Mi folkloraši. stvarno smo ponekad komplicirani i zahtjevni i teško nam je udovoljiti. Između puno toga, ovaj put bih izdvojio problem pronalaženja prave dvorane za koncerte u Zagrebu. Svakoj nešto nedostaje. Gluha i mala scena, nema prostora za presvlačenja, garderobe previše udaljene od scene, scena nema kulisa, loša rasvjeta, malo gledalište i sl. Jedino Hrvatsko narodno kazalište udovoljava svim kriterijima ali je ono mnogima nedostižno zbog visoke cijene iznajmljivanja. Vjerujem da su u takvoj situaciji folkoraši i u drugim gradovima, ali jedan gradić s time je imao veliku sreću, radi se o Velikoj Gorici. Svojevremeno se to zvala dvorana Jurja Kokota, a zatim Pučko otvoreno učilište. Izvrsna dvorana koju folkloraši goričkog kraja oduvijek koriste za svoje koncerte. Sve malo i veliko iz raznih kulturnih aktivnosti svoje prvo scensko izvođenje najčešće je doživjelo na daskama te dvorane. A vidim da se revnosno stalno uljepšava, od zadnji put su sredili balkon no moram primijetiti da su sjedala prvog reda malko previše udaljena i od zaštitne ograde ne možeš vidjeti sve izvođače. Uvijek sam rado odlazio gledati nastupe u toj dvorani jer sam se baš dobro osjećao. Tako je i bilo 5.07. 2008. kad se u organizaciji FA Turopolje i Grada Velike Gorice održala takmičarska večer 8. Međunarodnog folklornog festivala. Dodatno sam bio uzbuđen zbog činjenice da ću vidjeti ansamble iz inozemstva jer to me podsjeća na ono najljepše i najuzbudljivije u folkloraškim putovanjima, a to je upoznavanje s mladima iz „cijelog svijeta“. Na programu takmičarske večeri sudjelovalo je sedam ansambala iz inozemstva i tri iz Hrvatske. Možda bi bilo interesantno iznijeti utiske o nastupima inozemnih grupa da vidimo što se događa u svijetu, a hrvatske ćemo prepustiti lokalnim stručnim komisijama i njihovim vrijednosnim sudovima.
Folklorna grupa “KREMIKOVTZI”, Sofija, Bugarska
Dobrim poznavateljima folklora poznat je bugarski stil scenskog oblikovanja folklorne građe na sceni, a on se temelji na izuzetnoj plesnoj tehnici, temperamentnim izvođačima i stalnoj linijskoj afektaciji prema publici. To je u cijelosti nastojao prezentirati i ovaj ansambl ali ipak moramo kazati da izvođačka kvaliteta nije bila na očekivanoj razini. Naime, svi znamo da u ovom slučaju plesači moraju biti svi ko jedan i kao po špagi. To ovaj ansambl nije uspio ostvariti. Isto tako nije jasno što dva dječačića rade u toj postavi. U jednom dijelu izvedbe ti malci plešu plesove odraslih i moram kazati da su vrlo tancovalni ali to nije vjerodostojni ples. To je samo podilaženje publici s jeftinim scenskim trikovima. Izvedba je od početka do kraja konstantno bila u žustrom tempu što je na kraju postalo i dosadno. Trebalo je unesti malo više dinamičkih promjena. Glazbena pratnja sastavljena od jednog harmonikaša i bubnjara nije bila dovoljno poticajna plesačima a isto tako ni slušna gledateljstvu. No bez obzira na visoke kriterije koje su nam ostavili u sjećanje vrhunski ansambli ovaj ansambl može bit kvalitetan predstavnik reproduktivnog bugarskog folklora.
Folklorna grupa „PERFUGAS“, Perfugas, Sardinija, Italija
Glavni razlog zašto sam prionuo na pisanje ove kolumne bila je izvedba ove grupe. Smatrao sam da utisak s ove veličanstvene folklorne izvedbe ipak trebam podijeliti s nekim i upozoriti na ovu grupu jer jednostavno nisam vjerovao da na Sardiniji postoji ovako u folklornom smislu odnjegovana skupina. Ukratko ću opisati njihov nastup. Na scenu je izašlo osam muškaraca i napravilo krug te zapjevalo. Izvorno pjevanje. Od dura do mola, od temperiranog do netemperiranog, od unisa do višeglasja. Jedna pjevačka čarolija koju bi mogao danima slušati. Nakon toga pjevači se povlače i započinje s izvođenjem mješoviti sastav plesači. Njih jedno 10 ili 12, a prati ih svitački virtuoz na harmonici tipa triestine. Prvo plešu na kolu sitni prebir, a zatim to kolo vijuga po scenu i unutar kola. To je toliko bilo dojmljivo i originalno da sam se opet po tko zna koji puta uvjerio da s0e najatraktivniji folklor se krije u jednostavnosti i duši čovjeka. Iza toga su plesači na linije plesali jednu vrstu sitnog trokoračića ali toliko skladno i uživljeno da sam skoro pukao od oduševljenja. Iz linije se prešlo na parovni ples i završilo na liniji. Naprosto sam ostao iznenađen vlastitom količinom uzavrelih emocija koje je izazvalo nekoliko nevidljivih sitnih koračića i skladna scenska kompozicija. Možda će netko tko pročita ove redove pomisliti – pa u čemu je štos – što je tu posebno. To ti je prijatelju, kemija, magija, vrhunac izvrsnosti koju je teško opisati to treba doživjeti. Preporučam svima, da zapamte ovu grupu i ako vam se ikad pruži prilika ……… obavezno je pogledajte, pa ćete shvatiti.
