Dok u kontinentalnom dijelu u svim strukturama društva traje ljetni san u Dalmaciji započinje krvavo “delanje” dan i noć jer treba se osigurati egzistencija za ostali dio godine kad zavlada fjaka, a i državni proračun vapi za “lako stečenim devizama”. Od svih naših nestabilnih prihodovnih djelatnosti turizam je najizvjesniji. Visina branje deviza ovisi jedino o suncu tako da nam ne treba nadležno ministarstvo i kojekakvi veleumni i unaprijed promašeni projekti i inicijative već šomoni i vračevi koje valja uvesti iz amazonskih šuma i zaposliti ih negdje na Velebitu gdje će puno lakše rastjerivati oblake nad cijelim Jadranom. Teze o opasnostima od globalnog zatopljenja mi Hrvati trebamo svim snagama marginalizirati i zaobilaziti jer u suprotnom pilimo granu na kojoj sjedimo. Isitni za volju u toj priči mi smo neprimjetni čimbenik jer imamo svega par tvornica iz kojih se nešto dimi.

Osim dalmatinaca “delaju” i folklorni ansambli – užurbano se pripremaju za međunarodne ljetne festivale. Ima nas po cijeloj Evropi i time se možemo ponositi ali isto tako čudi svjesno ili nesvjesno zaobilaženje nastupanja na našoj jadranskoj obali. Na svakoj, od deset, rivijera trebao bi nastupati jedan izvrstan ansambl i to bi se vrlo lijepo uklopilo u turističku ponudu, kvalitetno promoviralo našu tradicijsku kulturu i pobudilo još veće zanimanje turista za našu zemlju. Tu bi i ansambli prihodom od ulaznica i prodaje nosača zvuka – slike, mogli prikupiti više novaca i od godišnjih državnih dotacija, a istovremeno bi pružili veliki užitak svojim članovima.

U Zagrebu se od 18.07. – 22.07. 2012. održala se 46. Međunarodna smotra folklora koja je po mojem mišljenju najbolje programski i organizacijski osmišljena u Hrvatskoj. Održava se od 1966. godine i nastoji promovirati izvorno folklorno stvaralaštvo. Taj pristup održao se do današnjih dana, a od sredine devedesetih smotra se svake godine konceptualno mijenjala u skladu s određenom temom iz narodnog života i običaja. Znanstvenu i financijsku logistiku osigurava dr. Zorica Vitez, izbor i pripremu folklornih skupina izvršava prof. Vido Bagur, a organizacijsku komponentu sprovodi Željka Janeš Beneti ispred Koncertne direkcije. Ove godine smotra je posvećena djeci, pod nazivom Djeca i folklor, što je meni osobno jako puno značilo jer su time moja dugogodišnja nastojanja na tom području dobila dodatnu potvrdu i promociju.

Kiša je nažalost, kao i mnogih godina prije, omela održavanja predviđenih programa tako da se kakav takav utisak mogao jedino steći gledajući otvaranje Smotre. Vidljivo je da su organizatori nastojali prikazati različite pristupe u radu i stvaranju s dječjim uzrastom; dječji folklor, folklor odraslih, djeca u običajima, djeca u običajima odraslih i svirka djece na tradicijskim instrumentima, što je bilo vrlo zanimljivo i poučno. Još jednom se pokazalo kako je jedini ispravni put u radu s djecom dječji folklor što jer potvrdio sjajan nastup dječje folklorne skupine KUD-a “Zvir”. Isto tako izvrsno uvježbana djeca iz Bugarske izvodila su plesove odraslih ali to nije bilo nimalo vjerodostojno. Tu moram opisati i jednu situaciju vezanu uz tu grupu, naime kad su se sva ostala djeca sudionici smotre igrali i zabavljali ispred studentskih domova gdje su spavali, mali bugari su bili pod ključem oštre voditeljice i sve su to jedino mogli promatrati s prozora. Mislim da je time sve rečeno.

Olimpijske igre. Vau. Pratim ih od 1972. godine i To je jedini događaj kojemu se divim, a olimpionicima u sportskim disciplinama u kojima je vrijeme – duljina – visina jedini sudac klanjam se do poda. U njihove pobjede vjerujem. Na OI gledam sve sportove, i one o kojima pojma nemam, jer sam uvjeren da svaki sportaš u tim trenucima neštedimice angažira sve svoje potencijale za pobjedu i na neki način me uvjerava da ipak barem u tim trenucima svjedočim istini i poštenju. Usput rečeno, naš sportski mudraci trebali bi osnovati Rudićevu trenersku školu koji bi imali pohađali svi treneri bez obzira na granu sporta kojom se bave. Naši pametnjakovići stalno trče i traže talentirane igrače i sportaše umjesto da s još većim angažmanom prvo traže trenere. No, ustvari sam htio nešto drugo istaknuti, a vezano je za OI.

Na otvaranju olimpijskih igara u Londonu, primijetio sam veliku minutažu posvećenu djeci, a kulminacija se dogodila kad je skupina djece jednoglasno accapela otpjevala englesku himnu. I to na dječji način pri čemu se čulo i različitih tonova. Sjajno, to konačno potvrđuje moje dosadašnje misli napisane o djeci i dječjem stvaralaštvu i njegovoj suštinskoj vrijednosti i vrsnoći. No nažalost u našoj državi to nikoga ne zanima, a i oni koji su se igrom slučaja našli nešto raditi s djecom to ne razumiju. Zamislimo kad bi se u Hrvatskoj održavalo nešto veliko, i na otvaranju toga nečega, mala dječica bi na dječji način otpjevala Lijepu našu. Pretpostavljam da bi to konsterniralo političku i umjetničku kamarilu jer kraj silnih zborova, klapa i tamburaša izabrati tamo nekakvu dječicu to bi bilo ravno skandalu.

Zadnje dane ljetovanja proveo sam na Hrvatskoj školi folklora u Biogradu. U nesnosnim vrućinama i zatvorenom prostoru održao sam predavanje iz Kinetografije, a svatko tko imalo poznaje taj kolegij može pretpostaviti kolika je to pokora za sve sudionike u navedenim uvjetima. Mladi polaznici su pribrano i vrlo angažirano pratili nastavu čak su i dvojica položila ispit. Zaslužuju svi sve pohvale jer u moje vrijeme u takvim okolnostima bi se spavalo, a oni trezveniji bi igrali križ – kružić.

Jednu večer organizirano smo posjetili mjesto Jezera na otoku Murteru i gledali nastup KUD “Koledišće” iz istoimenog mjesta koji nam se predstavio s folklornim tradicijama vlastitog kraja, dakle radi se o izvornoj skupini. Brojan mladi ansambl vrlo uživljeno je izvodio svoje narodne plesove, poglavito je važno istaknuti prekrasno pjevanje a program je bio znalački osmišljen i dobro dinamički postavljen te je održavao pozornost gledatelja od početka do kraja. Ukratko, izvorno na autentičan način i jedino što možemo kazati – bravo – za mlade izvođače i njihovog osnivača i voditelja gospodina Nenada Milina. KUD “Koledišće” bi trebao biti primjerom svim ostalim izvornim i zavičajnim skupinama kako se treba vlastita tradicijska kultura prezentirati na “turističkoj sceni”.