Zadar, najljepša destinacija po izboru Evropljana za ovu godinu, bio je domaćin 14. po redu „putujućeg“ festivala folklorne koreografije koji se održao, 30.04. 2016. godine s početkom u 20.00 u Hrvatskom narodnom kazalištu. Time su se konačno ostvarila naša dosadašnja nastojanja, jer Zadar nam je bio strašno privlačan. No, ne samo vodstvu Društva, već i koreografima, koji su se u rekordnom broju prijavili za sudjelovanje na festivalu. Prijavilo se 16 koreografa, a u službeni dio uvršteno je 10 koreografija. Već taj podatak govori da je kvaliteta programa festivala bila na vrhunskoj razini. Nije bilo autsajdera već je to bilo ravnopravno sučeljavanje koreografskih ideja i postignuća pri čemu su sitni detalji odlučivali pobjednike. Takav konkurencija potiče i mobilizira stvaralaštvo te daje dignitet cjelokupnom događaju.

Organizaciju Fesivala ispred Društva provodila je Senka Jurina uz pomoć Blaženke Halmabek, a na „terenu“ su im pomogli Marko Maričić (administracija), Katica Tomac (vođenje generalne proba) i Goran Škrlec (inspicijent za vrijeme koncerta).
U Zadru, organizaciju je vodio Aleksandar Kovačević, vrlo spretan, umiješan i odgovoran producent koji je iz prve (pogodio), solidno realizirao vrlo složene zahtjeve koji su stavljeni ispred njega. Mogu kazati da smo pronašli izvrsnog suradnika glede realizacije sličnih folklornih projekata. Festival je pokrivalo i poduzeće „Idi za srcem“ čiji je vlasnik gospodin Kristjan Lopac koji je bio izuzetno zadovoljan viđenim i odmah najavio spremnost da i iduće godine ugoste naš Festival.
Uvaženi kolega Andrija Ivančan postao je umjetnički voditelj Ansambla Lado, na čemu mu iskreno čestitam, ali isto tako važno je naglasiti da nas nije zaboravio. Došao je na festival u pratnji asistenta Alena Šuškovića i glazbenog voditelja i dirigenta Dražena Kurilovčana i uručili su poklone ispred ansambla Lado nagrađenim koreografima. Stvarno lijepa gesta, uz poruku kako Lado postaje konačno dio svekolike folklorne zajednice te poštuje i prihvaća folklorni amaterizam, uz obećanje da će uspješnice s Festivala nastojati uvrstiti u program Lada. Vjerujem kako će to biti veliki poticaj koreografima. Moram ovom prilikom pohvaliti folkloraše i tamburaše iz KUD Bilje pod vodstvom Nedjeljka Hačeka koji su prije i poslije koncerta napravili pravi folkloraški happening na ulicama Zadra i time skrenuli pozornost zadrana na događanje u njihovom gradu.

Hrvatsko narodno kazalište u Zadru je prekrasno. Svi izvođači su imali idealne uvjet za izvođenje programa. Velika pozornica, smislena scenografija, ispunjeno gledalište u parketu, a ono po čemu ću između ostalog zapamtiti ovaj Festival jest spoznaja koliko je važno imati kvalitetne voditelje programa. Dakle, profesionalan voditeljski par Ljiljana Vinković i Silvano Gospodarić bili su sjajni, držanje, govor – dikcija, odmjerenost, stav, međusobno nadopunjavanje, bili su melem za oči i uši. Stoga svima predlažem da o tome promisle i ako imaju mogućnosti angažirati takve profesionalce da to učine, jer nesumnjivo je to važan dio cijele priče i ukupnog dojma. Program je tekao bez zadrške i bio je dobro postavljen tako da niti u jednom trenutku se nije pojavljivala nelagoda i dosada. Sve koreografije su izvedene u optimalnoj minutaži. Kao što sam već i naveo sve su to bile osmišljene i pismene koreografije te nema mjesta za analizu i kritičke osvrte. No svaka je od njih imala ipak svoju priču i te ih valja ukratko prokomentirati.
Katica Tomac – nakon atraktivnog muškog kola ponestalo je scenske inicijative – dinamike.
Josip Živković – previše iskoreografirano za naslovljenu etno regiju.
Nedjeljko Haček – jači ansambl bi zasigurno upečatljivije iznio dobro postavljena i osmišljena koreografska rješenja.
Romana Fezi Martinić – lijepo uprizoreno ali pojedini tekstovi nisu prikladni za scenu.
Alenka Juretić – pet rasplesanih parova ipak nije iskočilo izvan izvorne koreografske potke.
Gordan Vrankovečki – klasična koreografska obrada slavonskog folklora,
Marko Robinić – krasna folklorna kompozicija koju je ipak završna pjesma opteretila.
Iva Cvetko – dogodio se trenutak kad se sve poklopilo, razigrana koreografija i izvođačko nadahnuće.
Snježana Skenderović – važan i vrijedan etnokoreološki materijal koji tek treba doživjeti svoj konačan koreografski oblik.
Kristina Beno Markovica – profesorski uradak bez točke na „i“.
Temelj zbroja glasova selektora Društva gosp. Goran Ivana Matoša i moje malenkosti najuspješniji su bili:
1. mjesto: Iva Cvetko, „Ma, ružica“ (Hrv. zagorje)
2. mjesto: Marko Robinić, „Lira svira“ (otok Silba)
3. mjesto: Krisitna Benko Markovica, „Šurlali su junaci“ (Gradišće)
U revijalnom djelu programa gledali smo zanimljive, klasične i suvremeno oblikovane folklorne izvedbe.
Po završetku festivala svi izvođači otišli su na zajedničku večeru u Omladinski hostel Zadar na Boriku, koju je po starom dobrom običaju osiguralo Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja. Kad se 400 folkloraša nađe na jednoj fešti suvišno je govoriti kako su pjesma, ples i druženje trajali do ranih jutarnjih sati. Bilo je to lijepo za gledati i slušati, te opet po tko zna koji put priznati – kako je folkloraška populacija ipak posebna, jer bez obzira na raznorazne društvene nedaće, nalazi snage i motiva za veselje i uživanje.
Na kraju valja odati priznanje i zahvalu svim folklornim skupinama i ansamblima koji su ipak bili uz svoje koreografe i odvojili značajna sredstva od svojih crkavnih dotacija za prijevozne troškove do Zadra.
PS
U jutarnjoj šetnji po Boriku zapazio sam u kampu podosta pasa i to me je u prvi mah začudilo, a onda sam se prisjetio da mi je netko kazao da se u Zadru održava međunarodno natjecanje vezano uz kućne ljubimce. Kakvih sve pesa ima divota, a kakvih sve gazdi, sramota.