Folklorna struka (2)
Struka nije samo „drmeš i koreografija“ već podrazumijeva primjenu društvenih i pedagoška načela koja su ponekad i važnija od „cijukanja“. Folklorni amaterizam se održava u selu, i u gradu, u izvornom obliku i reprodukciji te sukladno tome postoje različite metode za njegovo uspješno njegovanje i unaprjeđenje. Ne postoje univerzalna načela i svaka sredina ima svoje posebnosti ali dosadašnja pozitivna i negativna iskustva su ipak usmjerila na određene zaključke koji bi se trebalo pridržavati. Prvo i osnovno, amatere u sociološkom pogledu ne bi smjeli voditi amateri već stručnjaci. NE gospoda predsjedniki, „zajedničari“ i „šerifi“ već STRUČNJACI. Neznanje je skupo i značajno opterečuje vječno praznu amatersku blagajnu. Amaterizam zahtjeva poštenje, predanost i privrženost, a vrlo je osjetljiv na sve oblike nepravde i nepoštenja. Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja je na tu i slične teme održalo jedno 5 stručnih skupova i predlažem zainteresiranim da pročitaju sažetke istih objavljenim na stranicama Društva. Isitni za volju folklorni amaterizam dobiva sasvim solidna sredstava iz državnog buđeta, a kriterije za visinu i način njihovu raspodjele po društvima trebala bi odrediti STRUKA. To se jedino dogodilo u Zagrebu dok u ostalim dijelovima Hrvatske još uvijek vrijede feudo pravila; tko jači taj kvači ili po stricu ili po stranki ili tko bliže taj se ogrije.
Svojevremeno, kao član stručne komisije, trebao sam na okruglom iznijeti utiske o nastupu folklornih skupina, i netom prije jedan voditelj mi je kazao, „piši i govori protiv mene što hoćeš samo mi ansambl ne diraj“. Ta izjava vrlo jasno upućuje na razloge zapostavljanja STRUKE od strane voditelja. Za razliku od drugih amaterskih sadržaja u folklornom amaterizmu se često stvara snažna emotivna sinergija između voditelja i njegovih plesača/ica i tada očekivano voditelji sve svoje radne i stvaralačke potencijale usmjeravaju za dobrobit skupine i zanemaruju potrebu za održavanjem vlastitost i stručnog digniteta. U svemu treba imati mjeru pa i u tome jer prekomjerna privrženost i odanost vrlo lako se mogu istopiti poput sladoleda kad se upletu „upravljači“ i umjetnički zahtjevi i standardi te mišljenja stručnih komisija.
Eventualnim prestankom VOĐENJA skupine voditelji se u pravilu isključuju iz svijeta folklora i dragocjeno znanje i iskustvo odlaze u vjetar. To je velika šteta, jer folklorna struka nije samo vođenje skupine već podrazumijeva i druge aktivnosti kao što su: istraživanje i bilježenje folklornih tradicija, pisanje stručne literature, javni aktivizam i promidžba, predavanja i demonstracija narodnih plesova, sudjelovanje u tijelima koja su nadležna za folklorni amaterizam i sl. Eto, zadaće za Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja da se voditelji bez angažmana pokušaju motivirati na navedenim aktivnostima
Emotivni zanos i entuzijazam često voditelja navodi na iracionalne odluke i ponašanja, a u takvim stanjima mogući su svakojaki previdi i pogreške. To se često događa kad umjetničkim zahtjevima pretjerano opteretimo amaterizam i stvorimo atmosferu visokih tenzija. Pred važne nastupe to čak i nije loše jer se time stvara dodatna doza izvođačkog adrenalina, ali to treba držat pod kontrolom. Treba imati mjeru i primjeriti zahtjeve prosječnim mogućnostima skupine. Razborito, stručno i nadahnuto. Imati prilike voditi djecu ili odrasle u folkloru velika je radost ali i odgovornost jer od nas se očekuje biti primjerom, što obavezuje na ponašanje u skladu s najvišim pedagoškim i sociološkim standardima. Moram priznati da to u velikoj mjeri i ostvarujemo jer ne sjećam se da se u svijetu folklora dogodilo nekakvo društveno neprihvatljivo ponašanje, a istovremeno sam siguran da su mnogi mladi izvedeni na pravi put. U folkloru cvatu i velike ljubavi. Kumče sam 8 brakova.Učlanite se u Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja i ishodite licencu za rad i nju pokazati roditeljima i plesačima. Kad je sunce onda je ugoda ali kad započne padati kiša onda svako traži kišobran (licencu).
Ponešto i o kritici kao važnom aspektu folklorne struke.
Od trenutka (tridesete prošlog stoljeća) kada je folklor po prvi puta skočio s guvna na scenu, dočekala ga je stručna komisija. Tada, je kritika imala za cilj analizu i prosuđivanje izvornog. „Čvrsto je stezala i gnječila folklorne izvedbe (skupine i voditelje) tražeći izvornu vodu ali nije primjećivala kako puk već desetljećima gasi žeđ s raznoraznim colama“. Potom je došlo vrijeme ravnopravnog razmatranja izvornosti i sceničnosti, čega je kreator i nositelj bio dr. Ivan Ivančan. U periodu nakon Domovinskog rata kritika se polako topila i počela poprimati obrise stručnog osvrta koji se više fokusirao na scenično, a izvornost se podrazumijevala jer većina voditelja i koreografa pohađala je hrvatsku školu folklora, i upoznala, i usvojila izvorne vrijednosti te ih promicala i održavala. To je utjecalo na smanjenu potrebu za knjiškim i sobnim etnolozima, a već veći prostor su dobili folklorni stručnjaci (etnokoreolozi i stvaratelji) sa značajnim postignućima potvrđenim od strane Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja. Možda je došlo vrijeme (corona) za daljnje modificiranje, i stručne osvrte preformulirati kao stručne upute. U svijetu folkloru kronično nedostaju POHVALE i možda bi trebalo razviti i tu vrstu analize i pisanja. Poglavito danas kad nam je broj entuzijasta i folkloraša u znatnom opadanju. Lijepa riječ je djelotvornija od svakojakih audicija i turneja. Primjerice nitko nije čestitao Viktoriji Vidović što je prva i točno odgonetnula kinetogram objavljen u zadnjem ethno kvizu. Ajmo folkloraši. Znam da vam izreći -bravo i čestitam-teže pada od vađenja zuba. Ali možete vi to.