Fidel Kastro, kubanski predsjednik, ortodoksni protivnik kapitalizma ipak nije odolio jednom tržišnom triku koji je značajno povećao interes za nabavku kubanskih cigara. Skužio je stari lisac kako muška fantazija nema granica kada je u pitanju – djevičanstvo. Tako je skovana i vješto plasirana priča u javnost kako kubanske cigare prije pakovanja mlade djevice valjuškaju – trljaju uz svoje noge kako bi poprimile djevičansku aromu. To je bilo dovoljno brojnoj muškoj pušačkoj populaciji za mahnito nastojanje u uživanju djevičanskog slada i mirisa. Tome nisu odoljeli ni mnogi poznati i slavni, a i Tito ih je često javno “pućkao”. I tako, kubanske cigare su postale prestižan svjetski duhanski proizvod – brend, zahvaljujući jednoj dobro upakiranoj “legendi”. Šteta, što mi hrvati nismo imali takvog tržišno duha i pokušali jedan običaj iz naše tradicije isto tako tržišno plasirati s time da se on stvarno održavao u bilogorskim krajevima.

Prijateljica Ana Loparić Đuran rođ. 1949. godine u Prespi, koja do tradicije i običaja ne drži mnogo, u trenucima slabosti prisjetila se svog djetinjstva i ispričala mi jedna zanimljiv način pripreme nuzbedranaca – vrsta tjestenog dodatka glavnom jelu. U raznim prigodama skupljale bi se mlade sneje i pomagale domaćici pripravljati nuzbedranace. U takvoj prigodi morale su sjediti, zadignuti krajeve suknje s lijeve ili desne strane ili oba i zataći za kakav pojas ili tkanicu. Noge, točnije vanjska strana bedara bila je potpuno otkrivena kako bi se o njih moglo brže i kvalitetnije oblikovati tijesto.

Sjedeći tako oko stola zagrabile su šakom tijesto iz posude i zatim ga trljale o bedra, dok ne poprimi valjkasti oblik, dužine 5 cm i promjera 1 cm. Ako je bilo potrebe napraviti veću količinu nuzbedranaca onda u valjale tijesto s obje ruke po oba bedra. To baš i nije bilo lak posao jer za jedan nuzbedranac trebalo je povaljati tijesto po bedru jedno desetak puta.

Sjedeći stav i razgrnuta bedra mladih sneja ipak nisu mogla ostaviti muškarce hladnim i nastojali su se dovinuti svakojakim načinima i svjedočiti tom prizoru. Poglavito mladi i neoženjeni, i zbog toga su doživljavali razne pošalice na svoj račun od starih muškaraca. Obično su muškarci sjedili u susjednoj sobi i koristili svako otvaranje vrata da barem pogledom uživaju u tom prizoru. No istini za volju nisu se ni mlade sneje baš previše skanjivale i uznemiravale, jer što mora biti, biti će.

Tako pripremljeni nuzbedranci, stavljali bi se u pomalo zasoljenu kipuću vodu petnaestak minuta, potom bi se voda procijedila a nuzbedranci polili hladnom vodom i bili su spremni za razne saftove i umake. Eto ga, jedne zanimljive i interesantne priče za brojne pekare koji muče kako prodati svoje proizvode. Nek’ stave u svoj prodajni asortiman nuzbedrance uz naravno priču i eto novog domaćeg tržišnog brenda.