Folklor može vrlo lijepo i dojmljivo izgledati na vanjskim pozornicama npr. u povijesnim i arhaičnim okružjima te posebno izrađenim scenama za tu priliku. Održavanje međunarodne smotre folklora na Gradecu izvrstan je izbor dok nastupi istih skupina na Jelačić placu izgledaju neprirodno i apstraktno. Npr. jednom prilikom moj ansambl je izvodio Lindo na rivi popločanoj kamenom, a u pozadini more. To je bilo izvrsno. Na istom tom mjestu atraktivni bunjevački plesovi su izgledali totalno smiješno. Gdje, što i kada – o tome valja dobro promisliti jer vrlo lako možemo omalovažiti izvođače i folklornu umjetnost.
Pod utjecajem novca, politike i ostalih društvenih autoriteta izrečena prilagodljivost folklora se počela zloupotrebljavati i započeo se izvoditi baš svagdje (plaže, brodovi, ulice, trgovi, zračne luke, terase i ost.) gdje nije primarna umješnost i znanje izvođača već prisutnost nacionalnog kolorita. To političari ( i stranci) jako vole i dobro honoriraju što folkloraši naravno koriste čime se znaju dovesti u potpuno apsurdne situacije gdje možemo vidjeti zabavu, grotesku, tugu i jad. No amaterizam je amaterizam. Volimo ono što radimo i nije nam teško poneki put progutati kakav kiseliš jer i u takvim trenucima se družimo, veselimo i dobro osjećamo, a to je najbitnije.
Očigledno takav odnos prema našoj priči preuzele su Turistička zajednica, Gradski uredu i Poglavarstvo Grada Zagreba te organizirale nastup nekakvih folkloraša iz tamo neke Ukrajine I tako se dogodila Veryovka na Opatovini. Točnije. Ukrajinski nacionalni (profesionalni) ansambl svjetske reputacije nastupio je 10.08.08. iznad gradske tržnice „Dolac“. Iznad gradskog placa. Vjerujem da ova vijest nikoga neće previše uznemiriti, ali mene osobno, kao zagrepčana, folklornog djelatnika, za vrijeme nastupa umjetnika iz Ukrajine bila je sramota. Nije mi jasno kako to da vodstvo Lada nije upozorilo organizatore tko nam dolaze u goste jer vjerujem da oni za svog gostovanja u Ukrajini nisu nastupali iznad gradskog placa. Profesionalna solidarnost je ovaj puta totalno zakazala.
Pozornica nije postojala već su plesači svoj program izvodili na asfaltu odnosno betonskim kockicama, a zbor i glazbenici bili su smješteni na nekakvom povišenju. Plesači su se presvlačili vjerojatno u prostorijama IGK. Prostor za plesno izvođenje s dvije strane omeđila je publika, iza svirača i zbora također je stajala publika, a na prednjoj strani tako zamišljene scene sjedili su uzvanici. Moram istaknuti da je po mojoj procjeni bilo zasigurno tisuću gledatelja (možda griješim) ali cijeli trg je bio ispunjen i nije bilo mjesta ni za stajanje. Dakle ansambl je bio prinuđen izvesti svoj nastup na prostoru gdje se inače prodaje cvijeće, između sjedišta SKUD I.G. Kovačića i kafića Potepuh. Nikada nisam čuo i vidio da se na tom prostoru izvodio bilo kakav kulturni umjetnički program. Ali eto nove pozornice za nas. Amateri, pazite, se.
Neposredno prije početka koncerta izašao je najavljivač koji nije rekao ništa, što bi u takvoj situaciji bilo poželjno i neophodno. Nije umio pravilno izgovoriti imena i prezimena Ukrajinskog veleposlanika i dirigenta, a o povijesti ansambla niti riječ. Tko, gdje, kada, kako zašto, ništa. Kad je najavio ukrajinskog veleposlanika primijetili smo da dotični sjedi za okruglim birtijaškim stolom kojeg je organizator posudio iz obližnjeg kafića. Na stolu nije bilo ni stolnjaka ili eventualno cvijeća, a o butelja domaćeg vina da ne govorimo.
Plesači su na scenu izlazili na način da su bili primorani sami se probijati kroz gomilu gledatelja koji su se istini za volju umjetnicima olakšavali put ali ….. Kad više nisam mogao stajati na jednoj nozi spustio sam se na dolac kad ono tamo cijela muška ekipa kod štandova se zagrijava za narednu točku. Sanjam? Ipak ne.
Ansambl je izveo dvosatni program na profesionalnoj razini naravno koliko je to mogao u ovakvim uvjetima. Dojam bi zasigurno bio puno snažniji da je sve to izvedeno u primjerenom prostoru i sceni. Stoga zaslužuju sve pohvale, a osobni doživljaj ću ovom priliko sačuvati za sebe.
Možda će netko reći što sada tu zanovijetati kad sam na početku napisao da vanjske scene mogu itekako biti pogodne za folklorno izvođenje. Da za amatere i primjerene programe ali nikako za nacionalne ansamble čiju umjetnost valja poštovati a izvođačima omogućiti komoditet na najvišoj razini. Prije nekoliko godina gledao sam Lado u Zadru kad je nastupao na nekakvoj opskurnoj pozornici nasuprot crkve Sv Donata i nisam se mogao načuditi da su na takvo nešto pristali. Gdje je nestao dignitet i dostojanstvo nacionalne kuće?
PS
Tijekom programa slušam postariju gospođu kak’ veli „joj kak je naš folklor lepi“.
Na kraju, kad se publika počela razilaziti jedna gospođa sugovornici govori „znaš oni su to strašno dobro izveli, kao da su pravi profesionalci“. To me opet ponukalo na razmišljanje. Zanemarujuću činjenicu da najavljivač programa nije naglasio da se radi o profesionalnom ansamblu, gospođi nije palo na pamet da su možda stvarno profesionalci. Očigledno da vrsnoća koju ostvaruje folklorni profesionalizam nije prepoznat od svekolike javnosti, a poglavito u nas. Lado, amaterski folklorni ansambla ili izvorna grupe sve je to za naš puk jedno te isto. Lijepo, krasno i veselo. Zašto je tome tako, nekom drugom prilikom.