SVEČANI KONCERT POVODOM 155 GODINA DJELOVANJA
Hrvatsko kulturno-glazbenog društva „Dunav“
29.04.2022. Hrvatski Dom, Vukovar
Početkom ovog stoljeća započeo sam suradnju sa HKGD Dunav. Odazvao sam se zamolbi umjetničkog voditelja Zlatka Hegeduša – DA POMOGNEM – darovao sam društvu 4 folklorne koreografije (Bunjevački plesovi, Bizovački plesovi, Baranjski plesovi i Posavski plesovi) u glazbenim obradama Zorana Jakunića i Dražena Varge. U nekoliko navrata osobno sam dolazio postavljati koreografije i bio sam oduševljen silnom željom i angažmanom plesača/ica. Isto tako vodstvo društva me je „ljudski ugostilo i pogostilo“ kako to biva običaj u Slavoniji. Angažirao sam i kolegu rođenog Hrvata Bunjevca Davora Dulića da prezentira bunjevačke plesove.
Konačno, opet u Vukovaru. Konačno na koncertu meni predragog društva HKGD Dunav (u daljnjem tekstu Društvo) i konačno da vidim dragog prijatelja umjetničkog voditelja Zlatka Hegeduša i još nekolicinu plesača i plesačica s kojima sam svojevremeno uvježbavao svoje koreografije. Do sada sam redovito pozivan na sve značajnije događaje vezane uz nastupanje Društva, ali iz raznoraznih razloga morao sam odgađati svoj dolazak i sada sam odlučio ne propustiti svečani koncert, 29.04.2022. u Hrvatskom domu, povodom 155.obljetnice djelovanja Društva. Vrlo emotivno i dirljivo sam proživljavao susret s gradom Herojem Vukovarom koji se od zadnjeg mog dolaska nevjerojatno lijepo obnovio što me je nevjerojatno razveselilo. Isto tako bio sam svjestan koliko su truda ti naši folklorni entuzijasti i zanesenjaci trebali uložiti kako bi osigurali opstanak i djelovanje Društva kroz taj period. Kapa do poda, dragi prijatelji.
Obilježavanje 155 godina kontinuiranog djelovanja amaterskog sustava je za Guinnessovu knjigu rekorda. Nevjerojatno vrijedno sociološko postignuće koje treba ugraditi kao važnu i vrijednu činjenicu u povjesnicu Grada. Na tisuće i tisuće mladih ljudi je prošlo kroz ovo društvo gdje su usvajali nacionalne kulturne i umjetnički vrijedne sadržaje i time oblikovali svoj svjetonazor, pozitivne i opće vrijedne društvene vrline. Usprkos ratnih strahota i razaranja hrvatskog bića imali su snage i volje čuvati hrvatsku tradicijsku kulturu i nacionalni identitet. U foajeu Hrvatskog doma postavljena je izložba fotografija brojnih generacija Društva, koji su svojim emocijama, angažmanom, znanjem i uvjerenjem natapali ideju i sazidali čvrste temelje za stabilnost i budućnost Društva. Ljudi, pa to je 155 godina. Hvala im svima. Autor izložbe je Zlatko Hegeduš.
U sklopu Društva djeluje mlađa i starija dječji folklorna skupina, odrasli folklorni ansambl, tamburaški orkestar i pjevački zbor. Približno oko 120 članova što je nevjerojatan uspjeh obzirom na cjelokupnu situaciju, vezanu uz korona epidemiju, te opće stanje i maćehinski odnos nadležnih prema kulturi. Očito je vodstvo društva otkrilo učinkovite metode animacije i motivacije svojih članova za ostanak u Društvu. Ta iskustva bi mogli i podijeliti s ostalim folklornim skupinama u kojima su se u novonastaloj situaciji “nadvili crni oblaci.
