Ako niste znali gdje se jedu najsočnije jabuke i jagode u Zagrebačkoj županiji, ako niste znali gdje djeluje jedna vrlo interesantna folklorna družina ondak vas može biti sram – HORVATI!!!Ali to nisu Horvati na Srednjacima kako bi pomislila jedna moja plesačica, već mjesto 17 km južno od Zagreba, s 1800 duša, do kojeg dohvaća ZETov- autobus i željeznica, ali NEMA KAFIĆA NI BIRTIJE. Kaj se to događa? pa nije moguće da svi jedu jabuke i jagode i vode zdrav život. Ali i u tim (ne)zdravim uvjetima djeluje izvrstan KUD pod nazivom Horvati. Izdržali su 35 godina, ova im je jubilarna, to mogu održati samo veliki entuzijasti, zanesenjaci, znalci i ljubitelji tradicije i folklora. Zasigurno su mnoge generacije utkale svoj rad i znanje u prosperitet ovog društava ali ipak kroz dugi niz godina viđam Gordana Maslaća, inače jednog od „tri najznačajnija doajena“, naoko sporog kao magla ali, po djelu, izvrsnog organizatora i voditelja. Suprotnost je njegova supruga Snježana Župančić Maslać hitra i energična, izvrsna plesačica, pjevačica i voditeljica koja vjerojanto cijeloj priči daje snažno ubrzanje. Ne mogu, a da ne spomenem i moju generaciju Zrinku Babić koja svih ovih godina djeluje na sceni i iza scene. U društvu djeluju dječji i odrasli folklorni ansambl, tamburaški sastavi i ženska pjevačka skupina Klencarice. Kad malo promislim, s obzirom na broj stanovnika, valjda je iz svake „hiže“ netko u folkloru. U posljednje vrijeme postižu izvrsne rezultate na Zagrebačkoj smotri folklora i primjer su da se može, ako se kvalitetno i uporno radi, postići značajni rezultati, nerazmjerni sa sredinom i uvjetima rada. Čak su na manifestaciji Drmeš-da (takmičenju plesnih parova) osvojili jednom prilikom treće mjesto, a ove godine bili i pobjednici.
Možda ipak ključ ovih uspjeha leži u jabukama i jagodama, prepunim bogatih vitaminskih sadržaja koji horvašćanima daje dodatni energetski kapacitet. Trebali bi to nesebično podijeliti i ostalim folklorašima – uh što bih onda zagrebačaki amaterizam cvjetao. Sad je vrijeme za to, kad još uvijek na gradskoj smotri folklora nema doping kontrole. Bilo bi interesantno pokušati organizirati folklorašku berbu kako jedan neformalan susret zagrebačkih amatera u Horvatima. Sve što se ubere, pojede se, a što ostane, nosi se doma. A Horvašćani potom još časte s klopom i vinom. Kaj je, je, teško bumo tom računicom pridobili domaće mudrijaše, ali tu su naši sposobni Maslaći koji sve to mogu skombinirati jer kad su uspjeli pridobiti gradonačelnika onda mogu i tu sitnicu.
Razlog dolaska u Horvate je sudjelovanje mojih Ethnotina na 4. festivalu folklornog pjevanja „Med sobom smo zapjevale“, održanog 6.11.2015. u dvorani društvenog doma Horvati, s početkom u 19.00. Prihvatio sam poziv jer sam bio uvjeren da je sastav stručne komisije kompetentan, maestro Božo Potočnik i prof. Mira Kadoić. Svojim odlukama su to potvrdili. Prvo mjesto osvojili su: Prvi komin Snježanin, drugo – KUD Buševec, a treće – Ethnotine. Nagradu publike osvojili su učenici Škole za klasični balet u Zagrebu – odjel za narodne plesove koji se pripremaju kakti za jedinu nam profesionalnu sekciju. Ali uzalud vam trud, znanje i kvaliteta, jer tamo se ipak dolazi puno zamršenijim putevima. Na početku i na kraju programa nastupile su raspjevane „Klencarice“, dobro pjevaju, a dobro i izgledaju. Samo naprijed. Nakon koncerta pristavljen je domjenak i uživali smo u izvrsno pripremljenom grahu, domaćim kolačima, vinu i tamburaškoj glazbi. Baš sam se ugodno osjećao.
Možda bih ovom priliko naveo neke prijedloge vezan uz programsku koncepciju samog festivala s željom da pripomognem njegovom razvoju. Obzirom da s radi o natjecanju propozicije moraju biti jasnije. Npr. trajanje izvedbe 4 – 6 minuta, broj izvođača 10 – 15, 3-4 pjesme. Pjevačke izvedbe izvornih i reproduktivnih skupina u istoj konkurenciji teško je objektivno procijeniti. Treba uvesti dvije kategorije, s time da izvorne pjevačke skupine izvode isključivo pjesme iz vlastitog kraja dok reproduktivne skupine npr. obavezno iz tri različita etno areala (npr. panonski, alpski, jadranski, dinarski, Istra i kvarner). Sve skupine izvode svoj program bez glazbene pratnje. Također treba naglasiti da li se prednost daje glazbeno obrađenom folkloru – aranžman i sl. ili autentičnom načinu pjevanja. Eto to su moji prijedlozi pa ih dajem organizatoru na razmatranje.
Održavanje ove manifestacija ima smisla te zaslužuje svekoliku podršku. Organizator izvrstan, stručni žiri kompetentan, sudionici imaju sve uvjete za kvalitetan nastup, dobro se jede i zabavlja, jedino nema kafića – gdje ćemo popiti obaveznu umjetničku kavu? Gdje? Idemo Horvašćani, pljunuti u ruke, prihvatiti se posla i do 5. festivala izgraditi kafić.