DVADESET GODINA HRVATSKOG DRUŠTVA FOLKLORNIH KOREOGRAFA I VODITELJA

Ove godine navršava jubilarnih 20 godina djelovanja Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja. Tada , 7.4.2001. godine to je bila jedina udruga u Svijetu koja je okupljala folklorne voditelje i koreografe. Zašto i kako baš Hrvati? Očito velika i vrijedna umjetnička te etnokoreološka djela koje su ostvarili Zvonimir Ljevaković, dr. Ivan Ivančan i sljedbenici te uspjeh – osvajanje zlatne medalje na takmičenju folklornih ansambala u sklopu 10. olimpijade u Berlinu, 1936 godine, potvrdili su umjetničku, sociološku i pedagošku opravdanost egzistencije folklorne struke. Uz to očito se radi i o nacionalnom talentu u izvrsnosti čuvanja, stvaranja i promociji hrvatske folklorne umjetnosti.

STRUČNOST

Od početka smo možda pomalo i naglašeno inzistirali na stručnosti i obrazovanju. Mnogima se to nije svidjelo jer šta tu ima tu da se zna i uči. Drmaj, tresi i udri i to je to. Kako su vodili mene tako ću i ja. Đenja. No, nismo to prihvatili kao poželjan model i održali smo 17 stručni skupova i okruglih stolova s „našim“ temama nastojeći improvizaciji dati stručne temelje. Promovirali smo i poticali obrazovanje naših članova kroz Hrvatsku školu folklora, Ethno – seminare dječjeg folklora, organizaciju seminara iz grupe pedagoških predmeta. Pojedini naši članovi napisali su vrijedne i korisne knjige zbirke, publikacije iz područja etnokorologije: dr. Ivan Ivančan, Branko Kostelac, Josip Vinkešević, Goran Knežević, Miroslav Šilić, Alenka Juretić, Nenad Milin, Marica i Tonči, Tadin, Ljiljana Stanko. Time je nedvojbeno folklorna struka dobila društvenu, pedagošku i etnokorelošku potvrdu i

SVI PREDSJEDNICI

Biti predsjednik nečega (primjerice udruge za čuvanje peludnih čestica) to je u Hrvata poželjniji status nego biti vlasnik Coca Cole. Status, vlast, moć, samoljublje, taština i ostale trice zlatniji su i od zlata. Ja i samo ja. Poučeni sličnim iskustvima iz amaterizma gdje predsjednici kad jednom zasjednu svim silama brane svoju funkciju, do uginuća, ugradili smo u Statut odredbe da se vodstvo društva bira svake 2 godine i da predsjednik društva može biti izabran najviše 3 puta uzastopce. Pretpostavljali smo da se za 2 godine ipak ne može napraviti prevelika šteta, a i da izbjegnemo stvaranje kulta ličnosti i sl. Dosadašnji predsjednici su bili: Senka Jurina – 8 godina, Goran Knežević – 6 godina, Andrija Ivančan 4 godine, Goran Ivan Matoš 2 godine.

FESTIVALI FOLKLORNE KOREOGRAFIJE

Još jedna posebnost, rijetkost i uspješnost. Festival folklorne koreografije. Putujući festival koji se održao 17 puta, u 17 gradova Hrvatske. Takvo što, nije zabilježeno u hrvatskim festivalskim tradicijama. Programskom koncepcijom u kojoj se naglasak stavio na natjecanju koreografa nastojalo se izbjeći stvaranje zle krvi kod amatera što potvrđuje kako se folklorna struka vodi visokim pedagoškim i sociološkim načelima. Slijedeći festival ako nam korona dozvoli održati će se krajem godine u Županji.

NAJUSPJEŠNIJI NA FESTIVALU FOLKLORNE KOROGRAFIJE

Odluke o najuspješnijim koreografijama prvotno su donosili koreografi sudionici. Zatim, uz koreografe, isti broj osoba iz kulture, glazbe, novinarstva i znanosti. Da bi se na kraju priklonili selektorima društva. Na pobjedničko postolje kročilo je 30 koreografa, a najviše, po četiri puta Andrija Ivančan ( 1mjesto -3, 2 mjesto -1), Goran Knežević (1 mjesto – 1, 2 mjesto – 3), Marko Maričić (1. mjesto – 1, 2. mjesto 1, 3. mjesto – 2) i Vladimir Kuraja ( 2. mjesto – 1, 3 mjesto – 3).Od ostalih koreografa najviše prvih mjesta – 2, osvojili su Senka Jurina i Gordana Vrankovečki. Najviše sudjelovanja ostvarili su Snježana Skenderović i Nedjeljko Haček – 6 puta. Na fotografiji FA Zagreb Markovac, 3.FFK,2005. u Varaždinu.

ANSAMBLI NA FESTIVALU FOLKLORNE KOREOGRAFIJE

Glavni sponzori našeg putujućeg festivala su ipak bili folklorni ansambli koji su puni entuzijazma i pozitive dolazili na festival kao bi svojim koreografima omogućili što bolji plasman. Ništa manje značajna je činjenica jest da su ansambli sami financirali troškove puta i eventualno prenoćišta. Malo statistike. Na festivalu folklorne koreografije sudjelovalo je 69 folklornih ansambala. U natjecateljskom djelu najviše su sudjelovali FA Ententin – 10, Ansambl Zabok i KUD A. Zaninović – 7. U revijalnom programu je sudjelovalo 11 ansambala. Društvo je osiguralo zajedničku večeru i provod za sve sudionike na svim dosadašnjim festivalima.

