8. festivalčić dječjeg folklornog stvaralaštva „Naše kolo veliko“ 20. i 21. 3. 2014. Centar za kulturu Trešnjevka

IZVJEŠĆE ČLANA STRUČNOG POVJERENSTVA

OSVRT NA NOŠNJE I KOSTIME SUDIONIKA FESTIVALČIĆA

 

Opća zapažanja

Osmi Festivalčić dječjeg folklornog stvaralaštva “Naše kolo veliko” održan je 20. i 21. ožujka 2015. godine u Centru za kulturu Trešnjevka, a odličan odaziv sudionika i publike još je jednom potvrdio postojanje velikog zanimanja za kvalitetne dječje folklorne manifestacije poput ove.

Festivalčić je konceptualno dobro osmišljen, grupe-sudionici stručno odabrane, a pohvalu svakako zaslužuje i optimizirano trajanje programa (tri koncerta, od kojih je svaki trajao cca sat vremena).

Premda su na ovoj priredbi sudjelovale dječje folklorne grupe koje djeluju u različitim uvjetima (unutar vrtića, škola ili kulturno-umjetničkih društava), kvaliteta viđenog bila je na visokoj razini.

Svakako bi valjalo spomenuti i brojnost publike. Naime, na sva tri koncerta održana u sklopu ovog Festivalčića, sva sjedala u dvorani bila su zauzeta, a gledatelji koji su u dvoranu ušli neposredno prije početka programa morali su stajati sa strane. Takva ispunjenost gledališta je naočigled pozitivno djelovala na male izvođače i dala im poticaj da na pozornici uistinu daju sve od sebe, a za vjerovati je da će ih i potaknuti na to da još upornije, marljivije i kvalitetnije nastave sa svojim radom.

Osim malih plesačica i plesača na sceni, u programu su povremeno “sudjelovala” i djeca iz publike jer se u puno navrata moglo čuti kako mlađi gledatelji potiho pjevaju pjesme koje su se izvodile na pozornici, a koje su im bile poznate.

Ukratko, imajući u vidu kvalitetu ove priredbe, kao i zanimanje za nju (u Zagrebu i izvan njega), izrazito nas može veseliti činjenica da su njenu vrijednost prepoznali Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Hrvatsko društvo skladatelja te da su je odlučili podržati. Nadajmo se da će se takva praksa nastaviti i u budućnosti.

* * * * *

Što se odijevanja tiče, sve grupe koje su nastupile na Festivalčiću zaslužile su prolaznu ocjenu – neke malo višu, neke malo nižu, ali ipak prolaznu. Svi su se za nastup pripremili najbolje što su mogli i u skladu sa svojim mogućnostima. Pri tome nemojmo smetnuti s uma da se, zbog brojnih razloga, rad sa folklornom grupom u vrtiću ili školi u mnogome razlikuje od rada sa dječjom grupom unutar nekog KUD-a ili folklornog ansambla. Naime, za uspješan rad jedne vrtićke ili školske folklorne grupe bitan faktor je i kooperativnost roditelja djece koja sudjeluju u radu tih grupa, a voditelji/ce takvih grupa često puta moraju, uz svoju folklornu stručnost, imati i puno bolje diplomatske vještine nego voditelji “KUD-ovskih” dječjih grupa te češće raditi kompromise (npr. kod uređenja frizura ili odabira obuće).

Tročlano stručno povjerenstvo koje je pratilo Festivalčić bilo je smješteno na povišenu poziciju iza zadnjeg reda sjedala u gledalištu, odakle je imalo odličan pregled pozornice. Nažalost, udaljenost od iste je ipak donekle onemogućavala “dobar pogled” na neke detalje (što se odijevanja tiče).

Prilikom praćenja izvedbi i pisanja ovog osvrta, posebna pažnja se obraćala na sljedeće naputke organizatora:

  • djevojčice trebaju imati zalizanu kosu te jednu ili dvije pletenice – kike; ako je kosa kratka, onda pomoću gela mora biti priljubljena uz glavu
  • košuljice trebaju sezati do sredine potkoljenice
  • prije nastupa treba nastojati poravnati duljinu košuljica tako da donji rub svih bude jednako udaljen od poda
  • djeca na nogama moraju nositi crne šlapice ili biti bosa

Dvije osnovne vrste tradicijske odjeće u koju su djeca bila odjevena jesu košuljice i/ili narodne nošnje. Pri tome se pod “nošnjama”, za potrebe ovog osvrta, podrazumijevaju:

  • scenski kostimi izrađeni po uzoru na originalne “dječje” nošnje ili narodne nošnje “za odrasle”
  • “dječje” verzije narodnih nošnji određenih krajeva (tj. značajno pojednostavljena nošnja kakvu su inače nosile odrasle osobe)
  • “nošnje za djecu”, koje su iste kao i “nošnje za odrasle”, ali su izrađene u “manjem mjerilu”
  • sve ostale odjevne “kombinacije” koje su napravljene i izgledaju tradicijski, a nisu košuljice

U točkama u kojima su bile prikazane dječje pjesme i igre iz gradske sredine, mogla se vidjeti rekonstruirana građanska odjeća kakva se nekad nosila u “starom” Zagrebu.

