Stručni izvještaj sa nastupa HKUD Željezničar koji je održan 13. 06. 2015. u maloj dvorani Vatroslav Lisinski

Kao član prosudbene komisije za ples i koreografiju pratio sam cjelovečernji koncert HKUD Željezničar, pod nazivom „Pisma ječi, neda srcu mira“. Program je izveden u dva dijela, prvi je trajao 50 minuta, a drugi 53 minutu, ukupno 103 minute.  Izvedeno je 10 folklornih koreografija, jedna koreografija za plesni par,  dva glazbena i dva vokalna intermezza. U izvođenju programa sudjelovalo je: 25 plesačica, 18 plesača i 20 glazbenika. Umjenička voditeljica ansambla (prema kriterijima HDFKiV) je Katarina Horvatović, vokalni voditelj: Marko Robinić, voditelj tamburaškog sastava: Đuro Horvatović. Izvedena je jedna praizvedbena koreografija (Ispod duba stoljetnoga krade Veles maldog Boga). Gledalište je većim djelom bilo ispunjeno.

Očigledan je bio veliki entuzijazmom i zanos izvođača, vjerojatno potaknut izvođenjem  „novih“  koreografija,  snažnom motivacijom vodstva, a i ogromnim  trudom uloženim u  izvedbu ovog programa. Pod naletom tog, poznatog  mi, amaterskog ushita i želje koji zna biti veliki oslonac, podrška  i vjetar u leđa vodstvu, često se zbog toga izgubi osjećaj za realnost. Mislim da se upravo to dogodilo i da je ambicije voditeljskog kadra nisu bile usklađene s objektivnim, trenutačnim,  plesačkim mogućnostima ansambla.

Ples
Vidjele su se oscilacije u kvaliteti između plesača/ica i plesnih izvedbi. Koraci su bili ujednačeni ali pokreti nogu, tijela  ruku nisu fiksirani. To se ponajviše vidjelo u plesu mišnjača gdje se trebalo plesati nogama, rukama i tijelom. Treba raditi na podizanju grupne plesačke tancovalnosti, usklađivati polifoniju pokreta cijelog tijela i utvrditi temeljne plesne standarde. Kretanje u prostoru i pozicioniranje na zadane pozicije bile je odlično.

Stil
I u stilu također nije bilo kontiniteta. Najbolji primjer su bunjevački plesovi. Momci su kao mi to znamo kazati bili „unutra“, a djevojke  jako daleko. U ličkom folkloru također treba pogoditi nijanse koje ga razlikuju od ostalog dinarskog folklora. U drmešarskim točkama vidni su bili stilski akcenti ali ih treba još više izbrusiti prema krajevnim tradicijama.

Koncepcija programa
Program je postavljen u klasičnoj formi s manje-više postignutom progresijom od početka prema kraju. Plesni par je bio upečatljiv i osvježenje večeri. Konačno da se netko u velegradu osmjelio i prikazao tu novu scensku praksu. U namjeri da se točke izmjenjuju što brže autorica je napravila određene previde. Npr. prilikom izvođenja završne prekrasne pjesme u vrlo lijepom rasporedu izvođača iz koreografije Tanac po Susacku  odjednom ulaze iza njih tamburaši. „Joj, što to boli“. Pa di češ uvalit 20 tamburaša na scenu za vrijeme (poetskog) finalnog završnog akcenta. Isto se dogodilo i kod završetka koreografije Mandalinin san. To ne raditi, autorsko djelo treba na sceni doživjeti svoju cjelovitost od prve do zadnje sekunde. Veliki promašaj napravljen je uvrštavanjem vokalne izvedbe bunjevačkih pjesama, čime je prekinut kontinuitet programa i znatno raspršen sjajan scenski (likovni i glazbeni) efekt te gledateljski utisak koji redovito ostvaruje početna slika koreografije „Na veliko prelo“.

