Zagreb, 22.05.2019.

Stručni izvješće o nastup folklornog ansambla HKUD – a Željezničar
u velikoj dvorani KD V. Lisinski, s početkom u 19.00

 

Sto i pet godina kontinuiranog djelovanja jednog amaterskog Društva dovoljan je razlog „za poklon do poda“. Pametno vodstvo te do unatrag 10 godina prostorni resursi i svekolika pomoć Željeznica dobitna su bili kombinacija. Istini za volju jedino su gradsko reproduktivno društvo koje je se održalo toliko godina i stoga zaslužuju dodatne čestitke. Prvih 15 godina umjetničkog rada naznačila je umjetnička voditeljica (prema HDFKiV) društva Katarina Horvatovic i nadamo se da će ustrajati do prve ozbiljne obljetnice. Čestitamo. Prije nastupa odraslog folklornog ansambla gđa. Senka Jurina predsjednica Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja uručila je Katarini Horvatović nagradu Zvonimir Ljevaković za koreografska postignuća.
Ansambl je izveo cjelovečernji program u trajanju od 99 minuta od toga plesni program 80 minuta, vokalni 14 minuta i glazbeno 5 minuta. Nastupilo je 32 izvođača/ica (22 djevojke i 10 momaka) i 19 glazbenika. Program se odvijao bez zastoja, jedino su ponekad, vesela dječica skakutala od scene do gledališta. Nešto više od polovine gledališta je bilo bile ispunjeno. Za vrijeme koncerta u gledalištu je bila ugodna atmosfera koju su tu i tamo razarali, specifični folkloraški krikovi.
Od strane organizatora, ovom prilikom HKUD-a Željezničar, nisam dobio program koncerta ???? Nakon dva dana donesena mi je programska knjižica koja je stvarno lijepo likovno dizajnirana sa svim relevantnim podacima o Društvu, opisima koreografija. Primijetio sam da glazbene obrade nisu točno poredane. Nisu navedeni glazbeni obrađivači pod točkom 2 i 11.

Ples i stil
Plesači su bili u ples ujednačeni i uigrani. Stilski uniformirani u drmešarskom stilu koji se provlačio manje ili većoj mjeri kroz program. Izvrsno su koristili veliku scenu bez obzira što ih je u pojedinim točkama bilo relativno mali broj (10-12). Postavljali su se pravilno na zamišljene scenske formacije i čvrsto držali koreografski crtež. Poneke sugestije glede plesa i pokreta naveo sam prošle godine pa kako nisu ispravljene valjda po autoričinom mišljenju nisu opravdane. Pa da ne trošimo papir.

Vrsnoća koreografija
Sve koreografije su pismene i vrlo slične bez obzira što su tematski različite. Ta nastojanja da se određene teme prikažu kroz folklorne sadržaje ipak nisu bila posve uspješna i vjerodostojna i mislim kako za realizaciju takvih zahtjeva treba koristiti (imati) puno snažniji, raznolikiji i brojniji izvođački sastav. Ponegdje se i preskaču određeni postulati scenske primjene folklora. Primjerice Kameni svatovi Augusta Šenoe događaju se u Podsusedu, a izvodi se folklor Hrvatskog zagorja. Pa zar ne bi bilo logično i očekivano da se u tom slučaju koristi folklor Podsusedskog kraja. Tu ostaje prostora za daljnja promišljanja i približavanje kako narodnoj tako i autorskoj istini.