Ono što me dodatno oduševilo kod te izvedbe je ponašanje velikogoričke publike. Vidi se da je to kultivirana publika koja je odrastala uz svoj izvrsni FA Turopolje i zna cijeniti prave folklorističke vrijednosti. Ni oni nisu štedjeli dlanove tijekom cijele izvedbe.Bravo.
Folklorna grupa „ TIERRA COLORADENA“, Kolorado, Kostarika
Grupa nam je donijela dah Kostarike i mogli smo samo uživati u njihovoj predstavi. U plesnom smislu grupa je ujednačena i uvježbana, dobrog sceničnog ponašanja i držanja plesnog rasporeda ali trebali su nam dati više duha a manje glamura. Previše se isticala tehnika zanošenja i uzdizanja haljina koja se provlačila kroz cijelu točku uslijed čega nismo mogli prepoznati stilske plesne značajke. Muškarci su bili nekako scenski marginalizirani što svakako ne zaslužuju jer imali su što u plesnom smislu pokazati. Veselo i razigrano onako kao što očekujemo od Kostarike.
Folklorna grupa „ SUVARTUKAS“, Plunge, Litva
Izvrstan ansambl. Plesno ujednačen i uživljen. Scenski doživljaj su malo narušili pjevači sa strane koji istini za volju nisu bili na razini plesnog ansambla. Preteći orkestar s tradicijskim glazbalima, izvrstan.U koreografskom smislu bi ovu izvedbu bi trebalo malko dotjerati jer scenska pauza u sredini izvedbe i sam kraj nisu baš najbolje zamišljeni. Kako nisam poznavao Litvansku reproduktivnu folklornu sceno ovo je za mene ugodno iznenađenje.
KUD „ILINDEN“- Demir Hisar, Bitola, Makedonija
Oduvijek sam imao potpuno povjerenje u makedonske ansamble i skupine glede folklorne vjerodostojnosti. Makednoci su jedni od rijetkih koji nisu lutali u scenskoj primjeni folklora i oduvijek su bili najbliži zasadama „hrvatskog pristupa“. Prvi su uspjeli zaštiti pri UNESCU narodni ples – Teškoto. Ova scenska obrada nije me nešto posebno uznemirila i uzbudila jer se ništa bitno i značajno nije dogodilo. Plesački sastav je ujednačen i uigran ali teži afetkatciji u nelogičnim momentima. Npr na početku „ulete“ djevojke na pozornicu i vrište to me odmah začudilo jer di češ na početku to se radi eventualno na kraju. Tako da sam odmah uvidio da ovaj ansambl priklanja svim mogućnostima za stvaranje svojevrsnog showa koji nema uporišta u koreografskoj logici. Isticani su po mom mišljenju neki nevažni detalji koji navode na lascivnost pri tom mislim na torziranje tijela muškaraca i slično. No, sve u svemu vrlo uspješan nastup. Sve je bilo očekivano i predvidivo.
Regionalno folklorno društvo „ GROJCOWIANIE“, Wieprz, Poljska
U posljednje vrijeme kad god vidim Poljake, izvode plesove iz brdskih krajeva. Izvrsna plesna tehnika, ujednačeno izvođenje i zanatski dobro napravljena koreografija. Sve je u izvedbenom dijelu bilo na visokoj razini ali su mi izvođači djelovali nekako potrošeno odnosno premalo uživljeno u scenska događanja. Nedostajalo je emocija i uživljenosti. To su naprosto odradili.
Od hrvatskih ansambala nastupili su KUD ” TOMISLAV”, Cerna, KUD “HRUŠEVEC KUPLJENSKI”, Hruševec Kupljenski i KUD ” MAROF”, Novi Marof.
Temeljem viđenog sve pohvale organizatoru na izboru inozemnih grupa, jedino bi ubuduće ipak trebalo odabrati kvalitetnije hrvatske ansamble koji se mogu ravnopravno nositi s gostima iz inozemstva. Isto tako uspoređujući ove ansamble s hrvatskim moram naglasiti da smo mi u vokalnom izričaju daleko kvalitetniji, a u koreografskom puno maštovitiji i scenski dorađeniji. Osim naravno Sarda, ali oni su izvorna skupina izvan prostora i vremena. Ocjenjivački sud i ja imali smo isti poredak najuspješnijih. Prva Sardinija, druga – Litva, treći – Poljaci.
Goran Knežević