Na kraju ovog uvodnog dijela, svakako se treba osvrnuti na objektivne mogućnosti pojedinih sudionika Festivalčića.

Jasno je da svaka od predstavljenih grupa djeluje u drugačijim uvjetima, sa drugačijom dostupnošću resursa potrebnih za pripremu jednog folklornog nastupa. Stoga se podrazumijeva da je potrebno uložiti izuzetno mnogo truda kako bi sva djeca na nastupu bila primjereno odjevena, a postići da su sva djeca na nastupu odjevena primjereno i ujednačeno traži dodatan napor.

Sukladno tome, svi sudionici Festivalčića koji su bili korektno i uredno odjeveni zaslužuju iskrene čestitke, a svi oni koji su svojim “kostimografskim” angažmanom na scenu donijeli i nešto više od toga zaslužuju i dodatnu pohvalu.

20. ožujka 2014. (petak) u 18 sati

 

KUU “STARO BRESTJE”
“Cin, can cvrgudan”
dječje igre s pjevanjem iz Međimurja
Koreografija: Snježana Marković
Voditeljica: Snježana Marković (učiteljica dječjeg folklora prema kriterijima HDFKiV)
Glazbena obrada i voditelj tamburaškog sastava: Marijan Sivoš

Grupa koja je na ovogodišnjem Festivalčiću nastupila prva, sastojala se od djevojčica odjevenih u košuljice i dječaka odjevenih u gaće i košulje. Sva su djeca bila vrlo uredno odjevena, no, budući da su četiri djevojčice imale vidljivo preduge košuljice, za naredne nastupe bi njihovom poravnavanju ipak trebalo posvetiti malo više pažnje.

Frizure su bile uredne i apsolutno primjerene nastupu jedne dječje folklorne skupine.

Mali izvođači su bili obuveni u crne šlapice, no i tu bi trebalo malo više pažnje posvetiti ujednačavanju i odabiru obuće jer je određen broj djece nosio papuče sa jasno vidljivim obilježjima suvremene obuće.

Glazbeni sastav koji je sudjelovao u izvedbi ove plesne točke bio je odjeven vrlo uredno, premda bi ukupan dojam bio puno bolji i potpuniji da su im nošnje (a naročito ona koju je nosila jedina sviračica u sastavu) izgledale malo više “međimurski”, a malo manje “zagorski”, te da je muški dio sastava nosio šešire.

DV “PIPI DUGA ČARAPA”
“Sedam godin’ okolo”
dječje igre s pjevanjem iz Posavine
Autorica koreografije i voditeljica skupine: Lidija Mikulan Sraka

Najprije bi valjalo spomenuti da je visoka razina autentičnosti u ovoj izvedbi rezultat činjenice da su djeca nastupila bosa.

Dječaci su bili odjeveni u gaće, košulje i crvene prsluke, primjereno za prikaz folklorne građe iz posavskog podneblja. Djevojčice su, pak, sve bile odjevene u košuljice koje jesu bile uredne, izglačane i uglavnom međusobno poravnate, ali su isto tako, nažalost, sve bile prekratke (sezale su gotovo do iznad koljena).

Frizure su – i kod djevojčica i kod dječaka – bile uredne, sukladno uobičajenoj “folkloraškoj praksi”.

Voditeljica grupe, koja je nenametljivo sudjelovala u ovoj izvedbi, bila je odlično odjevena u prikladnu posavsku nošnju.

DV GRIGORA VITEZA
“Rodila vam godina”
dječje igre s pjevanjem iz Slavonije
Voditeljice skupine i glazbenog sastava: Natalija Duvančić i Dubravka Knezović

Prilikom ove izvedbe mogli smo vidjeti djevojčice odjevene u košuljice, djevojčice odjevene u “dječje” slavonske nošnje, te dječake odjevene u gaće i košulju ili u “klasičnu panonsku kombinaciju” gaće-košulja-prsluk (pojedini su svoje ruho upotpunili sa detaljima poput tkanice ili pletene torbe, čime se izbjegla “uniformiranost”).

