U svojim folklornim lutanjima i potragom za vrijednim folklorističkim tvorevinama između ostalog obišao sam podosta sela u Hrvatskom zagorju ali nikad nisam pogodio mjesto Đurmanec jer sudeći po tragovim i zapisima mojih prethodnika i mišljenja današnjih folklorista tamo ne postoji ništa značajno što bi se dalo zabilježiti. A isto tako nema ga ni na auto karti, možda na karti veličine nogometnog igrališta koje su ipak nedostupupne nama običnim smrtnicima jer vjerojtano zamotane trunu u kojekvim podrumskim skladištima zemljopisnih zanesenjaka. Prvi puta sam čuo da postoji mjesto Đurmanec zahvaljujući KUD – u “Đurmanec” koje sam nekoliko puta imao prilike gledati ali to nije pobudilo moju znatiželju za pobliže upoznavanje tog mjesta već me je na to potaknulo uskrsnuće određenih čuda koja se tamo dogđaju i prije nego li ih opišem potrudio sam se ponešto saznati o tom selu – mjestu.
Mjesto Đurmanec nalazi se na par kilometara udaljen od Krapine, nastanjuje ga oko 4000 duša, ima lokalnu samoupravu, školu, crkvu, Dom zdravlja, veterinarksu stanicu, policijsku postaju i kulturno umjetničko društvo. Nema nogometni klub, ni bilo koju drugu kulturnu, sportsku ili humanitarnu udrugu. Površno gledajući iz iznesenih činjenica vidimo da je to mjesto kao i svako drugo ali ipak je po nečemu posebno, ima KUD, a nema nogometni klub.To bi nas moglo uputiti na zaključak da žitelji tog mjesta imaju posebni senzibilitete prema kulutrnim sadržajima, a poglavito prema onima koji nastoje očuvati tradiciju mjesta i kraja. Tu preptostavku bi zasigurno potpisao prije mjesec dana ali sada bih dobro o tome promislio.
Gospođa Marija Klasić, učiteljica razredne nastave, bez plesačkog iskustva i folklornog obrazovanja, prije pet godina je sa nekolicinom istomišljenika osnovala Kulturno umjetičko društvo „Đurmanec“ koje dans broji šest sekcija (mlađi i stariji folklorni ansambl i tamburaški sastav, dramska grupa i vokalna sekcija). Od početka je bila predsjednica i voditeljica folklora, a kako u Đurmancu nije postojala u bližoj i daljnjoj prošlosti kulturno umjetnička aktivnost, bila je prinuđena započeti od početka. Svatko tko je sudjelovao u stvaranju folklornih udruga od početka, zna koliko je to složen i težak posao (animiranje novih članove, nabavka instrumenata i nošnji, osiguranje prostora za rad i arhivu društva, pronalaženje voditelje, zadobivanje povjernja šire društvene zajednice, domoganje financijske podrške te postizanje određenih rezultate), a isto tako znamo da to pada na pleća jednog ili nekoliko pojedinaca. U našem slučaju Marija Klasić se najviše založila u stasavanje ovog mladog društva pri čemu valja naglasiti da za svoj rad i vođenje proba, u ovih pet godina, nije od KUD – a dobila niti jedne kune. Za primjer navodimo da je voditelj tamburaških sastava i voklane grupe bio redovito plačen, a visina honorara je bogami bila vrlo, vrlo korektna čak i po zagrebačkim standradima. Vjerujem da ćete se zapitati gdje u ovoj priči izviru naslovljena čuda, no tek u narednom djelu dolazimo do njih.
