Sudeći po organizaciji, programu, motivaciji i kvaliteti izvođenja dječjih i odraslih folklornih skupina na završnom koncert, održanom 1.02.2015. u velikoj dvorani V. Lisinskog pod radnim naslovom Najava 38. smotre folklornih amatera grada Zagreba sa najuspješnijim izvedbama s 37. Smotre, u organizaciji ZAFAZ-a, dobio sam utisak da se folklorni amaterizam, konačno, ponovo počeo buditi i angažirano djelovati u Zagrebu.

Program je trajao 120 minuta i izvedeno je 18 folklornih izvedbi, devet dječjih i devet odraslih. Pomno sam pratio koncert i nisam osjetio naznake dosade. Organizacijski i programski to je bilo dobro osmišljeno i realizirano. Nije bilo najava koreografija (iste su najavljivanje na video zidu), a izvođači su se izmjenjivali bez sekunde zastoja. Većina točaka je bilo izvrsno uvježbana i razigrana, umjerene duljine trajanja do 8 minuta, a izvođači vrlo poletni i uživljeni. Dodatni kvalitet je dobiven naizmjeničnim izvedbama djece i odraslih. Djeca su konačno dobila ravnopravan status odraslima i potpuno su opravdala tu inicijativu. Prikazane su kvalitetne koreografije (većinom praizvedbe), različitih sadržaja i koreografskih pristupa, gdje smo vidjeli originalne detalje i zamisli. Pružila se prilika i izvrsnim modrenim i nazovimo to tako alternativnim folklornim ostvarenjima. Stvaralaštvo je konačno dobilo poticaj i potvrdu, a to je vrlo važna supstanca amaterizma i Smotre jer mobilizira i nadahnjuje kako izvođače tako i voditelje – koreografe. Već su na ovoj smotri u sklopu toga uručena priznanja za najuspješnije praizvedbe: Marku Robiniću za koreografiju Susacki tanac (odrasli) i Valentino Kralačić i Magdalena Šobar za koreografiju Sigre i igre Hrvata iz okolice Tavankuta. Čestitam. Isto tako vrlo važno je naglasiti da je gledalište velike dvorane V.Lisinski bilo u cijelosti ispunjeno ( 2000 duša), a publika vrlo raspoložena. To se prijašnjih godina nije dogđalo. Očito da je ZAFAZ odmah na početku pogodio s formulom animiranja publike. U gledalištu smo vidjeli i vrlo visoko rangirane političare iz zagrebačkog života što je veliki uspjeh organizatora i nadam se da će ih viđeni program i ispunjena dvorana potaknuti na izdvajanje većih novčanih sredstava za folklorni amaterizam.

U uvodnoj riječi predsjednik ZAFAZ-a gospodin Topolovec, između ostalog zahvalio se dosadašnjem organizatoru smotri, Narodnom sveučilištu Dubrava na organizaciji dosadašnjih 37 smotri što je naravno bio lapsuz jer kratka povijest organiziranog zagrebačkog folklornog amaterizma je drugačije posložena. Naime, od 1977. godine do 1995. godine Smotru je organizirala Zajednica saveza kulturno umjetničkih društava Grada Zagreba, a tek od 1995. – 2014. godine NSD. Kako sam bio sudionikom svih dosadašnjih smotri u raznim ulogama, plesač, voditelj i koreograf možda mogu kazati ponešto o smotrama u organizaciji NSD, no prije toga vrlo je važno istaknuti da je zagrebački folklorni amaterizam od 1995. – 2008. nije imao svoju krovnu organizaciju (jedini u Hrvatskoj) čime je učinjena velika šteta toj vrlo brojnoj amaterskoj populaciji.

Nakon što su „gradski igrači“ eutanazirali Zajednicu KUD-a Grada Zagreba, Smotru su dodijelili, na čuđenje svih nas NSD. Koje sveučilište ???? koja Dubrava ????? Pa za to nismo ni znali da postoji – svi smo bili zapanjeni tom odlukom ali ubrzo smo „povezali tokove podvodnih voda“ i bilo je jasno tko ih koordinira. Kao dobrodušni amateri nismo se htjeli petljati u vražja posla i od tada pa do današnjih dana na Smotri se odrađivalo, a ne uživalo. NSD se bavilo isključivo organiziranjem smotre i izdavanjem biltena (stručnih osvrta) dok se vrlo rijetko, a po pravilu i neuspješno bavila društvenim aspektima amaterizma. Možda to i nije bilo u djelokrugu njihovog rada ali ipak pamtimo nekoliko propalih seminarčića, organiziranih nastupa na Jelačić placu i to je bilo manje više sve. No, ono što me je osobno najviše smetalo – bila je tvrdoglavost i upornost: u izboru članova za stručne komisije, pogrešnoj programskoj koncepciji smotre, zatvorenost za bilo kakve dobronamjerne prijedloge i ost. Uputio sam im nekoliko pisanih primjedaba i objavio tri – četiri kolumni s konstruktivnim prijedlozima ali uzalud. Ustvari na kraju sam shvatio da ti ljudi pojma nemaju o folklornom amaterizmu i stvaralaštvu, niti ga vole a niti ga i poštuju. U odnosu na njima prethodnu Zajednicu KUD-ova, koja je sjajno odrađivala svoj posao, i ostavila iza sebe vrlo kvalitetne programe, koncepcije i postignuća, nisu unijeli ništa novo i svježe već su i postojeće, zapustili i osiromašili.