Praizvedbene koreografije
Na programu su izvedene tri praizvedbene koreografije.
Stječe se dojam da autorica kod praizvedbenih točaka ipak nije dovoljno duboko uronila u etnokoreološku građu tih krajeva i to se na neki način primijetilo u na sceni. Možda u nastojanju da ovom prilikom oblikuje program sa svojim koreografijama priklonila se određenoj hiperprodukciji ali sada ostaje vrijeme da se o svemu pomisli i eventualno promjeni ili nadopuni.
Povila se bela loza – PRAIZVEDBA
(pjesme i plesovi Hrvata u Mađarskoj Podravini)
Glazbena obrada: Marko Robinić
To jedna klasična koreografija gradiščanskog folklora mogli bismo kazati „seminarska“ jer nisam zamijetio terenski autentičnu inspiraciju. Plesalo se većinom na polukružnoj formaciji s tu i tamo kraćim promjenama slika. Izvođači su bili ujednačeni u plesu i izvodili su ritmički točno podbijance. Pred sam kraj malo se ispalo iz ritma ali je vrlo brzo uhvaćen. Jedna vesela točka koja je ipak obzirom na broj izvođača 5 momaka i 6 djevojaka trebala imati više koreografskog zapleta, solističkih kreacija i scenske poletnosti.
S one bane mora – PRAIZVEDBA
(pjesme i plesovi moliških Hrvata)
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Augustin Žigmanov
Vidino je da je uložen veliki trud u rekonstrukciji maske MAJA, tamošnjeg sveca, i on je vrlo lijepo na sceni izgledao. Običaj Majo održavao se u prvi petak u mjesecu svibnju vrlo je blizak našem svetom Jurju. Mladi bi par dana prije prikupljali zelenilo i kitili Maja i zatim s njime odlazili u procesiju selom. Jedna momak je nosio Maja i išao ispred kolone dok su ostali ga pratili. Zaustavljali bi se ispred kuća pjevali domaćinima za zdravlje i bolji urod i prikupljali darove koje su kasnije podijelili.
Točka je korektno osmišljena i osjetila se autentičnost na sceni (nošnja, glazba ples). Momak koji je nosio Maja cijelo vrijeme je cupkao na mjestu i postala je nejasna njegova uloga. Ako je bila ideja da se samo pokaže onda je trebalo to puno kraće trajati. No, obzirom na vrlo točnu rekonstrukciju i trud te postignutu likovnu estetiku trebalo mu je dati više scenskog sadržaja i poleta. Istovremeno prikazivanje običaja i plesa nije uspješno integrirano na sceni. To su u suštini dva različita izvedbena i duhovna stanja koja je vrlo teško u isto vrijeme harmonizirati na sceni. Ples – radost, veselje…. Običaj – kolektivno uživljenje……….

Stoga smatram da se to trebalo razdvojiti i za vrijeme dok je Majo na sceni trebala je biti obredna atmosfera nakon čega se Maja miče s scene, a izvođači se prepuštaju plesu. Sve pohvale za scensku obradu tradicija moližanskih Hrvata što do sada nismo imali prilike vidjeti na reproduktivnoj sceni u Hrvatskoj, a izrečene sugestije mogu, a i ne moraju biti uvažene.

Dubrovačko mljetska svadba
Sama ideja hvale je vrijedna ali u realnosti teško da ćemo postići tu idilu. Uzmimo za primjer samo situaciju iz današnjice, kad se žene mladi primjerice iz Zagreba i Hercegovine moš’ misliti što će svi zajedno otplesati Linđu ili prigorski drmeš. Tako da namjera o spajanju dva, po etnokoreološkim vrednotama pomalo različita lokaliteta, teško da će biti vjerodostojna. Vrlo teško ćemo sitne stilske različitosti prenijeti na reproduktivne plesače. Svako svoje i kraj.
Još nekako u početcima izvedbe, ta ideja je davala nadu, kroz ples Mlječana i potom svadbarske zdravica koja je bila izvrsno interpretirana. No s plesom poskočice nestalo je i svadbe i početne ideje već je izvedena samo poskočica iz dubrovačkog zaleđa (trebalo je navesti točan lokalitet jer hoćemo znati čija je i odakle mladenka) i to vrlo ujednačeno i skladno. Pokušaj da se lijeričar izvuče izvan kola, u lijevi ćošak scene gledajući iz publike, a plesače postavi dijagonalno okrenute prema njemu, donio je znatno bolji vizualni scenski efekt ali nedovoljno snažan da nadjača snagu autentične kolske formaciju hercegovačke poskočice. Mljetska i nošnja iz dubrovačkog zaleđa istovremeno u kolu – po meni ne ide.
Kolovođa glasan ali ritmički i intonativno treba se više približiti izvornim načinu vođenja. I još ako tomu dodamo da je ovu točku izvelo pet plesnih parova i kolovođa onda je stvarno bilo teško stvoriti svadbarsku atmosferu. Kao što rekoh i na početku ideja ima potencijala ali ….

