STRUČNO MIŠLJENJE O IZVEDBAMA DJEČJIH FOLKLORNIH ANSAMBALA NA 17. SMOTRI DJEČJEG FOLKLORA U KUTINI, 13.04.2007.

 

ORGANIZACIJA SMOTRE

Već desetak godina organizator Smotre u Kutini osigurava visoke scenske standarde za male izvođače , i time daje vrlo značajan doprinos razvoju dječjeg folklora i njegovoj primjeni u radu s djecom. Svi segmenti od ozvučenja, rasvjete, voditeljice programa i konferanse su besprijekorno funkcionirali. Gledalište je bilo pretjesno za sve zainteresirane, no mora se priznati da se pred kraj koncerta dobrano ispraznilo. Mislim da bi voditelji trebali upozoriti roditelje djece ako već sjednu da pogledaju nastup do kraja. Očito je bilo da se roditelji dižu sa svojih mjesta u trenutku kad i njihovo dijete završi s nastupom. To stalno dizanje , odlaženje i dolaženje drugim gledateljima umanjuje pravi doživljaj. Gostujuće dječje skupine su kvalitetom nastupanja u potpunosti opravdale povjerenje organizatora i pridružile se razini lokalnih dječjih skupina.

Očigledno je da KUD – ovi imaju stariji i mlađu plesnu skupinu i mislim da bi trebali napraviti Smotru u dvije večeri, na jednoj bi nastupala djeca do 10 godina starosti, a na drugoj od 10 – 15. U tom slučaju omogućilo bi se cjelovito izražavanje određene grupe djece što bi ih potaknulo na ozbiljniji angažman. Ovako se 6 minuta dijeli na mlađe i stare što mislim da nije dovoljno za procjenu uspješnosti rada voditelja i izvođača.

OPĆA ZAPAŽANJA

Primijetio sam da se na Smotri počelo pojavljivati praksa da se u scenskoj izvedbi koristi folklorna građa iz različitih dijelova Hrvatske, što dakako nije poželjno iz nekoliko razloga: nije etnološki vjerodostojno i scenski uvjerljivo, unosi nedoumicu kod gledatelja, umanjuje vrijednost izvorišne tradicije, deformira etnološke predloške, mali izvođači ne mogu spoznati porijeklo njihove izvedbe, prestaje biti folklorna izvedbe već etno igrokaz, u suprotnosti je sa temeljima hrvatskog pristupa u oblikovanju folklorne građe koji je u priznat u Svijetu. Preporučam da se koriste folkloristička građa određenog sela, kraja ili etno regije npr. Moslavine, Bilogora i ost. Zašto? Npr. folklor Međimurja i Moslavine nema u etnološkom smislu nikakvih dodirnih točaka, a isto tako u 6 minutnom scenskom prikazu takve različitosti teško mogu na sceni s estetskog i logičnog smisla egzistirati. A ako obučemo npr .izvođače u međimurske nošnje i izvodimo dijelom program iz Moslavine onda predstavljamo grubo rečeno etnofalsifikat. Dakle, valja imati poštovanja prema krajevnoj tradiciji. Mi čuvamo, prenosimo, stvaramo i populariziramo folklornu umjetnost, a temelj angažmana je etnološka vjerodostojnost.

Tamburaški sastavi su vrlo pošteno odradili svoju ulogu. Skoro bez greške su pratili djecu i odnosili se vrlo ozbiljno prema aranžerskim i sviračkim zadaćama. U pojedinim slučajevima sam primjetio da zvuk sastava ne odgovara koreografskim zahvatima. Naime, sve se svira ravno bez posebne dinamike i naglasaka. Osvojili se me klinci – tamburaši iz KUD Ivančice gdje ima vrlo talentiranih svirača.

Frizure, ruho i obuća su također bili na zavidnoj razini, jedino se treba pripaziti da suknje kod svih djevojčica budu na istoj visini (poravnate).

U dječjim igrama valja dati nešto više emocija i energije je to je neraskidivi dio skoro svake igre. Znam iz iskustva da je vrlo teško postići potrebnu scensku opuštenost djece jer svjetla pozornice svakoga pretvaraju u izvođača ali valja na tome raditi. Igra je protkana veseljem, iščekivanjem, znatiželjom i emocijom. To bi svakako valjalo koliko – toliko sačuvati i na sceni. Pronaći mjeru između istinske uživljenosti i hladnih scenskih zakonitosti.

1. KUD “Banova Jaruga“

Banova Jaruga

Voditeljica je izabrala primjerenu građu prosječnim mogućnostima svoje dječje skupine. Djeca su izvela u plesno vokalnom smislu sve korektno. Mislim da raspored djece na sceni visoko i nisko dijete jedan do drugog ili u paru nije prihvatljivo glede scenske perspektive i sugeriram voditeljici da postavi djecu po visini. U igri Burmutica pri promjeni mjesta, djeca nisu pokazala iščekivanje, uzbuđenje pri u pronalaženja partnera već su to vrlo profesionalno odradila. Promijenila partnere. Mislim da je više emocija pokazala voditeljica čije smo temperamentne pokrete (iza kulisa) rukama gledali skoro cijelo vrijeme nego izvođači. To govori da ipak u procesu pripreme djece nisu riješena sve scenske zadaće jer u takvom slučaju voditeljica bi s mirom sjedila u gledalištu i uživala.

