Eto ga, dok trepneš okom prođe još jedna godina. Valjda je to normalna percepcija vremena za pedesetogodišnjake i zato sam već u 9. mjesecu kupio bakalar kako mi Božić ne bi promakao bez njega. U tom vremenskom vrtoletu događaji postaju relativni ali prave stvari se ipak urezuju u sjećanje, oplemenjuju duh i ne dozvoljavaju da ih baš tako lako preuzme zaborav. U folkloraškoj 2010. godini bilo je pedagoških, društveno i umjetnički vrijednih i zanimljivih ostvarenja – događanja koja će vjerojatno zbog ustaljene folkloraške skromnosti ostati nezabilježene i zaboravljene ili možda opstati u lokalnoj predaji. Navesti ću one koji su me po nečem posebnom dirnuli i kojima sam osobno nazočio. Pretpostavljam da se još toga vrijednog spomena dogodilo ali ……
“Putujući” 8. Festival folklorne koreografije,održao se 22. veljača 2010. u Koprivnici u organizaciji Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja. Visoka motiviranost svih izvođača, profesionalna vrsnoća u svim segmentima (vokalna i plesna uvježbanost, prateća glazba, izbor narodnog ruha) scenske izvedbe, nove folklorne koreografije promovirali su “Festival” u najznačajniji folklorni događaj u Hrvatskoj.
Slavljenički koncert održan 20.03.2010. povodom 20 godišnjice umjetničkog rada Andrije Ivančana bio je vrlo interesantan, poučan i vrlo važan za folklornu umjetnost. Po prvi puta smo imali priliku vidjeti koncert sastavljen isključivo od koreografija “slavljenika” i moramo kazati da je pokazao svoju autorsku veličinu. Andrija Ivančan je originalni stvaratelj jer njegova djela su nedvojbeno istinski produkt osobnog promišljanja, nadahnuća i ukusa. Ovaj autorski koncert zaslužuje budućnost, a isto tako još snažniju koreografsku angažiranost slavljenika jer ima još podosta područja koji čekaju njegov umjetnički rukopis. Važno je istaknuti i činjenicu da je velika dvorana V. Lisinskog u cijelosti bila ispunjena.
Senka Jurina iz Zaboka osmislila je projekt pod nazivom “Cunge, cunge cungeraj” koji vrlo uspješno sa svojim suradnicima provodi u osnovnim školama Zaboka. Svaki razred uvježbava jedan zagorski ples i na kraju školske godine na glavnom trgu prezentiraju naučeno. Eto, primjera za sve kako na prihvatljiv način: upoznati djecu sa tradicijskom kulturom; animirati buduće folklorne plesače; stvarati štovatelje tradicijske baštine i produbiti senzibilitet prema tradicijskom od strane šire javnosti. Autorica je za taj projekt dobila i priznanje od Agencije za odgoj i obrazovanje.
Danijela Jurac je predstavila svoju novu koreografiju pod nazivom “Ivančice” na dječjoj smotri folklora u Karlovcu, 2010.
…….. Originalan i maštovit koreografski rad u koju mu su se estetičnost i izvornost međusobno nadopunjavale i oplemenjivale. Umjesto standardnih završetaka ovakvih scenskih prikaza gdje ivančice odlaze s pozornice ili nešto dinamično plešu na samom kraju čuli smo “uvježbanu” kakofoniju dječjih iskričavih glasova što je bilo izvrsna derivacija svega lijepog što smo do tada vidjeli…….
Gordana Vuglec je na 3. Festivalčiću dječjeg folklornog stvaralaštva “Naše kolo veliko” predstavila koreografiju pod nazivom dječje igre iz Zagreba.
Izvrsno! Voditeljica je koristila dječje igre novijeg datuma ( između dva svjetska rata) koje smo po prvi puta vidjeli na folklornoj sceni. Djeca su, bez glazbene pratnje, svojim lijepim i točnim vokalnim izričajem, glumom u potpunost dominirala scenom. Igre su vrlo maštovito oblikovane za scenu baš po mjeri izvođača i publike. Za kostimografiju također sve pohvale. Svako dijete je imalo svoj kostim drugačiji od drugih ali svi u duhu vremena.
Barabara Juratović I Krešo Hegolj – mladi plesni par je na koncertu pod nazivom Drmeš-da!, 2010. izveo podravske plesove. Rijetko kad sam video ovakvo dominantnu stilsku i izvođačku samosvjesnost i samouvjerenost. Uspješna harmonizacija pokreta, koraka, gesta i držanja stvorila je plesnu estetiku najviše razine.
U sklopu smotre Brodsko kolo 5.12. 2010. Održana je 12. smotra svirača na tamburi samici pod nazivom “Oj samice, drvo javorovo,ko te svirao nikad bolovao”. Tu sam između ostalog vidio i čuo možda najljepši folklorni pjev u posljednje vrijeme. Sestre Andreja i Matea Kadić iz Gundinaca (procjenjujem da su sestre u dobi od 12 i 16 godina) izvele su baš na umjetnički način dvije slavonske pjesme. To nije bilo predvidljivo – naučeno slavonsko pjevanje već individualna interpretacija koju su krasili velika uživljenost i sigurnost, posebno topla boja tona, zanimljivo dvoglasje s povremenim kontrapunktom. Takvo “zamršeno” pjevanje mogu sastaviti jedino sestre koje godinama zajednički izgrađuju “svoju” glazbu i interpretaciju ali duhu slavonskih ravni. Preporučam ansamblima ili organizatorima folklornih događaja da ih pozovu na koncerte jer to je pjevanje za Svijet.
U devetom mjesecu ove godine jedan mladac upitao me je da li može Ententin krenuti na folklorni festival u Irak. Nema službenog poziva ali…… Rekao sam da moram razmisliti I provjeriti u Ministarku vanjskih poslova kako stoje stvari oko putovanja u Irak. Naravno sugestija je – ne ići – zaobići. To sam i rekao ali oni su, (njih petnaestak iz različitih zagrebačkih društava) svejedno pod nazivom ansambl Ethno krenuli. Nakon sedam dana vratili su se s obiljem lijepih uspomena iz Iraka. Svaka čast za hrabrost ili….. A to što su njih tri, pri povratku zakasnile i propustile let za Zagreb u Stockholmu, nikog nije zabrinulo, glavno da su se dočepali dobre stare Evrope.