Da, došao sam s velikom znatiželjom pogledati svečani koncert ovog Društva, ne s namjerom procjenjivanja njihove izvođačke i scenske vrsnoće već upijanje pozitivnih i radosnih vibracija koje sam sačuvao u memoriji od naših zajedničkih susreta. Divna djeca i mladi ljudi. No doživio sam nešto neočekivano, nevjerojatnu izvođačku kvalitetu za koju sam držao da je moguće samo vidjeti u Zagrebu. Poglavito se to odnosi na vokalni izričaj i tamburašku glazbu. Tko želi uči u društvo značajnijih folklornih ansambala, četveroglasni mješoviti pjev je ulaznica, i barem dvije tri vrhunske vokalne obrade E. Cossetta. Upravo to smo i čuli na ovom koncertu što me stvarno ugodno iznenadilo. Kako poznajem te partiture mogu kazati kako je sve točno otpjevano s vrlo uhu ugodnim bojom tona pri čemu se osjetila velika radost pjevača što mogu svoje neosporno znanje i radost prenijeti na publiku. Muški dio zbora ojačan s glasovima tamburaša također je zvučao moćno i dobro se uklopio u zvučnu sliku i atmosferu. Valja pohvaliti nastup i gostujućeg ansambla KUD FTA Mak Trnovec Bartolovečki koji se predstavio sa zagorskim folklorom. Autentično, veselo, po zagorski.
Na sceni smo manje-više gledali originalne narodne nošnje što je bio praznik za oči. Izvođači su bili uredni i znalački su nosili to „odjevno zlato“. Čak i dječica su imala uredne frizure i dotjerane nošnjice. Za koreografiju plesova iz Bizovca originalne nošnje donesene su iz Bizovca. Toliko o trudu, angažmanu i odnosu prema narodnom ruhu.
Rijetka je prilika vidjeti i slušati svirku 26 izvrsnih tamburaša. Pazite 26, a ne 6. Dečki su posebni – organizirani, uredni, raspoloženi i ono što je najvažnije ne djeluju mi kao tamburaši već kao uglađeni glazbenici. To je jedna viša razina tamburaštva, rijetka, koja uzmiče od ustaljene birtaške atmosfere i ponašanje. Tamburaški sastav je unatrag nekoliko godina dva puta osvajao zlatnu plakete na takmičenju tamburaških sastava u Dugom Selu i to je rekao glas struke i samim time nemam što više nadodati, osim pohvaliti voditelja i dirigenta orkestara Daria Hegeduša.
Dječjem ansamblu opet sve pohvale. Prvo obje skupine točno i zvonko pjevaju. To su bili još uvijek pravi i iskreni dječji glasovi „iz parka“. Sveži neopterećeni i radosni. Mlađa dječica su nam izvela dvije dječje igre s pjevanjem i ples Ćire, koji ipak nije još uvijek primjeren njihovom dobu. Starija dječje folklorna skupina predstavila nam se s koreografijom slavonskih plesova, ujednačeno u koraku i pokretu, te s vrlo zrelim ponašanjem na sceni.
Odrasli ansambl je kako sam već naveo u vokalnom izričaju bio izvrstan što možemo pripisati zahtjevnim vokalnim obradama, dok u plesnom izričaju nije bilo pretjerano zahtjevnih koreografija, ali bez obzira na to vidjela se ujednačenost, organiziranost, prostorna homogenost i dobro raspoloženje. Osjetilo se kako je izvođačima nedostajala scena uslijed prinudne stanke zbog korona epidemije, jer su svi pucali od sreće i veselja i te vedre emocije vrlo učinkovito prenijeli na nas u gledalištu. Toliko su nas opčinili da smo se kolega Zlatko Hegeduš i ja na kraju, nepozvani, popeli se na pozornicu i s izvođačima na sceni plesali šokačko kolo. Da, bilo je izvrsno.
I nakraju umjesto zaključka konstatacija i zahvala. Svako uspješnije folklorno društvo ima svoje srce i dušu, pokretačku snagu i zvijezdu vodilju u pojedincu. U slučaju HKGD Dunava, to je gospodin Zlatko Hegeduš, umjetnički voditelj, entuzijasta, zaljubljenik u folklornu baštinu i amaterizam. Čovjek koji voli svoj grad, svoj narod, i svojim znanjem, entuzijazmom i upornošću natapa i njeguje amatersko i nacionalno tkivo svog Društva. Hvala mu.
