ŽIVO BLATO I KIJAMET
U subotu se odlučih verati po Medvednici (Bikćevićeva staza). Kišica rovinja, i kažem ja sebi – DO IT. Krenem i već nakon 10 minuta gacam, šljapam i propadam. Držim se za ogoljele grančice usputne šikare kako ne bih skroz potonuo u tajnovite dubine Medvednice. U tom grčevitom batrganju susreo sam Marića (Vlahovićanca) pa može potvrditi moju priču. Na pola puta zapuhao je orkanski vjetar i spustila se neviđena kiša. Držeći se za obližnje drvo uspio sam izdržati nekoliko minuta tog kijameta, i nakon toga sunce. Teturajući poput pijanca, približavam se cilju (Puntjarki), a skupina mladih me bodri (ajmo gospom još par koraka, treba pomoć i sl) Neka fina i pristojna mladež. U moje vrijeme vikali bi „crnki stari -već si trebal’ naučiti piti“. Na fotki: ja s ostacima kišobrana.

 

 
VAŽNA OBAVIJEST
Ako imate nekog od rodbine i prijatelja koji vikendom idu na Sljeme, nazovite me sredinom tjedna i pitajte kad mislim ići na Sljeme. Kad čujete odgovor, onda urgentno nazivajte sve, da u tom terminu odustanu od planinarenja jer će ih sigurno dočekati vremenska nepogoda opasna po zdravlje. Jučer sam jedva preživio. Na fotki, dva simpatična psića u legendarnoj petnaestici na putu prema sljemenskom vremenskom vrtloženju.

PERFORMANS??
U subotu sam se jedva dovukao do Grafičara. Noge se me počele boljeti, pa sam odlučio ih malo odmoriti. Napravio sam stoj na rukama i prislonio noge uz drveni zid PD Grafičar. Nakon pola sata nepomičnog „dubljenja“ ljudi su pomislili da je to nekakav performans pa su već počeli zavlačiti ruke u đepove. Nisam htio zloupotrijebiti slučaj, spustio sam se i nastavio šetnju do tornja.

POZNAJEM TE PO HODU
Danas, klipsam po Bikćevićevoj stazi na Sljemenu, i na pola puta netko me lupi po leđima. Okrenem se, a ono moj negdanji plesač. Pitam ga kako me je prepoznao? Kaže – po hodu. Pitam, a kakav je to hod? Odgovara: iskustven hod? Što ti to znači, pitam ja? Odgovara – to je kad netko sigurno i stameno korača. Veliš ti meni da moj hod izgleda sigurno i stameno. Dečko, tebi treba ipak doktor.

KAO FERRARI
U jednom filmu, glumac sjeda u novo kupljeni Ferrari i posegne rukom iznad glave, otkine retrovizor i baci ga kroz prozor. Kaže – to mi više neće trebati. U subotu, na Bikćevićevoj stazi, na Medvednici, dogodilo se čudo, pretekao sam četiri osobe i dva pesa. To se prvi puta dogodilo i bio sam ponosan. Kad sam dojurio do PD Puntjarka, u kovitlacu prašine sam se zaustavljao uz par zakretanja oko svoje osi, napunio sam pluća zrakom i pljucnuo. Uz pitanje svima – di ste sada

KAP PO KAP, TRAČAK PO TRAČAK, KORAK PO KORAK
Kap očaja, kap nemoći, kap bola. Tračak jutra, tračak neba, tračak sunca. Korak prema pozitivi, korak prema pouzdanju, korak prema radosti . Kap po kap, tračak po tračak, korak po korak i evo me na vrhu naše voljene Medvednice, na Sljemenu, podno TV tornja koji mi je prije korone izgledao neosvojivo poput Mount Everesta. Morao sam fotkati jednog skijaša kao dokument i kao podstrek da krenem i tim stazama. Očito sve se može i nikad kasno nije.

GDJE SAM?
Koračam bikćevićevom stazom (Medvedenica), a iza mene raspoloženi mladunci pričaju o faksu i ispitima. Zatim slijedeći govore o nekakvim burzama i dionicama. Stižem do Puntjarke, odmaram. Opet do mene dolaze glasovi drugih dečkića kao brbljaju o radnim mjestima u bankama. Razmišljam u kojem sam ja ovo vremenu i prostoru. U moje vrijeme, u tim godinama pričalo samo o jednoj stvari, a kad je ponestalo mašte i samohvale, onda smo pričali o nogometu.
Foto: Lepe ti je Zagorje zelene

DA SE ZNA
Kao „mladi sljemenski rekreativac“ usvojio sam podosta planinarskih uputa ali na jednu nepisanu spoznaju nitko me nije upozorio pa da je pridodam korisnim brdskim saznanjima. Ako te slučajno potjera na malu ili veliku nuždu negdje na polovini staze budite u jedno sigurni, ma gdje da se sakriješ, pokriješ, prekriješ, ukopaš, zakopaš ili popneš netko će od ljudolikih ili njihovih ljubimaca odnekud izroniti, naići, naletjeti, preletjeti i zalutati do tebe. I u tom neželjenom „srazu“ spasa ti nema. Sramota na kvadrat. Stoga obratite pozornost na tekućinu i prehranu prije i za vrijeme trajanja planinarenja.

“Kneževićev odvojak”
Na polovici Bikćevićeve staze(Sljeme) je odmorište i potom se nastavlja sa stazom 18 ili 19 do Puntijarke. No moj sudrug, “diplomirani izviđač” Miljac, uvjerio me je kako trebamo krenuti stazom br 20. i stigli smo do nekakve ceste za koju nismo znali kuda vodi. Uzeo sam stvari u svoje ruke i kod jedne markacije skrenuo lijevo u brdo gdje ljudska noga još nije kročila. Veranje, teturanje, batrganje i dočepali smo se staze broj 18. Lijepo iskustvo i sugeriram svima pentranje “kneževićevim odvojkom”. Nirvana – garant.
PS
Odgovor na nagradno pitanje je: KUPRONI