Stručni izvještaj o folklornim koreografijama izvedenim na 8. Festivalu folklorne koreografije, održanom 27.02.2010. u Koprivnici

 

Svaki izvještaj s našeg Festivala valja započeti sa zahvalama jer bez naših vrijednih članova i društvene zajednice teško da bi se festival mogao održati. Stoga zahvaljujem Đurđici Juratović na izvrsnoj organizaciji i Nadi Šešić na pripomoći te brojnim mladim entuzijastima. Isto tako zahvaljujem gradonačelniku grada Koprivnice koji je zasigurno potpomogao naš Festival a najviše zbog toga što nije nakon otvorenja odmah „odlepršao“ i otvorio još nekoliko istu večer, već je odgledao cijeli program. Isto tako valja zahvaliti i našim članovima koji su došli iz bližih i udaljenijih krajeva „lijepe naše“ i u stručnom smislu uveličali cijeli događaj. Dvorana je bila ispunjenja do posljednjeg mjesta i vjerujem da je ta činjenica značajno potakla izvođače na ozbiljan i kvalitetan nastup a cijelom događaju dala značajan dignitet.

„U Torjanci nađo dragu“
(pjesme i plesovi Topolja)
Izvodi: KUD „Tena“ – Đakovo“
Koreograf i voditelj: dr. sc. Enrih Merdić
Glazbena obrada: Domagoj Pavić
Voditelj tamburaškog sastava: Tomislav Seiter

Koreografija od 9 i pol minuta. Već ta činjenica upućuje da se autor nije ozbiljnije pripremio za sudjelovanje na festivalu odnosno nije bio opterećen plasmanom svoje koreografije. Duljinu trajanja koreografije na sceni danas određuje gledateljski senzibilitet i ukus a on je postao vrlo rigorozan i nezahvalan. Iskustava govore da sve što je iznad 7 minuta mora bit jako, jako dobro posloženo i interesantno je u suprotnom neće biti očekivanog aplauza. Autor nam je prikazao nekoliko vrlo sceničnih prostornih likova koje je vrlo umješno mijenjao u prostoru ali se to presporo odvijalo. Dinamička linija je imala previše padova i uspona a završetak s plesom „zurka“ ipak nije bio dovoljno upečatljiv da „pokrije“ prethodni (poduži) dio koreografije.

„Zginula je pikuša“
(pjesme i plesovi iz Međimurja)
Izvodi: KUD „Petar Preradović“ – Đurđevac
Koreografkinja: Kristina Benko Markovica
Voditelj glazbenog sastava: Ivan Benko

Uvodnu pjesmu „Štiri snehe“ vrlo lijepo su nam na sceni predstavile i otpjevale četiri djevojke. To je bio dobro razrađen i najdojmljiviji dio ove koreografije. Naredni ples poskočnica je isto tako scenski i dinamički dobro postavljen – bilo je tu lijepih prostornih zamisli. Nakon toga „priča“ je izgubila započetu scensku složenost i dinamici događanja više nije bilo spasa. Tih nekoliko plesova pre dugo je trajalo na ustaljenim pozicijama i čak nastojanja da se s plesom „Pikuša“ (na početku prebrz tempo) pokriju dinamički propusti nije uspjelo. Sam završetak ipak me podsjeća na neku uspješnicu u dječjem folkloru. Šteta.

„Oj rastiću šušnjati“ – plesovi iz Slavonije
Izvodi: KUD „Šumari“ – Vinkovci
Koreograf: Dario Grčić
Glazbena obrada: Perica Raguž
Kostimografija: Terezija Orešković
Voditelj plesača: Ivan Orešković

Koreografija je napravljen na poznatoj potki obrade slavonskog folklora. Ženska uvodna pjesma (tu je bila preduga pauza) pa Oj rastiću…. zatim s pjesmom ulaze momci. Stoje i ašikuju s curama. Kao – glede se. Ofiraju. Takva kvazi gluma je potpuno deplasirana u današnje vrijeme. To više ni djeci ne bi bilo interesantno To su nepotrebna inzistiranja kojoj autori pribjegavaju kad nemaju što suvislo na sceni pokazati. Potom su uslijedili plesovi na kolu, dvije dijagonalne kružnice i na kraju četvorka i veliko kolo. Ostaje mi potpuno nejasno zašto je autor držao tu neprirodno formaciju četvorke toliko dugo na sceni. Prvo to nije neka tipična prostorna formacija u Slavoniji a zbog male scene pokrivala je pola ansambla u pozadini. To svakako treba promijeniti i ostaviti plesače na kolu.

„Oj, kopina trnina“ – pjesme i plesovi iz Podravine
Izvodi: KUD „Koprivnica“ – Koprivnica
Koreografkinja: Nada Šešić
Glazbena obrada: Mihaela Kivač i Tihomir Klauček
Voditelj: Nada Šešić i Mihael Kivač

Koreografija bez završetka. Tok koreografije je vrlo uspješno vođen sa vrlo dobro izbalansiranom dinamikom i prostornim razmještajem plesača. Vidi se da je autorica posvetila pozornost na stvaranju zanimljivih prostornih rješenja ali sam kraj nije dobro pogođen. Očekivao sam eksplozivniji završetak jer to bi bio očekivani sukus prethodnih scenskih zbivanja.

