Bandićizam se vrlo uspješno izmrijestio i razvio u amaterskom folklornom organizmu. Jedini antibiotik koji «đavla može istirat» su – Kriteriji. To je put nade ali zagrebačka folklorna elita boji se više kriterija nego slavonski rakijaši Evropske unije. Kriteriji razotkrivaju i neutarliziraju mediokritete, barabe, zločeste lobije i kvazi zaljubljenike u folklornu djelatnost. Bez kriterija završna večer najuspješnijih izvedaba nikad neće biti vjerodostojna i poštena kao što uostalom nije i dodjela dotacija amaterima. Ruka ruku mije – iznad ili ispod stola. Razvijanje umijeća lova u mutnom i preporučljiva je vještina za ostvarivanje nezasluženog jer u takvoj situaciji nažalost svi akteri imaju pravo za prigovor bez obzira da li je on utemeljen ili nije.
Organizator je uspio u odnosu na prošlu smotru smanjiti vrijeme trajanja programa završne večeri 34. Smotre, sa tri na dva i pol sata. Vjerujem da je za taj mali koračić napretka uložen značajan trud. Mogu si samo misliti o ugodi koju izaziva bitka za razum i poštenje u tom folkloraškom vrtlogu zapjenjenom niskim strastima, taštinama, interesima i inim pobudama.
Smatram da je neophodno organizirati više “završnih večeri” prema vrsti scenskog izričaja i izvođačkih subjekata. Unatrag četiri godine pišem o završnim večerima, komentiram i predlažem. Samo jedan od prijedloga je realiziran, a to je da se sudjelovanje na smotri odvija po kriterijima dobi izvođača i vrsti scenskog izričaja. To je dalo dobre rezultate, a stručnoj komisiji olakšalo praćenje smotre. Preostalo je još ostvariti vjerodostojnost procjene vrsnoće izvedbe što je jedino moguće da se formiraju stručne komisije za određeni scenski izričaj i prate sve izvedbe. Dakle tročlana komisija koja će u istom sastave otpratiti sve dječje izvedbe zatim u drugom sastavu sve odrasle reproduktivne ansamble i izvedbe, te zavičajne izvorne skupine i glazbeno vokalne sastave. Sukladno tome valja organizirati nekoliko završnih večeri po određenim kategorijama i vrstama izričaja. Ako to organizator ne može ostvariti završena smotra se ne bi smjela održati.
“Dobro došli u 80.”
Nakon ogledanog koncerta mogu samo konstatirati “Dobro došli u 80.” ili u folklor zagrebačkog reproduktivnog folklora. Najuspješnije točke programa bile su koreografije iz osamdesetih (Lutko, ma – Goran Knežević; “Evo kuće evo i avlije” – Miroslav Šilić; Zsdali lanchid alatt-Jasenka Blažeković; “Na baniji bubanj bije” – dr. Ivan Ivančan). Od novijih koreografija istaknuo bi Mirjanu Valter – Krajec išel na gornji krej; Katarinu Horvatović – Pjesme i plesovi otoka Ugljana; Dražana Damjanovića i Lordana Cecioća – Karuzić – pjesme i plesovi otoka Šolte. Svi odrasli ansambli su izvrsno izvodili svoj program i s pravom su se tu našli dok se kod pojedine dječice primjećivala mala nesigurnost, a to je vjerujem iz opravdanih razloga jer su roditelji mnogih malih plesača jedva dočekali školske praznike kako bi dječicu mogu ekspresno poslati bakama i djedovima. Pec, pec to ne raditi. Razmisliti ubuduće o terminu završne smotre dječjih ansambala. Glazbenim intermecima i izvornoj skupini bez obzira što su neupitne kvalitete nije bilo mjesto na ovako koncipiranoj smotri. Nije jasno zašto je nastupala starija dječja grupa iz Sesvetskih sela s jednoglasnom otpjevanom dječjom pjesmom. Bez obzira na skraćenje trajanja programa od pola sata završna smotra još uvijek nije poprimila, po meni, smisleni sadržajni i umjetnički format jer osim vrsnoće odabranih izvođača valja posvetiti pozornost vremenu trajanja programa i režijskoj komponenti.
Mramor, kamen i željezo
Naslov hita VIS – Roboti (koji je istini za volju prepjev njemačke pjesme) izvrsno oslikava odnos prosudbenih komisija u posljednjem desetljeću prema inovativnim pokušajima ili uspješnicama. Krutost i ograničenost prožeta mediokritetskom zavišću i jalom nastojala je satrti svaku novinu do kraja. Ali neće uspjeti i normalno da to neće jer to nije nikom uspjelo, a poglavito ne u umjetnosti. Dolje diktature i diktati.
Unatrag nekoliko godina uspijevam svake godine smisliti jedno «novo» scensko djelo (Slavonski motivi, Prominske vile, Dučec, Žabac-tanac, narodni plesovi u izvođenju plesnog para) i uživam čitati stručne osvrte MKŽ u kojima se iščitava snažan zazor od “novog”. Dobivam utisak da si ipak stručne komisije pridaju preveliku važnost i značaj te si umišljaju da svojim stručnim komentarima i mislima čuvaju naciju od propasti. Folklor se ne treba od čuvati, njega se treba njegovati na zasadama estetike i vjerodostojnosti u skladu s trenutkom vremena. Ove godine Jakov Knežević i Mihael Večković svojim su nastupom otišli jedno desetak godina ispred učmalih i zakrečenih stvaralačkih nagona i shvaćanja ostatka folkloraškog svijeta. Komisija ih je u pismenom izvješću nagradila superlativima. Dakle ipak se kreče i nešto mijenja. Ta dvojica dječaka su imala podosta nastupa, a prof. Vido Bagur tu je točku uvrstio na Šibenski festival i za narednu Zagrebačku smotru posvećenu dječjem folkloru. Čovjek vidio i odmah sve shvatio.
Dvije trećine gledališta je bilo prazno. Karta 10,00 kuna. Nastupa najboljih, 8 dječjih i 8 odraslih ansambala. Duplo više izvođača nego gledatelja. Iznesene činjenice upućuju da ipak s tom završnom smotrom nešto ne štima i da nasušno treba promjene. Za početak: 90 minuta efektivnog programa, prednost praizvedenim djelima, bolji termin i KRITERIJI.