Hrvatska je definitivno postala zemlja spektakala. Sportaši, rokeri, kulturnjaci, humanitarne udruge svi žele biti najveći, veći od sebe i neba. Spektakl podiže adrenalin do: prsnuća moždanih žila, zastoja srca, nekontroliranog ushita, disharmonije emocija i pomućenja zdravog razuma. To je zabava za mase, svjetinu, meso. Sadržaj spektakla podrazumijeva brojnost sudionika i gledateljstva, nadnaravnost, decibele, moćnost, glamur, neponovljivost, rivalstvo, velikost, kolorit, vatromet. To su već shvatili stari rimljani i izgradili spektakularne arene, a jedna od najljepših, sačuvana je u Puli i svatko tko u njoj cijuče i skakuće to najavljuje spektaklom. Tome očigledno nisu odoljeli ni profesionalni folkloraši i tako se dogodio spektakl Veryovka-Lado u pulskoj Areni, a svoje utiske iznosim s video zapisa.
Umjetničko vodstvo Lada za tu priliku odbralo je pet koreografija: Veliko prelo (A. Ivančan), Moreška (nisam otkrio tko je autor), Prigorske plesove (Z.Ljevaković), Linđo (V.Bagur) i Podravske svate (dr. I.Ivančan). Izbor programa je relativno dobro napravljen jer za očekivati je, da će se posegnuti za masovnim i najatraktivnijim točkama. Stil plesanja „ovih“ bunjevačkih plesova još uvijek nije u potpunosti usvojen i miješa se sa stilom plesanja koje je postavio Z. Ljevaković. To bi napokon valjalo razriješiti i odlučiti se za jednu od te dvije koreografije jer očigledno je da je to pretežak zahtjev za duhovni kapacitet ansambla. Komprimiranjem Moreške autori su njen smisao i sadržaj besramno osakatili i oštetili, a stil izvođenja doveli do neprepoznatljivosti. Uhlikova glazba nije melodiozna i ne prati dramaturški uvjerljivo promjene figura tako da jedino Odakova glazba ostaje još uvijek vjerodostojna za Morešku. Umjesto Moreške trebalo je izvesti Vrličke plesove kako se uostalom moglo naslutiti iz plakata.
Vrsnoća Veryovjke, se ipak prvenstveno zrcali u vokalnoj izvedbi obrađenih ukrajinskih narodnih pjesama i i tome su stvarno originalni i svjetski. Boja glasova i način obrade pjesma neodoljivo me podsjeća na ladovski vokalni izričaj, posebno Ljevaković/Cosetove – Ladarke i pomišljam da su se možda naši autori svojevremeno nadahnjivali na pjevu Veryovke. Plesni dio ansambla izvodi baletnom tehnikom autorski stvorene geste, pokrete i korake nastojeći ispričati sadržaj – nečega. Profesionalna plesna ujednačenost i izvedba bez emotivnog žara i duhovnosti predstavila nam je plesni šou s primjesama cirkuskog artizma. Uz poštovanje……, ali meni je na momente to paradiranje, tutnjanje, glumatanje, nadmetanje, takmičenje djelovalo kao plesna groteska. Možda ja to ne razumijem ali protumačite sami ovaj slučaj: plesači kleče u polučučnju i fingiraju pljeskanje, a zbor iza njih plješće iz sve snage. Zašto, zašto, zašto?
Ljevakovićeva i Ivančanova koreografska ostavštine odredila je umjetnički pravac i kriterije koje bi Lado trebao održavati i eventualno promišljeno i logično nadograđivati. Takav pristup u svojoj suštini nema elemente zabave, šoua i atrakcije te promovira istinsku folklornu umjetnost koja ima ograničenu scensku moć, snagu i domet. Ona im za cilj uzvisiti, očarati, uznijeti zaokupiti, uvjeriti, upoznati, te svojom nevidljivim fluidom pobuditi spontane, tople i plemenite emocije gledateljstva. To se može samo ostvariti samo u prikladnim prostorima gdje izvođači mogu nesmetano i opušteno izvoditi svoj program, a gledateljstvo koncentrirano pratiti scenska događanja. Vrhunska koreografska djela temeljena na hrvatskom pristupu u oblikovanju folklorne građe obojana su svojevrsnim glamurom i sva dodatna nastojanja u tom pogledu, mogu nas vrlo lako odvesti u KIČ.
Zajedničko nastupanje po meni je bio jedinstven događaj za uviđanje različitosti ova dva umjetnička pravca. Odmah sam pretpostavio da će zasigurno jedan dio programa nastupati Lado, a zatim gosti. No, ostao sam iznenađen odlukom da ansambli nastupaju naizmjenično što je po meni početnička pogreška koju ne bi napravio niti organizator školskih priredbi. Zamislimo kad bi na taj način nastupali npr. Rollingstonsi i Pink Floyd, Zagrebačka filharmonija i Tamburaški orkestar HRT. To je za gledatelje totalni košmar i kaos jer naprosto se ne može emotivno povezati s izvođačima i scenskim događanjima. Ako su autori time htjeli program učiniti spektakularnijim onda su potpuno pogriješili. Vjerojatno je ovaj program odlučila garderoba jer su oba ansambla nastojala nastupiti sa što većim brojem izvođača, a istima je trebalo vremena za presvlačenjem.
Nastup u Puli koji je održan pod pokroviteljstvom hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića i Ukrajine Viktora Juščenka, dakle politički obojen, zasigurno je bio presudan za stvaranje ovog folklornog spektakla. Mislim da se time značajno promovirala folklorna djelatnost i svim mi koji se njome bavimo. Stotine plakate postavljenih po Zagrebu na kojima se vidi narodna nošnja zasigurno će povećati interes malih i mladih za bavljenje folklorom i smanjiti negativan odnos javnosti prema tradicijskoj kulturi. To je za mene jedina vrijednost ovog folklornog spektakla.
Folklorni spektakli su mogući odnosno spektakli inspirirani folklorom, ali za to treba brojan i uvježban plesno-vokalno-glazbeni izvođački sastav, primjeren umjetnički program, scenografija, rasvjeta i ost. koji udovoljava kriterijima spektakla te brdo novaca.
Ima li netko novaca?