Ožujak. Konačno se u svijetu folklora počelo nešto događati. Amaterska administracija se probudila i: ispunjava prijave za sudjelovanjem na različitim smotrama, grozničavo traži adrese međunarodnih folklornih festivala, gleda u nebo i priziva dotacije za ovu godinu. Nadam se da će ove godine gradska birokracija biti nešto brža u dodjeli nam zasluženih dotacija jer u suprotnom amaterizam će izdahnuti do Jurjeva.
Početkom ožujka, točnije 7.03. održao se 7. festival folklorne koreografije u Vodicama. Neobično sam ponosan na taj festival jer ga na životu održava amaterski zanos, želja i uvjerenje da to što radimo ima smisla. Svi ansambli, članovi društva dolaze na svoj trošak a nadležne ustanove škrto izdvajaju 5.000,00 kuna što naravno nije dovoljno ni za otiskat programe. Na put prema Vodicama krenuo sam u društvu s Andrijom Ivančanom, Damirom Vučićem i sinom Jakovom. Naše ugodno čavrljanje prekinula je vijest o zatvaranju Masleničkog mosta i preusmjeravanju prometa, okolo naokolo. Ta varijanta mi ovaj puta nije teško pala jer je to bila prilika provozati se srcem Dalmatinske zagore. Moram kazati da i ovako zimski ogoljena prekrasno izgleda. Ima tu nečeg snažnog, moćnog i gordog.
Već poduži niz godina promišljam kako u praktičnom smislu održati suvisli i zanimljivi seminar na temu scenske primjene folklora ili folklorna koreografija. Zahvaljujući upornoj gđi Vesni Vrbanc, tajnici karlovačkog amaterskog carstva, ideja se ostvarila 28.03. 2009. u Karlovcu. Kroz pojedinačni i grupni rad polaznici su stvarali vlastite kreacije na određene teme i kratke koreografije. U jednom dijelu rada koristili smo orijentire kao metodu usmjerenu prema osvještavanju djece za ponašanje u prostoru. Prostorna estetika je vrlo važna i značajna i valja je znati u svakom trenutku scenske izvedbe odrediti. Izdržali smo planiranih 10 školskih sati i nije nam bilo dosadno. Nakon seminara polaznici su se o svemu izrazili vrlo pozitivno što mi je pričinilo veliku radost obzirom da sam prvi puta održao takva predavanja. Folklornu koreografiju većina kulturne i ostale javnosti ne prepoznaje kao autorsko djelo već se sve to stavlja u kontekst narodnog što to naravno nije ispravno a to je najbolje potvrdio slijedeći događaj.
U velikoj dvorani V. Lisinskog 22.03. 2009. održalo se treće po redu Narodno veselje na kojem su sudjelovali folklorne skupine (predstavnici su sjedili na pozornici) tamuraši/ce, narodni znalci, mudrijaši, veseljaci, pjevači a sve je to vrlo uspješno i nadahnuto vodio gospodin Fiolić. Stigao sam u zadnji čas, i to baš kad su se ententinovci spremali izvesti Prominu te sam usput gledao program na monitoru i sve mi je bilo jasno. Dogodili smo se na potpuno pogrešnom mjestu pri čemu ne zamjeram organizatoru već samom sebi kako to nisam na vrijeme shvatio. Narodno veselje i folklorna umjetnost dvije su potpuno različite i scenski nespojive priče, ali o tome nekom drugom prilikom.
Na moju adresu, točnije na FA Ententin stigla je pozivnica od strane Lada na koncert korizmenih napjeva u Katedrali. Zanimljivo. Ententin pozivaju ali mene, ne. Vjerojatno misle da su u Ententinu djeca pa da će povesti mame, tate, djedove i bake te tako napuniti barem prva tri reda. Naravno da nisu djeca, to su osviješteni mladi ljudi koji se između ostalog vrlo ozbiljno odnose prema vlastitom tijelu. Uveli su aerobik kao redovnu probu. Kažu, da su dovoljno duhoviti i sad hoće razvijati mišiće.
U ponedjeljak sam pozvan na gostovanje u emisiji Dobro jutro Hrvatska kako bih predstavio festival „Naše kolo veliko“ ali uz uvjet da dovedem i djecu koja bi tamo nastupila. Najviše 15 djece i to u 6.00 ujutro. Razmišljam. Kako reći djeci, vas 15 ide na televiziju a ostali ne. Otkazujem, ali nađen je kompromis pa su nastupali Mihael Večković i Jakov Knežević svirajući gajde i samicu. Zamislite ideju da se djeca dovode u 6 sati ujutro. Zaista svjetla kamera znaju biti neosjetljiva i hladna.
Na 2. festivalčiću sudjelovati će 42 folklorne skupine odnosno 1200 djece, a Vijeće za dodjelu dotacija odlučilo je da takav događaj nije u interesu kulturne politike Grada Zagreba i dodijelilo mi je nula kuna. Prednost ipak imaju obezglavljene zagrebačke krabulje i klapski pjevači koji za uskrsne i božićne blagdane pjevaju po trgovima i pred kućnim vratima.
Zadnji dan mjeseca ožujka susreo sam se s mladom voditeljicom i koreografkinjom Željkom Panian, glede preuzimanja ulaznica za 2. festivalčić. Željka spada u noviju generaciju folklornih stručnjaka koji puno polažu na obrazovanje. Završila je pedagošku akademiju, Hrvatsku školu folklora, ciklus seminara dječjeg folklornog stvaralaštva i vodi dječje skupine u KUU Prigorec i KUD Preporod. Kaže da je sretna i vrlo je zadovoljna sa svojim brojnim malim plesačima i poslodavcima. Znanje se izgleda ipak cijeni i uvažava.
Sutra je 1. travanj i odlazim na Bali te me neće biti dva mjeseca.