„Oj Velika, selo od rođenja“ – plesovi Požeške doline
Izvodi: KUD „Graničar“ – Križ
Koreograf: Ratko Poznić
Glazbena obrada: Duško Topić

Najteže je autoru kad mora scenski obradit vlastiti kraj jer sve je lijepo i vrijedno. Tada se vjerojatno događaju najveći lomovi – kako pomiriti izvornost (koju smo živjeli i osjetili) i zakonitosti scene koje često znaju oduzimati dušu izvornoj građi. Autor se ipak opredijelio za više izvornosti na uštrb sceničnosti. Svi plesovi i pjesme izvedeni su prema izvornim predlošcima i mora se priznati u vrlo razumnom vremenskom periodu. Koreografija nije bila dosadna i s etnokorološkog gledišta vrlo je vrijedna. No scena je scena, okrutna i nemilosrdna.

„Dođi dragi nije ti daleko“ – pjesme i plesovi iz Bratine i Kupinca
Izvodi: FA „Ententin“ – Zagreb
Koreograf: Marko Maričić
Glazbena obrada: prof. Aleksandar Radivojević
Stručni voditelj (po krit. HDFKiV): Marko Maričić

Autor spada u mlađu generaciju folklornih stvaratelja i to se po koreografskom uratku odmah moglo naslutiti. Koreografija kao je da je napravljena uz pomoć kakvog kompjutorskog programa. Postavljena je dobra dinamička linija s jasnim prostornim likovima koji su se logično i očekivano pretapali. Autor se poslužio prokušanom dinamičkom linijom od polaganog prema bržem s vrlo efektnim završetkom – drmeš i rozganje. Da je bilo malo više bratinečke prašine na autorovim cipelama prije stvaranja koreografije, zasigurno bi scenski sadržaj i ugođaj bili puno upečatljiviji.

„Za gorami, dolinami …“ – pjesme i plesovi Moravskih Hrvata
Izvodi: ZFA „dr. Ivana Ivančana“ – Zagreb
Koreograf: Stjepan Perko
Glazba: Marko First
U ovoj koreografija vidjeli smo najviše prostornih crteža koji su se vrlo lijepo i skladno izmjenjivali u vremenskim intervalima. Srećom da je ansambl sve to točno izvodio jer vrlo lako se moglo dogoditi da od drvoreda nastane šuma. Za razliku od prethodne koreografije koja je imala ustaljen dinamički tok u ovoj je vidljivo nastojanje autora da zainteresira oko gledatelja s usponima i padovima scenske dinamike. Bilo je nekoliko lijepih sceničnih trenutaka. Ovo je po mom sudu bila najuspješnije iskoreografirana koreografija i na toj razini procjenjivanja – najuspješnija.

„San ljetne noći“
Izvodi : KUD „Tena“ – Đakovo
Korografija: dr. sc. Enrih Merdić
Glazbena obrada: Filip Merdić, Marin Bando i Zoran Antolović

„Žabac tanac“ – scenski prikaz inspiriran običajem žapci iz čazmanskog kraja
Izvodi : KUD „Zabok“ – Zabok
Koreografija: Goran Knežević
Glazba: Franjo ks. Kuhač i Goran Knežević
Glazbena obrada: Zdravko Završki
Kostimografija i voditeljica: Senka Jurina

„Izniknulo drvčece“ – pjesme i plesovi Bratine
Izvodi: ZFA dr. Ivana Ivančana – Zagreb
Koreografija: Andrija Ivančan
Glazbena obrada: Marijan Makar

Koreografija radi koreografije ili Festivala folklorne koreografije. To bi bio kratak rezime ovogodišnjih folklornih ostvarenja u službenom djelu programa. Cvate reprodukcija a ne umjetnost. Dogodilo se nekoliko inovativnih iskrica koje ipak nisu dovoljne za zadovoljstvo i nadu. Autori su samo površno zagrebali po tradicijskom naslijeđu i na scenu donijeli terenske spoznaje pri čemu se nisu potrudili malo više proniknuti u te sadržaje i možda otkriti i stvoriti neke nove vrijednosti. Zanimljiva je i činjenica da su folklorni ansambli ove godine u svim aspektima izvođačke kvalitete bili izvrsni. Nažalost tu izvođačku moć koreografi svojim idejama i stvaralaštvom nisu dovoljno iskoristili.

Isto tako moram istaknuti činjenicu da su sve koreografije scenski dovoljno kvalitetne i folkloristički vjerodostojne da mogu kvalitetno predstavljati našu tradiciju na javnim nastupima. No koliko će one biti inspirativne plesačima i motivirajuće za „dlanove publike“ prepustiti ćemo vremenu, kao vrlo točnoj valorizaciji umjetnosti.

U dodatnom programu namijenjenom za folklorne koreografije tri koreografa (Enrih Merdić, Andrija Ivančan i moja malenkost) predstavila su svoja scenska djela i svaki je na svoj način predstavio tumačenje i viđenje „novog“ na folklornoj sceni. Vidjeli smo različite sadržaje, ideje, način izvođenja i očigledno je da tom području treba pridavati puno više pažnje s praktičnog i teoretskog gledišta jer to „novo“ bi trebalo biti logičan i prirodan slijed prethodnoga.