Nema Splita do Splita

 

Ustrajanje HDFKiV na svom izvorišnom konceptu, svake godine u drugom gradu, sve me više opterećuje. Stalno novi ljudi, nove adrese, scena, gledalište, prostor za domjenak, financije i ostali aspekti organizacije i bojim se da to već postaje previše za mene. Tim više što sam sa svojim skupinama sudjelovao na svim festivalima i proživljavao sve dače i nedače oko dosadašnjih festivala. No, očito za dobru ideju smo spremni dragvoljno se žrtvovati i pomalo patiti jer tako su rijetki originali u našem društvu. 17 festivala, u 17 gradova Hrvatske, nevjerojatno da smo to uspjeli realizirati.

Ove godine KUD-o Jedinstvo iz Splita, u sklopu obilježavanja 100 obljetnice djelovanja, bilo je suorganizator održavanje 17. festivala folklorne koreografije, koji se održao 30.03.2019. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu s početkom u 19.30 sati. Kako sam bio nazočan na svim festivalima do sada, mogu kazati da su splićani ostavrili nabolju organizaciju. Ispred KUD –a Jedinstvo organizaciju je vodio Emin Sarajlić sa svojim suradnicima/ cama, uz veliku pripomoć direktorice turističke zajednice Grada Splita gđe. Alijane Vukšić.Ansambli su imali sve uvjete za kvalitetnu pripremu za nastup, gledlište HNK je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, a publika vrlo raspoložena i poticajna za izvođače, voditeljica programa dojmljiva i zanosna, svih 300 sudionika su na domjenku mogli do mile volje uživati u morskim i kontintalnim delicijama uz nadahnutu svirku tamburaša iz KUD-a Sv. Ana. Nakon službenog dijela uslijedio je revijalni dio programa gdje su uručena priznanja Stanku Mihajloviću i Đurđici Juratović za dugogodišnji rad i članstvo u Upravnom odboru Društva.

Selektori HDFKiV Senka Jurina i Goran Ivan Matoš ocjenjivali su svaku koreografiju ocjenama 1-9 i zbirom njihovih ocjena proglašeni su najsupješniji. Prvo mjesto pripalo je Hrvoju Vlašecu, drugo Josipu Živkoviću, treće Nenadu Milinu.

Opće je poznata praksa da se svi sudionici – koreografi dobrovoljno prijavljuju na festival i prihvaćaju uvjete sudjelovanja, a između ostalog da se odluke selektora nikad naknadno ne prispitavaju, naravno ima nezadovoljnih ali sve to ostaje u sklopu „ulice“. Znamo kako procjena vrsnoće u datim uvjetima nije nimalo laka zadaća i da se nakon toga kao selektori preispitavamo jesmo mogli drugačije odlučiti. Da možda smo i mogli, ali u tom trenutku smo tako vidjeli, osjetili, i odlučili i to je najpoštenije. Osobno gledajući koncert mogao bih kazati da smo vidjeli nekoliko koreografija koje su nekim svojim detaljima i ostvarenjima bile originalne: Ivan A. Ivančan, Vladimir Kuraja, Romić – Biondić, dok su ostale koreografije bile u klasičnim scesnkim obradama i nisu me ničim iznenadile ili uznemirile. Kvalitetna koreografska reprodukcija.

Temeljna premisa festivala je procjena folklorne koreografije. U počecima smo znali govoriti kako nije bitno kako su odjeveni, kako su ujednačeni, da li točno pjevaju – bitno je da se pokaže nešto originalno, inovativno, uzbudljivo i sl. jer prostora uvijek ima. No. s vremenom smo ipak pomalo odustali od takvih razmišljanja i postalo je pravilo ako nije savršena izvedba nema šanse da koreografija bude nagrđena bez obzira na iznesene stavove i razmišljanja. To je naprosto postalo pravilo, možda je nastalo kao alibi pred publikom i kolegama jer pogreške na sceni su egzaktne, a koreografska vrsnoća ipak pomalo iracionalna i znana malom broju stručnjaka, a i ukuse je teško uskladiti. Možda smo tu učinili ustupak i nismo imali hrabrosti očuvati izvoršna načela. Bilo kako bilo, to je evolucija koja se kao takva razvijala i možda bi ipak trebala biti ponovovno aktualirirana i stručno razmatrana. Eto, teme za stručni skup.

A sad malo uličnih dogodovština. Na putu prema Splitu zastali smo na odmorišti Zir gdje je bila neočekivana gužva za to jutarnje doba i naravno ispred Macole brojni folkloraši iz četriju ansambala koji putuju za Split. To mi je baš bilo dirljivo jer ta sociološka kompentna naše djelatnosti uvijek nekakao odlazi u drugi plan, a ona je po meni najvažnija. U Splitu, u društvu Marice Tadin i Ivane Biondić otišao sam na ručak, želeći probati nekakve riblje specijalitetet i po preporuci Marice naručio sam bobice s hobotnicom i nakon što smo konačno to dočekali zaključio sam da ja to ne mogu jesti i ostavio kako mi je servirano. Eto, i na kraju opet hamburger, krompirići i Coca cola. Za vrijeme domjenka oko 23.00 morao sam s Ethnotinama otići na autobus i nastojali smo pozvati taksije da nas prevesu do autobusnog kolodvora. Niti jedan ne može doći prije pola sata i kako nam se žurilo odučili smo otići pješke. U to gluho doba noći prolazili smo kroz različite kvartove Splita i nailazili na razno razne blago rečeno čudake i čudakinje. Srečom još uvijek se nisu stigli do kraja unerediti i postati opasni za okolinu. Stigavši sretno do autobusnog kolodvora uočio sam destak taksista koji pod mjesečinom kartaju briškulu i čekaju na vožnju. Glavno da nema posla. Uhhhh.

 

Program:

GORDAN MASLAĆ
Sava voda proticala
(Posavina)
KUD Horvati

NENAD MILIN
Mladost lipa zabalat će moći
(Jezera, otok Murter)
KUD Koledišće

SNJEŽANA SKENDEROVIĆ
Pjevaj mala
(Banovina)
KUD Bratinečko srce

MARINA ROMIĆ I IVANA BIONDIĆ
Divojka je garofol gojila
(otokRab)
KUD Croatia

HRVOJE VLAŠEC
Nek se znade sa Korduna da smo
(Kordun)
KUD Sv. Ana

TONČI TADIN
Dubrovačke kontradanse
KUD Ante Zaninović

JOSIP ŽIVKOVIĆ
Čučerje je naše sele
H.K.P.D. Bosiljak

IVAN A. IVANČAN
Da mi je znati
(otok Korčula)
ZFA dr. Ivana Ivančana Zagreb

VLADIMIR KURAJA
Namečite majko škrinjicu
(Zagrebačko prigorje)
Varaždinski folklorni ansambl

Revijalni dio programa

BRANKO ŠEGOVIĆ
Stari splitiski plesovi
KUD Jedinstvo

SENKA JURINA
Ivanje
Ansambl Zabok

GORAN KNEŽEVIĆ
Plesne sličice iz zagrebačkih kabarea
PVA Ethnotine