Izbor stručnih suradnika i članova komisije temeljio se na zvanju, a ne na znanju i taj se stav, po meni pogrešan, vrlo grčevito branio i održao do kraja. Izvedbe su procjenjivali pojedinci koji nisu imali potrebitih spoznaja i iskustava o: folklornoj reprodukciji, voditeljstvu i stvaralaštvu, procesu rad i stvaranja, objektivnim mogućnostima amaterizma, pedagoškim metodama po uzrastima; ukratko nisu živjeli ili proživjeli folklorni amaterizam s društvenog, pedagoškog i stvaralačkog aspekta, a poneki su Grad Zagreb do kraja srednje škole vidjeli samo na razglednicama. Kad se samo sjetim koji su sve pacijenti pisali stručne osvrte, tlačili i obezvrjeđivali amatere, voditelje i koreografe, te brutalno nastojali suzbiti svaki pokušaj stvaralaštva izvan ustaljenih formi i praksi. Strašno. U svakom slučaju ništa im ne zamjeram, jer odgovornost za to snosi NSD. Tehnička izvedba smotre je po mojim iskustvima bila korektna. Promjenjiv sastav stručnih komisija nije mogao ostvariti objektivnost u procjeni izvedaba stoga način izbora za završnu večer nije bio pravičan, a broj sudionika i koncepcija je bila za „rezat žile„ – dosadna i neinventivna. Solidna antipropaganda folklora. Kroz svo to vrijeme nisu se uspostavili jasni kriteriji za izbor u završnu smotru i to je bilo jako, jako neozbiljno. Usput rečeno bio sam na nekoliko završnih smotri (neke se nisu ni održale) i u polupraznom gledalištu nisam primijetio članove stručnih komisija koje su oblikovale te programe. Kako je u komisijama bila podosta zvučnih titula, čudi da nije objavljen pokoji smisleni tekst, izvan stručnih osvrta, na temu amaterizma: dometima, ostvarenjima, pristupima, broju sudionika, područjima, razvoju i ostalim temama koje bi zasigurno bile dobar putokaz za bolje sutra. Zaključno, osim puke organizacije smotre, NSD nije ostvarilo ništa. A to ništa ćemo godinama popravljati.

No, srećom došao je kraj i takvoj praksi jer zagrebački folklorni amaterizam konačno može nesmetano djelovati i razvijati se pod okriljem krovne udruge – Zajednice folklornih amatera Grada Zagreba koja je već u svom prvom koraku, organizaciji „završene večeri“ pokazala ozbiljnost i odgovornost. Do sada su ostvarili podosta vrlo korisnih programa i projekata te vjerujem da će tako i nastaviti, u najboljoj maniri organizirati i skrbiti za amaterizam, zalagati se za kvalitetu i znanje, uvesti određeni red, pomoći folklornim udrugama u usklađivanju sa zakonskim odredbama i ostvarivanju turneja i putovanja i sl. Uz postojeće aktivnosti predlažem organiziranje stručnih tribina s aktualnim tematikama i dodjelu priznanja pojedincima za dugogodišnji amatersku aktivnost. Npr. Dušku Janjatoviću za tek – 60 godina.

Stručna procjena programa i izvedaba pokazala se kao najosjetljiviji i najvažniji aspekt Smotre. Tu se dobiva ili gubi povjerenje amatera i postiže dignitet Smotre. U realizaciji prošle 37. smotre sudjelovalo je novi sastav ocjenjivačkih komisija, sastavljen većinom od priznatih stvaratelja i kompetentnih znalaca proisteklih iz amaterizma. Izvedbe prema kategorijama pratili su isti stručni timovi čime je omogućeno da komparativnom analizom povećamo objektivnost i točnost procjene. Osim pisanih stručnih komentara, izvedbe su ocjenjene i ocjenom od 1-10. Ansambli su svoje cjelovečernje programe izveli u vlastitoj režiji, (odrasli 90 minuta, a djeca 45 minuta) kao i ranije, dok su ostali sudionici nastupili s jednom izvedbom. Za završnu večer odabirane su izvedbe djece, odraslih folklornih skupina i ansambala. Izbor su izvršili imenom i prezimenom, selektori Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja, Andrija Ivančan i moja malenkost, i do sada nismo pročitali prosvjedne note i prigovore.