenih “dječjih” nošnji iz svog kraja.
Više pozornosti trebalo je obratiti jedino na odabir i ujednačavanje obuće. S druge strane, frizurama (muškima i ženskima) se nema što za prigovoriti, a cjelokupna slika je djelovala – baš kao i dječja igra – vrlo razigrano i veselo.

HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “PRIGOREC”
“AJ’ IVO MARU NA LIVADI LJUBI”

Djeca su bila obučena u jednostavno i “neutralno” bijelo ruho, čime se – u odjevnom smislu – uspješno stvorila atmosfera igranja na livadi. Međutim, na neke pojedinosti je trebalo obratiti malo više pažnje. Tu se prvenstveno misli na odabir plesnih šlapica (na pozornici smo mogli vidjeti i vidljivo suvremenu obuću) te na duljinu i međusobno poravnavanje donjih rubova košuljica koje su nosile djevojčice. Za razliku od njih, dječaci nisu imali većih “problema” sa svojim ruhom.
Muške frizure su bile uredne, a ženske ujednačene i primjereno uređene za izvođenje ove točke.
Svirači su bili vrlo korektno odjeveni u lijepe i reprezentativne primjerke prigorskih nošnji, no njihovo bi sudjelovanje u izvedbi bilo upečatljivije da su obukli “kompletne” slavonske nošnje. Ako u budućnosti bude prilike za to, svakako bi je trebalo iskoristiti.

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO “CROATIA”
“NEVALJALA DICA”

Male izvođačice i izvođači nastupili su u čistom i lijepo pripremljenom ruhu.
Dječaci su bili obučeni u prikladne gaće, košulje i prsluke, bili su uredno ošišani, a na nogama su nosili ujednačene crne šlapice.
Mlađe djevojčice bile su odjevene u košuljice adekvatne duljine i međusobno dobro poravnatih donjih rubova, imale su odgovarajuće frizure i nastupile su bose. Starije djevojčice su također imale odgovarajuće frizure, bile su obuvene u odgovarajuću tradicijsku obuću i odjevene u primjerene nošnje (pri čemu treba reći da su donji rubovi suknji i pregača bili odlično međusobno poravnati na jednaku udaljenost od poda).
Glazbeni sastav je bio odjeven vrlo uredno, ali – da bi postigao još bolji dojam i upotpunio cjelokupnu sliku na pozornici – preporučljivo je da svi svirači/ce odjenu “kompletne” baranjske nošnje.

 

Goran Škrlec, dipl. etnolog i antropolog