Zabočki maturanti, 2017.

Zabočki maturanti, 2017.

Petak, 19.05. 2017, dan koji mnogima ništa ni značio, ali za mene je bio poseban jer su zabočki maturanti slavili jubilej 10 godina izvođenja Hrvatskog salonskog kola. U firmi sam uzeo privatan izlaz i uputio se u Zabok, s velikim ushićenjem jer znajući kako je sve to počelo i kako se razvijalo čovjek mora biti ponosan. Za vrijeme vožnje misli su me odvele na sam početku 2008. godinu kad sam s meni, danas , neobjašnjivim entuzijazmom slao dopise na sve Županije, raznorazna kulturna vijeća, srednje škole, kolege folkloriste te strpljivo podnosio šutnju kao odgovore ili u boljem slučaju, saslušao slabašan interes i odustajanje. Čak sam slao i glazbu na matrici te pisani opis koreografije. Projekt sadrži našu povijest, ima priču, sadržaj i vrlo laku i financijski jeftinu provedivost. Glazba F.Ks. Kuhača je vrlo slušljiva i poletna, a struktura koraka i koreografija primjerena početnicima. Ali usprkos svemu nisam odustajao jer vjerovao sam u vrijednost i primjerenost projekta Maturanti i Hrvatsko salonsko kolo.

Ali sve to očito nije bilo dovoljno i suočio sam se s činjenicom kako promovirati hrvatsko u Hrvatskoj je sizifov posao i to posebno ako je kulturološki vrijedno. Sanjao sam zagrebačke maturante postavljene u veliko kolo ili više kola oko spomenika Josipu banu Jelačiću i zagrebačku filharmoniju na adekvatnom uzvišenje ili sceni koja bi svirala kuhačevu ili partituru od Lisinkog koji su komponirali sjajnu glazbu za Hrvatsko salonsko kolo. No nije mi to bar do sad bilo suđeno vidjeti usprkos silnom trudu i uvjeravanju zagrebačkih nadležnih struktura. Čak sam se po tom pitanju uputio i gđi Ljilji Vokić, tada ravnateljici 7. gimnazije, a prije ministrici obrazovanja, koja je jedina od političara u Hrvatskom Saboru spomenula riječ folklor u pozitivnom kontekstu, misleći da će bar ona pokazati interes i poduprijeti ideju. Saslušala me dvije minute i uputila profesorici tjelesne kulture koje me ubila s polusatnim davežom o malim plaćama u prosvjeti. Gradonačelniku gosp. Milanu Bandiću poslao sam sigurno pet prijedloga ali se na niti jedan nije očitovao.

No nisam posustajao, još snažnije sam se angažirao i konačno, zamislite profesorica Ružica Črnjević djevojački Knežević ( s kojom nisam u nikakvom rodu) iz Zabočke gimnazije prepoznala je taj projekt i bila je voljna založiti se da se to u njenoj sredini realizira. Istovremeno su gđa Senka Jurina i Ansambl Zabok pokazali interes za postavljanje moje koreografije Hrvatsko salonsko kolo, što se brzo i ostvarilo. Kako se i po mom mišljenju ništa slučajno ne događa tako se nije ni slučajno dogodio najsnažniji interes u Hrvatskom zagorje jer najistaknutija ličnost i predvodnik Hrvatskog nacionalnog preporoda je bio Ljudevit Gaj iz Krapine i upravo na njegovu inicijativu natporučnik krajiške pukovnije Bogunović osmislio je Hrvatsko kolo kasnije nazvano Hrvatsko salonsko kolo za koje je prvu partituru napisao Vatroslav Lisinki. Istini za volju moram napomenuti i tadašnje političare gđu Sonju Borovčak županicu Krapinsko zagorske Županije i gradonačelnika Grada Zaboka Ivana Hanžeka koji su također podržali tu ideju.

Zasjevši u kafić neposredno uz glavni zabočki trg, začudio sam se kako nitko ne sjedi za stolovima uz moj stol, koji je bio smješten odmah uz ulicu. Kad sam začuo pištaljke, pjesmu i viku i iza mojih leđa te vidio kolumnu maturanata koja je imala proći tik do mene postalo mi je sve jasno. No što je tu je pomislih, kako mi bude. Kraj mene su prošli brojni maturanti i nitko me nije zalio, zasuo ili bilo čime narušio moj komoditet. To je stvarno bilo nevjerojatno jer znam kako bio se u istoj prilici proveo u Zagrebu. Očito, jedan kulturološki sadržaj može potaknuti sasvim drugačiji način ponašanja i proslave zadnjeg dana u srednjoškolskim klupama. To bi mogao biti primjer mnogima.

