NOVO – folkloraaaši, NOVO – puricu vam vašu. Jedino NOVO je danas gledljivo. Iz suđene nam društvene i kulturne anonimnosti jedno će nas NOVO staviti u ravnopravan status ostalim srodnim izričajima i širem krugu gledateljstva i javnosti. Nije više dovoljno na godišnjim koncertima dva sata samo cijukati i tarabanati po već ustaljenim i izlizanim koreografijama. Neophodne su praizvedbene folklorne koreografije, svježe ideje i projekti, novi pristupi u scenskoj obradi folklorne građe, smisleni scenski efekti i detalji i sl. Ansambli nisu muzeji tu statusnu definiciju ima jedino, jedini nam profesionalni KUD, koji ju godinama na sceni opravdava.
Poznata je činjenica da izuzetno poštujem vlahovićanski scenski izričaj koji neokrnjen i očuvan egzistira već desetljećima i zasigurno ne bi imao potrebe pisati o toj činjenica ali koncert ZFA dr. Ivana Ivančana (u daljnjem tekstu Vlahović) održan 16. 12. 2012. u 19.30 KD V. Lisinskog pod nazivom “Pivaj sine da Hrvati žive” (pjesme i plesovi Hrvata izvan domovine) prevažan je kulturološki događaj koji zaslužuje znatan prostor u svim tiskovinama, ovakvim i onakvim medijima, a poglavito u etnološkim časopisima i studijama. Kad bih imao nekakvu društvenu moć ili priliku odmah bi ga proglasiti za NAJ događaj godine u području kulture tim više, kad vidim i slušam posljednjih dana, tko se sve pretendira na to priznanje. Neobično je važno što je ovakav koncert iznjedrio Vlahović, najuspješniji hrvatski folklorni ansambl, jer podosta mojih NOVIH projekata je smatrano kao lutanje jednog osobenjaka izvan prostora i vremena ali kad “institucija” krene NOVIM putem to ima veliku težinu i značaj odnosno može i mora svim ostalim ansamblima koji izvode cjelovečernje folklorne programe biti poticaj za kretanje tim putem. Sve ispod toga biti će puka folklorna reprodukcija za mame, tate, djedove i bake te bivše članove.
Nikad u povijesti primjene folklora na sceni nismo imali prilike vidjeti da jedan hrvatski folklorni ansambl izvede program bez folklornih običaja iz Hrvatske, a isto tako se nije dogodio koncert posvećen isključivo tradicijama Hrvata iz Italije, Mađarske, Austrije, Češke Rumunjske, Kosova, BiH i Srbije. Iznesene činjenice potvrđuju kako se radi o originalnoj koncepciji i ideji koja osim umjetnički vrijednosti ima snažan nacionalni, društveni i obrazovni značaj, a osim toga pruža važnost i dostojanstvo tradicijama naših manjinskih zajednica u drugim državama koje vode stalnu borbu za svoja prava na jezik, vjeru, običaje, školstvo, a kod nas se u pravilu ističu samo u predizborna vremena. Ovaj koncert je trebala snimati javna televizija i barem desetak puta ga cijelog ili u insertima godišnje puštati u obrazovnom i kulturnim programima jer su vlahovićanci napravili nešto vrijedno i lijepo, privlačno svakom gledatelju i smatram da bi mogli postali najuvjerljiviji promicatelji hrvatskih autohtonih manjinskih zajednica u domovini.
Analizirajući ovaj koncert s izvođačkog aspekta, mogu kazati da je to možda najteži folklorni zadatak ikad stavljen pred izvođače. Jer radi se o tradicijama koje su većini izvođača strane i nepoznate i koje su isitni za volju međusobno izrazito različite i još k tome su iščezle iz života naši manjina, a i nisu bliske našim ustaljenim folklornim predlošcima. Nepoznata narječja, različiti plesno-vokalni stilovi, specifični instrumenti i glazbene harmonije te vrlo značajno, podosta novih folklornih koreografija i vokalnih brojeva, za to savladati trebao je ogroman trud, volja i zanos svih izvođača. Primijetio sam još jednu, za mene vrlo interesantnu promjenu u izvođačkoj ekspresiji; snaga, žestina, temperament kao ustaljeni vlahovićanski izričaj na ovom koncert se u većim dijelom transformirao u nešto suprotno; profinjeno, graciozno, suptilno i osjećajno. Vrh stilske čistoće postignut je u plesovima Hrvata iz Boke Kotorske ali taj kriterij izražajnosti je održan i ostalim prezentacijama. Vidjeli smo i osjetili mnoštvo različitih boja, stupnjeva i emocija. Ti puricu, to stvarno nisam očekivao od vlahovićanaca jer smatrao sam da ih ništa ne može promijeniti ali na najljepši način su me razuvjerili i pokazali kako ipak nastoje u cijelosti uroniti u duhovni i emotivni naboj određenog krajevnog identiteta i to su vrlo uživljeno i vjerodostojno prikazali. Stoga plesači-pjevači i glazbenici zaslužuju najvišu ocjenu, a svojom mladošću i brojnosti bili su presudni u stvaranju impresivnosti cijelog događaja.
Mentor ansambla Andrija Ivančan i umjetničko vodstvo Marijan Makar, Stjepan Perko, Marko First s logističkom potporom Duška Janjatovića i Frane Ridjana stručno i profesionalno su pripremili strategiju izvršenja cijelog projekta pri čemu su vrlo uspješno integrirali umjetničku viziju, znanje i nevjerojatan entuzijazam svih sudionika i stvorili – važan događaj.