Sve viđene košuljice bile su dobre duljine i međusobno dobro poravnate, čak i mrvicu bolje nego nošnje koje su, inače, bile vrlo dobro pripremljene za ovaj nastup.

Sve frizure su bile primjerene – dječaci su bili uredno ošišani, dok smo kod djevojčica mogli vidjeti frizure sa prepoznatljivim “slavonskim štihom“.

Djeca su nastupila bosa pa je cijela “odjevna slika” djelovala vrlo autentično, no za potpun dojam treba voditi računa o tome da nijedna od djevojčica ne bi smjela nositi suvremene naušnice, kao što je ovdje bio slučaj.

Točka je izvedena bez tamburaške pratnje, a voditeljice grupe, koje su sudjelovale u ovoj izvedbi, bile su prikladno i primjereno odjevene u decentne slavonske nošnje te su se potpuno uklopile u scensku sliku.

DV “BUDUĆNOST”
“Vožica”
dječje igre s pjevanjem iz Zagrebačkog prigorja
Koreografija: Anita Šipek
Voditeljica skupine: Anita Šipek

Djeca iz ove grupe bila su odjevena u nešto što ne bismo mogli okarakterizirati kao prigorsku tradicijsku odjeću, već kao vrstu scenskog kostima koji – zahvaljujući načinu na koji je izrađen i načinu na koji je odjeven (vrlo kratki rukavi na košuljama koje su djevojčice nosile povrh suknji, šarene pregače, ukrasi uz donji rub nogavica hlača/gaća kod dječaka) – vrlo uspješno asocira gledatelja na poznatu šestinsku nošnju.

Takvo “udaljavanje” od tradicijskog ruha dodatno je potencirano trojicom svirača, nenametljivo i uredno odjevenih u crne hlače i bijele košulje.

Kao određenu “suprotnost” njima, svakako treba istaknuti voditeljicu grupe, koja je, nastupajući s djecom, bila izuzetno korektno odjevena u prigorsku nošnju, vodeći računa o svim detaljima.

Za buduće nastupe valjalo bi ipak voditi računa o tome da se ujednači dječja obuća.

OŠ “LJUDEVIT GAJ”, Krapina
“Prvo leto služim”
dječje igre, pjesme i plesovi Međimurja
Koreografija: Marija Klasić
Voditeljica: Marija Klasić (učiteljica dječjeg folklora prema kriterijima HDFKiV)
Glazbena obrada i voditeljica tamburaškog sastava: Katarina Rihtar

Brojni tamburaši iz ove grupe bili su uredno ošišani te odjeveni u bijele gaće i košulje, no ukupan dojam malo su narušile preduge gaće kod nekih svirača (nogavice su se vukle po podu) te činjenica da su nosili različite tipove obuće.

Što se tiče malih plesačica i plesača, nitko nije bio odjeven u košuljice, već su djevojčice nosile “klasične” međimurske nošnje, a jedini dječak u grupi bio je odjeven u gaće i košulju. Premda izuzetno uredno i korektno odjevena, djeca su bila neujednačeno obuvena, a kod pojedinih šlapica bile su vidljive i karakteristike suvremene obuće (bijeli potplati).

Frizure su bile gotovo besprijekorne, potpuno u skladu sa uobičajenom praksom u scenskoj prezentaciji folklora.

KUD “PUŠĆA”
“Dječje igre s pjevanjem iz zaprešićkog kraja”
Koreografija i voditeljica: Jelena Kiseljak
Glazbena obrada i voditelj tamburaškog sastava: Srđan Stanojević

Budući da su ovu točku izvodila djeca različitih uzrasta, bilo je posve primjereno što su ona mlađa bila odjevena u košuljice, a ona starija u neku od prikladnih varijanti narodne nošnje.

Sve košuljice i nošnje bile su uredne i izglačane, a ženske frizure uređene u odgovarajućem tradicijskom stilu i jednoobrazne.

Nošnje koje su nosili dječaci također su bile vrlo uredne, a ukupan dojam bio bi puno bolji da jedan od njih nije imao frizuru koja se može okarakterizirati kao suvremena.

Obuća je bila ujednačena, no ipak se “potkrao” jedan par šlapica sa jasno vidljivim bijelim potplatima.

Glazbeni sastav je bio vrlo korektno odjeven u nošnje iz svog kraja.

