Nastavno na prethodni tekst, a u susret stručnom skupu koje organizira Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja pod nazivom Metode i načela procjenjivanja izvedbi folklornih skupina.
Prvo natjecanje, dodjeljivanje nagrada za 1, 2, i 3 mjesto u Hrvatskoj, organiziralo je Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja ali nagrade su se dodjeljivale koreografima, a ne ansamblima. Vodstvo HDFK-a, proizašlo iz amaterizma, znalo je da natjecanje ansambala nikako ne može donijeti boljitak amaterizmu već samo prouzročiti nepovjerenje, otuđenost i rastakati amatersko tkivo. Dakle, struka je na početku shvatila i postavila ispravne kriterije. Nateču se autori koji se prijavljuju svojom slobodnom voljom.
Nakon četvrtog održanog festivala na kojima je odluku o najboljima donosio stručni žiri sastavljen od 15 – 20 članova uslijedila pisana reakcija iz neimenovanog izvora razaslana po folkloraškim adresama diljem Hrvatske dovodeći u pitanje odluku 15 članova žirija. Naravno da takvi mučki i podli pokušaji kojima je, u stvari, bio za cilj rušenje i devastiranje HDFK-a nisu uzeti u ozbiljnu analizu, ali i to je vodstvu Društva bio dovoljan znak da se treba nešto mijenjati. Donesena je odluka da na Festivalu folklorne koreografije o procjeni koreografske vrsnoće i rangiranju odlučuju selektori HDFK-a. U narednih osam festivala nije bilo niti jedne primjedbe i protesta.
Selektorski pristup u folkloraškoj praksi procjene folklornih skupina – ansambala podrazumijeva tročlanu komisiji zaduženu za procjenjivanje vrsnoće narodne nošnje, glazbene komponente,ples, koreografiju i umjetnički dojam. Završnu odluku o izboru najuspješnijih donosi selektor HDFK-a. U zadnje vrijeme pojedini organizatori smotri samoinicijativno se opredjeljuju samo za selektora. Selektorski pristup primjenjuje se na Zagrebačkoj smotri folklora i većim djelom na županijskim (dječjim i odraslim) smotrama. Činjenica je da u tim prilikama nije bilo prigovora, žalbi i protesta. No, na tzv. državnim smotrama gdje se angažira tročlana komisija (bez selektora HDFK-a) s jednakom težinom glasa“ stvari nisu najbolje. Nisam gledao programe ovogodišnjih tzv. državnih smotri i, samim time, nije korektno referirati se na odluke stručne komisije, ali očito je da tamo nešto ne štima.
Tzv. državna smotra za odrasle je natjecateljskog karaktera i dodjeljuju se prva tri mjesta. Pitam se, kakva je to državna smotra koja proizvodi državne prvake kraj živih Vlahovića (ZFA dr. Ivana Ivančana), FA Zagreb Markovac i SKUD-a Ivan Goran Kovačić te ostalih kvalitetnih ansambala. To je: model koji već odavno nije relevantan: promocija prosječnosti i mediokriteta; nemušto i netočno utvrđivanje folklorne vrsnoće na državnoj razini i sl. Čitam prosvjedni email, od strane jednog ansambla sudionika, upućen organizatoru, i ne mogu vjerovati da je to istina. S nestrpljenjem očekujem odgovor.
Na tzv. državnoj smotri za dječje skupine, pazite što se dogodilo – dječja skupina je nakon nastupa DISKVALIFICIRANA. Dobro ste pročitali, stručna komisija je dječju skupinu diskvalificirala. (Kako posjedujem izvještaj jednog člana komisije poslan emailom čija se vjerodostojnost vrlo lako može dovesti u pitanje neću navoditi imena). Za takvu grozomornu odluku još nisam čuo u svijetu folklora, u mojih 35 godina rada. U pravilima smotre nigdje nije napisano da djeca mogu biti diskvalificirana, dakle na djelu je samovolja stručne komisije koja,blago rečeno, svakako nije prihvatljiva i opravdana, i za to snose odgovornost. Prvo, djeca se ne mogu i ne smiju diskvalificirati. Pa gdje mi ljudi živimo. Drugo, to nije legitimna odluka jer nema uporišta u pisanim propozicijama festivala. To je kazna, a ne pedagoška ili stručna mjera. Ne postoje argumenti koji bi opravdali takvu odluku. U takvim specifičnim slučajevima ima prostora za puno odmjerenije i primjerenije odluke. Vjerojatno će netko zapitati što su to tako strašno djeca učinila da ih se diskvalificira. To je isto kad biste upitali osobu koja fizički ili emotivno povrijedi dijete što je dijete učinilo da ga se tako kazni. I sad bih mogao puno toga opravdano „natovariti“ ovoj tzv. stručnoj komisiji, ali neću biti zločest, već prepuštam folklornoj zajednici da donese stav o tome i njima.
Po mojem mišljenju, natjecanje dječjih skupina (1,2 i 3, mjesto) nije poželjno s pedagoškog i sociološkog aspekta jer djeca iz tri skupine će otići kućama sretna, a djeca iz „deset „skupina nesretna. I tu nikakve argumenti i riječi utjehe neće pomoći. Uostalom, to dovodi i do nepotrebnog zazora među samim sudionicima Zar to želimo? Uostalom folklor je sintagma za zajedništvo Sumnjam da ćemo takvim pristupom pridobiti u folklornu obitelj nadolazeće generacije i folklor će ostati samo mrtvo slovo na papiru, a „nepravda“ će otići u tradiciju. Sudjelovanje na državnoj smotri treba predstavljati ponos, sreću i zadovoljstvo za svako dijete.
Odabir ili izbor skupina mi se čini kao najprihvatljivije rješenje. Nakon održanog nastupa selektor održi okrugli stol, provjeri svoje dojmove u usmenom kontaktu s voditeljima i, nakon tjedan-dva šalje svoje stručno izvješće organizatoru – voditeljima o izboru najuspješnijih skupina. U toj koncepciji nije naglašen natjecateljski prizvuk i izbjegnut je sam čin proglašenja, što vrlo važno. Valja naglasiti kako voditelji/ce u pripremi za takav nastup ne trebaju poticati natjecateljski duh već plemenite emocije usmjerene prema druženju i upoznavanju s drugom djecom – izvođačima i sl.
Iz navedenog, očito je stiglo vrijeme da se, konačno, na „državnoj“ folklornoj sceni odluči između selektora HDFKV-a i komisijskog pristupa jer to, očito, nisu usklađene procjene. To se vidjelo iz odluka na tzv. držanim smotrama gdje su sudjelovale skupine koje su delegirali selektori te nisu isto vrednovane, čak što vše. Nositelji tih pristupa se očito koriste različitim kriterijima u procjenama. A isitni za volju, jedni su protekli iz amaterizma i još uvijek ga žive, a drugi kao da su pali s Marsa. To više nije održivo jer posljedice toga podnose djeca i mladi, ni krivi ni dužni. Dakle, treba se odlučiti.
Zagreb i mnogi su to već učinili