Vrsnoća koreofija:
Vidjeli smo pet izvrsnih koreografija među koje spada svakako i praizvedbena i Ispod duba stoljetnoga krade Veles maldog Boga autorice Katarine Horvatović. Autorica je potražila inspiraciju u mitologiji i stvorila moderno, snažno i sadržajno koreografsko djelo. Osobno, koreografija Mandalinin san dojmljivija mi je u ženskoj izvedbi. Snovi se češće dijele s drugama, a život s momcima. Ostale koreografije korektne.

Složenost i zahtjevnost programa
Program je, gledajući s prizme ansamblovskih kriterija bio srednje zahtjevnosti.

Umjetnički dojam
Smatram kako je anambli bio na solidnoj reproduktivnoj razini ali nije ostvario onu metafiziku koja bi me „pogodila“. Bez obzira što su pojedine koreografije neosporne umjetničke vrijednosti one nisu doživjele i adekvatnu izvedbu. Za primjer navodim koreografiju  Marka Robinića Tanac po susacku  koju sam gledao na završnoj večeri 37. Smotre zagrebačkog folklora i koja je tada bila senzacionalno izvedena i ostavila me bez daha. Isto mogu kazati za koreografiju  „Ispod duba stoljetnoga krade Veles mladog Boga“ izvedenu na 13. festivalu folklorne koreografije u organizaciji Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja. Što govori da ansambl ima neosporan potencijal u tom pogledu ali još uvijek nedovoljno snažan da se prepozna u zahtjevnom cjelovečernjem program. Evo još jednog detalja. U finalnom djelu koreografije Andrije Ivančana „Na veliko prelo“ momci su izvrsno izvodili korake i kada se u zadnja dva korak trebaju spustiti na rub scene i ući u srca publike oni stoje na mjestu i čak sam dobio dojam kako se žele vratiti natrag. To su scenski detalji, poslastice, koje iskusniji izvođači neće propustiti.

Zaključak

Na kraju programa voditeljica nam je kazala kako je preuzela umjetničku vodstvo prije godinu i pol dan, i ovim koncertom ostvarila je zaista veliki napredak ansambla, ali stabilnost, kvaliteta i identitet ansambla se stvara kroz više godina. Vizija, i korak po korak.

Program
1. Posavski plesovi
Koreografija: Milica Glavočić Glazbena obrada: Božo Potočnik

2. Oj medvjede gorska životinjo – pjesma iz Like

3. Op đikac – pjesme i plesovi Like
Koreografija: dr. Ivan Ivančan

4. Balanje s otoka Mljeta – pjesma i ples s otoka Mljeta
Prema elementima koreografije Milice Glavočić
priredio Marko Robinić
Glazbena obrada: Marko Robinić

5. Kriči, kriči tiček
pjesme i plesovi zagrebačkog prigorja
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Marijan Makar

6. Susacki tanac
Koreografija i glazbena obrada: Marko Robinić

7. Gradec – Potočec Glazbena obrada: Božo Potočnik

8. Ispod duba stoljetnoga krade Veles mladog Boga-
pjesme i plesovi pokuplja – praizvedba
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Marko Robinić

STANKA

9. Lepa moja Podravina
– splet podravskih plesova
Koreografija: dr. Ivan Ivančan
Glazbena obrada: Dušan Topić i dr. Ivan Ivančan

10. Mandalinin san
Folklorni motivi Slavonije
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Marko Robinić

11. Zbogom selo
– pjesme i plesovi Zeline
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Petar Varga

12. Tri ‘tičice goru preletele – pjesme i plesovi Međimurja
Koreografija: Katarina Horvatović
Glazbena obrada: Marko Robinić

13. Mađarski plesovi i dvije pjesme – glazbeno-vokalni intermezzo

14. Na veliko prelo – običaj Hrvata Bunjevaca – premijera
Koreografija: Andrija Ivančan
Glazbena obrada: Siniša Leopold