Oko podneva, na središnjem trgu okupilo se 338 maturanata iz zabočkih srednjih škola, odjevnih u raznim majicama i kostimografijama a neki su se posebno potrudili i stvorili originale kostime. Osjetilo se veliko uzbuđenje i ushit ali i trema. Mnogima je to bio prvi nastup ovakve vrste. Učinilo mi se da ih sve to nekako ćini ponosnima i kao da izvode nešto svoje, nešto značajno i posebno vrijedno za njih zagorce. Uostalom već devet generacija je to izvelo i zasigurno nisu htjeli biti lošiji od prethodnika, a uostalom, njima je pripao ovaj prvi jubilej. Svi se ozbiljno poravnavali i pazili da bude sve kao po špagi. Nakon prigodnih govora gospodina Željka Kolara župana Krapinsko zagorske županije i Ivana Hanžeka gradonačelnika Grad Zaboka, te Ružice Črnjević i Sonje Borovčak točno u 13.00 započela je izvedba Hrvatskog salonskog kola.

Moram kazati da su maturanti bili iznenađujuće dobro uvježbani i vrlo skladno i homogeno su se kretali po prostornim crtežima, što je primijetila i brojna publika koja ih cijelo vrijeme pratila pljeskom. Na kraju izvedbe uslijedio je gromoglasan aplauz gledatelja i zajednički vrisak sreće i zadovoljstva samih maturanata. Veselje, radost, međusobno grljenje, komuniciranje s gledateljima-roditeljima, fotografiranje potrajalo je još neko vrijeme da bi se zatim svi pristojno razišli na „drugo poluvrijeme“. Ovom prilikom maturante je pratila „živa“ glazba koju su izvodili Petra Vukić, Mihaela Čukman, Jasenka Borovčak, Mihael Jakuš, Luka Ovčarić i gostujući – najbolji hrvatski svirač na usnoj hramonici Tomislav Goluban. Sudjelovale su sve srednje škole iz Zaboka: Gimnazija A.G.Matoša, Srednja škola Zabok i ŠUDIGO.

Opisao sam ukratko kako je sve to počelo i moram jasno naglasiti da je za uspješnu provedbu tog projekta u Zaboku najzaslužnija gđa Senka Jurina koja ga je odmah prepoznala i dala sve od sebe da uspije. Godinama je odlazila u srednje škole od razreda do razreda, uvjeravala i motivirala maturante na sudjelovanje, uvježbavala sa svima plesne korake i koreografiju, zainteresirala i profesore, radila na javnoj promociji i mnogo toga drugog. U zadnje vrijeme čak su i profesori tjelesnog se uključili u taj projekt i dio satova posvetili Hrvatskom salonskom kolu. Na svakom nastupu maturanata sudjelovali su i članovi Ansambla Zabok koji su svojim primjerom i izvedbom dali dodatni značaj i kvalitetu cijeloj priči.

U proteklih 10 godina, u izvođenju Hrvatskog salonskog kola sudjelovalo je oko 4000 maturanata – 10 generacija, što je veliko sociološko i kulturološko postignuće, i daje nadu da će ovaj projekt se utkati u tradiciju što bi bila najveća vrijednost cijele priče. Ostaje nam za nadati da će se i ostale Županije povesti za ovim primjerom jer nema ljepšeg i opravdanijeg nego da hrvatski maturanti u tako svečanom i posebnom činu izvode originalnu tvorbu iz hrvatske salonske tradicije. I nadam se da ćemo konačno shvatiti kako je logično i prirodno da ponajprije čuvamo i njegujemo svoje vlastito – HRVATSKO.

O izvođenju Hrvatskog salonskog kola od strane maturanta u Hrvatskoj pisala je i poznata znanstvenica – etnologinja Elzy Dunin iz Amerike, dok se predstavnici naše znanosti u ovih deset godina još nisu udostojali ni nazočiti.

PS

Istine radi moram navesti i ostale županije – pojedince koje su s manjim ili većim uspjehom nastojali realizirati ovaj projekt. Devet godina uzastopce gospođa Nada Šešić i članovi KUD Koprivnica ustrajali su u pripremi i realizciji projekta u Koprivnici i Đurđevcu. Sudjelovalo je do sada oko 7000 maturanta. Šteta što i oni nisu proslavili ovaj mali jubilej, a zaslužili su. Vjerujem da će se tamošnje gradske vlasti opametiti i nastaviti davati podršku za organizaciju tako po meni važnog i originalnog projekta. Zatim su dvije godine salonsko kolo izvodili maturanti Grad Karlovca, jedne godine u Kutini, a nekoliko godina unatrag u prostorijama škole izvode ga i maturanti u Bedekovčini.

2017-08-23T09:51:57+00:00