ZAGREBAČKI FOLKLORNI ANSAMBL DR. IVANA IVANČANA
“Dvoje milih, dvoje dragih”
dječje igre s pjevanjem iz Slavonije
Koreografija : Ana Marić
Glazbena obrada: Marijan Makar
Voditeljica skupine: Ana Marić (voditeljica dječjeg folklora prema kriterijima HDFKiV)
Voditelj tamburaškog sastava: Marko First

Mali izvođači bili su izuzetno uredno odjeveni u košuljice (mlađe djevojčice) i “dječje” nošnje (starije djevojčice i dječaci), a autorica koreografije tu je činjenicu u nekoliko navrata iskoristila i kako bi naglasila pojedina koreografska rješenja te stvorila uravnoteženu scensku sliku (primjerice, tijekom igre s pjevanjem “Kalo, kalilo”).

Sve košuljice bile su adekvatne duljine te poravnate na jednaku udaljenost od poda, a isto se može reći i za suknje kod starijih djevojčica.

Frizure su bile odlično uređene (sa prepoznatljivim “slavonskim štihom“), a obuća apsolutno ujednačena.

Desetorica svirača i jedna sviračica odjenuli su ponešto decentniju varijantu slavonske nošnje (primjerenu ovom nastupu), a da su tamburaši na glave stavili šešire, scenska slika bila bi potpuna i ovoj grupi se zaista ne bi imalo što za prigovoriti.

OŠ TITUŠA BREZOVAČKOG
“Zagrebačke frajlice”
dječje igre s pjevanjem iz starog Zagreba
Koreografija: Mirjana Valter
Glazbena obrada: Predrag Bobić
Voditeljice: Morana Podnar (učiteljica dj. folk. prema kriterijima HDFKiV) i Ana Lalić
Voditelj tamburaškog sastava: Predrag Bobić

Tijekom nastupa ove grupe mogli smo vidjeti gradske igre s pjevanjem, koje su izvodila djeca odjevena u urednu i ponešto modificiranu seosku odjeću, što je djelovalo pomalo nekompatibilno.

Košuljice koje su nosile mlađe djevojčice bile su poravnate na jednaku udaljenost od poda, no malo više pažnje po tom pitanju trebalo bi posvetiti suknjama koje su nosile starije djevojčice, kao i tome da obuća mora biti u skladu sa uobičajenom praksom kod prikazivanja dječjeg folklora na sceni.

S obzirom na porijeklo prikazane građe, frizure su bile dobro pripremljene za nastup, a neke su imale i jasno vidljive karakteristike “urbanog” uređenja kose.

Glazbeni sastav koji je sudjelovao u izvedbi bio je odjeven u ujednačenu odjeću (bijele košulje, crne hlače i tenisice), a s obzirom na folklornu građu prikazanu u ovoj koreografiji i na to da ova skupina nije dio nekog folklornog ansambla, ovakvo rješenje je, zahvaljujući urednosti, bilo prihvatljivo.

21. ožujka 2015. (subota) u 11 sati

CENTAR ZA KULTURU I FILM “AUGUST CESAREC”
“Jurjevski običaj iz Turopolja”
Autorica koreografije i voditeljica skupine: Anita Šipek
Autor glazbene obrade i voditelj tamburaškog sastava: Petar Varga

Ovu koreografiju izveli su jedan dječak (koji je predstavljao lik Zelenog Jurja) i djevojčice koje su nosile “dječje” nošnje. Iako uredno izglačane, suknje su ipak bile malo preduge, što se jasno vidjelo prilikom kretanja po pozornici kada su im se donji rubovi vukli po podu.

Sve djevojčice imale su primjerene i ujednačene frizure (dvije pletenice), što je svakako pridonijelo tome da cjelokupna slika izgleda urednije.

Narodne nošnje bile su upotpunjene opancima, no u budućnosti bi trebalo više pažnje posvetiti njihovom obuvanju i vezanju.

“Kostim” Zelenog Jurja (koš “ukrašen” zelenilom, kojeg je na sebi nosio dječak odjeven u narodnu nošnju) izgledao je vrlo autentično i efektno.

Voditeljica grupe je aktivno sudjelovala u izvedbi i bila je uredno odjevena u nošnju primjerenu ovoj koreografiji i nastupu.

Glazbeni sastav bio je odjeven u bijele košulje i crne hlače, te se svojom nenametljivom pojavom dobro uklopio u ukupnu “kostimografsku sliku”.

DV “VRAPČE”
“Žaba v trsju”
dječje igre s pjevanjem iz Podravine
Koreografija: Jadranka Lončarić
Voditeljica: Jadranka Lončarić (učiteljica dječjeg folklora prema kriterijima HDFKiV)

Imajući u vidu uzrast malih izvođača te građu prikazanu u ovoj točki, odabir najjednostavnijeg dječjeg ruha pokazao se kao pravilan izbor. No, iako su košuljice (u kojima su nastupile djevojčice) bile izglačane i vrlo uredne, u isto vrijeme bile su i mrvicu predugačke. O tome bi, kao i o (ne)ujednačenosti obuće, u budućnosti trebalo voditi malo više računa.

