Po prvi puta (prema mojim spoznajama), ponajbolji folklorni ansmabli Zagreba i Zagrebačke županije izveli su 12.05.2012. u Domu HV s početkom u 19.30 humanitarni folklorni koncert, a prihod od prodanih ulaznica namijenjen je udruzi “Ženska pomoć sada”. Obzirom na brojne novinskle članke iz crnih kronika o nasilju nad ženama te podacima da udruga zaprimi oko 4500 telefonskih poziva za POMOĆ, ovoj udruzi stvarno valja svim sredstvima pomoći jer ima li što gore od čina zlostavljanja slabijeg, a djetinstvo vlasitite djece pretvorti u noćne more i košmare. Nadam se da će ovaj ženski vapaj upućen društvenoj javnosti naići na adekvatan odjek i zainteresirati nadležne na izdašniju financijsku i materijalnoj pomoć ovoj udruzi.

Pokazali smo da smo mi ipak jedna velika i složna obitelj kad treba ostvariti plemenite i humane ciljeve i zato je incijativa Hrvoja Vlašeca uz primoć Lane Ligarev posebna značajna i vrijedna isticanja, osim što je prva, jer je možda trasirala put za daljnja češća okupljanja (u raličitim oblicimama i sadržajima) ansambala – skupina u cilju ostvarivanju određenih društvenih, kultrunih i humanitarnih incijativa. Mislim da u nama leži veliki potencijal za – POMOĆ jer folkloraši su do sada pokazali zaista veliko srce i svjedočio sam mnogim dosadašnjim humantarnim koncertima, djelima i aktivnostima koje su ansambli ili skupine pojedinčano poduzimale i realizirale da POMOGNU.

U programu je sudjelovalo devet ansambala (DFA “Ethno” , OSS Buševec, KUD “Lučko, KUD “Graničar”, FA “Sesvetska Sela”, FA “Turoplje”, ZFA dr. Ivana Ivančana, FA “Zagreb-Markovac” i FA SKUD-a “Ivan Goran Kovačić”.) i svi su redom izvodili prekrasne programe s velikim brojem izvođača i to je bio s umjetničkog gledišta koncert za pamćenje. No, nakon odgledanog koncerta i zadovoljstva viđenim jedna me je činjenica ipak ražalostila i potknula na razmišljanje. Gledalište Doma HV vojske je bili jednom trećinom ispunjeno (parter) a balkon uopće nije bio u prodaji. Naime 300 izvođača se angažiralo i svesrdno nastojalo prodati što više ulaznica, dvije radio postaje su obavještavale zagrebačku javnost o tom događaju i to očito nije bilo dovoljno za očekivano ispunjene gledališta. Da svisneš od očaja.

Definitivno, folklorna umjetnost nije interesantan scesnki izričaj za našu svekoliku javnost i to si moramo priznati i sa razočarenjem prihvatiti. Silan trud koji ulažemo u egzistenciju reproduktivnog folklornog amaterizma (animacija, plesno – vokalni i glazbeni izričaj, narodne nošnje i rekviziti, scenska kultura, stavralaštvo) društvena zajednica (mediji, vlast, sponzori) ne prepoznaje kao nešto značajno i gledljivo. I tu pomoći nema. Možemo mi biti sto puta uvjereni i sigurni da to što radimo i stvaramo ima visoka scesnka i umjetnička dostignuća ali uzalud.

Suđena nam je društvena margina, medijska izolacija, umjentička beznačajnost i stalno zapomaganje. No, kad malo bolje razmislim i pogledam unatrag uvijek je tako manje-više i bilo. Dvorane na folklornim koncertima punili su mame tate, djedovi bake, bliža i daljnja rodbina te prijatelji i ostali znanci; za par sekundi na dalekovdinici ili redaka u novina morali smo se boriti kao lavovi i povlačiti razne veze i poznanstva; folklorna koreografija ili glazbeni aranžman još uvijek nisu službeno prihvaćena kao umjentička ostvarenja – pokušao sam na tu temu (financiranje novih koreografija) nešto napraviti u Ministarstvu kulture, ali oni uopće ne razumiju o čemu ja govorim.

No “podnošljivi”, kakvi takvi standradi, će se nažalost odnosno vrlo brzo mjenjati na lošije jer ulazimo u Evropu, a tamo (Zapadna Evropa) nema niti profesionalnih, a niti gradskih amaterskih folklornih ansmabla, možda pokoja izvorna skupina, neće li to i kod nas možda postati realnost za kojih desetak godina. Čitam neki dan u novinama kako postoji namjera prestanka financiranja velikog broja udruga. Nadam se da ćemo iznači načine kvalitetno se “uglazbiti” u nove društveno ekonomske procese te uspjeti sačuvati amatersko reporoduktivno folklorno stavralaštvo od propadanja. Možda jedan od obećavajućih modela je ipak veća suradnja i zbližnjavanje i zajedničko – koorodinirano djelovanje u pojedinim segmentima.

To su razmišljanja jednog možda pesimiste dok bi optimista to vjerojatno postavio na drugačiji način. Npr. folklorni koncert je gledalo 300 ljudi, a proslavu prvog mjesta Dinama tek 200.