2. KUD IVANČICE

Kutina

Autorica ove je učinila sasvim pristojnu folklornu koreografiju koja je imala glavu i rep. Sadržajno i dinamički je to vješto učinjeno i zaslužuje sve pohvale. Trebalo je navesti da se radi o dječjim igrama iz Moslavine.

3. KUD MOSLAVEC

Voloder

Ovu smo točku imali već prilike vidjeti na ovoj smotri. Sada bez tamburaša što je značajan korak prema atmosferi koja vlada među djecom za vrijeme školskog odmora. Tema je vrlo zanimljiva i zahtjeva dublje promišljanje o atmosferi koja je vladala u tim trenucima odnosno kako je adaptirati na sceni. Za vrijeme školskog odmora djeca koriste trenutke „slobode“ za igranje, trčanje , poskakivanje. Teško da će curce zapjevati i prihvatiti se u nekakvi organizirani plesni oblik . Jer to su morale raditi neposredno prije odmora u školi. Dakle školski odmor će krasiti neobaveznost, slučajnost i aktivnost. Kreativni nered. To bi trebala biti scenska potka naslovljene teme. Završetak točke kad se djeca skupljaju i prikazuju školsku pločicu na kojoj piše godina 19 i neka (nisam vidio) djeluje pomalo neuvjerljivo. Možda bi bilo bolje, 2007.

4. KUD „ Hrastovička Gora“

Hrastovica

Vidjeli smo vrlo zanimljive plesove koje su djeca izvela ujednačeno što govori da je voditeljica izbrala primjerenu građu prosječnim mogućnostima djece. Svi izvođači su samouvjereno i angažirano izvodili plesne predloške. Možda je razlog u tome što nema momčića. Dužina suknji je bila različita što sa scenskog aspekta nije prihvatljivo. Valja poravnati suknje prije nastupa.

5. Kud „Seljačka sloga“

Kutina

Eto, konačno i „prave“ dječice na Smotri. Djeca vrtičkog uzrasta. Bravo za voditeljicu koja je uspjela okupiti to mješovito društvance i istini za volju dobro ih pripremiti za scenu. To što nisu u potpunosti prikazali zadani program nije bitno jer je sve to dobro izgledalo. Čak što više otpjevali su nam točno nekoliko pjesmica što je veliki uspjeh za tako malu djecu. Voditeljice obučene u narodne nošnje su uspješno vodile djecu kroz scenski prostor i bile im vrlo značajna potpora. Čestitam. Dječje košuljice moraju biti najmanje do pola potkoljenice. Zanimljivo je bilo gledati tamburaše koji su vrlo nježno pratili dječicu. Vjerojatno je pokoji imao i unučicu ili unuka u izvođačkoj ekipi.

6. KUD „ Tomislav“

Donji Andrijevci

Gosti iz Donjih Andrijevca su nam prikazali obilje vrlo zanimljivih dječjih igara i nekoliko standardnih narodnih plesova. Voditeljica je pedagoški ispravno raspodijelila građu – djeci igre, a starijima plesovi. Tog se principa držala i pri oblačenju izvođača. U izvedenom dijelu svaka grupa je vrlo uživljeno i korektno izvodila program ali prostorna kompozicija izvođača nije na trenutke vješto učinjena. U pojedinim trenucima izvođači nisu imali potreban prostor, a ponekad se nije znalo što je autorica htjela primarno naglasiti. Na sceni se u prvom planu ne mogu odvijati različita događanja. Ako istaknemo „plesače“ onda se djeca smještaju u pozadinu i obratno. Kraj točke nije bio uvjerljiv i predlažem voditeljici da to popravi.

7. KUD “Repušnica“

Repušnica

Repušnjaci su u posljednjih nekoliko godina u pedagoškom i izražajnom smislu postojani i nepromjenjivi. Djeci dječje, starijima plesovi i sve to izvedene u plesno voklanom smislu nadasve korektno. Mislim da bi iduće godine možda mogli ishoditi mogućnost da „malci“ i starija djeca imaju svaki posebnu točki jer mislim da bi tada njihov talent i voditeljski rad bio puno izraženiji.