Dječaci su, pak, bili primjereno odjeveni u bijele gaće i košulje, sa uredno ošišanom kosom.

Ženske frizure bile su uređene u skladu sa uobičajenom i prihvatljivom “folkloraškom praksom” (dvije pletenice ili zalizana kosa sa dva mala repa), no svakako bi prilikom njihovog uređivanja trebalo izbjegavati upotrebu suvremeno dizajniranih špangica, naročito ako su dotične – zbog svoje boje – jasno vidljive iz publike.

HKPD “BOSILJAK”
“Grij, grij sončece”
dječje igre s pjevanjem iz Zagrebačkog prigorja
Koreografija: Snježana Marković
Voditeljica: Snježana Marković (učiteljica dječjeg folklora prema kriterijima HDFKiV)
Glazbena obrada i voditelj tamburaškog sastava: Dražen Šoić

Ova skupina djece bila je sačinjena od dječaka korektno obučenih u gaće i košulje te djevojčica koje su nosile uredne i međusobno poravnate košuljice primjerene duljine (premda, kod nekoliko viših djevojčica, košuljice su bile na granici toga da budu prekratke).

Sve ženske frizure bile su uređene prema mogućnostima (zavisno od duljine kose kod djevojčica), ali vrlo uredno i, bez iznimki, prema smjernicama organizatora Festivalčića. Obuća je također bila primjerena i poprilično dobro, uz malobrojne iznimke, ujednačena.

U vizualnom smislu, ovo je bila točka u kojoj smo mogli vidjeti vrlo uredno grupiranje i raspored djece po koreografskim pozicijama, s obzirom na njihovu dob i visinu.

Glazbeni sastav je bio odjeven u prigorske nošnje te je, iako svirači nisu nosili karakteristične prigorske šešire, uspješno upotpunio cjelokupnu sliku.

DV “VRBIK”
“Cancaj mede crni kos”
dječje igre s pjevanjem iz Dalmacije
Koreografija i voditeljice: Andrea Antić i Ljubica Keleuva

Dok su djevojčice bile odjevene u uredno izglačane i dobro međusobno poravnate košuljice adekvatne duljine, dječaci su nosili bijele gaće i košulje.

Frizure su bile vrlo uredne i primjereno uređene, a jedina primjedba mogla bi se uputiti upotrebi suvremenih špangica koje je nosilo nekoliko djevojčice, i koje su, pod svjetlima reflektora, djelovale pomalo blještavo.

Malo više pažnje trebalo bi posvetiti i odabiru obuće jer je većina djece nosila vidljivo suvremene papuče.

Budući da su voditeljice grupe aktivno sudjelovale su u izvedbi ove točke, odjenule su kombinaciju (bijela košulja, crna suknja) koja je, iako nije bila riječ o tradicijskom ruhu, na pozornici svejedno djelovala poprilično “mediteranski”.

DV “SESVETE”
“Jabučica”
dječje igre s pjevanjem iz Posavine
Koreografije i voditeljice: Natalija Malić i Andrea Knežević
Glazbena obrada i glazbena pratnja: Snježana Petej

Iako su sve djevojčice nosile korektno izglačane košuljice adekvatne duljine, malo više pažnje trebalo bi posvetiti njihovom međusobnom poravnavanju (npr., prilikom izvedbe pjesme “Imala sam puža muža” djevojčice stoje poredane u jednoj liniji pa se svaka neporavnatost ruha vrlo lako uoči, čime se stječe dojam neurednosti).

Dječaci su bili primjereno odjeveni u gaće i košulje, no trojica simpatičnih “čupavaca” među njima ipak bi puno bolji scenski dojam ostavili sa kraćom kosom.

Frizure su kod djevojčica bile u redu, a svakako treba pohvaliti i činjenicu da su djeca nastupala bosa.

Voditeljice grupe nenametljivo su sudjelovale u izvedbi te su bile vrlo uredno odjevene u prikladne nošnje. Budući da su obje imale kosu “složenu” u malu punđu, dojam bi bio potpun da su na glavu stavile poculice.

KUD “BRATINEČKO SRCE”, Bratina
“Dječje igre s pjevanjem iz Međimurja”
Koreografija: Snježana Skenderović
Glazbena obrada: Mario Kambić
Voditeljica skupine: Mateja Turk
Voditelj tamburaškog sastava: Mario Kambić

Najprije treba reći da su sva djeca bila vrlo uredna odjevena – jedna djevojčica u košuljicu primjerene duljine, četiri djevojčice u “dječje” međimurske nošnje, a dječaci u bijele gaće i košulje (četvorica su nosila i šešire, koje su pri kraju koreografije upotrijebili igrajući se plesa šopka tanc).

