Stručni izvještaj sa 4. smotre folklora Otoka Ivanića održane 9.06.2009. u Ivanić Gradu
Opća zapažanja
Kako sam već petnaestak godina ivanečki zet, naravno da me od početka interesiralo što se tu događa u pogledu folklora. Svi su me uvjeravali da nema ama baš ništa osim naravno legendarnih folkloraša iz Posavskih Brega. No, kakao su godine prolazile odnekud se stidljivo i samozatajno se pojavio prof. Ivica Gregurec. I kao pravi intelektualac prvo je obilazio seminare učio i upoznavao folklornog društvo iz Lijepe naše a zatim temeljem tih iskustava i spoznaja započeo izgrađivanje folklornog ansambla u Ivaniću a zatim logično i organiziranju smotre. Taj razvojni put tog folklornog entuzijaste zasigurno može biti svojevrstan predložak i ostalima kako se kreče u svije folklornog amaterizma i stvaralaštva. Naravno , sreća uvijek prati hrabre i vrijedne tako da je Gregurec zadobio povjerenje gradonačelnika i nadležnih struktura koji financijski prate njegove projekte. Svake godine Smotra u Ivaniću je sve bolja a poglavito glede vrsnoće izvođenja društava iz posavskog-moslavačkog kraja. Ove godine svi gosti opravdali su povjerenje organizatora i izveli sasvim uspješne folklorne programe. Dobro je da su bili iz različitih etnokoreoloških područja što je program dodatno učinilo gledljivim i interesantnim. Ispunjeno gledalište, korektna najava, dobro ozvučenje, ograničeno vrijeme trajanja jedne izvedbe upućuje da je organizator u potpunosti stasao kad nastoji osigurati sve potrebne standarde za maksimalni gledateljski doživljaj. Još uvijek smatram da bi trebalo izbjeći dodjelu priznanja na pozornici jer to značajno usporava dinamiku programa. Još jedna sugestija organizatoru. Programe smotre treba ipak unaprijed prirediti. Tu se trebaju navesti sve potrebne informacije. Naziv izvođača, naziv koreografije, etno porijeklo, ime i prezime – voditelja plesa i tamburaškog sastava, autora koreografije i glazbene obrade.
KUD “Ivanić” IVANIĆ-GRAD
Scensko uprizorenje prošćenja je vrlo zanimljiva tema ali naravno i vrlo kompleksna za scensko prezentiranje. Na početku, na sceni su izloženi proizvodi tipični za dane proštenja. Tu se sa malo ogledavali momci i cure poklanjala su se licitarska srca i to bi bilo to od prošćenja. Nedovoljno. Mislim da je autor tu trebao staviti više naglasak na atmosferu, koja je bilo vrlo živahna, vesela i iskričava te čak uključiti i djecu. Pokušati stvarati odrađenu kakofoniju zvuka, pokreta, plesa i pjesme. Nakon ulaza plesnog ansambla na scenu kao da se zaboravilo na prošćenje i odmah se započelo s plesom. Plesne zadaće izvedene su vrlo uvježbani i uživljeno. U klasičnim prostornim formacijama plesači su se točno pridržavali crteža ali dinamika je na neki način stalno vračana na početak (nepotrebnom) pauzom između plesova. Sudeći prema ovoj izvedbi ansambl se ipak snažno naslanja na tzv. izvornu prezentaciju folklornog stvaralaštvo što je po meni s izvođačkog i sociološkog aspekta sasvim u redu no gledajući objektivnu (zavidnu) moć ansambla i već stasalo organizacijsko tijelo mislim da bi ivaničani ipak trebali promišljati o prijelazu na reproduktivno folklorno stvaralaštvo ali o tom po tom.
KUD “Đuro Kundek” CAGINEC
I ovo društvo je napravilo značajan napredak. Prošle godine su bili prvi puta na smotri, a ove, već se ravnopravno nose sa puno starijim društvima. Plesno su manje-više ujednačeni i dobro scenski organizirani. To se ponajbolje vidjelo kad su plesači bili postavljeni u liniji. To je bila ravna linija. No takav scenski raspored nije primjeren našim plesovima i valja ga svesti na minimum odnosno koristiti kao prijelazno rješenje. Dva plesa, milicu i staro sito izvesti na linijama izaziva perceptivnu dosadu. U plesu drmeš uočljiva je bila razlika u kvaliteti plesača. Nismo mogli nasluti pravi plesni predložak jer je izvođen dosta neujednačeno. Valja točno definirati plesni stil i predložak plesnog koraka a zatim pokret noge prepustiti osobnosti plesača. U buduće valja još omasoviti društvo i posvetiti se postojećim i novim autohtonim sadržajima.