8. MATICA SLOVAČKA

Međurić

Točku su započele djevojčice s trčanjem po pozornici i mahanjem maramicama što me je podsjećalo na ples bez duše i smisla. Gimnastičko i plesno trčanje se razlikuje. U plesu se moraju osjetiti emocije, stil i smisao dok je u gimnastičkom trčanju ljepota sam sebi smisao bez dubljeg značenja. Dakle, ako se radi o folklornoj izvedbi onda nam izvođač mora dočarati i prikazati etnokoreološke značajke određenog kraja. Bez toga, to je sletska vježba. Naravno nemam ništa protiv toga ali tada takvim izvedbama nije mjesto na Smotri folklora. U narednom dijelu izvedbe dječaci su nam nastojali prikazati temperamentne plesne pokrete koristeći sjekire, šešire i štapove. Samo, jedan, prvi plesač je donio potrebnu plesnu uživljenost i nadahnuće. On je bio vjerodostojan dok su ostali izvodili plesne zadače s manje ili više uspješnosti. Zadnji dio izvedbe je bio je nekako najsceničniji, kada su svi izvođači preskakivali preko štapova odnosno zamišljenih štapova. Tu su djelovali ujednačeno i organizirano.

9. KUD “Stružec“

Stružec

Četiri dječaka pjevaju i to točno.Zamislite. To je na ovoj smotri bio pravo iznenađenje jer smo ih općenito malo vidjeli na sceni. Još da su se zagrlili i zapjevali onako od duše gdje bi im bio kraj. A oni onako kao hipnotizirani stajali ispod svog mikrofona i razmaknuli se u dva protivnička tabora. Sa „šetanim“ kolom na scenu su ušle djevojčice i opustile (mušku) ozbiljnu atmosferu.Svi plesovi su izvedeni korektno u pravilnom prostornom rasporedu. Vidjeli smo i koreografske zahvate koji su značajno doprinijeli sceničnosti izvedbe.

10. KUD „Sloga“

Retkovci

Jako dobro scenski postavljene prve dvije igre. Poglavito pjesma „Muzikaš“ gdje se jedan dječak natpjevavao s ostalim izvođačima. Šteta što autorica nije još pokoju minutu ostala u dječjem svijetu. Već kod narodnih plesova se moramo pridržavati koraka i stila i te kreativne mogućnosti ponestaje. Uz dobru svirku mlade „samičarke“ izvođači su nam prikazali vrlo ujednačeno nekoliko plesova. Izvođači su ostvarili vrlo dobar scenski ugođaj.Osjetili smo dah Slavonije.

11. KUD „Potočanka“

Potok

Autorice su nam pokazala na vrlo sugestivan način atmosferu koja je vladala na sinokošama. Djeca su vrlo uživljeno izvodila igre dok je već u plesu nestalo tog naboja. Na sinokošama nije bilo tamburaša, a i vrlo rijetko organiziranog plesa. Tamo su djevojčice učile plesati, a igrale su se dječjih igra s pjevanjem. To je i jedina zamjeraka ovoj izvrsnoj ideju što nije bila dorečena odnosno dosljedno realizirana. Na sinokošama se igra, a na plesu se pleše uz pratnju glazbe. To su različiti ugođaji, a na nama je da ih pokušamo stvoriti.

12. KUD „Ivančice“

Kutina

Kako se radi o mojoj koreografiji suzdržao bi se od komentara.

13. KUD „Moslavina“

Kutina

Djeca iz KUD – Moslavine su nam prikazala nekoliko dječjih igara u izvedbi manje djece i nekoliko plesova u izvođenju starije djece. Izabrana građa je u potpunosti bila primjerna djeci a ona su to i vrlo dobro izvela. Imao sam utisak da je to ipak premalo za kvalitetu te djece. Trebala su nam više toga izvesti. Možda nije tome kriva voditeljica ali propozicije bi glede toga moralo se mijenjati. Ovako nam, ostaje gledati samo djelić znanja i umijeća djeca. Šteta.

14. KUD „Ilova“

Ilova

Jedan dječak i 15 djevojčica su nam predstavili plesove iz Slavonije. Prikaz i izvedba su bili na potrebnoj razini. Nakon te izvedbe promišljao sam kolika je važnost stvoriti potrebni ugođaj na sceni. Naime, djeca su sve otplesala i izvela na prihvatljiv način nije bilo ničeg pogrešnog, ali nije bilo ugođaja neophodnog za plesni folklor Slavonije. Mislim da bi čak bolje bilo da u izvođači nisu plesno potpuno uvježbani, a da stvore etno ugođaj. To je ustvari cilj našeg pristupa u scenskom stvaranju, a koji je istini za volju vrlo teško dostići. Više veselja, osmijeha, cike i angažiranosti donijele bi toj izvedbi potrebnu kvalitetu.

Najuspješnije izvedbe na 17. S motri dječjeg folklora (nisam uzeo u obzir gostujuće dječje ansamble i KUD Ivančice s izvedbom Cungere, ica, ca čiji sam autor):

1. KUD „Stružec“ – Moslavački folklor

2. KUD „Potočanka“- Igre na sinokoši

3. KUD „ Ivančice“ – dječje igre iz Moslavine

Goran Knežević