Nakon dugo vremena nazočio sam koncertu Ansambla Lado koji je održan u humanitarne svrhe, za Petru Šanjek iz Varaždina i za to upućujem sve pohvale i čestitke plesačima, sviračima i vodstvu ansambla te vjerujem da će s tom praksom nastaviti jer Lado je ipak postao medijska vrijednost koja na svojim koncertima može okupiti brojne gledatelje i time uspješno pomoći pojedincima kojima je to prijeko potrebno.
Na koncertu sam vidio tri praizvedbena djela i jedno novijeg datuma te između ostalog Ljevakovićeve Ladarke i Prigorske plesove. Praizvedbe po svom sadržaju i izvedbi nisu folklorne koreografije već scenski prikazi. A to znači prezentacija folklorne građe bez (ili uz minimalne) autorske intervencije u njenom scenskom oblikovanju i plesno – glazbenom izričaju Prezentirana građa u tim scenskim prikazima je bila vjerodostojna i točna što govori da su autori etnološki pošteno obradili građu. No, unatoč tome, u izvođenju profesionalnog ansambla nismo doživjeli očekivani scenski efekt. Zašto?
Prvo, profesionalnim izvođačima bi trebalo omogućiti vlastitu umjetničku interpretaciju, a ne pretvarati ih u izvorne plesače. Drugo, profesionalni ansambl treba predstavljati autorsku – umjetničku (dramsku) folklornu kompoziciju, a ne spontano scensko događanje. Treće, umjetničko djelo vrlo uspješno nadahnjuje i motivira izvođačko tijelo za razliku od scenskih prikaza. Četvrto, ansambl Lado ima svjetski ugled upravo po umjetničkoj folklornoj koreografiji koju su stvarali Ljevaković, Ivančan i njihovi sljedbenici. Zašto to mijenjati? Peto, umjetničko izvođenje i umjetničko oblikovanje folklorne građe je jedini razlog opstojnost profesionalnog ansambla i to ga razlikuje ga amaterizma i izvornih skupina. Šesto, umjetnička djela opstaju u svim vremenima pa tako i njihovi nosioci – izvođači. O čemu bi bilo dobro da kreatori razmisle. Sedmo, kreatori programi bi trebali znati da nije pošteno u programu postavljati kruške i jabuke (scenski prikaz – umjetnička koreografija) jer time obezvrijeđuju folklornu umjetnost. Osmo, poznata je stalna namjera Lada da se pod svaku cijenu distancira od folklornog amaterizma što mu korištenjem “amaterskih” uradaka neće uspjeti. Dapače.
Uostalom, Ljevakoviću sve je to prije 60 godina bilo jasno, a danas to još uvijek nije jasno vodstvu Lada. Kao da Ljevaković nije znao da njegove Ladarke (izvedene na koncertu) nemaju veze s izvornim folklorom. Ali imali i jednog čovjeka koji će nakon te izvedbe ostati ravnodušan. Ili da će posumnjati u izvornost viđene građe. Naravno da nema. Jer to je umjetničko djelo.
Zanima me da li je vodstvo Lada pokušalo zbog vlastite savjesti (opravdanog izgovora) raspisati javni natječaj za folklornu koreografiju (uz navođenje jasnih umjetničkih kriterija koje određeno djelo treba ispunjavat) i pružiti priliku drugima da pokušaju napraviti umjetnička djela odnosno koreografije za nacionalni ansambl. Možda bi to bila mudra odluka jer bi si barem mogli osigurati moralni alibi za ovo umjetničko posrtanje. Baletna i operna kuća već godinama zovu umjetnike iz inozemstva da im postavljaju programe jer su svjesni da za određenu operu ili balet momentalno ne postoji stvaratelj u Hrvatskoj. I to je normalno u cijelom svijetu. A Lado ne želi pozvati ljude izvan svoje interesne sfere . Ne znam da li se to radi o nepotizmu ili taštini ali što god da je, nije pošteno jer to je nacionalna kuća, a ne privatna prćija određenog kruga pojedinaca koji su Lado pretvorili u koreografsku ubožnicu odnosno poligon za vlastitu umjetničku promidžbu. Možda će kreatori programa dvojiti oko moje objektivnosti i stručnosti glede analize viđenih točaka stoga im predlažem da naprave cjelovečernji folklorni koncert od koreografija koje su postavili u posljednjih desetak godina i nek’ se sami uvjere što rade od profesionalnog ansambla.
PS
Danas, u amaterskim folklornim ansamblima egzistira najmanje pet folklornih koreografija koje bi se mogle naći na repertoaru Ansambla Lado.
