U Cankarjevom domu u Ljubljani, 12. 04. 2008. Akademski folklorni ansambl France Marolt proslavio je 60. rođendan jednom nadasve zanimljivom plesnom predstavom prof. Mirka Ramovša pod naslovom „Razkrita govorica plesa“. Eto, i naše slovenske kolege započeli uvoditi nešto novo u reproduktivno folklorno stvaralaštvo što samo potvrđuje neophodnost takve prakse. Zahvaljujući predsjednici ansambla gospođici Ani Eterović, DVD s koncerta dobio sam prije nekoliko dana i iznosim svoje utiske.
Amaterizam, profesionalnog izričaja to je dojam o izvođačkoj vrsnoći „maroltovaca“. Tehnički plesno savršeni, scenski organizirani i izgledni, krasnog višeglasnog pjevanja izuzetno dobro su se snašli u ovom vrlo zahtjevnom i složenom scenskom projektu. Moram istaknuti prekrasno držanje i televizični osmijeh djevojaka koji me potpuno osvojio i mislim da bi neke od njih mogle ostvariti i ozbiljniji televizijski angažman. Samo da to ne bude u sapunicama. Mješoviti i tamburaški orkestar te svirači na tradicijskim glazbalima svirali su besprijekorno kao prava mala etno filharmonija. Očigledno da riječ u nazivu ansambl „akademski“ potpuno odgovara poimanju umjetnosti ovih mladih izvođača jer njihov entuzijazam protkan je znanjem, umijećem i osvješćenošću. Program je izvelo 65 plesača – pjevača, 11 tamburaša i 11 glazbenika to je već folklorna institucija vrijedna i službenog profesionalnog statusa.
Oduvijek me je oduševljavala slovenska ozbiljnost i preciznost glede odnosa prema svim segmentima folklorne baštine i moram naglasiti da sam na ovom koncertu osjetio dah svojevrsnog stvaralačkog avanturizma što me ugodno iznenadilo. Poglavito u primjeni plesni kostima i 90 minutnoj plesno – vokalno – glazbenoj kompoziciji. Predstaviti slovenski ples kroz vrijeme izvrsna je ideja ali istovremeno i vrlo kompleksan scenski zadatak. Autor je iz različitih krajeva Slovenije i susjednih država gdje žive slovenci odabrao narodne plesove prema dobu njihove egzistencije i kronološkim redom ih predstavio. Od obreda do zabave.
Prvih 30 minuta izvedbe bili su interesantni i relativno dobar uvod za očekivana snažniju scenska događanja ali nakon toga progresivna dinamika scenskog događanja se izgubila. Toj stagnaciji gledateljskog doživljaja znatno su doprinijeli istovrsni kostimi. Meni osobno haljine su bile vrlo lijepe s prekrasno odabranim bojama i usklađene s bojom cipela. Vidi se da se nastojalo napraviti određene krojevne različitosti u dužini rukava ali ista dužina suknji i njihovo ponašanje za vrijeme plesa te kostime je pretvarala u svojevrsne plesne uniforme i to je stvorilo za ples neuobičajenu, komornu atmosferu. Možda je to i bila ideja autora da s takvim jednostavnim kostimima ne obuzme veću pažnju gledateljstva i da sve bude usmjereno prema plesu ali u tom slučaju je trebalo za vrijeme koncerta koristiti više tipova kostima.
Narodni ples – glazba- nošnja predstavljaju kompaktno, čvrsto i neraskidivo tkivo. Svaka autorska nadgradnja bilo kojeg od navedenih segmenta zahtjeva istovjetnu nadgradnju i ostalih jer u protivnom kidamo cjelovitost umjetničkog i nacionalnog dobra. Stilizacijom narodne nošnje trebali smo adekvatno stilizirati narodni ples i glazbu i time bi dobili estetsku vjerodostojnost. Nošnja i ples stvaraju pretpostavke za stilsku čistoću i kvalitetnu pretvorbu plesača u vrijeme egzistencije narodnog plesa. Npr. u plesu tkalečka, kad momci provlače maramu ispod koljena, njihova motivacija i plesna estetika će biti različita ako to naprave u uskim hlačama ili širokim narodskim gaćama. Istovjetno će se događati i elegantnim djevojačkim vrtnjama u rezijanskim plesovima. To je utjecalo i na spontano unificiranje plesnog stila tako da je teško raspoznati krajevne plesno – stilske različitosti. Dakle u ovoj savršenoj plesnoj izvedbi kostimi su „isprali“ plesnu izražajnost (stil) i ugođaj a time nedvojbeno utjecali i na cjelokupni utisak. Istovjetno bi se osjećao kad bi gledao npr. film u kojem Kekec s mornarskom kapom na glavi sjedi u barci i jodla.
Originalna autorska ideja te izuzetna izvođačka snaga maroltovaca učinile su ovaj „plesni izlet“ izuzetno zanimljivim i vrijednim. Pokazali su da ima prostora za smisleno i sadržajno „novo“ te da je takva praksa poželjna kako za stvaratelje tako i za vjerne nam gledatelje. Siguran sam da je ova plesna predstava prodrmala i uzburkala slovensku folklornu javnost a studentima pružila zadovoljstvo zbog neobičnog načina proslave svoje obljetnice. Za očekivati je bilo da će takvo nešto potencirati studenti jer ipak svakog intelektualca krasi glad i strast za novim i originalnim. Zahvaljujući vrhunskom slovenski folklornom koreografu prof. Mirko Ramovšu ta htjenja i nastojanja pretvorena su u jednu izvrsnu plesnu predstavu koju ćemo mi folkloraši uvijek malo zakiseliti. Ljudi smo kaj, ne?
Goran Knežević