Djevojčice su imale ujednačene frizure primjerene folklornom nastupu, a svakako treba pohvaliti odabir tibet marama, koje su, zahvaljujući svojim vedrim bojama (crvena i žuta), pojačale dojam razigranosti na pozornici.

Jedna naročito estetična scenska slika bila je polukružnica na kojoj su djeca stajala tijekom igre s pjevanjem “Šečem, šečem drotičko”, što ukazuje na to da se tijekom postavljanja ove koreografije nije vodilo računa samo o koreografskim crtežima već i o ukupnom vizualnom dojmu.

Sviračice iz glazbenog sastava bile su odlično odjevene, no sviračima bi ubuduće svakako trebalo dati i prsluke.

HKUD “PETAR ZRINSKI”, Vrbovec
“U Zagrebu je kućica”
dječje igre s pjevanjem iz Zagreba
Koreografija: Ljiljana Stanko
Stručna voditeljica (prema kriterijima HDFKiV): Ljiljana Stanko

Odabir odjeće/kostima za ovu točku bio je upravo odličan. Iako su djevojčice nosile različite modele haljinica različitih bolja i duljina, cjelokupna slika – unatoč očiglednoj neujednačenosti i djelomičnoj neporavnatosti donjih rubova haljina – ni u jednom trenutku nije izgledala neuredno, već samo razigrano. Ujedno, frizure zaslužuju svaku pohvalu.

U izvedbi ove koreografije sudjelovala su i dvojica dječaka, odjevenih upravo onako kako i očekujemo od pravih gradskih “fakina”.

Mali izvođači na pozornicu su nam, barem što se odijevanja tiče, definitivno donijeli “duh” starog Zagreba, no trebalo bi pripaziti na neke detalje jer je nekoliko djevojčica nosilo obuću sa vidljivim suvremenim karakteristikama.

Tamburaši koji su pratili ovu izvedbu bili su primjereno odjeveni u gradsku odjeću.

SKUD “IVAN GORAN KOVAČIĆ”
“Mi smo seke bosonoge”
Koreografija i voditeljica: Irena Lacić
Glazbena obrada i voditelj glazbenog sastava: Mario Pleše

Premda su nekim djevojčicama košuljice bile za mrvicu preduge, sve su bile uredno izglačane i dobro pripremljene za nastup, baš kao i gaće i košulje koje su nosili dječaci.

Jednoobrazne i uredne frizure djevojčica (razdjeljak i dvije pletenice ili dva repa) ostavile su pozitivan dojam, a autentičnosti i uvjerljivosti cjelokupne slike značajno je pridonijela činjenica da su sva djeca nastupila bosa.

Članovi pratećeg tamburaškog sastava bili su korektno i uredno odjeveni, ali njihovo ruho bi svakako izgledalo potpunije sa šeširima.

DFA “SESVETSKA SELA”
“Cin, can, cvrgudan”
dječje igre, pjesme i plesovi Međimurja
Koreografija: Morana Podnar
Glazbena obrada: Vedran Kolarić
Voditeljica: Morana Podnar (učiteljica dječjeg folklora prema kriterijima HDFKiV)
Voditelj tamburaškog sastava: Vedran Kolarić

Ova koreografija bila je jedna od onih u kojima smo mogli vidjeti uspješnu upotrebu košuljica i nošnji kako bi se naglasili određeni koreografski crteži.

Sve djevojčice imale su ujednačene frizure (dvije pletenice) i bile odjevene u košuljice (od kojih su neke bile mrvicu preduge) ili dobro međusobno poravnate “dječje” međimurske nošnje (bez tibeta). Dječaci, odjeveni u “klasičnu” kombinaciju gaće-košulja-prsluk, također su izgledali vrlo uredno.

Malo više pažnje bi ipak trebalo posvetiti ujednačavanju obuće.

Tamburaši su također bili odjeveni vrlo korektno, no jedina djevojka među njima nosila je prsluk koji bi se puno bolje “uklopio” u podravsku nego u međimursku nošnju.

21. ožujka 2015. (subota) u 18 sati

KUD “IVANIĆ”, Ivanićgrad
“Srebrna kola, zlaten kotač”
dječje igre s pjevanjem iz Podravine
Koreografija: Sanja Emm
Glazbena obrada i voditelj tamburaškog sastava: Vitomir Čanađija
Voditeljica: Sanja Emm

Sve djevojčice iz ove grupe bile su odjevene u lijepo izglačane košuljice, od kojih su neke ipak bile preduge i neporavnate. To je bilo naročito vidljivo prilikom izvođenja igre s pjevanjem “Birajmo si frajlicu”.

