2013. je na izmaku. Godine sve kraće i kraće traju. Dani su postali sati. Počinjem kititi bor i kupovati bakalar već na Gospu, da ne okasnim. Čudno, u tako „kratkotrajajućoj“ godini ipak se nešto izdogađalo u svijetu folklora. Treba to staviti na papir za buduće generacije. Moš’ misliti što će mladci za stotrideset godina imati potrebe čitati ovakva štiva. No ipak vjerujem da to nije besmisleno jer mnogi neobjavljeni rukopisi su određenim vremenima i okolnostima zlata vrijedili. Čak su postizali vrlo visoke cijene na aukcijama i već ta mogućnost opravdava pisanje, jer bar nešto da ostavim pra, pra, pra unucima. Uh što će vriskati od sreće nad ovakvom ostavštinom i s guštom pljuckati na moju požutjelu fotku obješenu negdje na zidu u garaži za rakete. Ustvari, počeh pisati ovaj tekst s velikim entuzijazmom i nadom ali kad sam počeo čeprkati po sjećanju, vrlo malo je bilo događaja i ostvarenja koje bi valjalo sačuvati od zaborava, od onog što sam vidio.
Plesna manifestacija Drmeš da! sudeći prema prikazanoj kvaliteti plesnih parova bila možda najuspješnija do sada. Posebno treba izdvojiti izvedbu pobjedničkog plesnog para Lucije Mlakar i Daria Tomeka, u koreografiji Senke Jurine. U plesnom savršenstvu i strastvenom zanosu ovog plesnog para isijava snažna energija u kojoj je zaiskrila profinjena erotičnost čime su dodirnuli vrhove plesnog univerzuma i pokazali da je tradicija moćan izvor inspiracije za umjetničko izražavanje.
Sa Ethnotinama snimio sam, povodom ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, slavonske bećarce na tri strana jezika (njemački, engleski i francuski) i napravio video spot. Prvi puta je bećarac otpjevan na stranim jezicima i svi misleći folkloristi i kulturnjaci tu ideju i izvedbu su pohvalili, ali mediokriteti ti ne mogu oprostiti ideju – uspjeh, i kako su oni u pravilu na odgovornim mjestima, priča nije dobila objektivno zasluženo mjesto u prigodnim manifestacijama. Šteta, što nisu shvatili da je i sama izvedba tog projekta svojevrsna bečarština, a to je bila izvrsna prilika da se pokaže univerzalnost i prilagodljivost tog fenomena iz područja vokalno – sviračkog i poetskog narodnog stvaralaštva Slavonije i da se promovira na međunarodnu scenu. Npr. japanska poezija haiku ima brojne poklonike u Hrvatskoj i svijetu. Mislim da bi trebali biti presretni da ste takvo što to dogodi i s bećarcem jer barem po meni bećarac ima taj potencijal, ali – kamen u glavi.
Konačno. Nakon više o tri decenije (godine autorove patnje) kontinuiranog šutiranja folklornog amaterizma i stvaralaštva; od vrata do vrata, od neznalica do karijerista, od smutljivaca do političara, Grad Zagreb konačno je prekinuo tu praksu i imenovao gosp. Andriju Ivančana za predsjednika Vijeća za kulturno umjetnički amaterizam Grada Zagreba. Prvi puta, koliko me sjećanje služi, u mojoj folklornoj praksi, imenovana je osoba koja ima sve potrebne reference (folklorni amater – plesač, profesionalni plesač, izvrstan folklorni voditelj i koreograf) za tu vrlo odgovornu funkciju. Vjerujem da će uvaženi kolega, uspostaviti ispravan vrijednosni sustav i unaprijediti folklorni amaterizam i stvaralaštvo u Gradu Zagrebu.
Pisao sam o folklornoj manifestaciji Šokačka grana, gdje četiri slavonska folklorna ansambala već 18 godina izvode kratke folklorne programe i smatram da vrsnoća folklornih ostvarenja koju sam vidio zaslužuje objektivnu stručnu kritiku, a isto tako treba otvoriti vrata i drugim folklornim ansamblima iz Slavonije kako bi se reproduktivna folklorna scena omasovila i ojačala. Kritika i konkurencija snažni su poticaji stvaralaštvu.
Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja uručilo je prve certifikate vrsnoće za scensku prezentaciju hrvatske folklorne umjetnosti i to slijedećim ansamblima: ZFA dr. Ivana Ivančana, KUD „Zabok“, i KUD „Punat“. Čestitamo i nadamo se da će i drugi slijediti njihov primjer jer to je jedini način da saznamo tko u državi ima legimitet: za zastupanja države u inozemstvu; na trošenje državnih novaca; na samoisticanje svoje kvalitete.
U Dugom selu održao se 12. festival folklorne koreografije u organizaciji Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja na kojemu su najuspješnije koreografkinje bile: Slavica Moslavec, Katarina Horvatović i Alenka Juretić. Od dječjih koreografija u pamćenju su mi ostale izvedbe: dječje skupine FA Šiljakovina (smotra dječjeg folklora u V.Gorici), dječja skupina KUD „Draganići“ (Smotra dječjeg folklora Karlovac) i koreografije Ljiljane Stanko, Božice Kuštre, Anite Petanjek Macan i Marije Klasić izvedene na 6. festivalčiću dječjeg folklora. Kolege koreografi, gdje ste? Najbolju prezentaciju izvornog folklora prikazala mi je folklorna skupine iz Štajerske (Austrija) na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu izvevši svoj narodni ples štajeriš, koji je ušao i u plesnu tradiciju zemalja središnje Evrope. Vidi se da kod austrijanaca nema mjesta stihiji, slućaju i površnosti. Sve je bilo vrlo ozbiljno i stručno napravljeno glede plesa, glazbe, nošnje, a nadahnuti i uživljeni nastup oduševio je gledalište.
Iskreno se nadam da će nam se jedini profesionalni KUD Lado uozbiljiti i vratiti svojoj prepoznatljivoj umjetničkoj vrsnoći jer to je vrlo značajno za cjelokupni folklorni amaterizam. Lado nam treba kao inspiracija, poticaj, uzor i ponos.
U ovom našem društvu sve ide naopako. Desetljećima folklorni ansambli nisu imali problem sa članstvom, postojale su A, B i C grupe, a istovremeno svi su zapomagali za društvenom, medijskom i financijskom podrškom. Danas, folklor i tradicija su na cijeni ali nigdje plesča/ica. Grozničavo se raspisuju audicije i dosta je da netko zna hodati i već uskače u nošnju i na scenu. Očigledno da zahtjevi koji se stavljaju ispred folklornih izvođača nisu odveć prihvatljivi današnjim generacijama. „Bolonja“ i značaj srednjoškolskih ocjene za upis na željene fakultete uzimaju svoj danak, a i činjenica da današnje generacije proputuju pola svijeta do polaska u osnovnu školu, smanjuju motivacijski značaj folklornih turneja. Moja davnašnja predviđanja o egzistenciji folklora s djecom i rekreativcima, nažalost, polako se obistinjuju. Folklorno stvaralaštvo je na izdisaju jer nisu napravljeni na razini države ispravni kriteriji za poticanje autorskog stavralaštva. Nadam se da ću dočekati vrijeme kad će se folklorna koreografija priznati i sufinancirati kao i ostala umjetnička djela. Inače u Zakonu o autorskom pravu piše da je folklorna koreografija umjetničko djelo.
Odlučio sam kako se više neću aktivno baviti primjenom dječjeg folklora s dječjim uzrastima. Dosta je bilo. Ne mogu više. Nemam više snage uvjeravati i dokazivati koliko je to vrijedan i važan sadržaj za djecu, roditelje i društvenu zajednicu. Sa djecom i dječjim folklorom tijekom 30 godina prošao sam kroz 14 država Evrope i dva kontinenta, moji dječji ansambl bili su daleko najuspješniji u državi i to nikoga od odgovornih nije zainteresiralo i ponukalo na podršku ili institucionaliziranje tog originalnog pedagoškog i umjetničkog sadržaja. Ostavljam iza sebe vrlo visoke izvođačke i koreografske kriterije glede izvođenja dječjeg folklornog stvaralaštva na sceni i nadam se da će biti poticajni mlađim kolegama i zanesenjacima s nadom da će oni ipak bolje proći u toj priči.
Svim folklornim koreografima, voditeljima, plesačima i tamburašima želim novu 2014. godinu.