KRITERIJI

Od početka smo djelovali po slovu statuta , odlukama upravnog odbora i najvišim uzancama struke. Oslobodili smo se ugnjetavanja mediokriteta, birokrata, kvazi dušebrižnika i znalaca. Nismo pristajali na kompromise već smo nastojali donositi kriterije za sve aspekte djelovanja društva i iste javno objavljivati na našoj web stranici. To slijepo držanje kriterija dovelo me u jednu situaciju kad me je jedan svojevremeno opaki štetočina i izrabljivač folklornog amaterizma oslovljavao s mister kriterij.

Neovisnost je skupa. Teško je biti neovisnost kad nemaš. Poglavito udrugama koje ovise o pomoći države, zajednica, članova i sponzora. Svatko od navedenih daje ali i zahtjeva. Često više nego što daje. Bilo je podosta ponuda za kvazi suradnje i većinu smo glatko odbijali. Nismo se htjeli pogađati, kombinirati, dijeliti i manipulirati. Odlučili smo se za teži put, i evo nas 20 godina trajemo.
Zahvaljujući angažmanu HDFKiV, HDS ZAMP je prepoznao i priznao folklorne koreografe kao autore i omogućio dobivanje tantijema. Prije su to ostvarivali samo glazbeni aranžeri. U početku samo nekolicina, danas imamo 26 koreografa koji su prijavili najmanje 6 folklornih koreografija i još pedesetak s manjim brojem prijavljenih djela. Osim toga folklorni koreografi su i pridruženi članovi HDS ZAMP i kao takvi mogu ostvarivati određene benefite.

Uspjeli smo s puno truda i „borbe“ utvrditi stručne statuse za folklorne voditelje prema njihovom općem i folklornom obrazovanju i sukladno tome cijenu rada. Kako je danas za rad s ljudima obavezna licenca u raznim djelatnostima i Društvo je uvelu tu praksu jer sve je dobro kad je dobro, a kad krene na krivo onda se pita tko, kako zašto. Pojedinim članovima Društva uručena je plaketa povodom obljetničkog voditeljskog rada (20 i više godina).

Tko ti je prije pojave HDFKiV mogao uručiti priznanje, zahvalu, pohvalu ili nagradu za tvoj rad i stvaralaštvo. Nitko. Zajedničari i etnološke institucije brigale su brigu o sebi i svojima. Istini za volju svi su od nas, struke i stvaratelja, okretali glavu jer su tako mediokriteti najbolje čuvali svoje državne plaće i privilegije. HDFKiV ima razrađene kriterije glede dodjele priznanja i nagrada i ona imaju svoju težinu i opravdanost.

Do pojave HDFKiV folklorni voditelji i koreografi nisu ili nisu htjeli prepoznavati i naglašavati vrijednost i značaj svog rada i stvaralaštva. Zbog ljubavi i toplih emocija te odgovornosti prema svojim plesačima i tradiciji zanemarili su sebe, svoje znanje, trud i angažman. Danas, ipak u HDFKiV imaju svoju oazu razumijevanja, podstreka, motivacije i zaštite. Nakon svakog nastupa pa i najmanjeg (jedna koreografija), plesači/ice bi trebale svog voditelja/icu pozvati na scenu i predstaviti ga publici. Bilo kad i bilo gdje. Barem to. Bravo!

Svjedoci smo kako na našim prostorima udrugaške aktivnosti ne mogu bez svađa, prijetnji, ucjena, podvala i puno toga ostaloga. No u HDFKiV vrlo malo od navedenog se događalo. Sve skupštine Društva do sada trajale su u prosjeku 30 minuta. Tu i tamo je zaiskrilo ali brzo se ohladilo. Članovi koji se nisu vidjeli u djelovanju društva odlazili su bez neke velike pompe. No, ipak okružje nije uvijek bilo blagonaklono. U nekim vremenima doživljavali smo ali i preživjeli neugodne trenutke. Primjerice nakon održanog Festivala folklorne koreografije u Slavonskom Brodu,2006., netko je razaslao anonimno pismo iz Đakova svim folklornim društvima, udrugama, zajednicama u Hrvatskoj dovodeći u pitanje regularnost festivala nastojeći derogirati prosudbe ocjenjivačke komisije koja je bila sastavljena od 18 članova. Znanstvenici su svojevremeno također digli glas, upozoravajući na sumnjive namjere Društva, a istovremeno ih nigdje i nikada nije bilo u amaterizmu. Zamislite, profesionalci su se također osjetili pozvanim zaštititi folklorni amaterizam od NAS pa su slali protestno pismo u obliku peticije čak iz Japana. Jest da je sadržaj upućivao na saki. Sve to nas nije nimalo pokolebalo jer smo bili uvjereni kako radimo stručno, pošteno i transparentno.

ZAKLJUČAK

Sretan sam i ponosan na naše članove i na način na koji je udruga djelovala te preživjela prvih 20 godina jer na našim prostorima idealisti ne traju dugo. Pokazali smo i dokazali kako folklorni koreografi i voditelji mogu i znaju djelovati samostalno uz međusobno . Folkloran struka je konačno izašla iz ilegale i postala prepoznata punopravna društvena i kulturna stručna disciplina. Isto tako pokazalo se kako je folklorna struka jedina u stanju kvalitetno voditi folklorni amaterizam i stvaralaštvo.