Ak sme ljudi
Tekst: Željka Veverc, Stjepan Kovačec
Glazba: Željka Veverec
Gl. obrada: Marko Bertić
Pjevale:
Ivana Biondić, Monika Smerdelj, Marija Šinković, Irena Lončar, Ana Žalac, Mirjana Ljulj, Marina Romić, Iva Veverec, Sonja Kočiš , Avdiu Mevlida,Andrea Mihaljević.
Prije dvije godine odlučio sam pomoći KUD Croatia, i započeo voditi odraslu – veteransku skupinu. Počesto, poslije probe na umjetničkim kavama, govorio sam kako bi bilo dobro snimiti pjesmu koja neće biti baš folklorna, već nekakav etno koji bi možda mogao ući u opći medijski glazbeni prostor, i da je to najbolji put za javnu promociju društva. Jer u jednom trenutku te sluša 100 – 200 tisuća ljudi, takav promidžbeni efekt se ne može ostvariti niti nastupima, plakatima, elektronskim mrežama i sl.
I tako, kava po kava i konačno su moje ideje zainteresirale Ivu i Tomislava Veverca koji su mi napomenuli kako je Željka Veverec moja bivša plesačica u dječjem ansamblu danas vrsna pjevačica i autorica, a Toni suprug, također vrstan glazbenik i stvaratelj. Napomenuli su mi kako oni baš i nemaju vremena, te etno nije njihov izričaj, te nisu sigurni da li će biti zainteresirani za takvu suradnju. No, meni se sve to učinilo vrlo obećavajuće i inzistirao sam da me spoje sa Željkom i Tonijem. I tako nakon podosta dogovaranja sastali smo se u kafiću After eightu u Prečkom početkom devetog mjeseca prošle godine. Ukratko sam iznio moju ideju i dogovorili smo se da pokušaju skladati pjesmu na zagorskom dijalektu i istu ćemo prijaviti na festival zagorske popjevke u Krapini. Pa što bude, bude. No, kako oni nemaju baš puno vremena, obećali su mi da će za 6 mjeseci donijeti skladbu. Točno, nakon šest mjeseci donijeli su mi zapis pjesme pod nazivom Ak sme ljudi. Odmah sam spoznao neobičnost i originalnost pjesme i da kao takva ima vrijednost te da se valja potruditi.
Demo snimku sam poslao na natječaj i nakon par tjedana došla je informacija kako smo uvršteni u službeni dio programa. Izvrsno. Potom su cure pozvane u studio Tonija Eterovića i snimili smo pjesmu za promidžbeni CD festivala. Tom prilikom sam uz pristanak autorice skratio broj ponavljanja refrena i dodao na jednom mjestu prateće dionice. Nakon, ljetnog odmaranja, održali smo par proba i 8.9.2918. nastupili na Festivalu koje je bio direktno prenošen na drugom programu HTV. Cure su izvrsno odradile svoj dio, no ozvučenje je bili katastrofalno ali to me i nije iznenadilo. Nakon nastupa organizirano je druženje za sve izvođače gdje su naše cure bile vrlo raspoložene i angažirane te davale ton cijeloj zabavi.
No razlog zašto pišem ovaj tekst tek ću sada navesti. Kao što možete vidjeti na fotki, KUD Croatia je uvršten na HR2 TOP 10. Kad vidimo među kakvim se imenima – zvijezdama naše estradne scene našao KUD to svakako budi pažnju i tjera na razmišljanje. Naime kratica KUD je oduvijek bio sinonim za amaterizam i „profesionalni“ svijet je zazirao od bilo kakve ozbiljne suradnje i namjere da u takvim sredinama prepozna i promovira moguću vrsnoću. Uostalom i sam amateri su tijekom devedesetih pa nadalje gdje je folklorni izričaj bio primaran
preimenovali KUD-ove u folklorne ansamble ili ansamble. Prilikom prijave za Festival u Krapini sugerirano mi je da se makne KUD jer da to nije baš pristalo za ovakvu manifestaciju, što potvrđuje izneseno. Naravno da nisam na to pristao.
Po prvi puta je jedan KUD uvršten na TOP 10 ljestvicu (jedini s Festivala u Krapini) koju biraju glazbeni urednici radio postaja i to je velika potvrda kvalitete ne samo KUD Croatia već cijelom folklornom amaterizmu i motivacija da pokušamo iskoristiti neospornu vokalnu vrsnoću naših pjevača/ica i izvan ustaljenih folklornih pjesma i obrada. To je najefikasniji put za javnu promociju „naše priče“ i animaciju novih članova. Imamo izvrsne pjevačke folklorne skupine koje mogu otpjevati sve od rocka do folka pa kratki izvođački izleti izvan ustaljenih formi samo će povećati vrsnoću, motivaciju i oplemeniti dušu. Civilizacija diktira tempo i trebamo se na neki način primjereno uključiti u sve te procese, a ne ko pijan plota, držati se Kriči kriči tičeka.
