Dugogodišnja praksa prezentacije folklornih koncerata koja se zasnivala na nizanju folklornih koreografija s tamburaškim intermecima (namijenjenim za presvlačenje plesača) srećom odlazi sa scene pred naletom svježih koncepcija i ideja. Folklorne koreografije u trajanju od 8 – 15 minuta prestaju biti jedina i relevantna scenska forma. Obrađuju se za različiti scenični segmenti iz tradicijske kulture i nastoji se istaknuti autorska osobnost i zadobiti potvrda struke te gledatelja koji već desetljećima podnose iste programe.
Postajali su različiti uspješni (neuspješni) pokušaji da se navedena koncepcija nadograđuje i mijenja prema zamišljenom sadržaju ili ideji pri čemu valja zabilježiti folklorni koncert povodom 60 godina djelovanja ansambla i 55 godina umjetničkog rada dr. Ivana Ivančana održan 18.12.2005. u HNK u izvedbi ZFA dr. I. Ivančana i scensku režiju Andrije Ivančana. U scenski prostor između dvije izvedbe autor je utkao različite, kratke, scenske sličice koje su povezivale folklorne koreografija.
Sceničnim poveznicama , različitim po sadržaju i izričaju (tamburaški sastav, folklorni zbor, solisti, dvije plesne postave) autor je uspio oplemeniti scenski ugođaj i prijelaze iz jedne u drugu točku. Istovremeno nas je u potpunost uvjerio da povezivanje folklornih koreografija može biti jedno interesantno područje koje može poslužiti folklornim stvarateljima za osobno (voditeljsko) scensko izražavanje (jer brojni ansambli imaju izvrsne folklorne koreografije koje kao takve ne možemo mijenjati).
Andrija Ivančan je postavio jednu svježu, cjelovitu i inspirativnu cjelovečernju folklorno scensku kompoziciju koja je osim već navedenoga uspjela osvježiti i već dosadno – izvrsne folklorne koreografije.
PS
Vlahovićanci su možda jedna od posljednjih reproduktivnih folklornih trupa gdje se u narodnom plesu osjeća snaga, temperament i čvrstoća plesnih pokreta kojom su naši preci stvarali autentične plesne stilove. Momci plešu muški, a djevojke kao djevojke. Toliko jasno, a toliko, mnogima nedostižno.