KUD “Obreška” OBREŠKA
Vrlo zanimljiv scenski uradak. Meni osobno se svidio. Takav pristup može poslužiti i drugima kao primjer kako se od izvornog folklor može ipak ući u područje koreografije. Najviše me se dojmila izvedba valcera i drmeša. Valcer je izveden „pravo narodski“ s dvije vrlo jasno akcentirane plesne figure. U drmešu je svojevrsna prostorna i plesna kakofonija prezentirala stvarno stanje na terenu – gdje je svatko plesao sukladno svojim mogućnostima i raspoloženju. Ipak prijelaz s drmeša na završnu pjesmu bio je prenagao i tu je trebalo postaviti još jedan plesni broj kako bi ta dinamička promjena bila umjerenija. Sve u svemu jako dobar nastup.
KUD “Kloštar” KLOŠTAR IVANIĆ
Nakon uvodne pjesme na scenu su došli plesači i izveli, već, na određenom stupnju koreografirani folklor. Pri tom su ipak pružili mogućnost najboljim plesačima da se istaknu u plesu dučec i drmeš. To su oni lijepo i vjerodostojno prezentirali. Možda je to bila autentična koreografska zamisao ili scenski trik ali je vrlo uspješan i poučan. Dakle, ako imamo plesni sastav koji objektivno nije u stanju izvesti određene plesne korake onda to omogućimo najboljim plesačima jer ćemo tako izbjeći oštro kritičarsko pero i nelagodu kod publike. To je vrlo prihvatljiva i korisna scenska praksa. Drmeš su započela tri para da bi se zatim postepenim uvođenjem u ples ostalih, ostvarila spontana scenska progresija događanja i gledateljskog utiska. Možemo kazati da je scensko uprizorenje uspjelo u kojem su se izvođači vrlo dobro snašli i prikazali na najbolji način svoje umijeće.
KUD “Ogranak seljačke sloge” POSAVSKI BREGI
Ocjenjivati nastup „brežana“ je unaprijed uzaludan pokušaj jer njihova ljepota, vjerodostojnost i plesna uživljenost spada u plesnu poeziju koja me kao gledatelja uvijek nemilosrdno uznemiruje, uzbuđuje, fascinira a kao ocjenjivača očajava jer moj rječnik ipak nije dovoljno bogat za opisati tu plesnu metafiziku koju oni za vrijeme svog nastupa ostvaruju. To je istinska folklorna umjetnost za kojom svi godinama tragamo i nastojimo je doživjeti, osjetiti ili stvoriti. To se događa vrlo, vrlo rijetko ali zahvaljujući «brežanima» znamo da postoji.
KUD “Graničar” KRIŽ
Sudeći prema koreografiji i plesnoj izvedbi ovo je ipak reproduktivni folklorni ansambl koji je izveo autorsku koreografiju. Plesači su plesali ujednačeni i moram kazati da se tu nadzire i svojevrsna plesna škola koja se zrcali u lijepom držanju, osviještenim pokretima i gestama , kvalitetnoj međusobnoj plesačkoj komunikaciji i vrlo točnom kretanju po zamišljenim, dosta zamršenim, koreografskim crtežima. Predlažem da se taj plesni i izvođački sastav iskoristi prvenstveno u scenskoj prezentaciji posavskog i moslavačkog folklora, te stilski sličnog, iz ostalih susjednih područja.
KUD “Posavec” DUBROVČAK LIJEVI
Njihovo prvo sudjelovanje prošle godine ocjenjeno je kao uspješno a ove godine još je bolje nego prošle. To je najbitnije za ovako mlade skupine da svake godine u svim segmentima folklornog izričaja napreduju. Po mom mišljenju već sada su sasvim solidna izvorna grupa i mogli bi ravnopravnom sudjelovati diljem hrvatske u promociji vlastitog folklora ali još treba izoštriti plesni stil (staro sito). Kako su vrlo blizu znamenitih „brežana“ možda bi valjalo malo promisliti kako napravit program koji bi ipak na neki način bio baš njihov jer u suprotnom biti će, nepravedno, stalno u „sjeni“. Znam da je to teško ali vrijedilo bi pokušati.