Početkom srpnja dječji ansambl Ethno otisnuo se na svoje prvo inozemno gostovanje i to na poznati međunarodni folklorni festival Lent u Mariboru. Mogu odgovorno ustvrditi da se radi o jednom od najbolje organiziranih folklornih festivala u Evropi. Baš po mjeri folkloraša. Nema dosadnih i zamornih mimohoda već nastupi na prekrasno uređenoj pozornici na Dravi i organizirana zabava do kasno u noć. Smještaj u đačkom domu u lijepo uređenim sobama daje hotelski ugođaj. Etnovci su se izvrsno proveli i jedina neugoda se dogodila na Pohorju, kad su 10 minuta zaustavljeni „visjeli“ na žičari. Prije neki dan nazvala me kćer i pitala da li sam pročitao vijest da se nekoliko kabina na toj istoj žičari sunovratilo na zemlju. Ti bokca, ta me je vijest ipak uznemirila. Ubuduće etnovci, ma gdje bili, neće se voziti žičarom.

4. 7. je bio jedan od zanimljivih dana u ovoj godini. Ujutro sam u kafiću s prekrasnim pogledom na rijeku Dravu popio kavu i otišao u Vukovar gdje sam s izvrsnim mladim plesačima KUD-a „Dunav“ uvježbavao narodne plesove. Moram naglasiti da ovo društvo ima veliko izvođački i organizacijski potencijal i zasigurno će se u narednim godinama priključiti u društvo kvalitetnih reproduktivnih folklornih ansambla. U popodnevnim satima uputio sam se preko Zagreba, prema Mariboru kako bih vidio završni koncert na Lentu. I oko deset sati navečer, opet sam popio kavu na Dravi ali u Mariboru. Dakle u jednom danu, dvije kave na rijeci Dravi. Ujutro u Osijeku, a navečer u Mariboru.

Ove godine, nazočio sam na 43. međunarodnoj smotri folklora. Tema je bila vrlo interesantna, složena i zahtjevna – kolo. Ova smotra je stvarno vrijedna pažnje i poštovanja. U nju je uključen cjelokupni znanstveni i stručni potencijal Hrvatske a i brojni donatori i sponzori. U prvoj večeri na Gradecu lijep utisak su ostavile bugarke s pjevanjem, indonežani sa svirkom na tradicijskim instrumentima i scenskim nastupom a od naših naviše mi se svidjelo ličko kolo i vječni kolovođa Mile Ćulumović. No ipak najvišu razinu folklorne umjetnosti prikazali su u nedjelju, istarski pjevači i plesači. To je vrsnoća kojoj se možemo diviti i koja po mom dubokom uvjerenju zaslužuje više prostora u javnosti i na glazbenoj sceni. Čujem da je zaštićeno istarsko dvoglasje ali isto tako treba zaštititi dva istarska bisera Noela Šurana i Zorana Karlića tj. staviti ih na državni proračun sa zadatkom da nastave tako pjevati po vrtićima, školama i svijetu. Naime to su mlađahni ljudi između 25 i 30 godina a pjevaju na način svoji šukundjedova. Takav interes, želju i strast prema djedovini nisam zabilježio kod novijih generacija plesača i pjevača s „izvora“. Pri tom moram nadodati da fascinira aktivnost i stvaralaštvo KUD-a „Ivan Fonović Zlatela“ iz Kršana – Istra koji vrijedno i marljivo sakupljaju lokalnu tradicijsku građu te su izdali i knjigu „Vrime je“ i tri CD. Čestitam.

Nakon završene međunarodne smotre i pretpostavke da je došao kraj folkloru za ovu sezonu kad ono u ponedjeljak vidim na web stranici Narodnog sveučilišta Dubrava izvještaj stručnih komisija sa 32. smotre folklora. Razmišljao sam da li da krenem to čitati, no nisam uspio suspregnuti znatiželju i isplatilo se. Šteta što je ukinut tjednik Feral jer bi mogli ispuniti rubriku Shit of the week za naredne dvije godine. Benevolentnost, zavist, neobjektivnost, nedosljednost, neujednačenost, neprimjernost, nevjerodostojnost, površnost, frustriranost i zloća temeljni su atributi na kojima se zasnivaju stručni tekstovi u biltenu s 32. smotre. Dobar dio navedenog, viša kustosica muzeja u Zagrebu prof. Ivančica Ivkanec uspjela je derivirati u samo jednoj rečenici i to opet „slučajno“ baš na stručnoj opservaciji nastupa FA Ententin. Citiram:

Racki tanac (plesovi Hrvata i Bošnjaka u Mađarskoj)
Uz pratnju trojice tamburaša, odjevenih u jednu od standardiziranih mlađih inačica folklorne slavonske nošnje, nastupila su i tri para plesača u ruhu bizovačkog tipa…….

Dakle, da rastumačimo. Ententin NIJE izveo koreografiju Racki tanac (plesovi Hrvata i Bošnjaka u Mađarskoj) već Bizovačke plesove. Glazbenu pratnja NISU izvodila tri tamburaša već 4 tamburaša i 1 tamburašica UKUPNO PET tamburaša. Tamburaški sastav je bio obučen u zagorske nošnje a NE u jednu od standardiziranih mlađih inačica folklorne slavonske nošnje. Toliko o vjerodostojnosti stručne komisije zagrebačke smotre folklornih amatera Grada. Ipak ću morati vidjeti što i kako radi novoosnovani ZAFAZ.

PS
Ententinovci su se sretno vratili iz Istanbula. Puni su dojmova. Obišli su sve šoping centre a svratili su i u Sultan ahmetovu džamiju. Kažu da su neslužbeno proglašeni najuspješnijim ansamblom Festivala i to potvrđuju pozivima za gostovanjem u Japan, Sloveniju i Mađarsku. Eto u Svijetu priznati i poželjni a u Zagrebu normalno nepriznati jer hrvatski jal je uvijek bio jači od razuma.