Oduvijek sam dobro podnosio vrućine i često se čudio drugima koji su bili na “umoru“ za vrijeme takvih dana. Ali ovoljetne su i mene bacile u očaj. Prilikom besciljnog lutanja centrom grada odlučio sam se malo rashladiti u obližnjem antikvarijatu nadajući se možda pronaći kakvu „našu“ literaturu. Upitam prodavačicu ima li kakvih knjiga s područja etnomuzikologije iz 19. i početka 20. stoljeća – Kuhača, Širolu Žganca i sl.? Nakon što je pogledala putem kompjutora stanje skladišta kazala mi je da nema od navedenih autora, ali da iz tog doba ima – Kneževića – Šečem, šečem drotičko. Odgovor me je totalno konsternirao. Nekoliko trenutaka sam bio u dvojbi je li  ovo san ili java. Izašao sam bez pozdrava i iz stanja hibernacije probudilo me trubljenje kolerika na zelenom valu. Što se dogodilo sa mnom ne znam, ali kad sam se pribrao, vratio sam se kupiti taj primjerak knjige od tamo nekakvog, što ti ja znam, Kneževića, ali dućan je već bio zatvoren. Sve sam to pripisao vrućini i nastojao što prije zaboraviti.

Tijekom šestog mjeseca s Ethnotinama sam imao dosta nastupa: nagrada Luke Ritza, izbor Miss Hrvatske u Crikvenici, natjecanje u ženskom vokalnom pjevanju i osvojeno drugo mjesto, nastupa na SIAES u Lisinskom i na kraju mini turneja po Zadarskoj rivijeri. Previše za mene, ali glavno da su cure uživale.

Godinama sam dobivao pozivnice za nazočnost na otvaranju međunarodne smotre folklora u Zagrebu, ali u zadnje dvije ne. Čim sam počeo pisati odmah sam stavljen na crnu listu. Ove godine nije stigla pozivnica već samo program što je dobar znak da su se taštine primirile, ali moram kazati da su moje zamjerke i prijedlozi ove godine dijelom usvojeni. Kako ipak nisam još dogurao do liste podobnih ili dostojnih za mjesto na tribini, otvaranje sam odgledao naslonjen na naslon drvene klupe pokraj glavne tribine.

Prije nego što iznesem utiske s otvaranja moram istaknuti izvrsno dizajnirane plakate s fotkom Toše Dabca polijepljene po cijelom gradu. Gledalište je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, čak se tražila karta više. Pardon, ulaz je bio besplatan i ljudi su stajali sa strane. Dakle, marketinški gledano sve je odrađeno na najvišoj razini. Smotra, kako sam načuo od voditelja programa, dobila je državni značaj što bi značilo da je njezina budućnost financijski osigurana. Nadam se da to sada neće biti razlogom za (lako ćemo kad je sigurno) uspostavljanje poznatog neinventivnog mediokritetskog pristupa iz državnih struktura.

Ova 49. smotra folklora posvećena je folklor Dubrovačko- neretvanske županije i plesu s mačevima. Dakle, prvo politika, pa folklor, ali nećemo sad po tome grebati i cjepidlačiti jer ne bih htio ostati bez pozivnice za jubilarnu 50. smotru. Službeni program koji je prenosila TV (snimka) solidno je koncipiran. Domaće skupine vjerodostojne – besprijekorno ruho, autentična glazbena pratnja i stil plesa. Strane skupine su dominirale u scenskom nastupu. To mi ipak nije bilo drago. Španjolci, Njemci i Portugalci sjajni. Trebalo bi definirati kriterije za izvorne folklorne skupine uvažavajući dob izvođača i sadržaj program. Općenito smatram da se izvorne skupine trebaju predstavljati na Vinkovačkim jesenima,  Đakovačkim vezovima te ostalim sličnim smotrama.

Kako je podtema smotre bila ples s mačevima neoprostivo je da nismo vidjeli moreškante iz Korčule. To su „svjetski carevi“ mačevalačkih plesova. Po njih je trebalo poslati Milanovićev avion i dovesti ih pod svaku cijenu. Jer u našoj zemlji ne prikazati naše najbolje je neozbiljna rabota. Isto tako nije mi jasno zašto u progamu nisu bile Kraljice iz Gorjana, zaštićene pri UNESCO-u kao nematerijalna baština. Čini mi se da i one imaju obredni ples s mačevima. Nije valjda samo zbog teritorijalnog neuklapanja u koncept smotre iliti mačevi pripadaju samo mačo muškarcima. Zaključno, mogu kazati da je ove godine izbor skupina i program bio znatno bolji nego u protekle dvije godine, ali tematski nejasan, a podtematski nedorečen.

Kraj programa pripao je jedinom nam profesionalnom KUD-u. Koliko pratim smotre, ovo se prvi puta dogodilo. Što je bilo razlogom da su se profsionalci „spustili“ među amatere.? No, bilo kako bilo, mogla im je biti čast nastupati pred ispunjenim i brojnim gledalištem jer to rijetko doživljavaju u posljednje vrijeme. Ono što je meni bilo značajno jest osjetiti scenski doživljaj izvornog i profesionalnog izričaja. Nakon (profesionalne) izvedbe Korčulanskih plesova, razlike bilo nije – profesionalci su bili među svojima. Zatim su izvedene folklorne koreografije Zagorski plesovi – dr. Ivana Ivančan i Linđo – Vide Bagura,  e to je bilo nešto. Tu se moglo vidjeti (i po reakciji publike) koliko je snažniji scenski utisak umjetnički oblikovanog folklora od izvornog. Na organizatoru je da se ubuduće odluči –  dosada ili pljesak.

Posebno bih se osvrnuo na nastup Hrvata iz Kanade (Hrvatski dom) izvedenih na Trgu bana Josipa Jelačića. Oduševili su me svojim odnosom prema zavičajnom folkloru. Nošnje i oglavlja – sređena pod crtu. Svi sviraju tambure (oko 35 izvođača), zatim veći dio njih nastavlja s plesom i pjesmom. Izveli su nam zagorski folklor. Uvježbani, stilski korektni i mladi. Prekrasno.

Idemo u susret jubilarnoj 50. smotri i bilo bi dobro da ona bude posebna, atraktivna i gledljiva te u tom kontekstu predlažem da tema smotre bude  Umjetničko oblikovanje folklorne baštine u Europi (Folk art in Europe).  Dovesti najbolje folklorne ansamble iz Europe i naravno iz Hrvatske. Možda pokušati u sklopu toga evocirati se na mitsku 1947. godinu kada je u Pragu na svjetskom folklornom festivalu  (sudjelovala su 34 folklorna ansambla) Državni profesionalni folklorni ansambl tadašnjeg SSSR- a  Mojsejev osvojio prvo mjesto i to za  0,64 boda ispred Vlahovića. Bilo bi izuzetno interesantno sučeliti ta dva ansambla te vidjeti njihov scenski izričaj i kvalitetu – danas

Na Hrvatskoj školi folklora koja se održavala od 30.7. – 8.08.2015. u Zadru (nazočilo je blizu sto polaznika od toga 65 za ples) predavao sam osnove kinetografije. Di češ slušati kinetografiju na plus 35 stupnjeva, u popdnevnim satima,  a iza leđa čuješ valove mora. Polaznici su sve to dobro podnijeli čak su pokazali interes i aktivno sudjelovali u oživotvorenju tih znakova. Puno su bolji slušači nego nego što smo mi bili. Sudeći prema tome folklor ima perspektivu.