Jedna od vječnih dvojbi i prijepora u svijetu hrvatskog folklora, koji po okolnostima spada u kategoriju misterija, jest koji folklorni ansambli mogu (smiju) prezentirati hrvatsku folklornu baštinu u inozemstvu. Kako razotkriče tog misterija, uostalom kao i mnogih drugih u Državi, postaje vrlo aktualno, jer prošla su vremena dijeljenja “šakom i kapom” gdje su u pravilu svijetom putovali najsposobniji, a ne najbolji, mislim da smo MI (folklorna struka) obavezni stvoriti okvire i kriterije koji bi vrijedili za sve u ovoj Državi jer ako će nam ih stvarati drugi bojim se da ćemo vrlo loše proći. Upravo se to događa jer kad vidimo odluke Ministarstva kulture i ostalih ustanove glede financiranja i izbora za predstavljanje Hrvatske dođe ti za poludjeti ali to je tako jer mi folkloraši nismo u stanju među nama samima kazati “popu pop, a bobu bob”.
Folklorna turneja je vodstvima svih ansambala danas postala vrlo bitna i značajna. Valjda se smatra da je to jedini način na koji mogu zadržati svoje članove i motivirati na što uspješnija scenska dostignuća, a nije zanemariv i vrlo izražen prestiž među ansamblima u tom pogledu. Grozničavo se koriste sva dozvoljena i nedozvoljena sredstava samo da bi se otišlo par dana na turneju pri čemu se svjesno ili nesvjesno zaboravlja temeljni smisao i razlog odlaska u inozemstvo. Od ostalih kulturnjaka očekuje se određna razina umjetnost, od sportaša rezultati, a od folkloraša predstavljanje tradicijske kulture i to stvalja na sve nas veliku odgovornost od razine scenske prezentacije, poštivanja organizatora i preuzetih obaveza, odnosa prema ostalim sudionicima i ostalo. Dakle, mi smo u tom času stvarni prezenteri hrvatske države i hrvatskog čovjeka i temeljem našeg postignuća stvarati će se mišljenje o svim Hrvatima. Vjerujte mi da je tome tako i tu bi činjenicu mogao pokrijepiti s bezbroj primjera iz vlastitog iskustva. Što se tiče izrečenih kriterija u svezi gostovanja na jednom međunardonom folklornom festivalu mislim da bi ih po mojoj procjeni i uvidu, moglo ispuniti najviše desetak ansambala u Hrvatskoj, jer mnogima nije cilj ostvariti navedeno već prvenstveno se dobro zabavljati, zafrkavati i provoditi. Mislim da je to ipak primjerenije maturalnim putovanjima i egzotičnim ekskurzijama raznih svrha i ciljeva, na što ne treba trošiti državni novac.
Živimo u demokratskom društvu i svatko može putovati svijetom i izvoditi nažalost što god i kako hoće i tu se ne može ništa učiniti. Isto tako ansambli sumnjive kvalitete koji nalaze privatne sponzore ili financiraju putovanja iz vlastitog džepa te putuju na temelju poziva određenog organizatora festivala teško je osporiti jer kvaliteta je za mediokritete relativna kao što su i sami festivali različitih zahtjeva i propozicija. Ono što nama preostaje je inicijativa i odluka koji ansambli glede vrsnoće izvođenja folklornog programa mogu putovati na trošak države, a isto tako osigurati njihovo sudjelovanje na prestižnim evropskim i svjetskim festivalima. Kako do sada nije učinjeno na tom području ništa, odnosno cijelo vrijeme se “lovi u mutnom”, smatram se nekako obaveznim dati svoj prinos u obliku konkretnog prijedloga koji se odnosi na procjenu vrsnoće ansambala i način promocije odabranih na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Vrsnoću ansambala, danas mogu stručno, nepristrano i objektivno procijeniti samo selektori Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja (danas su to Andrija Ivančan i moja malenkost). Opet će razne mutikaše biti protiv toga jer će tako njihova kvazi kvaliteta ili posao “ispod žita” biti odmah razotkriven, a oni suptilniji će prigovoriti kako mi stvaramo nekakav lobi, sebi uzdižemo važnost i uzurpiramo pravo na kvalitetu. No, na njihovu žalost, a na sreću kvalitetnih, to je jedini ispravni put. Dakle, svaki ansambl koji nastoji putovati na međunarodne festivale pozvao bi na svoj koncert jednog od selektora društva (treba utvrditi tko će snositi troškove puta, boravka i pisanja stručnog izvještaja) koji bi dao svoje mišljenje da li određeni ansambl može zastupati državu u inozemstvu. Temeljem pozitivnog mišljenja selektora izdao bi službeni certifikat na rok trajanja od dvije ili četiri godine (jer znamo veliku podložnost amaterizma promjenama) koji bi ansambli koristili pri zahtjevu za financiranje troškova putovanja i prijavama na festivale i na kraju kao službenu potvrdu svoje vrsnoće. Zainteresirane ustanove odnosno udruge trebale bi nastojati promovirati taj certifikat na svim državnim razinama koje imaju obavezu i mogućnosti financirati međunarodnu suradnju, odnosno na međunarodnoj razini.
Ovaj tekst sam pisao u osobno ime i nije stav moje matične udruge Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja te ga dajem svima zainteresiranima na razmatranje. Biti ću vrlo sretan ako se usvoji ili ako potakne stvaranje novog prijedloga koji će se temeljiti na znanju poštenju i razumu.