Završna večer 39. smotre folklornog amaterizma Grada Zagreba
Gledalište velike dvorane V. Lisinskoga bilo je ispunjeno skoro do posljednjeg mjesta. Relevantna je to potvrda organizatoru ZAFAZ i svima koji su sudjelovali u završnoj večer 39. smotre folklora da smo na najboljem putu stvaranja velikog događaja kakav po brojnosti i vrsnoći stvaralaštva, folklorni amaterizam grada Zagreba zaslužuje. Organizacija koncerta izvrsna. Prvi dio programa trajao 70 minuta (20 minuta – najava i dodjela nagrada – priznanja), a drugi dio 55 minuta. Optimalna duljina trajanja za jedan folklorni koncert. Predsjednik ZAFA-a gosp. Toplovec, s par riječi osvrnuo se na ovogodišnju smotri i istaknuo podatak, da je na Smotri sudjelovalo 70 folklornih skupina-ansambala, odnosno 7000 plesača i svirača. Radi se o respektabilnim brojkama i mislim da u gradu Zagrebu ne postoji tako brojna kulturna, sportska i društvena aktivnost. To treba upamtiti i koristiti. Potom je gradonačelnik Grada Zagreb gospodin Milan Bandić nakon nekoliko prigodnih riječi otvorio 39. smotru i uručio priznanja.
– najbolje praizvedbene folklorne koreografije:
Miroslav Šilić
„Lipo ti je u matere moje, samo da se godine ne broje“
Plesovi i pjesme livanjskog polja
FA SKUD-a Ivan Goran Kovačić
Petra Rodić i Mario Jagarinec
Mladi Imbrek – plesovi i pjesme zagrebačkog prigorja
KUD Frankopan Remete
– najuspješnije tamburaške sastave:
Odrasli tamburaški sastavi:
1. mjesto: ZFA dr. Ivana Ivančana, voditelj: Marko First
2. mjesto: HKPD Bosiljak, Čučerje, voditelj: Dražen Šoić
3. mjesto: FA SKUD-a Ivan Goran Kovačić: Mario Pleše
Dječji tamburaški sastavi:
1. mjesto: KUD Dragutin Domjanić, Vugrovec, Danijel Pavlović
2. mjesto: KUD Frankopan Remete, voditelj: Emil Strasser
3. mjesto: HKPD Bosiljak, Čučerje, Dražen Šoić
U programu završne smotre uvršteno je 13 koreografija u izvedbi isto toliko ansambala/skupina, od toga je bilo 11 praizvedbi, a uvrštene su i dvije koreografije dr. Ivana Ivančana koje nisu bile praizvedbe, jer su ansambli ZFA dr. Ivana Ivančana i FA Zagreb Markovac izveli obljetničke koncerte njemu u čast i to smo smatrali opravdanim. Nastojanja na promociji praizvedbenih koreografija i njihovom prioritetnom uvrštavanju u program završne smotre unijele su znatnu živost, polet i energiju prema „novom“ stvaralaštvu, a to je vrlo važno zbog same struke, izvođača, tradicijske kulture i zanimljivosti programa.
Program sam odgledao i moram kazati da je to drugi svijet u odnosu na slične lokalne – državne festivale i smotre. Izvođači su bili maksimalno pripremljeni i uvježbani i osjetilo se da ih nastupanje na Smotri strašno motivira. Posebno mi se svidio nastup dječjih skupina HKD Braće Radića i KPD Sveta Klara, od odraslih dojmljivih je bio nastup FA SKUD-a I.G.Kovačić, a ZFA dr. Ivana Ivančana je na kraju oduševio i stavio veliku točku na „i“. U koreografiji Josipa Živkovića vidjeli smo nekoliko izuzetno zanimljivih scenskih sličica i minijatura ali izvođački sastav još uvijek u pojedinim plesnim elementima (podbijanci) nije ostvario potrebiti vrsnoću. Šteta. Marko Robinić u svojoj koreografiji silbanskih plesova izostavio je završnu pjesmu i to je sad kompaktno scensko djelo, ali istini za volju s viđenim (prevelikim) brojem izvođača, izgubila se jasnoća scenskih slika i prostorna estetika.
Malo statistike. Na koncertima dječjih skupina i ansambala, u sklopu 39. smotre, sudjelovalo je 894 djece – plesača. U odnosu na prošlu smotru kad je sudjelovalo 828 djece, broj djece izvođača se povećao za 66 ili za 8%. Sudjelovala su tri dječja ansambla, 11 starijih, 11 kombiniranih i 17 mlađih dječjih skupina. Ukupno njih 39. Kako ih je prošle godine sudjelovalo 36, i tu bilježimo porast za tri skupine. Izvedeno je 27 praizvedbenih koreografija, a prošle godine 23, što je evidentna potvrda napretku i u stvaralaštvu. Izvrsno. Rastemo!
No nakon održane tri smotre po novom ustroju vidno je usvajanje novo uspostavljenih kriterija. Ipak, pokazale su se i određene pukotine koje bi trebalo što prije sanirati. Činjenica je kako ima slučajeva da se dječji ansambli prijavljuju kako kombinirane dječje skupine i skupe djecu iz mlađeg i starijeg dječjeg ansambla i tome povećaju brojnost izvođača i dojam cijele izvedbe što svakako nije baš korektno prema Društvima koji prijavljuju mlađi i stariji dječji ansambl. U tom se pogledu moraju pronaći točnija i pravednija rješenja. Isto tako nastoji se da svirači i plesači zagrebačkih skupina ansambala isključivo nastupaju za svoje društvo, a ne za više društava. To na ovoj smotri nije ostvareno, uočio sam povrede tih odluka na svim razinama. Svirači sviraju u dva društva, da veterani nastupaju za odrasli ansambl, da ista djeca nastupaju za mlađe i za starije skupine i sl. Sve to donosi dah ne regularnosti i nekorektnost pa se shodno tome trebaju izraditi pisani kriteriji za nastupanje na smotri i konzekvence koje će određeni ansambli snositi u slučaju povrede pravila. O sudjelovanju veteranskih skupina pisao sam u prijašnjem tekstu pa da se ne ponavljam. Osobno smatram da prioritet treba dati sceni i stvaralaštvu jer znamo da „posuđivanje“ izvođača nije drago niti jednom voditelju – skupini i da se tome priklanjaju samo u izvanrednim situacijama. Posuđeni svirač ili plesač neće bitno utjecati na kvalitetu cijele izvedbe koja se gradi kroz poduže vrijeme. Uvaženi kolega Goran Ivan Matoš i moja malenkost, selektori Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja, izabrali smo i koncipirali program završne smotre, odlučili o nagradama za praizvedbene koreografije i mislim da nas se trebalo navesti u programu ili uvodnoj konferansi. Ako nizašta drugo onda nek’ se javno zna – tko je kriv.
Dolazi nam 40. obljetnička smotra folklornih amatera Grada Zagreba. Nadam se da će se dostojno obilježiti, ali isto tako prisjetiti i pojedinaca, skupina-ansambala koji su kroz razne aktivnosti sudjelovali u oblikovanju i unaprjeđenju folklornog amaterizma u Gradu Zagrebu, kroz protekla četiri desetljeća.