Svibanj je definitivno bio mjesec folklora. Svi, sve i sva što nosi u svom nazivlju riječ folklor izašlo je na ulice, parkove, livade i tu i tamo na scene. Čovjek bi odmah palo na pamet pronalaziti razloge takvoj folkloraškoj mobilizaciji u našoj tradicijskoj kulturi ili povijesti ali nećemo puno toga naći. Ovaj puta je glavni pokretač bila politika. Sjetili se oni koja je to djelatnost najbrojnija u hrvatskoj i gdje se kriju brojni glasovi i gdje se za malu lovu može dobro profitirati. Svi su se kulturni i ini centri moći angažirali u okupljanju amatera ma gdje bili i gonili ih po opskurnim mjestima na ples i pjesmu. Amateri su se međusobno gledali i bodrili jer publike nigdje nije bilo, jedino je pokoji zaljubljeni par u pauzi između poljubaca bacio pogled i odmah se vratio slasnijoj ugodi. A amateri takvi kakvi jesu, dobroćudni i zaljubljeni u svoj hobi nikom se ne žele zamjerati, stoički su izvodili svoje programe u nadi da će im taj besmislen nastup ipak donijeti nekakav boljitak kod odgovornih i nešto novaca u siromašne i ispražnjene blagajne. No bilo je u svibnju mjesecu i ozbiljnijih koncerata na koje se isplatilo otići i uživati.
Prvo sam otišao na godišnji koncert AFS France Marolta u Ljubljanu. Nakon brojnih tunela ispred Ljubljane osjetio sam da tu nebu dobro završilo odnosno da ću vrlo lako osvanuti na talijanskoj granici te sam odlučio ipak stati na prvoj benzinskoj pumpi kupiti plan grada i bez lutanja dovesti se do Cankarjevog doma. Iz prve sam uspio i čak sam našao mjesto gdje se ne plaća parkiranje. Maroltovci su pred potpuno ispunjenim gledalištem održali izvrstan koncert (bez pauze), originalno koncipiran i baš mi je žao što još netko od koreografa iz Hrvatske nije bio u gledalištu. Folklorni izričaj maroltovaca može se definirati u nekoliko riječi – uglađeno, ljupko i akademično. To je očigledno dugogodišnji scenski izričaj kojeg su uspjeli sačuvati kroz generacije i možda je to najbitnija supstanca njihove scenske izražajnosti jer ona ih razlikuje od ostalih. Ali ideja da nas jedan plesač prigodnim plesom u uvede u svaku nadolazeću koreografiju učinila mi se vrlo zanimljivom i dobro pogođenim. Taj plesač je izvodio osmišljene prirodne pokrete i korake, inspirirane izvornim plesnim predlošcima bez korištenja određenih plesnih tehnika i potpuno je uspio zainteresirati gledalište i dobro se uklopio među izvođače. U cjelokupnoj vrsnoći jedino mi nije jasno odijevanje plesnog soliste i glazbenog orkestra u stilizirane plesne kostime s prošlog koncerta. To se svakako nije smjelo dogoditi jer nema nikakvog smisla. Ti kostimi su rađeni za prošlogodišnju autorsku predstavu i svako njihovo pojavljivanje u drugom kontekstu umanjuje vjerodostojnost.
U čast 25 godina umjetničkog rada gospodina Vladimira Kuraje, ZFA dr. Ivana Ivančana održao je u domu HV cjelovečernji koncert. Gosp. Kuraja je svakako zaslužio ovakvu velebnu proslavu jer provesti četvrt stoljeća aktivno u folklornom amaterizmu znači imati veliku ustrajnost, poštenje i ljubav prema čovjeku i hrvatskoj folklornoj građi. Oduvijek je svoj rad temeljio na radišnosti, ozbiljnosti i korektnosti i bezuvjetno je to tražio od svojih plesača i rukovodstava društava. Nažalost te vrline nisu uvijek bile općeprihvaćene i te je nesklon, ustupcima, površnosti i neozbiljnosti relativno često mijenjao društva ali odlazeći uzdignute glave. U svom koreografskom radu napravio je nekoliko uspješnih koreografija od kojih je po mom mišljenju obrada folklora Rame posebno vrijedna. Vlahovćanci su nam predstavili brojna nova i mlađahna plesačka lica i očigledno je došlo do smjene generacija što je svakako posebni događaj za ansambl. Vidjelo se da su mladci potpuno neopterećeno ušli u ovaj koncert pokazujući mladalačku drskost i inat svima s ciljem da nas uvjere kako i oni nisu ništa lošiji od njihovih prethodnika. Ne ulazeći u detalje cijelog koncerta u ovom slučaju je najvažnije da je ova mladost besprijekorno izvela, Podravske svate, jednu od najzahtjevnijih folklornih koreografija, bez greške, što opravdava mišljenje, da se radi o vrlo talentiranoj generaciji koja će biti ubuduće u stanju održati visoke vlahovićanske, izvođačke i scenske kriterije.
Narodno sveučilište pokrenulo je svoju hermetiziranu 32. smotru folklornih amatera grada Zagreba. Da li se netko zapitao kako to da ovako koncipirana smotra bez promjena egzistira već desetak godina? Znate zašto? Zato što nitko tu smotru ne voli i ne poštuje. Niti članovi stručne komisije, niti organizator a niti amateri. Ona je svima postala – interesno događanje. Nestalo je emocija, žara i strasti kako kod koreografa, voditelja tako i kod izvođača jedino možda dječica koja se prvi put nađu na sceni dožive iskreni ushit i primoraju roditelje na zajednički odlazak u Mcdonalds.