Za Ratka
Ratko Poznić, folklorni voditelj, koreograf, predavač na Hrvatskoj školi folklora, član Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja ,istraživač tradicijskih vrednota obolio je od vrlo teške bolesti i već duže vrijeme nepokretan leži u bolnici. Na inicijativu Katarine Horvatović i uz podršku Andrije Ivančana i Gordana Maslaća pokrenuta je humanitarna akcija za financijsku pomoć našem dragom Ratku, a tome se na prijedlog Ivana Mihovca priključio i ZAFAZ-a, te inače besplatne ulaznice, prodavane su za simboličnih 10 kuna, a cijeli prihod od prodaje namjerava se predati Ratku Pozniću. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta i još jednom se pokazalo veliko srce folkloraša. Nadamo se će se Ratko oporaviti i opet sa nama započeti bećariti i plesati u kolu.
Program je otvorio po običaju gradonačelnik Grada Zagreba gosp. Milan Bandić i uručio nagrade najuspješnijim autorima – koreografima te voditeljima tamburaških sastava. Ivana Balen dobila je nagradu za najuspješniju koreografiju „Birajmo si frajlicu“ u izvedbi dječje skupine KUD – a Sesvete, a Gordan Maslać za koreografiju „Sava voda proticala“ u izvedbi odrasle skupine KUD Horvati. Najuspješniji glazbeni voditelji koji su svoj program predstavili na smotri „To bu za dušu najbolji lek“ su: 1. mjesto – Vice Zirdum; KUD Kašina, 2 mjesto – Dražen Šoić HKPD „Bosiljak“ Čučerje; 3. mjesto Mario Pleše – KUD Vugrovec.
Na program završne večeri najuspješnijih izvedbi na 41. smotri zagrebačkih folklornih amatera, odabrano je od strane selektora Senke Jurine i moje malenkosti 13 praizvedbenih koreografija, 6 dječjih i 7 odraslih. Koncepcija izvođenja točaka, bez verbalne najave, već iznošenje svih podataka na video zidu isto kao i organizacija smjene glazbenih sastava je pun pogodak, omogućila je tečnost i gledljivost. Program se održao u dva dijela s efektivnim trajanjem 93 minute, što je idealna duljina trajanja ovakvih koncerata. Na taj način pridobiti ćemo i onu neutralnu publiku izvan kruga rodbine i znanaca izvođača. Obzirom na ispunjenost gledališta (2000 osoba) već četvrtu godinu zaredom očito smo na dobrom putu.
Program je bio interesantan, a najviše zbog različitosti u scenskoj obradi folklorne baštine poglavito kod odraslih skupina. ZFA dr. I. Ivančana (autor Stjepan Perko) i FA SKUD I. G. Kovačić (autor Ivica Ivanković, prof.) predstavili su nam se s tzv.„muzejskim folklorom“ , prikazima bez vidnije koreografske intervencije ali etnokoreološki gledano, vjerodostojno su nam prikazali plesnu i glazbenu tradiciju Hrvata iz Letnice odnosno mjesta Kršan iz Istre. PVA Ethnotine predstavile su se s alternativnim scenskim prikazom na temu Licitarsko srce zagorsko; HKUD Željezničar s „etno mjuziklom“ Katarine Horvatović na temu povjestice Postolar i Vrag, Augusta Šenoe; u koreografiji Moslavački snovi Josipa Živkovića, a u Izvedbi KUD Podsused nisam zamijetio sadržaj i dubinu osim estetičnih sličica koje su na prethodnom nastupu na Smotri bile puno sceničnije izvedene. Koreografija kordunskog folklora Hrvoja Vlašeca u izvedbi KUD Svet Ana najviše me se dojmila ali ono „srce“ na kraju, je običan kič. Zašto, zašto? Nagrađena koreografija Gordana Maslaća se provukla između navedenih pristupa i ideja te nekako bila najstabilnija glede ustaljenog reproduktivnog folklorističkog kriterija.
U dječjim izvedbama nesumnjivo je bila najbolje izvedena nagrađena koreografija „Birajmo si frajlicu“. Možda čak i uspješnije nego prije. Izvrsno. Ostale dječje skupine svojim izvedbama ispunila su očekivanja. Nastaviti tako dalje.
Moram kazati da podosta izvedbi nisu bile na razini kvalitete koju smo gledali na redovitom programu smotre i o tome bi se možda trebalo razmišljati zašto je to tako. Da li ovaj termin ipak ne omogućava skupinama dovoljno vremena za pripremu ili je možda smjena generacija uzrok tome, ne znam, ali to je evidentna pojava unatrag nekoliko godina.
Uspostavljeni kriteriji i pravila za sudjelovanje na Smotri te mišljenja stručnih komisija motivirala su vrsnoću i stvaralaštvo, i time možemo biti itekako zadovoljni, no još nam preostaje na moderan i današnjim generacijama prihvatljiv način popularizirati folklorni amaterizam i animirati što više folkloraša svih dobnih skupina.