Jedini dječak u grupi nosio je “kombinaciju” gaće-košulja-prsluk-šešir.

Obuća je bila ujednačena, ali, nažalost, djelovala je vrlo suvremeno (papuče sa bijelim potplatima). S druge strane, frizure su bile besprijekorno uređene i pripremljene te u potpunosti usklađene sa zahtjevima scenske primjene folklora.

Tamburaši, premda su bili uredno odjeveni, djelovali bi (u kostimografskom smislu) puno “kompatibilniji” sa djecom da su obukli neku prepoznatljivu varijantu podravske nošnje.

KUD “PRESLICA”, Blato
“Šečem, šečem drotičko”
dječje igre s pjevanjem iz Međimurja
Koreografija: Nikolina Tomaško
Glazbena obrada: Nikola Tuškan
Voditeljica: Nikolina Tomaško (voditeljica dječjeg folklora prema kriterijima HDFKiV)
Voditelj tamburaškog sastava: Dražen Šoić

Uzevši u obzir dob djevojčica koje su izvodile ovu točku, razumljivo je da su sve bile dovoljno stare da obuku “standardno” međimursko ruho. Uredne i relativno dobro međusobno poravnate, u “kombinaciji” sa ujednačenim frizurama, nošnje koje smo vidjeli tvorile su skladnu sliku na pozornici. Sukladno uobičajenoj praksi, “uniformiranost” je zaobiđena raznobojnim tibetima.

Jedini dječak u grupi bio je primjereno odjeven, no frizura mu je djelovala mrvicu presuvremeno.

Plesnu obuću bi valjalo ujednačiti.

Sviračice i svirači su – ako izuzmemo nedostatak šešira – bili vrlo uredno obučeni u primjerene međimurske nošnje te su, zahvaljujući tome, na sceni tvorili kompaktnu kostimografsku cjelinu sa ostatkom grupe.

KUD “HORVATI”, Horvati
“Došle jesu Ivanjčice”
dječje igre i običaji iz Jaskanskog polja i prigorja
Koreografija : Snježana Maslać
Glazbena obrada: Nikola Biondić
Voditeljica skupine: Snježana Maslać
Voditelj tamburaškog sastava: Nikola Biondić

Sukladno nazivu koreografije, ova je grupa, sastavljena isključivo od djevojčica, bila prikladno odjevena u bijele obredne nošnje.

Ruho je bilo uredno i izglačano, no malo više pažnje trebalo bi posvetiti međusobnom poravnavanju jer su suknje bile poravnate gotovo besprijekorno dok se kod pregača “potkralo” nekoliko vidljivo predugih i/ili prekratkih.

Frizure su bile ujednačene i uređene primjereno prikazanoj folklornoj građi. S druge strane, obuća je bila vrlo raznolika, što, nažalost, ne pridonosi boljem ukupnom dojmu.

Glazbeni sastav je bio odjeven korektno.

HKD BRAĆE RADIĆA
“Kume, kume, kol’ko ima sati”
dječje igre s pjevanjem iz Zagreba
Koreografija: Mirjana Valter
Voditeljica: Mirjana Valter (učiteljica dječjeg folklora prema kriterijima HDFKiV)

Premda je, na prvi pogled, ova skupina na pozornici djelovala odviše šareno, svaki je gledatelj – tijekom razvijanja radnje i izmjene scenskih slika – bez problema mogao uočiti da ovdje, što se kostimografije tiče, ipak vlada nekakav red. To je ponajprije bilo vidljivo u međusobnoj poravnatosti donjih rubova haljina i gornjih rubova bijelih dokoljenki koje su djevojčice nosile.

Upotpunjena sa vrlo urednim (ali ne i jednoobraznim) frizurama, cjelokupna slika je na trenutke izgledala izuzetno razigrano, kao pravi koreografsko-kostimografski “organizirani nered”.

Odjeća koju su nosili dječaci također je bila “stilski” usklađena, a jedina stvar na koju bi trebalo obratiti pažnju jest obuća (papuče sa bijelim potplatima ipak nisu u “duhu” starih vremena).

