Vrsnoća nema alternative

Sve živo na zemaljskoj kugli se natječe. Biljke, životinje, a posebno ljudoliki. Svi imaju isti cilj, postići uspjeh ili biti bolji od drugih u svojoj aktivnosti. To je tako i tu nema mjesta za filozofiranje, a sve ostalo su babske priče. No, dok se u prirodi takmičenje odvija u nemilosrdnim ali poštenim uvjetima mi smo to ipak ublažili i osmislili kriterije i pravila pod kojima se natjecanja imaju održavati kako bi se nagradio stvarno najbolji, ali uvijek se stvori svjesno ili nesvjesno malkice prostora između slova i redova da se netko nezasluženo provuče. Ljudi smo. Upravo to malkice postaje veliko kad se dogodi nekakva nepravda.

Vrsnoća scenskog izričaja u slučaju amaterizma, a poglavito folklornog amaterizma ne može biti egzaktna jer ipak valja uzeti u obzir uzrast izvođača. No, težnja voditelja prema vrsnoći je glavna motivacijska energija koja će na duže vrijeme održati bilo koji sustav. Dugovječni gradski ansambli održali su se jedino zahvaljujući tom pristupu. Primjerice, kad sam vodo KUD Prečko kasnije Kud Croatiu, sedam godina se nismo maknuli iz zadimljenog i alkoholnim param natopljenog plesnog prostora tadašnje Mjesne Zajednice i ansambl je rastao i po broju članova i po svojoj kvaliteti. Nikakvi drugi argumenti ne mogu zamijeniti vrsnoću. Krivo je mišljenje da ćemo nekakvim obećanjima o putovanjima i sl zadržati članove. Uzeti ću jedan poučan primjere u tu svrhu. Svojevremeno je na Jordanovcu djelovalo KUD Maksimir. Izvrsno su započeli s radom, i nakon nepune dvije godine otputovali su ni manje ni više nek’ na Novi Zeland. Rekli bi gdje češ bolje motivacije , ali nakon povratka Društvo je nedugo zatim prestalo s radom.

Procjena vrsnoće izvedbe folklornih skupina i ansambala na Smotrama i festivalima na našim prostorima je dosta „smućkana“ a o tome sam pisao već nekoliko puta. Svjedoci smo pojave da se pobjednička mjesta i najbolji nerijetko odabiru prema; nekakvom ključu (prošli put su oni a sad je red da budu drugi i sl); sociološkom kriteriju (ima ih puno, iz daleka su, mladi su treba ih motivirati, rade u teškim uvjetima); blagonaklonosti određenim voditeljima, koreografima i društvima.

Prije jedno desetak godina sudjelovao sam sa svojim dječjim ansamblom na takmičenju dječjih folklornih skupina na državnoj smotri u Kutini i moj ansambl je proglašen drugim bez obzira što je objektivno bio daleko najbolji. Obrazloženje stručne komisije za takvu odluku bilo je: prvo mjesto smo dali drugima jer smatramo da bi to bio njima veliki poticaj jer djeluju u sredini gdje se folklor tek počeo razvijati i sl. Nakon dvije godine ta se skupina raspala. Srećom, tada sam već oguglao na takve ispade tzv. stručnih komisija, a i djeca su to bez uznemiravanja prihvatila. No to nezasluženo prvo pobjedničko mjesto nije pomoglo toj dječjoj skupini, čak što više, mislim da je odmoglo.

Već desetak godina „žiriram“ smotru dječjih folklornih skupina u Karlovcu i do prije dvije godine stalno sam kao najbolje ocijenio KUD Klek iz Ogulina i Sv Juraj iz Draganića. Već mi je postajalo neugodno na okruglim stolovima ali rekao sam svima vrsnoća nema alternative bar za mene. Kazivao i molio sam – nek’ angažiraju nekog drugog i možda će tako ostali ansambli napredovati. Ali oni su me uporno ponovo pozivali. I u protekle dvije godine ipak dvije nove skupine su svojom kvalitetom uskočile ispred navedenih, KUD Lipovac i KUD iz Zagorja Ogulinskog. Dakle, i u ovom slučaju zagovaranje vrsnoće je urodilo plodom jer ista je bila motivacijama drugima.

Sad jedino ostaje otvoreno pitanje tko je to kompetentan za objektivno procijeniti vrsnoću. Koje reference je potrebno imati za tu ulogu? Hrvatsko društvo folklornih koreograf je uz stručno i uz demokratsku proceduru ustrojilo kriterije koje bi takva osoba trebala zadovoljiti. U Hrvatskoj je pet osoba sa tim statusom Selektora: Katarina Horvatović, Senka Jurina, Goran Ivana Matoš, Andrija Ivančan i moja malenkost. Uz navedene što se tiče procjene vrsnoće plesa i koreografije te aktivnosti obavljaju i pojedini predstavnici znanstvene zajednice i tzv. „znalci“. Nije mi namjera da tu osporavam bilo koga ali smatram, da organizatori smotri koji su i odgovorni za izbor članova komisije trebaju konzultirati sve predstavnike ansambala i društava i u suradnji s njim izabrati stručnu komisiju. Jer događa se da nitko od sudionika nije zadovoljan sa odlukama i iduće godine opet se pojavljuju isti likovi. Što se tiče mene, svi organizatori Smotri dužni su bili ispitati sudionike da li su za moje procjenjivanje vrsnoće ili ne. No, danas se pojavljuju vrlo originalni aktivisti za bolju pravičnosti procjene vrsnoće od kojih navodim, a koga drugog nego najvećem pravdaše – zapaljive zagorce. Kako nisu bili zadovoljni sa stručnom komisijom koju im je nametnula krovna organizacija KPSH odlučili su uzeti stvari u svoje ruke i sami odabrati članove stručne komisije za Županijsku Smotru i više NE sudjelovati na državnoj smotri. Demokratskim putem su odlučili o vrsti nagrada za najuspješnije. Najbolja izvedba zagorskog folklora, najbolja izvedba folklora izvan zagorja i sveukupno najbolja izvedba. I stvari sada štimaju da ne može biti bolje. Dakle, ima mogućnosti za napredak i u tome pogledu. Isto tako za vrsnoću i pravednost trebaju se izboriti i voditelji – koreografi, a ne pognuti sluganski glave i svoja nezadovoljstva i ogorčenja sipati na kavicama i sl. Treba reagirati i napisati svoje nezadovoljstvo i obrazložiti ga argumentima te poslati na sve relevantne adrese. To je upravo prije neki dan učinila i gospođa. Snježana Skenderović, a vezeno uz Županijsku smotru u Velikoj Gorici. Bravo.

Kao što sam napisao u naslovu vrsnoća nema alternative i to neka bude poučak svima. Vrsnoća obavezuje izvrsne, a motivira ostale. Obezvrijediti vrsnoću bez argumentiranih razloga je nepravda jer u nju amateri i voditelji ulažu veliki trud. A nepravda se duboko urezuje u sjećanje i postaje vrlo snažnim pokretačem za stvaranja nepovjerenja, razočaranja, antagonizma i zle krvi.