PRVO ČUDO
KUD Đurmanec je u pet godina djelovanja postigao nevjerojatno uspješne rezultate. Na predstavljanju hrvatskih narodnih plesova „Tanec-da“ u Zaboku, 2011. godine, u vrlo oštroj kokurenciji pobijedio je plesni par Ivana Vešligaj i Marinko Šafranko iz KUD-a Đurmanec. Uvaženi kolega Andrija Ivančan i ja kao selektori HDFKiV društva izvršili smo izbor koreografija za 10. festival folklorne koreograrfije i ostali smo osupnuti uspješnom koreografijom nama nepoznate Marije Klasić i naravno uvrstili smo je u službeni dio programa. Napominjem da je bilo prijavljeno 13 koreografija, a odabrano je samo osam. Na dječjoj smotri Krapinsko – zagorske županije dječji asnambli KUD „ Golubovec“ i KUD „Đurmanec“ proglašeni su najuspješniji. I posljednji i najveći uspjeh, na Smotri krapinsko zagorske županije (odrasli ansambli), održane u svibnju 2012., KUD „Đurmanec“ je na temelju prikazane izvedbene i koreografske vrsnoće izabran za sudjelovanje na Državnoj smotri u Čakovcu. U samo pet godina djelovanja i to u mjestu bez folklorne tradicije, sa 4000 duša, to je čudesan i nevjerojatan uspjeh koji ja nisam do sada uočio. Naravno, u tom uspjehu najveći dioničar je gospođa Marija Klasnić koja se time dokazala kao vrstan pedagog, voditelj, orgnizator, a posebno su zanimljivi njezini korografski i stvaralački potencijali. Svaki normalni čovjek pretpostavio bi da se u selu Đurmanec već traži grunt i klesar za izgradnju spomenika Mariji ali sad slijedi drugo čudo.
DRUGO ČUDO
Nakon odluke o izboru za sudjelovanje na Državnoj smotri, Marija Klasić je zbog nesporazuma i nemogućnosti kvalitetne komunikacije i suradnje s ostalim „upravljačima“ bila prinuđena otići iz Društva. Netko će kazati pa što je tu čudno – to je klasična hrvatska priča koju čitamo i slušamo godinama. Hrvatski jal i mediokritetska zavist i jednog Ajnštajna bi u par dana pretvorili u školskog domara. Uspjeh ti Hrvati ne mogu oprostiti, a poglavito u manjim sredinama gdje se po potrebi i čukundjedovi reinkarniraju u obezvrijeđivanju uspješnih.
No ova siutacija ipak ponešto izlazi iz tih okvira jer je jedna osoba, u našem slučaju Marija Klasić, besplatno je svoj rad znanje i vrijeme uložila u društvenu i kulturnu aktivnost koja je donijela mnogo toga lijepog i vrijednog djeci, mladima i mjestu Đurmanec, a njoj suze, znoj, muku i vrlo malo sreče i ushita. Uz to uspjela je otrgnuti od zaborava lokalne tradcije i ono najteže prenijeti ih na nove generacije Veliki novac je svojim besplatnim radom ušparala Društvu jer znamo da mjesečni honrar za takav rad iznosi sigurno 3.000,00 kuna. Nek’ upravljači dovedu nekog iz Zagreba kao voditelja pa će ubrzo biti u financijskoj situaciji kao Grčka, a potom ostavljeni u besparici na milost i nemilost realnosti.
Zahvaljujući Mariji Klasić na folklornoj karti mjesto Đurmanec je danas veće i od Rijeke, Zadra, Šibenika i ost. Vjerujem da u Đurmancu ima razboritih i odgovornih ljudi (političara, ravnatelja, svečenika) koji će na vrijeme shvatiti da će odlaskom Marije Klasić, kulturno umjetničko društvo nestati za par godinan ili će se pretvoriti u lokalni „KUD“ gdje će tamo neki „upravljači“ mlatiti praznu slamu i trošiti državni novac na rad i stvaralaštvo sumnjive vrijednosti. To se naprosto ne smije dozvoliti. Vjerujem da će razum pobjediti i da će se postojeći nesporazumi izgladiti i Marija Klasić nastaviti neometano svoj uspješni dajnji rad u Kulturno umjetničkom društvu „Đurmanec“.