Koncepcija i zahtjevnost programa
Nastojalo se prikazivanjem folklora različitih arela i koreografskih potki, pojačati vizualnost i dinamika programa, i u tome se uspjelo. Na programu su bile isključivo koreografije Katarine Horvatović i to mi se učinilo vrlo interesantnim, jer do sada vrlo rijetko smo imali prilike, u amaterizmu, vidjeti cjelovečernji folklorni koncert sastavljen od koreografija jednog autora. Autorski rukopis autorice se naslućivao u svim koreografijama, makar bi možda bio i još izraženiji da je bilo više izvođača, a i poveći broj praizvedbi svakako je utjecao na stvaralački senzibilitet. Izveden je klasičan folklorni program srednje plesne zahtjevnosti.

Umjetnički dojam
Osjetio sam zajedništvo, želju i snažne emocije izvođača koji su nastojali na visokoj razni iznijeti sve zahtjeve ovog kompleksnog autorskog programa. U tome su uspjeli i zaslužuju sve čestitke. Najviše su me se dojmile izvedbe koreografije Mandalinin san i Oko duba stoljetnoga.

Umjetnička voditeljica (prema kriterijima HDFKiV): Katarina Horvatović
Voditelj tamburaškog orkestra: Đuro Horvatović
Voditeljice pjevanje: Lucija Meštrović, Zrinka Posavec
Voditelj tehnike: Zdenko čeh
Rizničar Društva: Hrvoje jakob
Tajnik Društva: Dominik Sever
Predsjednik Društva: Đuro Horvatović

PROGRAM

1. Mandalinin san – folklorni motivi Slavonije
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Marko Robinić

2. Prigorska crtica – pjesme i plesovi prigorja
Koreografija: Katarina Horvatović
xxxxxxxxxxxxxxxxxx

3. Jabuko rumena – pjesme i plesovi otoka Ugljana
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Božo Potočnik

4. Povila se bela loza – PRAIZVEDBA
(pjesme i plesovi Hrvata u Mađarskoj Podravini)
Glazbena obrada: Marko Robinić

5. S one bane mora – PRAIZVEDBA
(pjesme i plesovi moliških Hrvata)
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Augustin Žigmanov

6. Dok ja dojdem v Međimurje – plesni prikaz iz Međimurja
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Petar Varga

7. Mađarski plesovi – tamburaški intermezzo
Glazbena obrada: Marko Robinić

8. Postolar i vrag – plesovi Podravine na tekst Augusta Šenoe
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Božo Potočnik

ODMOR

9. Ide jesen – pjesme i plesovi iz Posavine
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Marko Robinić

10. Dubrovačko mljetska svadba – PRAIZVEDBA
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Marko Robinić

11. Ženil se je – fragmenti svadbe iz Zeline
Koreografija: Katarina Horvatović
xxxxxxxx

12. Bunjevački motivi – splet bunjevačkih kola na tradicijskom instrumentu gajde
Glazbena obrada: Petar Varga

13. Kameni svati – plesovi Hrvatskog zagorja
Glazbena obrada: Augustin Žigmanov

14. Drumarac
Glazbena obrada: Božo Potočnik

15. Tucin spletokol
Glazbena obrada: Antun Tuca Nikolić

16. Ispod duba stoljetnoga krade Veles mladog Boga – pjesme i plesovi
Pokuplja
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Marko Robinić