KUD “IVANČICE”, Kutina
“Mi smo djeca vesela”
dječje igre s pjevanjem iz južne Moslavine
Koreografija: Katica Tomac
Stručna voditeljica (prema kriterijima HDFKiV): Katica Tomac
Glazbena obrada i voditelj tamburaškog sastava: Damir Kralj

Djevojčice iz ove grupe (dječaka nije bilo) predstavile su se odjevene u bijele košuljice ili više varijanti moslavačke nošnje. Košuljice su bile adekvatne duljine i dobro međusobno poravnate, a isto se može reći i za nošnje koje su nosile starije djevojčice. Ujedno, valja spomenuti i pojedina koreografska rješenja koja su bila naglašena upravo tom različitošću u odijevanju.

Uz više varijanti moslavačkih nošnji, mogli smo vidjeti i više korektno uređenih varijanti frizura iz tog kraja, a malo više pažnje trebalo bi posvetiti jednoobraznosti obuće.

Tamburaši su bili uredno odjeveni.

OSS BUŠEVEC
“Skoči kolo da skočimo”
dječje igre s pjevanjem iz Slavonije
Koreografija: Maja Kovačević
Glazbena obrada: Zoran Jakunić
Voditeljica skupine: Maja Kovačević
Voditelj tamburaškog sastava: Zoran Jakunić

Svi izvođači/ce iz ove grupe bili su odjeveni u nošnje, pri čemu je zanimljiv kontrast postignut time što su djevojčice nosile bijele košulje i suknje tamnijih boja, dok su dječaci bili obučeni u bijele gaće i košulje. Budući da u koreografiji nije bilo kompleksnijih izmjena pozicija i scenskih slika, taj kontrast je lijepo dolazio do izražaja i to je, u kostimografskom smislu, bio najupečatljiviji segment koreografije.

Frizure su bile ujednačene i uređene na prepoznatljiv “slavonski” način, a obuća jednoobrazna i primjerena folklornom nastupu.

U izvedbi koreografije sudjelovala su i dvojica primjereno odjevenih svirača, no svakako bi bilo bolje da je mladi gajdaš svoju dugu kosu skupio i stavio pod šešir.

KUD “DRAGUTIN DOMJANIĆ”
“Buj, buj, zelce”
dječje igre s pjevanjem iz Međimurja
Koreografija: Snježana Fister
Glazbena obrada: Danijel Pavlović
Voditeljica skupine: Snježana Fister
Voditelj tamburaškog sastava: Danijel Pavlović

Mali izvođači iz ovog KUD-a bili su odjeveni sukladno praksi u prikazivanju dječjeg folklora na sceni – dječaci su nosili gaće, košulje i prsluke, a sve djevojčice košuljice, od kojih su neke (iako izglačane, vrlo uredne i unutar prihvatljivih gabarita) bile neporavnate.

Sve ženske frizure bile su uređene u skladu sa naputcima organizatora Festivalčića, no jedan mali plesač i dvojica tamburaša imali su vidljivo suvremene frizure.

Malo više pažnje svakako bi trebalo posvetiti izboru obuće, kako bi se izbjeglo nošenje šlapica sa raznim oznakama i bijelim potplatima.

Iako su svi tamburaši bili odjeveni primjereno za izvedbu ove točke, pri njihovom odlasku s pozornice vidjelo se da su nekima od njih nošnje sa stražnje strane poprilično izgužvane po sličnom “uzorku” – kao da su dotični neposredno prije nastupa negdje sjedili na način na koji se ne bi smjelo sjediti u narodnoj nošnji.

OŠ ANTE KOVAČIĆA ZLATAR
“Cinci lanci na kamenci”
dječje igre i pjesme iz Hrvatskog zagorja
Koreografija: Anita Petanjek-Macan
Glazbena obrada: Robert Mihovilić
Voditeljica: Anita Petanjek-Macan (učiteljica dječjeg folklora prema kriterijima HDFKiV)
Voditelj tamburaškog sastava: Robert Mihovilić

Dok su dječaci bili odjeveni u “kombinaciju” gaće-košulja-prsluk, sve djevojčice nosile su “dječje” zagorske nošnje sastavljene od košulje, pregače i suknje. Ruho je bilo izglačano, uredno i poravnato na takav način da je donji rub suknji i pregača kod viših djevojčica bio poravnat na jednu, a kod nižih djevojčica na drugu udaljenost od poda.

Sve ženske frizure bile su primjereno uređene i jednoobrazne (dvije pletenice), dok su kod uglavnom urednih muških frizura bile vidljive i dvije čiji bi “vlasnici”, za potrebe folklornih nastupa, ipak trebali malo skratiti kosu.

Obuću malih izvođača bi, za buduće nastupe, svakako trebalo ujednačiti.

Tamburaši su bili uredno i primjereno odjeveni.

 

Zabok, 29. ožujka 2015.

Goran Škrlec, diplomirani etnolog i antropolog